HIPOKRIZIJA

znam, niije foto i ne uklapa se u mojih sedam dana stvaranja, ali nisam mogla ne podijeliti ovaj moj tekst sa fejsa od prije osam godina...jer se baš uklapa...u mene, moj pogled na život i svijet...baš onako kako se i danas osjećam, pače još i više nakon tih osam godina! dobro jutro svijete uz moj

OMNIBUS
muškarci su zame dno hranidbenog lanca. no, začudno je to da poradi takvih likova veći dio svog života provedeš upravo u potrazi za dotičnima i po mogućnosti čak i za....suživotom? danima sam odgađala uključivanje grijanja jer sam se nekako zaledila pa mi pasalo i tih 18 u stanu? danas sam konačno upalila grijanje al ne znači da sam se otkravila? osim možda samo za pisanje? često sam vani, puno sam vani...u prometu, na ulici, s ljudima. uglavnom promatram, bilježimi procesuiram...u glavi! malo je teže kad sav taj kozmos moraš pretočit u par suvislih rečenica. i to u 15 minuta pijenja popodnevne kave? gade mi se (sve više jer ih sve više srećem) muškarci, uglavnom moji vršnjaci (cca 55-65 godina) koji sveudilj oblijeću oko tih mladih žena trgovkinja. ružno ih je vidjet i čut kako sline? a žene naprosto rade svoj posao i nastoje bit ljubazne! nekima i je to sav njihov svijet (očijukanje) al su ipak manjina! sve to mi ne promiče, pače...ponekad i uživam u tim bizarnostima! dođe mi da priđem takvom nekom djedici i upitam ga onak uz naivni smješak: jel ti uopće još kaj možeš il svršavaš na tim curkama...verbalno? nije mi povod ovog zapisa bilo to, al svjedočila sam toliko puta kad neki dedek (čak i za mene prestar od cca 65 godina) ostavlja brojeve mobitela, pročitane knjige, pjesme etc. ovih dana sam trebala popit kavu s jednim profačem sa faksa! al neću, iako on još to ne zna? metar i žilet, sa puno preseravanja o sebi i muškog ega koji kak reče, ima posla samo s mlađima (cca 40 let a njemu je 55)? pa sam mu rekla, što ću ti ja? pa ja sam starija od tebe? muškarci problematična ega i puni kompleksa trebaju mlađe cure koje će u njima gledat boga (normlno, on ima i svoju firmu od koje može barit...ups...živjet etc). a i neki drugi dječaci koje sretoh ovih dana jako su me podsjetili da fakat s muškima treba hranit...kitove! jer krilovi su najbolje što muškarci mogu bit? i u poslovnom smislu volim mlade golobrade dečke koji bi pametovali? što im ja mogu kad su prije no što su postali to što sada jesu bili...dostavljači, vozači, prodavači...i odjednom mi postaali kolege, šefovi, direktori? ja im neću skidat poslovni junf jer sam ovih dana naročito...prestara. i sebi i drugima! kao da sam negdje drugdje? a uzela bih godišnji i od sebe što uopće ne znači da nisam zadovoljna sobom. pače, zadovoljna i zadovoljena. no jebač mi ne treba. treba mi muškarac kojeg nema! i znate kaj je treći dio ovog mog omnibusa (oliti trilogije)? to kaj mi je već muka od mene same? jer, deja vu efekt je postao moja svakodnvnica. jedino još da otvorim svoju kladionicu pa da se kladim? toliko pogađam ljude, situacije, reakcije da mi to više nije nit smiješno nit tragično. naprosto mi dođe da se upucam od predvidivosti? sebe još uvijek tu i tamo mogu iznenadit? znate čim? time da vjerujem da čovjek može biti isti kao...čovjek, a ne toliko drugačiji? o fejsu neću (slikom na sliku ja to zovem), no gušt mi je ovo napisat i očekivat efekt od tog?

jezero sabljaci (ogulin, bjelolasica)


opatija maškare


jesen na savi, prekrasno drvo

sljeme, kraljičin zdenac

IZLETI (PUTEŠESTVIJE)
Početi ću objavljivati dva puta na dan „blogove“ s mojim fotkama (sedam dana stvaranja) kako bih sve to ugurala u sedam dana! Znam da vam je sve to previše, i meni je, ali ja obično kad se nečeg primim, to i završim! Dakle, putovala sam jako puno, više u ovoj državi nego li u onoj. Moj ex pok.surpug i ja obišli smo cijelu lijepu našu…skoro sve otoke (osim silbe, lastova, šolte i još poneki mali otočić)! A onda smo 2000. godine krenuli pet dana u obilazak Slavonije! Najprije N.Gradiška pa Osijek, Đakovo, pa Vinkovci, Vukovar (Ovčaru obavezno), Aljmaš, Ilok te Kopački rit. A i nakon razlaza od njega, često sam išla na izlete u unutrašnjost! Bili su to uglavnom višednevni izleti jer baš i ne volim ići na jedan dan, ali bilo je i toga. Počet ću sa izletom u Grešnu Goricu gdje se jako dobro jede (preko nekoliko puta) ali pamtim jedan, kad je moja pesa imala jedva godinu dana! Nakon ručka obišli smo i obližnji Veliki Tabor koji se baš preuređivato. Ja sam bila nadobudna i pustila moju mlađahnu pesu bez lajne a u obližnjem selu niz padinu, „pasle“ su kokice! I bome se ova moja zver zaletjela med kokice, zgrabila jednu za gušu i trk…bježi ona, trčim ja za njom, za menom moj partner…ko u čaplinovoj komediji! I nisam je vlovila ali sam se u jednom momentu bacila na nju (pesu) a ona je tada pustila iz ralja kokoš, kokoš beži sva krvava, pesa oko usta sva krvava. I nadobudno ja odem pozvonit na vrata kuće gazde da platim štetu, jer nije red da se kolju tuđe kokoši? I kažem ja čovjeku takva i takva stvar, moja pesa bez lajne, vaše kokice van dvorišta i tak…koliko sam vam dužna za neku štetu (kokica živa i zdrava u toru), a on meni ni pet ni šest 100 kunića! Ups? Pa za 100 kn sam mogla dobit tri kokice na placu, a ovak je njemu ostala i kokica i dobil je 100kn. Dala ja odmah lovu, kaj ću se svadit, ali kasnije sam malo razmišljala kak je zagorec bil pametan a ja bedak! Da je iskal 50 još kako tako, i to bi bilo preveć. No, učiš se dok si živ. Potom sam uvijek s pesom kad sam išla kroz selo, obavezna lajna! Bilo je zadnjih 15 let puno tih nekih izleta od Gacke, Opatije u više navrata (maškare), zadnji sa kćeri u Šernbrun pa u prekrasni Ptuj nekoliko dana, češći boravci po par dana u Križevcima, Skrad i Gorski kotar, Rastoke…tko bi se svega sjetio ali fotke su me podsjetile! Svaki taj boravak ima neki štiklec, povod, razlog. Normalno da sam svake godine išla i po nekoliko puta na Sljeme (osobito Kraljičin zdenac) gdje je posebno uživala moja pesa! Odlasci u Samobor su bili često ne samo zbog kremšnita već i zbog događanja! O Savi i savskom nasipu da ne govorim, tamo smo moja pesa i ja provele dane i dane…skoro svaki dan, osobito dok je bila mlađa…i po par sati! Ima i tih slika milion (priznajem, opsesija mi je fotkanje), sto poza moje pese u šumi i sl. Sve su mi drage i ne brišem ih za razliku od nekih ljudi! Općenito, već dosta dugo više volim pse nego ljude, ne zamjerite mi!

park telašćica

zelena laguna, poreč, ja kao mali napoleon nakon bitke!


još jednom rt kamenjak, ljuljačka


opatija bajna

MORE....MORE!
U ovih mojih skoro pa 17 godina iskričarenja i samovanja, često sam imala izlete i druženja! Volim i uvijek sam voljela uživati u životu. Nisam gradila kuće i stanove, kupovala zemljišta ili vikendice već sam putovala i priuštila si odlaske na lijepa mjesta, događaje. Pa sam to i podijelila…bilo sa prijateljima, prijateljicama, ljubavnim partnerima u vezi i sl. Bilo je toga jako puno a izdvojila sam tek neke fotkice. Kako nisam bila samo na iskrica dejting sajtu već i na nekim drugima, neke ljude sam upoznala i drugdje! Nakon 50. godine života kad sam ostavila iza sebe dva braka, kad su dvije kćeri otišle u svoj život…ja sam krenula u svoj! Istina, još sam radila, ali zadnjih pet godina niti to! Ponekad se pitam zašto čovjek pola i više svog života dirinči i svaki dan se ustaje i skoro pola svog dana odradi na nekom poslu koji uglavnom mrzi i od kojeg jedva živi i sastavlja kraj s krajem. Istina, nakon 40 godina zaradiš i neku solidnu penziju jer sam imala solidan posao i prihod, ali strašno je da je to sve. A jest! Svaki dan kad idem nekamo (uglavnom idem dopodne jer su popodne nesnosne gužve), dok spremam doručak i i kuham kavu vidim kroz prozor hrpu mladih ljudi koji naručuju taxi ili pak kako se prazni ogromno parkiralište ispred moje ogromne zgradurine! Tako je bilo i prije, ali ja nisam bila promatrač već sudionik. I nemam šta više reći o svemu tome osim što imam hrpe slika sa raznih mjesta koje svjedoče o tome kako je dobro nekamo otići i novac uložiti u sebe! Istina, danas nemam baš kamo otići a dobro bi mi došla neka vikendičica van zagreba, ali nema veze…nemreš imati i ovce i novce. Da sam srela i imala nekog (kao prije) tko je mogao puno više nego li ja, možda bih to i uspjela, ali zadnjih desetak godina uglavnom srećem ljude koji imaju daleko manje od mene ili su pak bogati imovinom i novcem ali su siromašni duhom i željom za otići! Kakogod, fotke su prekrasne i stavljajući ih danas, ponovo sam se vratila na ta neka mjesta! More je ipak ostalo moja gotovo najveća ljubav, jer kažu kad se rodiš i udahtneš taj zrak, tamo i pripadaš!

najljepše jezerce paklenice


fenomenalne stijene pakleničke

moja ljepotica i ljubav, pesa sara

PAKLENICA (STARIGRAD)
Dok plavetnilo zadnjih tjedan dana okupira i moje tijelo i moj duh, nema ništa logičnije nego da u ovih sedam dana stvaranja na treće mjesto važnosti hitim Paklenicu! Kako sam prije cca 17 godina ostala bez svog partnera i bez kamp kućice (zadnji put sam u njoj ljetovala 2006.g.) na prekrasnom komadu zemljišta na rtu Kamenjak (to je jedna tužna priča o prodaji toga), valjalo je naći nova mjesta za godišnje odmore! Tim više što sam 2009.g. udomila i lovačku pesu staru tri mjeseca, pa sam svake iduće godine s njom išla na more! Najbolje rješenje činilo se ono sa vikendicom moje ex šogorice, koja me prve godine pozvala da odem k njima, a potom sam ja gotovo svake godine odlazila tamo na ljetovanje, normalno uz plaćanje apartmana. Bje to meni jako simpatična kuća prizemnica sa dvorištem baš po mojoj mjeri uz što manje betona a što više raslinja i prirodnog okoliša! To se jako dopadalo i mojoj pesi koja je naprosto uživala u dvorištu…ja na ljuljački ili ležaljci a ona izvaljena na toplom betonu! Naša idila trajale su godinama, iako nismo uvijek bile solo…nešto prijateljica, par prijatelja i par partnera! Volim kad je nešto dobro, podijeliti s drugim ljudima. I ono što imam…bilo da je to bilo pozivanje u kampericu u Istri bilo kasnije u hostel u Pragu! Nažalost, nije mi baš uzvraćeno od ljudi ali jasno mi je da ljudi uglavnom funkcioniraju po principu koristi? Ta moja Paklenica pasala mi je iz više razloga. Obično u lipnju nema više ovih penjača a još nema niti turista. Slično je bilo i u rujnu! Dosta godina sam znala biti i u lipnju i u rujnu, ali to su bila neka financijski bolja vremena. Često sam bila tamo i sama sa svojom pesom, ali baš ta financijska strana je bila razlogom što sam prostor dijelila, jer sam tako dijelila i troškove. Iznajmljivala sam dvosobni apartman a to baš nije jeftino, a kad tome pridodaš i troškove benzina i cestarine teško da si to može čovjek sam priuštit. Pa sam tako jednom zgodom pozvala i svoje dvije frendice (i moja pesa)! No, kako to obično biva, moji afiniteti i sklonosti drugačiji su od drugih? Ja na moru ne gledam tv, obavezno navečer odem u šetnju i volim popit čašu vina i uživati u moru, mirisima i sl. a volim otići i na ručak van ili pak na kavu dok sam na kupanju na plaži! Ja naprosto kad sam na ljetovanju, uživam i ne brojim novce! Radije ostajem doma ako ne mislim potrošit a ove moje dvije frendice su bila sušta suprotnost tak da sam ih zvala tad i nikad više! Sva sreća, bilo je par ljudi koji su mi bili par…pače, dvojica su bila i boljih financijskih mogućnosti nego li ja pa smo svaki dan izlazili na ručak u obližnji prekrasni restoran. Bijela riba, plava riba, škampi…tek tu i tamo sam reda radi nešto i ja skuhala! Volim kad sretnem ljude koji mogu više od mene. Meni je to pravi motiv da i ja budem više i mogu više. Nažalost, većina ljudi je upravo zavidna ljudima koji mogu više i bolje i ne mogu to otrpjet. To se najbolje vidi upravo na blogu, a nažalost i u firmi u kojoj sam radila sve te godine, moj dragi (kasnije i suprug) bili smo predmetom ogovaranja zato što smo bili skladan par, zaljubljeni i pružili si život kakav malo tko može(ne zbog financija već su ljudi naprosto priprosti i ne znaju uživati u životu). Ako sam na ičemu zahvalna tom svom pokojnom je to da je on uvijek imao stila, čak i muda…potrošiti i više no što je imao, trebao, mogao! Pravi lavlji mentalitet…i na tome svaka čast ljudima koji to umiju. Uglavnom ljudi kupuju nekretnine, štede nofce za starost i ništ si ne priušte u životu...a onda im život prođe i dođe starost i pitaju se...a kaj su imali od života? Ja ništ nemam ali sam imala život! Da se vratim na te moje boravke s prijateljima ili partnerima. Bilo je tu svega, od gledanja tv serija navečer dok sam ja šetala i pijuckala vino uz more ili pak pisala blog o svom „dragom“ koji upravo gleda neku glupu seriju (onu sa mustafom nadarevićem nemrem se sjetit kak se zvala) i tada mi je definitivno postalo jasno da nemam ništa zajedničko s tim čovjekom koji je na moru gledao tv seriju! Meni je Starigrad pasao ne samo zbog tih krasnih plaža na kojima uglavnom nije bilo nikoga (ima samo jedan hotel Alan) pa je moja pesa mogla biti bez lajne, već i stoga što sam svaki dan mogla šetati…satima…do Večke kule…do Selina. A Paklenica je bila prekrasno mjesto za hodanje…šuma, staze Winetoua, stijene. Istpočetka se nisam baš ufala otići skroz visoko već su to bila manje i kraće šetnje šumom, no jedne godine kad sam tamo bila s jednim frendom (bivši dečko) koji je bio dosta dobar s planinarenjm, otišli smo skroz do Ivančevog doma pa i dalje! Na samom vrhu, prekrasan pogled na cijelu Paklenicu! Bila sam tako ponosna na sebe (i pesu) jer smo, ja sa šest banki a ona sa više od deset godina, taj dan pješačice punih pet sati i to po stijenama, vrletima i sl. Nezaboravni dojmovi. Slijedeće godine sam opet otišla sa svojim dragim, ali ovaj put sam ja vodila iako ne do kraja! Ta Paklenica je postala moj way of life! Nije mi uopće smetalo što sam uglavnom tamo išla na more…jer iako sam zadnjih 15 let bila i na Pagu par puta (Lun, Novalja), i u Puli i u Jadranovu i u Šibeniku i u Oštrom, i u Poreču, Opatiji, Selcima,pa na Krku, Pašmanu, Sv. Filipu i Jakovu, Rijeci…nekoliko puta u Tribunju…Paklenica je bila moja destinacija kojoj sam se uvijek vraćala! Kako je to ipak bilo 15 godina mog bivanja tamo, i ove fotke će biti više simbolične jer sam puno godina već ranije objavila dosta fotki iz Starigrada (neke su bile povod i ratovanja na blogu ha ha)! Većina ljudi zaobilazi tu destinaciju koja nije baš turistička (osim za ljubitelje penjanja u svjetskim razmjerima) tako da se nadam da ćete uživati u ljepotama i prirodi dotične? Ja jesam!

karlov most, jazzeri


pogled na prag s vltave


park na žiškovu...moji dragi peseki

PRAG
Prag, ljubavi moja! Prvi put sam u Prag otišla 2005.g. sa svojim ex pokojnim suprugom, na poziv moje kćeri i zeta! I otada Prag je postao moja ljubav. Taj prvi susret s Pragom bio je malo drugačiji od uobičajenog turističkog budući je bio na poziv i u režiji moje kćeri i zeta koji su me vodili na mjesta na koja ne odlaze obično turisti jer su tamo imali hostel smješten u prekrasnoj četverokatnici gotovo u centru grada! I tamo sam se vraćala evo već skoro 20 godina. Potom je druga kćer 2008.g. odselila i živjela u Pragu, pa sam otada često dolazila k njoj u posjetu, nažalost ne svaki put iz ljubavi i gušta već i zbog potrebe (operacija srca)! Najčešće sam odlazila sama (iako sam često zvala ljude do kojih mi je bilo stalo da idu samnom) i nije baš bilo ugodno po cijele dane tumarati sam Pragom dok je kćer radila! Na svu sreću, ona (a zadnjih pet godina i zet) nadoknađivali su mi cjelodnevnu samoću tako što su me podvečer primali pod svoje! Istina, bilo je i par ljudi koji su bili samnom u Pragu i mogu reći da je doživljaj Praga u društvu svakako nešto puno ljepše. Prag je važan u mom životu i stoga što se u njemu rodila moja jedina unučica, prava pražanka! A i jedna kćer je imala tamo vjenčanje na vrlo egzotičnom mjestu, poznatom tornju u kvartu Žiškov! Prag mogu svaki put opet i iznova obići i nikad mi neće dojaditi…njegov Stari grad, Hradčani, Karlov most, Narodni muzej, vožnja Vltavom, prekrasni parkovi, jeftina hrana u restoranima. Prednost je što je hostel moje kćeri i zeta u centru grada pa sam često mogla i pješice otići do centra. Prag je prepun parkova (istina, bila sam samo u jednom Stromovka) koji je jedno tri puta veći od našeg Maksimira, ali ima krasan park u kvartu gdje sam redovito odlazila sa svojom pesom. U jednom trenutku sam čak razmišljala i preseliti tamo jer su troškovi života (osobito hrana, gdje dvoje ljudi može jesti za 100 kuna i to posve fino) manji nego li tu! A trošak stanovanja (najam stana) negdje na periferiji Praga košta jednako kao i u Zagrebu. U tim mojim čestim odlascima i obilascima Praga obišla sam sva važna mjesta nekoliko puta i to baš na moj način, onako sjedeći na trgovima i ispijajući neku kavu i promatrajući život i svijet! U Pragu me fascinirala njihova kultura (o češkom kristalu da ne govorim), te prekrasne zgrade i ulice prema kojima se Zagreb kao sivi i zmazani grad može sakriti i kulturu koju je izgubio 90.tih godina. U Pragu svi komunalni radovi kad se rade, naprave se na vrijeme, promet u špici teče (pet puta veći grad) npr u 17 h neometano i pravo je zadovoljstvo gledati kako promet teče. Istina, ulice su uglavnom jednosmjerne i mislim ta je u tome poanta za razliku od ovog prometnog kaosa koji vlada u Zagrebu. Istina, strancima je tako teško se snalaziti ali promet funkcionira u Pragu. Prekrasno funkcionira i javni prijevoz, čistoća je zavidna, ljudi ljubazni i pitomi…općenito kultura te zemlje daleko mi je bliža od ove moje vlastite! Rijetko viđam kćer a kako oni ne misle vratiti se u HR, dapače, možda i ova druga s unučicom ode tamo živjeti, ne preostaje mi drugo nego li da i nadalje često odlazim u taj predivan grad. Imam hrpe slika iz Praga jer sam godinama tamo odlazila i već sam ih objavljivala ovdje, a sada sam izabrala nekih desetak pomalo specifičnih. Nadam se da ćete i u njima uživati kao i u ovim dosadašnjim objavljenih ovih dana, a što ste potvrdili svojim mnogobrojnim komentarima i dokazima kako volite i cijenite ono što je lijepo!
Ovu trilogiju „velikih“ mojih putovanja Evropom završit ću Pragom! Možda je veći kuriozum ne gdje sam bila, već gdje nisam tih zadnjih 17 let? Naime, moj ex pok.suprug dok smo još formalno bili u braku (2007.g.), ali u rastavi, zvao me da idem s njim…u L.A (USA), na Aljasku, u Japan, Namibiju, ali ja sam ga odbila. Dijelom stoga što je naša priča bila gotova a ja ne volim produljivati agoniju a dijelom i stoga što ja u stvari ne volim daleka putovanja. Zadnjih 15 let sam (osim Praga) uglavnom putovala max 300 km koje sam uglavnom ja i vozila! Naprosto, sada je to moj limit i komocija. Moram priznati da je u ovih mojih 17 godina iskričarenja samnom u Pragu bilo ukupno dva iskričara! I nitko od mojih prijateljica, prijatelja i sl a nije da ih nisam zvala. Eto, toliko o ljudima? Sic!

španjolski trg (stepenice)


panteon

forum romanum

RIM VJEČNI GRAD (“PRAZNIK U RIMU”)

Taj Rim dogodio se 2007.g. a trebao se dogoditi kao bračno putovanje 2004.g. No, bolje ikad nego nikad! Sam dolazak na aerodrom Fiumicino bio je spektakularan jer nisam nikad bila na većem aerodromu. Općenito, putovanja nisu baš neki moj đir nikad bila. Ali, Rim je uvijek izazov, ako ništa zbog vječnih tema u filmovima o ljubavi, susretima I sudbinskim događajima. Tih pet dana bili su uglavnom jurnjava od Coloseuma, Forum romanum te do obavezne Fontane di trevi I Španjolskih stuba! Međutim, meni je od svih tih krasnih obilazaka starog Rima nekako najviše sjela jedna kava na Trgu Navona! I tako sam ja zamišljala svoj boravak u Rimu…sjedim na nekom trgu u centru, ispijam kavu i uživam u blagodatima rujanskog sunca. I promatram ljude kako žive na tom trgu! Vatikan me impresionirao svojim velebnim zgradama, ali repina od 2 km za posjetu vatikanske riznice upravo mi je djelovao odbojno! Toliko krvi I jada za toliko zlata, tako da je to za mene bilo pitanje pristojnosti! I coloseum nisam baš previse željela gledati jer me podsjećao na tolike patnje I borbe gladijatora te smrt radi zabave., Fascinirale su me te rimske ulice, ti pravilni ortogonalni rasteri ulica tj. sve ulice su se sjekle pod pravim kutom tvoreći blokove pravocrtnih tlocrta! Fenomenalan je dojam kad stalno ideš ulicom I stalno ideš ravno…I nema divljanja s gradnjom kao kod nas. Svaka kuća, ulica na svoju felu? Kako biti u Rimu a ne obaviti šoping? Talijani su poznati dizajneri a ja nisam odoljela pa sam si kupila pravu kožnu BIJELU jaknu! Koji talijanski dizajn, meka koža…imam je i danas ali nemojte me pitati kakva je ta bijela boja. Neki su pokojni, a neki smo ostarjeli za kožnu bijelu jaknu…iako ju ponekad obučem! Ostao je i mučan dojam tog “praznika u Rimu” budući da sam se jednom zgodom svađala na ulici sa svojim suprugom a to me toliko ražalostilo jer ja nemam običaj galamiti i svađati se niti u kući a kamoli po ulicama Rima! Dakle, taj Rim više pamtim kao kraj jedne veze i braka nego li kao “vječni grad” ljubavi i sreće. Zato sam valjda i većinu svih tih slika obrisala (to je već bilo doba digitalnih slika) i ostalo ih je svega desetak kao svjedočanstvo jednog vremena i jedne ljubavi. Razuman čovjek bi rekao, kako je započela, tako je i završila! Naime, 90.g. baš u Veneciji na piazi san marco svirali su ovu melodiju iz linka na klaviru...ljubav je bila na svom vrhuncu u italiji...pa je tamo i skončala!

Link
As Time Goes By - Original Song by Sam

pitos, poznate grčke posude velike ko čovjek

malia, taverna i čuveni kleftiko


Počet ću od 1997.g. (Krete) i kretat ću se prema sadašnjosti! Znam da ove moje fotografije nikog ne zanimaju, pa čak više niti mene, ali nakon 17 godina iskričarenja možda je došlo vrijeme da i ja napravim svoju retrospektivu, da se i ja pozabavim na blogu fotografijama, a ne pisanjem i napravim jedan pravi foto sesssion! Znam da ću vam ići na živce a meni je baš po volji, ali i vi ste meni godinama već sa svojim fotkama! Par dana sam skupljala i prebirala, pa od milion fotografija koje imam kroz sve te godine (neću ići u godine prije ovog rata), ovo što sam izabrala je meni bilo zanimljivo, intrigantno, imaju neko značenje a i nekakav presjek što mi se događalo, gdje sam bila i čemu sam pridavala važnost sve ove godine. Moram priznati da je to bio prilično zahtjevan i težak posao, jer trebalo je izabrati baš tu, neku posebnu fotku koja odražava desetke drugih na istu temu, lokaciju i sl. Iza svake fotografije će biti kratki opis, a drago mi je da imam tako puno svojih fotografija i rijetko posežem za fotografijama sa interneta, ali u ovoj foto mapi bit će par i tih fotografija koje su mi po volji! Sve te fotografije su mrtve slike živih događaja. Istina je da ih sve imamo pohranjene u svojoj glavi i možemo posegnuti za njima kad god poželimo!

KRETA
Davne 1997.g. moj dragi i ja otišli smo iz Ljubljane za Kretu (avion je polijetao iz Ljubljane a ne iz Zagreba). Sjećam se da sam te 97. prvi put razgovarala na mobitel sa svojim kćerima jer su bile jako daleko i ostale solo! Tada sam shvatila blagodati mobitela! Zašto Kreta? Iako sam voljela povijest utjecaj na mene je imala moja kćer koja je studirala povijest (tad sam prvi put čula za Knosos, Festos i sl), a moj dragi, životni partner je isto obožavao povijest pa smo se zaputili deset dana. Ove fotke koje su tu uglavnom su iz Knososa (čuveni minotaur, minojska kultura i sl. te pretpostavljam da ste čuli za pola čovjeka pola bika), potom Festos (čuven po prvom minojskom pismu starom 4000 godina tj disku koji su uspjeli dešifrirati). Dragi mi je kupio taj disk iz Festosa (srebrni lančić) pa sam i njega fotkala…imam ga i danas! Potom je tu Zeusova špilja, potom Lassithi poznata po vjetrenjačama (nisam uspjela stavit fotke), te Irapetra na jugu prema Africi gdje sam se kupala u listopadu. Tamo sam jela najgoru hobotnicu u životu Ta Kreta je bila moje prvo veliko putovanje. Na kraju, kako ljubav ide kroz želudac, u starom dijelu Malie jela sam fenomenalno grčko jelo kleftiko (janjeći kotleti pečeni u foliji sa krumpirom u ljusci i kozjim sirom te hrpom povrća i mirodija)!
To ću pamtim cijeli život!

da parafraziram jednu blogericu od sinoć...imam toliko toga pisati, reći..al ne kažem, ne pišem...ništa! s vremenom i nekim bojama i godinama čovjek više ne rasipa ono što ima. iako ima puno. više no što treba za samog sebe. no nije sklon više samo tako rasipati to što mu je od viška. pušta neka teče, oteče. unatoč toga, još uvijek puno previše toga ima. i onda uhvatiš sebe kako promatraš sve to svoje koje ne želiš da je tvoje. i htio bi dati, ali ne samo tako pobacati...razasuti! ne ide to više tako. pa ispada da ne spremaš više zimnicu, al spremaš svoje emocije, davanja, htijenja, želje...kao da će netko to iskati? i hoće. iako uvijek netko drugi nego li što smo mu namijenili. i gotovo da bi uživao u promatranju tog života, samo da nije tvoj? al jest tvoj i nemaš onaj neki drugi. probni, pa da znaš kako bi u onom pravom. what done can not be undone! pa tako, kada pošalješ sms nema povuci nepročitanu poruku ko na nekim sajtovima. ili kad zavoliš nekog, nema "vrati meni moje krpice ja ipak ne bih s tobom jer je preteško"...etc. a s tobom neću zato što si ti težak sam sebi. a meni je i previše moje težine. te tlak, te šećer, te pička materina...kako se uopće prepoznati i dotaknuti u moru..ne smiješ, nije zgodno, ne bi trebalo? dođe mi da skončam u širokom luku ko onomad ljuba tadić u kiklopu! strujni luk i basta! nema više šarene laže želja, očekivanja i kada sve znaš. kada znaš i da su kremšnite u samoboru samo još jedan pokušaj ne tako dobrog kolača! i kada je neki dobar film ipak samo replika već tolikih dobrih da uželiš neki...loš? ili pak da ti se konačno dogodi da ti se dopadne netko kome se i ti dopadaš? bi, da nije previše toga zapisanog još od glinenih pločica...smijemo li uopće išta pokušati više? osim otaljavati dane, mjesece, godine...parnjače su već davno u ropotarnici! valja uhvatiti (al kako kad to nije moja brzina) neki kasni voz za minhen. spavaća kola, ako već ne kupe prvog razreda? dugo nisam putovala vlakom, predugo! kažu da tamo svaki vagon ima svoje ubrzanje, usporavanje...a zajedno da čine...kompoziciju! dugo već nisam nijednu sliku s kompozicijom stvarne sreće okačila o zid. možda da ju objesim, tada bi tamo i ostala?
(22.9.2013.)

naslov je možda trebao biti...čupanje duša (umjesto mrtvih duša)!

imam dojam da neke zanima (ili muči) moj svakodnevni život pa rade predodžbe? a ima isto tako jedna dobra priča o svećeniku i učeniku (normalno japanska i haiku priča bashina). pa kaže, idu tako budistički svećenik i njegov učenik i naiđu na lokvu i blato. i naiđe ona, djeva. i sad, stari svećenih uzme djevu pa ju prenese preko vode, baš kao pravi zapadnjački kavalir. i idu oni tako dalje, dugo još...cijeli dan pješače! i negdje s večeri stanu, odmotaju neki smotuljak hrane i sjednu jesti. i u jednom trenu, mladi svećenik zapita starca: zašto ste vi prenijeli onu djevu preko vode? nato, starac reče: ja sam ju tamo ostavio, a ti ju još uvijek nosiš? toliko na temu mene, moga sexa i ostalih začkoljica. dugo godina više nisam član grupe ateisti i agnostici...pomalo napuštam sva ta sranja "društvenog angažmana" nas šačice ljudi dok ostali bleje! nije važno jesu li to koncerti h. bešlića ili neka druga "važna" događanja u metropoli. dotična se poseljačila da bi joj pozavidio...oblomov i njegove mrtve duše ili koji god ruski romantičar! ili možda "naša" a u stvari nušićeva gospođa ministarka. anyway, živjela sekularna država pa makar se prostirala od moje jedne sobe do druge. tu mogu prosvjedovat do mile volje...kako protiv tako i za! i pisat o sebi, sexu i inom. možda je mom cinizmu (zar opet) pridonio jedan dobar film kooji sam nedugo odgledala i nekako se zapitah: iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak, da li sam...pain in the ass? normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš ako ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? nemam više dva zahoda ali je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućim...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM! PM je ipak bolji kraj od...riti, kamo me opet poslao jedan drugi bivši! mi vodenjaci smo stvarno besmrtni...ostanemo dobri sa svima i svakime i onda se čudimo kaj nas tolko trnja boli, jer su nam svi ostali u ili pri... riti. ili tu negdje? pitat ćete se kak je ovaj dio teksta prispodobiv onom drugom, crkvenom? za mene jest, jer je sve to trn u riti koji smeta i nikako da ih se riješim. osim da čupam...jedan po jedan!
a sad da se vratim svojoj rutini, koja muči neke (patricia)? ujutro se ustajem između 7 i 7,30 h. onda si slažem doručak...kriška integralnog tost kruha sa philadelphia namazom, purećom šunkom i prštuom te sirom. svaki drugi dan i meko kuhano jaje sve to po pola šnitice! potom ide banana, borovnice, pod obavezno. a onda još i neka sezonska voća...kruška ili breskva ili grožđe! i tako i navečer. potom esspresso kava sa šlagom. i tu prestaje moja rutina. ručam istina oko 13 h iz nekih zdravstvenih razloga, pa iako kuham svaki dan, obično ipak ne kuham jedan dan u tjednu. i da, obavezno svaki dan neko povrće uz neki dobar komad mesa (teletina, piletina, junetina). vikendom se volim malo razmazit i napravit nekaj extra, obično neka riba, lignja, kozice ili sl.! štrudlu od borovnica i jabuka napravim obavezno jednom tjedno. reklo bi se da sam sama sebi najvažnija! počastim se tjedno i nekim kvalitetnim čizom (jbt u macaron to sad stoji cca 30 kn), a obavezno popijem čašu vina uz ručak! i poslije ručka obavezno pojedem neki slatkiš. i da, ne volim slana jela i solim minimalno. i da, svaki dan pijem vino iz čaše s nožicom, ali ne kristalne. svaki dan dosta hodam i obično barem dva puta tjedno odem na kavu s nekim! i da, spavam u lijepom francuzu od hrastovine (ručno rađen), ali posteljina mi je onak...domestic naturale. ne peglam ju, jer volim da su mi plahte zgužvane. odaju dojam da se nešto događalo u njima? u ovom krevetu ne bje sexa već pet godina (sva sreća doselih tek prije pet mjeseci), iako sam danima spavala s jednim dragim u njem! biće onaj pain in the ass uzrok svemu? kakogod, nadam se da vam je život sadržajniji od mog sadržaja? ako nije, probajte i vi nekom biti v riti ...bilo samo biti sebi ili biti pain in te ass drugima!
radujem se što ste me upoznali i znate me u dušu...i oblomov bi vam pozavidio!

da parafraziram jednog današnjeg blogera (one) i njegov blog, pa eto i moj jedan zapis "iz davne zbirke" na temu filmske prnografije i "pornografije" iz kojeg je razvidno da sam i ja jedna od tih koja nema baš iskustva u gledanju pornografskih sadržaja? ali zato imam u stvaranju vlastitih priloga za dobar sex pa evo malo prave "erocke priče". sram me bilo!
(moj blog 09.02.2019)
.na ovaj zapis ponukao me ovaj bljutavi nastavak nijansi sive (nisam gledala prvi dio pa mi valjda ovaj drugi posve neprobavljiv) da napišem par riječi o sexu i lažima oko njega? ovo što sam odgledala u ovom filmu je čista fizikalija od sexa, čak bih rekla nastrani sado mazo koji mi nikad nije bio napet, iako sam jednom prilikom bila jako blizu to isprobati? iako film završava prstenom (big dil) tu nema nimalo...ničega (namjerna dvostruka negacija). tako si današnji neki perica režiser zamišlja odnos? puno glamoura oliti ničega, puno punine praznine koja nadomješta što? ljubav? imam dojam da autoru ovog filma (ili autorici knjige) i da nacrtaš ljubav sa svim onim cmoksama, krilima i inim glupostima ne bi joj mogla dočarati. sex je tako osobna stvar! ne paše nam svaki sexualni partner jednako! s nekim odmah osjetimo privlačnost i kasnije se to samo još i pojača. s nekima niti nakog dužeg vremena nema one kemije dodira da ti se diže dlaka na ruci, da dolje osjećaš neke titraje a npr netko te samo gleda ili dodiruje. poljubac je veliki sexualni orijentir. negdje sam čitala (i mogu reć da se posve slažem) da, ako nam paše već prvi poljubac, da će nam pasati i sex, i obrnuto...ima fakat ljudi koji se ne znaju ljubiti i čiji poljupci su me i mjesecima u vezi ostavljali skoro pa hladnom ili oni drugi koji su znali trajati, trajati...i u želji nikad ne prestati. poljubac ak je pravi često može biti erotičniji i od samog sexa? no, ne pišem ovo kako bih vas učila abecedi sexa, već stoga što sam upravo danas, svršavajući sa sobom, prizvala lik jednog muškarca. nije mi prva slika muškarca s kojim se sexam bio moj posljednji partner iz veze koja i nije tako davno završila upravo iz razloga što mi taj moj tadašnji partner nikad nije bio tako "napet" tj malo smo se ljubili, puno sexali ali nikad u ovih godinu dana nakon, njega, iako mi je bio zadnji partner u vezi, nikad nisam poželjela u nekim mojim maštarijama samozadovoljavanja? već je taj muškarac npr danas bio moj pokojni suprug kojeg nema već skoro 9 godina ! imali smo fenomenalan sex skoro 20 godina naše ljubavi i partnerstva. on je od mene doslovce stvorio ženu koja je mogla svršiti i tucet puta i otvorio mi put moga tijela i taj put je trajao od moje 35 godine života i traje i danas. kako sam ga jako i puno uzbuđivala i oduševljavala pitao me jednom prilikom bih li imala što protiv da me snima dok se jebemo (meni ovaj naš glagol draži od stranjske riječi sex, jer jebati dolazi od ("...ie. *h3yebh- što je u sanskrtu dalo yabhati, a u slavenskim jezicima izvedenice poput jebati (b/h/s), jebać (poljskom), ебать (ruski)… Te su riječi srodne s grčkom riječju zephyros (povezano s vjerovanjem da zapadni vjetar donosi trudnoću). Neki smatraju da su ove riječi izvedene od korijena *bhu- što znači “biti”, “rasti” i “graditi”...."). prvotno mi se ideja snimanja činila pretjeranom jer tada nisam bila toliko slobodna kao danas, ali sam pristala. nisam mogla shvatit kako je vješto uspijevao svojom malom handy camerom (to je bila SONY-jeva novotarija) snimati a istovremeno biti i odličan u sexu! mi nikad nismo gledali porno filmove jer smo najčešće (kad se toga već nakupilo) gledali nas dvoje kao predigru i uvertiru. i mogu vam reći da nam nije dugo trebalo da se uzbudimo, dapače...sviđala sam se sebi takva neka kakva sam postajala u sexu i što je taj čovjek činio od mene i moga tijela te sve to zabilježio okom kamere! ostala sam često i zatečena ne vjerujući da sam to ja? i bilo mi je jasno zašto moj čovjek tako intenzivno me želi, jer fakat sam bila nenadjebivo putena. oboje smo uživali. i to u poznim godinama (njemu 50, meni 40)! i nema ništa ljepše i prirodnije od dvoje ljudi koji se vole i sex im je samo još jedan divan osjećaj koji žive zajedno. kažu da je dopušteno sve što dvoje žele! to podsjećanje me pak odvelo (ja sam strašno osoba asocijacija i mozak mi strelovito prelazi s jedne teme na drugu) do jednog prekrasnog filma (seks, laži videovrpce) u kojem jedva da ima pokoja scena sexa a nabijen je erotikom. uglavnom su to priče i razgovor, koji je tako erotičan i nabijem emocijama i sexom da sam svaki put uživala u njem! dugo već nisam (u filmu, se razme) pa ću ga opet pogledati! izvrstan film, izvrsni glumci...a bome i tema nije baš uobičajena za medije, filmove i javnost? svi smo mi (uglavnom) odgojeni prilično puritanski, osobito mi žene. zahvalna sam tom čovjeku koji je, sada već 8 godina pokojni, a ja ga eto i danas zamisljam u svom krevetu kako ulazi u mene i svršavam s njim! on me oslobodio moje sputane sexualnosti i učinio da istinski uživam u životu i cijeloj sebi (zahvaljujući njemu zavoljela sam konačno sebe). kada bi barem ljudi mogli zaviriti u sebe i svoju sexualnost, tko zna kakve bi sve odgovore našli u tome koji uopće nemaju veze sa sexom? znam, neke će i ovaj članak sablaznit, pače neki dušebrižnici bloga će me proglasit nekrofiličarkom, prijavit blog jer ja gotovo da nemam blog koji nije prijavljen. no kako je ovo dejting sajt ne odričem se niti milimetra svoje sexualnosti niti sa šest banki! ah da, vi koji se skanjujete...nemojte zaboraviti gdje ste? ja na dejting sajtu! istina, upotrijebila sam riječ jebati ali to je posve druga riječ i drugi smisao od jebanja koje se provlači kroz sve ove nijanse sive. onome tko to ne razumije, teško je objasniti. čak i na dejting sajtu! stoga ipak odustajem, prije ponoći. osobito jer je sutra nedjelja, kak vele dan gospodnji. ne smijemo u taj dan, kak veli etimologija "... “biti”, “rasti” i “graditi”…za one koji ne vole porniće a niti ovakve umotvorine od nijansi sive, a ipak vole pogledati dobar film o sexu preporučam ipak ovaj dolje link!

https://mojtv.hr/film/17103/seks-lazi-i-video-vrpce.aspx

dogodilo se na današnji dan? 11. rujna...valjda ipak svi pamtite a ne samo ja? ja istina mogu pamtit svoju prvu ljubav i prvi brak na taj dan. ali, nekako sam upamtila i onaj drugi, svjetski dan twinsa u new yorku? i začudo danas nisam primijetila da je itko igdje to spomenuo? a mene i ova fotka podsjetila na jednog dragog frenda kojeg više nema i događanje na jarunskoj fešti naše udruge 50+! istina, meni je na ovoj fotki i 60+ a fotka je od prije tri ljeta! kako život prolazi i zaboravlja se! neke stvari ne ponovile se. a mog prijatelja nema...a evo još jedne fotkice koja isto podsjeća na novalju i tog mog dragog frenda...kad smo zajedno nas troje ovim plavetnilom bivali! ne bi nikad pogodili da je to npr pag i novalja? normalno, u rujnu kad je na moru i najljepše. kakogod, sjećanje je ipak najviše kaj imamo. oni koji ne pamte, prisiljeni su ponavljati!

najveći kuriozum ove fotke je da je to pseća plaža! a najljepša u novalji. nema više niti nje, a fali mi, baš mi fali. tko će me dočekati ovih dana?

promaklo mi ovih dana, točnije prekjučer, 8.rujna, bje svjetski dan pismenosti! pa kažu naše statistike (zadnji popis stanovništva za HR), da u nas ima 13% nepismenih! pa ima 27% polupismenih (ovih koji su završili osam razreda osnovne škole)! a kaže još statistika da taj broj doseže u nekim ruralnim županijama i 50%! pa me onda nit ne čudi kaj moje zapise većina nit ne pročita a kamoli da razumije? pa sam odlučila ovih dana malo više crtat...za onih 50% koji se evenutalno pojave na iskrica blogu? A kako bismo došli u bolju budućnost, eto malo suncokreta! Zna se da su oni sinonim okretanja svjetlosti i suncu! Ubrala sam ih jutros na placu (sram ih bilo pet suncokreta pet eura, ko da sam kupila pet krmića)! A evo i ova predivna plažica skrivena od gomile koja pak govori da još ima nade za nas…čisto more, bez gužve i svih onih nanosa smeća koje turisti ostavljaju! Za neke je rujan kraj ljeta, neki ga ne vole…a ja baš u njemu uvijek uživam! Em je pun plodova, em je klima podnošljiva, dapače…otkad nemamo proljeća, jesen mi je jedina utjeha od godišnjih doba! A i najvažnije stvari su mi se događale upravo u rujnu..prvi posao, prva ljubav, prvi brak, druga ljubav, najvažniji posao…uf…previse i za mene! tekst je laganini, baš za ove polupismene. a i nedjelja je!

ovih dana nešto posve drugačije, bar u nakani! na ovom prekrasnom mjestu sam na današnji dan prije dvije godine bila sa svojim dragim! zrmanja! ovih dana, umjesto da bauljam po moru, bavim se nekim drugim stvarima. tako je to u životu, čovjek snuje, bog određuje! ali ima i ovih dana lijepih stvari! eto, npr obradovala me moja unučica koja se sjetila bake u dalekoj norveškoj pa mi poklonila ovog dragog malog trola! jednom dosta davno, bje to prije deset let, napisala sam na ovom mjestu jedan blog pod nazivom gnomi i troli! normalno, odnosilo se na iskričavu svitu. danas neću niti o gnomima niti o trolovima. danas ću uživati u ručku sa frendom (ovaj put ja plaćam) i provesti jedan ugodan i miran dan! i mi penzići se moramo odmarati, od samih sebe. kakogod, uživajte i svi vi u suboti! evo malo da zakrčim i ja sa fotkama, da se malo odmorite od mojih trakavica od tekstova koje treba čitat? baš mi drago da mi One ovih dana radi konkurenciju glede pisanja i čitanja! gušt te čitat, iako su to prastare stvari, ali dobre stvari su uvijek dobre...ma koliko mi šutjeli o tom!


a evo i muzička numera na temu nečeg drugačijeg! moj najdraži bitl...george harrison

Link

https://www.index.hr/vijesti/clanak/tomasevic-i-mozemo-podrzali-radikalno-l

ijevu-ideju-o-zaustavljanju-rasta-sto-je-to/2492680.aspx

članak je poduži, ali vrijedi ga pročitat. većina će prvi put čuti za takvo što i odmah odmahnut glavom, ali mislim da nam je to jedini spas!

altion me jutros podsjetio na jučerašnji događaj dana! ha ha..a nije uopće smiješno! meni nije do svinjetine, jer ju ne jedem, ali jest do voćki! e sad, kupim ja jučer u sparu koji mi je pod nosom, onako an pasan, one breskve u plastičnoj škatulji! i donesem doma...moj doručak je: banana, borovnice, kruška i ta neka seoznska voćka. pa je dugo to bila marelica...i zadnje vrijeme kupim par marelica izvana sve super, a iznutra gnjiju! kao i ove breskve...gulim svako voće koru (iz meni znanih razloga) i kad ogulim breskvu (koja je btw izvana zrela crvena i zgleda sočno) a unutra ono što bi trebalo biti zlatno žuto i curit i cijedit se sok...smeđe! pa ogulim drugu...i ista takva. e to je ta propast ovog svijeta...mi trunemo....IZNUTRA! i nije da ne vidimo, ali nerado gledamo!

a propos tog neviđenja i negledanja, jučer sam pročitala jedan zanimljiv članak (već sam ranije naišla na taj pojam "odrast" i zaintrigiralo me) . pa sam jučer iščitala cijeli članak i mogu reći da mi se posve sviđa ta meni bliska ideja. neki bi rekli i kažu da je to ekstremna ljevica (kao npr index i slični kapitalisti) ali ja mislim da nam upravo to treba! izvrnuti mozak i pojam stjecanja i bogaćenja i učit se asketizmu! hereza? možda za vas jer vas je načela (tako su vas učili i odgojili kao i mene) ta trula trulež iznutra i ide prema van. a ova vanjska ulazi u nas i ide izvana prema unutra! što nam je činiti? možda odrast-i?

Kako svaka ptica leti svom jatu, tako ću i ja malo jutrom poletit ovom bloškom jatu! Kako je Patricia jučer na svom blogu došla na ideju imputirat mi (ne i amputirat) neke bloške tračeve, a pri tome zatvorila komentiranje i uputila me da napišem svoj blog, eto, ja poslušna to i činim! A ukazala se i gospa meija sa komentarom na mom blogu i na svom blogu, pa nema smisla da moja malenkost isto malo ne stavi nove priloge za lanjski snijeg od baniranja mai! Većina vjerojatno niti nema pojma i nisu bili svjedoci te višegodišnje “priče” ali u prepričavanju svi su čuli da je bilo tako i ovako i onako i uredno šire glasine rekla-kazala!
A kako je sinoć izrečen nemali broj laži od strane dotične, nekako sam ipak odlučila ne samo komentirat tam na svom prošlom blogu “Boje i godine” već napisat i ovaj blog. Kak se ono veli, i mi konja za trku imamo. A “obećala” sam i Patriciji da ću joj podarit priču iz prve (istina rašomonske) ruke! Pa da krenem redom, iako reda nije bilo sve te godine i vjerojatno ga neće niti biti ovdje na blogu. Jer, prvo pravilo kod čovjeka koji želi ići dalje je da sebi iskreno prizna što jest i što nije? Eto, npr mene nije uopće briga tko s kim spava, jel u braku, jel živi ili ne…ali me briga kad mi netko upitnog morala (za mene je osoba koja svaki dan pod radnim vremenom visi na iskrica blogu i piše upute kako da samci žive a istovremeno živi u braku, upitna morala) svaki dan soli pamet i pri tome bezobrazno vrijeđa? No, što se mene tiče, to je uvijek ostajalo na blogu i nikad nisam ljude privat zvala, tražila brojeve i uznemiravala ih ili psovala i prijetila na mobitel samo zato što je netko na blogu napisao nešto što nekom ne šmeka? Neke “djeve” (ne samo meija) s bloga to su činile i znam da im je zbog toga neugodnjak, ali njihov problem.
Ja se eto drznuh, spomenuti dotičnu personu u komentaru na svom blogu od neki dan i eto ti belaja?
A evo, danas je jesen 2023. godine a repovi prošlosti se još vuku, ko lanjski snijeg? Pravo pitanje je zašto, ali ja odgovor znam već dugo! Kak reče jednom davno moj pokojni čovjek, onak pomalo ironično, “ti si autor istine” pa kao takav autor ne mogu prežvakat kad netko laze!
Pa da krenemo redom, cit. jučerašnje komentare na mom blogu “Boje i godine”:
a vidim da se danas iz znatiželje (tko je novo stari bloger) pojavila i "kraljica" bloga tj adminica bloga gđa meija?
Autor: sara_tera 03.09.2023.
i napisa ona blog na temu...kako ju netko može sam tak ignorirat i stavit u podrum nakon dva komentara? e pa može očito,meijo! jednako kao što ti možeš nekog banirat samo zato što ti odgovori istom mjerom. tak da, sve je isto ko i lani...lipe i dalje cvatu u lipnju, a u rujnu rujna zora etc etc...a meija se i dalje čudom čudi kaj ono što je dopušteno bogovima nije za volove? a sama glumi boginju!
Autor: sara_tera 03.09.2023.
meijo, mai si zbanirala na pravdi boga, al neka te. nije meni problem platit premium ponekad kad mi se trkelja. a ne moram nit tražit dozvolu…..
Autor: sara_tera
Ček, pa kaj nisi banirana zato kaj si objavila privatne podatke jedne blogerice, njeno ime i prezime, javno na blogu?
Autor: meija 04.09.2023.
bok meijo! pravnici bi ti pojasnili tvoj zločin u pokušaju ili namjeri tj prijetnji! dakle, najprije si ti meni zaprijetila, citiram te:
" Hoćeš da objavim tvoje prezime na blogu? Tebi stvarno fali daska u glavi, a ljuta si kad ti to napišem javno na blogu." ovu prijetnju izrekla si nan moj privatni broj mobitela koji ti ja nisam dala već si ga iskamčila od moje frendice!
e sad, nakon takve prijetnnje ja objavih tvoje ime i prezime na blogu! i zaradih od tebe ban (jer ti si jedna od adminica pa imaš prednost spram nas ostalih blogera a tu svoju "moć" si već isprobala na nekoliko blogera koje si banirala). e sad, svatko normalan na prijetnju ne bi prešutio, već bi uzvratio istom mjerom (barem ja)! tak da, sram te može biti i danas za sve ljude kojima si se, nemogavši ih verbalno potuć, banirala ih i tako onemogućila da pišu. a pisali su bolje od tebe i ne baš tebi u prilog...to je naš najveći krimen! a sad ideš u podrum jer nebuš više srala po mom blogu!
Autor: sara_tera
a onda sam ja javno na blogu, samo kopirala tvoju poruku na messanger u kojoj su se vidjeli tvoji privat ime i prezime! i to je bilo to!
Autor: sara_tera 05.09.2023
ha ha a vidim da se dotična ukazala na iskrici....očito ju žulja to kaj sam napisala? možda pročitamo konačno i neki "dobar"blog
Autor: sara_tera 05.09.2023.
ah, da...što se babi tilo, to se babi snilo...tako bih ja nazvala sve te nebuloze i laži, meijo...to što je bilo na blogovima je jedna priča (pisale smo svašta javno i vodile fajt) ali ja nikad tebe nisam vrijeđala za razliku od tebe! glede tvog supruga malo sam te zezala po blogu (bilo je to u šiframa i samo tebi jasno) jer si glumatala zavodnicu i nama solerima davala "upute" kako da živimo dobar život a istovremeno si tajno bila na iskrici i lagala svom suprugu da si tu! e sad, kak ide ono...tko će o poštenju i .....a pisanje na blogu je jedna stvar a traženje od drugih ljudi privat broja mobitela i držanje lekcije meni privat u razgovoru je posve druga priča. a ovo na fejsu o čemu pričaš, pa bile smo frendice istom prijatelju tj. ti i ja smo imale istog prijatelja i tako sam uopće došla do tebe na fejsu tj ti do mene na massengeru (iako su mi neke curke s bloga već ranije rekle tvoje ime i prezime i samo sam te skužila na fejsu ali ti se nikad nisam nigdje osim na blogu obraćala)! znaš meijo, sve je provjerljivo i sve se zna. za mene ovo posve dovoljno! ostaj ti meni dobro i uživaj u svojoj "dobroti"
Autor: sara_tera 05.09.2023.
eh meijo, žulja tebe nekaj kaj ne? jer tolike laži izreć u jednoj večeri, nije tebi lako! btw tvoj i moj frend na fejsu se meni uvaljivao na iskrici, a ne ja njemu. jer, on je kao i ti oženjen...a ja s takvima ne petljam! a u razgovoru sam ga tebi spomenula u ne baš lijepom svjetlu (jer si me pitala otkud znam ime tvog supruga i tvoje),.. tada sam prvi put u životu se srela s tim da mi netko na kavi nudi...kunilingus u zamjenu za pravi sex, a ja bila još i te kako potentna što se za dotičnog nije moglo reć...na koncu to bje davne 2015. ili 2016.g.? no, popijena kava je sve što bje inter nos! a i naša priča meijo se odvijala 2016. i 2017. g. dok me nisi banirala! a sad stvarno, ne bih više o lanjskom snijegu
Autor: sara_tera 05.09.2023.
A sve je počelo porukama na mess:
“Jutro :) ajde da prestane trakavica na blogu jer fakat više nema smisla, predugo to traje. ako hoćeš ostavi broj moba, da te nazovem, pa da nas dvije malo popričamo, da vidim u čemu je stvarni problem jer traje godinama. lp :) (28.10.2016)
Hej bok...dapače nemam ništa protiv tebe. Dapače nit te ne poznajem...a broj je xxxxxxxxx (vip). Bit će mi drago da se konačno upoznamo jer i sama mislim da taj rat nema smisla? Pozdrav V….”(1.11.2016.)
“ok, zvrcnem te podvečer, ako ti odgovara
a fali još ovo s messa kaj je u komentaru, kaj ne meijo?