HIPOKRIZIJA

/Link

nisam niti mislila da ću s nekim ovdje podijeliti bilo što, a kamoli svjetonazor! no, bitno mi je da ja znam gdje mi je mjesto!

a vidim da krelec putuje! konačno, čovjek lovu troši na pravi način! a ja upravo u ovim nekim godinama odustala od bilo kakvih putovanja! još prije pet-šest godina me veselilo ovo kak krelec sasda broji dane i države, mjesta...ja sam bila google vodič sedme razine, ali sve je to pase! sada ako i kada odem do nekog izletišta u blizini zagreba, meni dosta. tako je to u životu kad kasno počneš činit neke stvari koje uljepšavaju život. ja sam to činila cijeli život i sada sam umorna od gibanja! čak više niti auto ne vozim. dojadilo mi nakon više od 40 godina vozačkog staža. ima to svoje draži...staviš rit na neki stolac tramvaja ili taxija i baš te briga...nek razmišlja netko drugi, gdje će parkirati, gdje uletjeti u gužvu i sl.

iako, iskreno mislim da život u velikom gradu nije za stare ljude. nekoć davno, upitala sam moju mamu zakaj živi u zgb, zakaj ne odseli nekamo u neki manji grad? odgovorila mi je (uf, tako sam se nasmijala tada), da je njoj ovdje dobro, pa neću valjda u provinciji živjet, među tim zatucanim ljudima...ha ha...stvarno mi dođe da se jako smijem, jer mi se čini da nema nigdje zatucanijih ljudi nego u zagrebu! poglavito zadnjih 30 godina!

čak i da imam lovu koju nemam, ne bih putovala! na koncu, prije skoro 20 let trebala sam ići u namibiju, japan, aljasku, USA...pa nisam! naprosto, volim putovati u glavi, moje misli jure bolje i brže od bilo kojeg jeta. o tome da ih ne mogu podijeliti s nikim, je opet jedna tužna priča! kamo sreće da sam mogla i imala s kime putovati u svojim htijenjima? bio je jednom jedan čovo s kojim sam 20 let putovala, ali uglavnom su to bila njegova putovanja (ručkovi, putovanja) a ne moja "putovanja" u nutrinu čovjeka. pozer, jednom rječju je svaki onaj čovjek koji se prikazuje nekim i nečim drugim nego kaj je! kozer sam ja. i tako, pričam ja te priče na ovom prostoru već skoro 20 let! i dobro mi je...jer ne može biti bolje. tu i tamo sretnem neke ljude...tu i tamo popričam s nekim ljudima...tu i tamo podijelim ponešto! kao npr ovaj prosvjed! osjećam da trebam biti tamo i drago mi je što ću biti tamo. nebitno je sve drugo! čovjek treba činiti što može, a desit će se što mora!

ha ha čitam krelceta i vidim da je konačno došao k sebi! bravo krelec, bolje ikad nego nikad!

hmmm....sad se vratio iz zgb...
fakat su ljudi seljaci....
u mom malom mjestu moš sagradit nekakav kulturni razgovor oko svega...muzike..stripa..knjige..
sjedim u birtiji prek puta autobusnog....kaj se tu naselilo....a mi se bojimo nepalaca i pakistanaca..

a putovanja...
moja bivša je željela putovati....ja baš i nisam,a..i nismo bili previše potkoženi...
ona je komunikativna..vedra...ja sam introvertan sa eskapadama u ekstrovertno...
sad svi putujemo...
ona radi u beču
ja radim di me bolje plate (kad mi pofali para) jer nemam više ambicija...ali svoj posao odradim pošteno....bar se meni tak čini..

španjolska...
preko godine i pol...
sve super...
mislim da sam više upoznao zemlju i ljude i sve ostalo kao šljaker koji izlazi popodne ...navečer....luta čudnim ulicama vikendom ...i opet čudnim ulicama sa čudnim ljudima.. nego što to može upoznati turist....

sve ima svoje ljepote i dobra....i onog malo manje dobrog.

"čovjek treba činiti što može, a desit će se što mora"

oduvijek sam te voljela čitati
i sve si mi bolja i bolja :)

Živila !