HIPOKRIZIJA

jel se vama ovo čini jako poznato? meni da, jer živimo usred toga! hvala slova kaj si mi dao inspiraciju za ovaj današnji blog! možda je vrijeme da se podsjetimo na ovog "nostradamusa"? tko nije pročitao, evo kratak sadržaj romana...ali vi to bolje znate jer svaki dan upravo tako...živimo!

1984. George Orwella. (cit)

"Roman “1984.” Georgea Orwella jedan je od najznačajnijih romana svjetske književnosti i zasigurno najpoznatiji distopijski roman uopće. Govori o totalitarističkom režimu koji vlada u budućnosti (s obzirom na vrijeme kada je roman napisan), te o pojedincu koji pokušava živjeti unutar tog režima.

Taj pojedinac je Winston Smith. Već njegovo ime naglašava prosječnost te osobe, koja je u romanu predstavnik običnog čovjeka unutar društva i zamjenjiv je bilo kojom drugom jedinkom. Winston je naizgled poput svakog drugog člana Šire partije, niže pozicioniranih radnika koji pripadaju prihvaćenom sloju društvu, ali opet bez ikakvih povlastica osim osnovnih, katkad i nedovoljnih sredstva za život. On ustaje na vrijeme, odrađuje svoj posao, pritom ne odaje nikakve znakove slobodne volje ili vlastitog mišljenja, što je prijestup kažnjiv smrću. Ipak, on je samo čovjek, kojeg, koliko god da je to nepodobno, vode osjećaji, razdiru sumnje te se u njemu budi mržnja prema onome tko bi mu trebao biti svetinja. Ta svetinja, vođa i religija je Veliki Brat.

Veliki Brat, iako je partijsko božanstvo, zapravo je samo slika na zidu i glas na “telekranu”. On vidi sve, sve kontrolira i u sve je upućen. Bezgrešan je, a čak i kada pogriješi, mijenja se čak i sama povijest kako bi njegova predviđanja u sadašnjosti izgledala točna. Iako se Veliki brat predstavlja i štuje kao osoba, kao ikona i apsolutni vladar, on je zapravo sam sistem. On je organizacija stvorena da provodi diktaturu, vlada ljudima, stvara “jednomišljenje”, te gasi svaku individualnost, a time i samu čovječnost. Dužnost Velikog brata je da održi totalitaristički sistem. To čini vladavinom straha i mržnje, te kontrolom bazičnih ljudskih emocija. Vladavinu straha provodi čistkama. Pojedinac zna da će za bilo koji, pa čak i najmanji znak nepoštivanja zakona biti izbrisan – iz povijesti i sadašnjosti.

Ljudsko nezadovoljstvo kanalizira se u mržnju prema neprijatelju. Čak ni taj neprijatelj nije stvaran. Umjetno je stvoren, baš kao i imaginarni ratovi kojima se opravdava neimaština te kojim se kontrolira mržnja. Mržnjom se potpiruju i gase ljudska potreba za traženjem krivca, te odvraća društvo od pravog problema i usmjerava ga onaj nebitni. Gašenjem ljudskih emocija, gušenjem individualnosti, uz pomoć zabranjivanja umjetnosti, filozofije, vlastitog mišljenja, čovjeka se pretvara u radilicu koja se nikada neće pobuniti protiv svog vlasnika, jer nije u stanju niti vidjeti da se oko njega događa nešto pogrešno.

Ovaj prokaz totalitarističkog društva bio je Orwellovo upozorenje na to kakav bi svijet mogao postati ako društvo dopusti da njime vladaju nepoznate sile prerušene u zavodljive ikone i jeftina zadovoljstva. Nedostatak kritičkog mišljenja i djelovanja protiv nezadovoljavajućih sustava stvara svijet u kojem su ljudi robovi režima i tek nekolicine pojedinaca koji vladaju svijetom iz sjene. Njihova imena se ne znaju, znaju se samo njihovi logotipovi i brandovi, baš poput logotipa Velikog brata, koji nije ništa drugo nego šarmantno i uvjerljivo lice s plakata.


“1984.” napisana je iz perspektive glavnoga lika, iako je pisana u 3. licu. Taj lik unutarnjim promišljanjima predstavlja svijet u kojem živi. Njegov svijet je besmislen. Ništa u njemu nije istinitu, niti trajno. Sve činjenice su podložne promjeni, ma koliko ta promjena bila nelogična. Time sam lik nije siguran ni da li je godina u kojoj živi uopće 1984., a kamoli išta drugo. On može imati povjerenja jedino u vlastita sjećanja, ali i ona blijede pred stalnim izvrtanjem istine i prikrivanju stvarnosti. Jedino što se čini stvarnim u tom nečovječnom svijetu su njegovi vlastiti osjećaji i misli. A upravo to je ono što je apsolutno zabranjeno. Ipak, ljudskost u Winstonu pobjeđuje nad strahom od sustava. On joj se pokorava u dometu svojih sposobnosti. Gleda na svijet shvaćajući njegovu suludost i surovost, znajući da ništa ne može promijeniti. Jedino što može je nastojati da njega ne promjene, pa čak ni pod cijenu smrti.

Ovaj roman značajno je djelo čija su se predviđanja u mnogočemu obistinila u modernom društvu. Ono nije samo fikcija, nego i proročanstvo temeljeno na dotadašnjem razvoju društva. Osim opisa distopijskog svijeta, nezaobilazne radnje i dobro razrađenih likova, roman nam nudi filozofska promišljanja, etične rasprave, a prije svega ozbiljnu kritiku današnjeg društva, koja nam nije dana samo kao zabava, već i kao opomena.
Kratak sadržaj

Winston Smith je preskočio ručak u kantini ministarstva u kojem radi i tih sat vremena pauze otišao kući. Živio je u kompleksu jednoličnih sivih zgrada, gdje su živjeli gotovo svi pripadnici Šire partije. Oni su bili obični radnici na nižim položajima u Ministarstvima, koji zarađuju jedva dovoljno da bi preživjeli. Winston je radio u Ministarstvu istine čija je dužnost bila pisati vijesti, povijest i sadašnjost Partije. Bavili su se i obrazovanjem, zabavom i programiranom umjetnosti, a Winstonov posao bilo je ispravljanje povijesnih činjenica, novinskih članaka ili bilo kojih dokumenata koje su u tom trenutku bile protivne mišljenju Partije. Bilo je tu i Ministarstvo Ljubavi, čija je dužnost bila bilo je provoditi zakon te pronalaziti i ubijati sve loše i grješne članove Partije. Od svih ministarstava ovo je bilo najokrutnije. Ostala dva bili su Ministarstvo mira, koje se bavilo ratovanjem i Ministarstvo bogatstva, koje se bavilo ekonomijom Partije.

Winston je imao poseban razlog za dolazak kući i preskakanje ručka, zbog čega će mu kruliti u želucu sve do doručka. On je nedavno kupio bilježnicu u obliku dnevnika, antikvitetni predmet koji je pronašao dok je u predgrađu kupovao žilete. U predgrađu su živjeli proli – najniži sloj društva koji je živio otuđeno od od Partijskog društva. najčešće u bijedi i bezakonju. Ipak, Winston i ostali pripadnici Šire partije često su zalaze u njihove četvrti kako bi kupili namirnice kojih bi u tom trenutku bila nestašica u Partijskim dućanima. Najčešće su to bili upravo žileti, ali nekada je to sapun, konac, čarape ili slično.

Winston je kupio bilježnicu iako je znao da je to zabranjeno. Članovi partije nisu smjeli posjedovati nikakve osobne predmete, a pogotovo ne one koje služe za zabilježavanje misli, jer slobodne misli su u tom sistemu bile posebno zabranjene.Winston je došao svoj mali stan i sjeo u kut sobe, jedini kut iz kojeg ga nije mogao vidjeti telekran. Iako je Winston u stanu imao tek osnovni namještaj i u njemu je, kao i u svakom drugom stanu, pa čak i sobi, morao stajati telekran. On nije samo prikazivao slike, već je snimao što se događa u svakoj prostoriji. Nitko nije mogao znati u kojem trenutku ga netko gleda, ali su svi morali biti oprezni jer ako ekran vidi nešto pogrešno, neku sumnju da se bilo koji član društva i najmanjom sitnicom ogriješio o Partiju, znali su da će biti izbrisani. Odvezeni i ubijeni.

Winston je unatoč strahu kupio bilježnicu, sjeo za stol i odlučio pisati. Nije znao što ni o čemu, pa je zapisivao svakojake nepovezane misli sve dok se nisu pretočile u misli mržnje prema Velikom Bratu.

U tom pisanju prekinulo ga je kucanje na vratima. Prestrašio se da je to misaona policija, ali je to ipak bila njegova susjeda koja ga je zamolila da joj odčepi odvod. Susjeda je bila umorna, prerano ostarjela ženica, čiji je priglupi muž također radio neki činovnički posao u nekom od Ministarstava, a koja se najviše bojala svoje djece. Kao i sva djeca i njezina su bila u Malim uhodama i nerijetko bi te Uhode prijavljivali čak vlastite roditelje kao neprijatelje, na što ih je Partija odmalena poticala odgojem.

Kada se vratio na posao, Winstona je dočekala priprema za dvominutnu Mržnju. U te dvije minute prikazivale bi se snimke rata i državnih neprijatelja, a svi članovi Partije bi ih psovali, pljuvali, urlikali i mrzili što glasnije moguće. Za vrijeme Mržnje vidio je jednu od članica Partije, lijepu i mladu djevojku prema kojoj je Winston odmah osjetio odbojnost i to samo zato jer je predstavljala sve ono što se Winstonu sve više počelo gaditi, a to je Partija i sve što ona predstavlja, pa tako i sam Veliki Brat.

Vidio je O’Briena, čovjeka za kojeg je već neko vrijeme mislio da bi mogao osjećati isto što i on. To Winston nikako nije mogao točno saznati, ali je po njegovom pogledu naslutio je da bi O’Brien čak mogao biti i član Bratstva, pokreta otpora omraženog Goldsteina – najvećeg državnog neprijatelja.

Sutradan je Winstona probudio ženski glas koji je pozivao na tjelovježbu. Winston je imao trideset i devet godina, ali se već osjećao kao starac, pa mu je i to obavezno jutarnje razgibavanje predstavljalo problem. Otišao je na posao, kojeg nije ni volio n mrzio, ali ga je nekad s ljubavlju obavljao jer je znao biti i kreativan. Ručao je u kantini nekakav bljutavi ručak, nedovoljno zasitan, ali ipak obrok, dok mu je kolega pričao o “novozboru”, novom načinu govora kojim će izbaciti sve nepotrebne riječi iz upotrebe i tako ograničiti razmišljanje članovima Partije.

Gotovo svaku večer Winston bi morao ići na nekakvu organiziranu aktivnost, koja kao da bi trebala biti zabavna, ali je Winstonu bila tlaka. Aktivnosti su se nazivale slobodnima, ali se nije lijepo gledalo na one koji bi ih propustili. Ako bi Winston bilo što od rutine u svom danu propustio, mogao bi biti sumnjiv, što je manje bio slobodan, to je više razmišljao o slobodi. Smatralo se da su u njegovoj državi jedino životinje i proli slobodni. Kako je razmišljao o slobodi, tako je razmišljao i o povijesti te njenoj nestalnosti, pa se zato što je više moguće pokušavao prisjetiti svog ranijeg života, kao jedinih činjenica za koje je znao da nisu bile izmijenjene.

Jednom je šetajući prolskim četvrtima ušao u jednu krčmu. Tamo je sreo starca kojem je platio pivu i ispitivao ga o prošlosti. Zanimalo ga je sve – bilo koje činjenice kojih se starac mogao sjetiti o životu prije, a da nisu pokvarene stalnim Partijskim izmjenama. Nažalost, starčevo pamćenje bilo je puno rupa. Razočaran, Winston je nastavio šetati ulicom, kad se iznenada pred njim pojavila staretinarnica u kojoj je kupio onu bilježnicu. Ušao je, a prodavač ga je prepoznao. Počeli su pričati o prošlim vremenima, pa je taj razgovor u Winstonu probudio neka sjećanja na njegovo djetinjstvo. Kupio je tamo još jedan zabranjeni predmet – maleni, crveni koralj u staklu te ga pohlepno i u strahu strpao u džep. Vlasnik dućančića mu je pokazao i sobu iznad dućana, malenu i udobnu , a ono što je Winstona iznenadilo bilo je nije imala telekran! Winston je čvrsto odlučio vratiti se ovamo!

Odlazeći, shvatio je da ga slijedi crnokosa djevojka. Bila je to ona ista djevojka koju je vidio za vrijeme dvominutne Mržnje i koja mu se zgadila zbog svoje Partijske savršenosti. Bila je fizički privlačna Winstonu, ali je znao da je njoj, kao i svim dobrim Partijskim ljudima, seks odbojan. Naime, Partija je poticala aseksualnost. Winston joj je umakao i došao doma. Osjetio je potrebu da piše u dnevnik.

Četiri dana nakon toga, vidio je crnokosu djevojku kako mu ide u susret na hodniku mjesta na kojem je radio. Obuzeo ga je hladan znoj, mislio je da će ga razotkriti, ali trenutak prije nego je prošla pored njega, djevojka se spotaknula i pala. Winston joj je priskočio u pomoć, jer se to od njega očekivalo, ali se ona brzo sabrala, ispričala i otišla, govoreći da je dobro. Ali u onoj sekundi u kojoj ju je Winston pridržao, ona mu je tutnula papirić u ruku.
Winston se bojao pročitati poruku da netko ne otkrije papir. U trenutku kada je bio siguran da ga nitko ne gleda, bacio je pogleda na poruku. U njoj je pisalo: “Ja te volim.”

Bilo je jako teško pristupiti djevojci a da ne ispadne sumnjiv. Ipak, Winston se usudio sjesti pored djevojke u kantini za vrijeme ručka. Dogovorili su sastanak na prepunom trgu. Razgovarat će a da nitko ni ne primijeti da su tamo kao par.

Na sastanku su dogovorili susret u šumi van grada – daleko od misaone policije, gdje su šanse za prisluškivanje bile najmanje. Tamo se djevojka i Winston istinski upoznaju. Ona se zvala Julija i također je mrzila Partiju i njena pravila, otkrivši da su čak i njegovi najvjerniji članovi, oni koji pripadaju elitnoj Užoj partiji, prljavi. U tom upoznavanju oni se predaju i tjelesnim užicima, kao jednom od načina pobune protiv ideologije tjelesne čistoće koju je Partija nametala.

Julija i Winston su se neko vrijeme sastajali na različitim mjestima, a onda ju je Winston pozvao u sobicu iznad staretinarnice. Znao je da je ludost sastajati se na istom mjestu više puta i bio je gotovo siguran da će ih kad-tad uhvatiti, ali nije mogao odoljeti. Julija je dolazila na sastanke i često donosila hranu koja je bila ukradena od članova Uže partije. Bili su to inače nenabavljiv pravi šećer, bijeli kruh, marmelada, paketići čaja i, ono najrjeđe, prava kava.

Avantura s Julijom Winstonu je mijenjala život. Osjećao se bolje. Više se nije osjećao kao starac, nije ga boljelo ni fizički ni psihički, činilo se kao da opet ima neku nadu u životu, nadu u bolju budućnost. Radio je više i bio aktivniji u obaveznim slobodnim aktivnostima, kako bi otklonio svaku sumnju da nije dobar član Partije. Sve manje ga je bilo strah i nije toliko očajavao. Ljubav prema Juliji učinila ga je sretnijim i poletnijim, a njegov život smislenijim.

Jednoga dana dogodio se još jedan značajan susret. Winstonu je prišao O’Brien, čovjek za kojeg se nadao da pripada Bratstvu, pokretu otpora protiv Partije. O’Brein mu je napomenuo da je napravio grešku u pisanju zadnjih članaka jer se služio starim rječnikom. Rekao je Winstonu da dođe kod njega doma da mu da najnoviji Rječnik novozbora, koji bi tek trebao izaći iz tiska, kako Winston dalje ne bi griješio. Winston je smatrao da je to samo šifra pod kojom se O’Brein želi sastati s njim kako bi ga primio u Bratstvo.

Julija i Winston zajedno su otišli kod O’Briena, znajući da je ludost da se igdje pojavljuju kao par. O’Brien se u početku ponašao strogo i rezervirano prema njima, a onda se odjednom ustao u ugasio svoj telekran u sobi. Winston i Julija nisu mogli vjerovati. Nikada nisu vidjeli da je netko isključio taj uređaj, ali O’Brien im kaže da je to jedna od povlastica članova Uže Partije. Posjedne ih i dade im vina koje Julija i Winston nikada do sada nisu imali prilike piti. O’Brien im ispriča o postojanju tajnog Bratstva koje radi protiv Velikog Brata. Pitao ih je žele li biti dio svega toga, a Julija i Winston su pristali na sve uvjete rada protiv Partije koje im je O’Brien postavio, osim da se razdvoje kao par. O’Brien je rekao Winstonu da će mu čak nabaviti i primjerak knjige najvećeg državnog neprijatelj Goldsteina, osnivača Bratstva.

Winston je uživao u trenucima boravka u sobi nad staretinarnicom. Tamo bi ležao na krevetu i čitao, s osjećajem sigurnosti i slobode jer u njega nije zurio telekran. Čitao je knjige o stvarnoj povijesti svijeta, koja je u Partiji bila zabranjena. Tako je učio kako je uopće došlo do društveno-političkog poretka u kojem je živio. On bi čitao, a Julija najčešće spavala pored njega.

Jednom su tako, nakon čitanja i spavanja, raspravljali o glazbi, kada u sobi iza sebe čuju željezni glas koji im kaže da su mrtvi. Oboje se skamene, pa shvate da u njih gleda kamera, skrivena iz slike u sobi. Partija ih je otkrila. Naredili su im da kleknu i stave ruke iza leđa kako bi ih mogli uhititi.

Winston se našao u ozloglašenom i okrutnom Ministarstvu ljubavi. Morao je mirno sjediti u jednoj od izoliranih soba i čekati. Nije se mogao ni pomaknuti a da se glas iz zvučnika nije izderao na njega. Mislio je o O’Brienu i je li zna da je uhićen, te se nadao da će mu pomoći ako sazna.

Nakon dugog čekanja u sobu uđe čovjek. Winston se zaprepasti kada vidi da je to upravo O’Brien. Prvo je pomislio da su i njega uhvatili, ali onda ga ovaj udari i Winston, prije nego se onesvijestio, shvati da O’Brien radi za Velikog Brata.

Winston se probudio na poljskom krevetu, prikopčan na razne aparate i injekcije. Tukli su ga i mučili na razne načine, toliko da je na mahove postajao imun na bol, u bunilu ili pak potpuno prestravljen, Nakon brojnih mučenja, dolazio bi mu O’Brien. On bi mu govorio o Partiji, o tome kako ona upravlja svijetom, poviješću i sadašnjošću jer ih ona i zapisuje. A onaj tko ima moć nad povijesti i sadašnjosti ima moć i nad Istinom, kakva god ona bila. Negirao je stvarnost koje se pojedinci sjećaju jer je jedina stvarnost ona za koju Partija kaže da je istinita. To vrijedi za sve pa i za samog Winstona, pa tako, na primjer, ako Partija kaže da Winston pred sobom vidi četiri prsta, čak ako O’Brien pokazuje pet, Winston mora misliti da ih on pokazuje četiri."

O’Brien kaže kako Winston nije tu doveden da bi bio uništen ili ubijen, već da bi bio mijenjan, da ga pretvore u novog i ispravnog člana Partije. Kaže mu kako neprijatelji koje članovi Partije toliko mrze zapravo ni ne postoje. Izmislila ih je sama Partija kako bi njezini članovi imali na koga usmjeriti svoje nezadovoljstvo i frustraciju. Isto tako, ni sam Veliki Brat, kao osoba, ne postoji. On je sam sustav, koji sebe održava uklanjanjem onih koji ga ugrožavaju. Stvorili su čak i Bratstvo, kojim najbolje otkrivaju kukolje među članovima Partije, jer po tome tko se zainteresira za bratstvo, znaju tko razmišlja protiv Partije.

Nakon neodređenog vremena psihičkog i fizičkog mučenja te raznih načina kojim su ispravljali Winstona, napokon su prestali. Odveli su ga na fizički oporavak i činilo se da je Winston prihvatio sva mišljenja Partije. Ali prije nego su ga pustili, morali su ga potpuno slomiti. Poslali su ga u najozloglašeniju sobu u Ministarstvu – sobu sto jedan. Tamo su ga suočili s njegovim najvećim strahom – štakorom. Prijetili su mu da će pustiti štakora na njega ako ne izda Juliju. Winston se borio protiv sebe koliko je mogao, ali je onda, u naletu najvećeg straha uzviknuo da to urade Juliji, a ne njemu i to je bio znak da su ga potpuno slomili.

Nakon što su Winstona pustili na slobodu, on se sjećao svega, ali mu nije palo na pameti više griješiti protiv Velikog Brata. Čak je jednom sreo i Juliju, pa su si međusobno priznali da su izdali jedno drugo za vrijeme mučenja. Winston se zgrozio na pomisao da opet bude s tom ženom i tako prekrši zakon. Iako se sjećao svega, on je sebi priznao da sada napokon voli Velikog Brata.

dok vi čitate, ja odoh na kavu! uživajte u danu!

Osamdesetčetvrta je klasik distopije, no dvadeset i pet godina prije Orwella jedan Rus (Zamjatin) objavio je roman MI koji je, rekao bih, bio inspiracija Orwellu za 1984., (a vjerojatno i Huxleyju za Vrli novi svijet).
Mi je alegorija na staljinizam, objavljen je u Francuskoj negdje oko 1920., a u SSSR-u je bio zabranjen do pojave Gorbačova i njegove perestrojke i glasnosti.
A sada idem po špeceraj...

https://www.youtube.com/watch?v=3DMaKrI3uYg
https://www.youtube.com/watch?v=u6kj6lfRbGo

:))

Baš planiram do knjižare i kupiti ću 1984. ne posuđujem u knjižnici zato jer čitam kada mi dođe. Dovršavam Doživljaji dobrog vojnika Švejka. Kvaka 22 mu nije do koljena.

Baš samo frend (pokojna mama mu je bila pročelnica zavoda za slavistiku na filozofskom-specijalnost češki jezik-znaći upućen je) i ja razgovarali o Jaroslavu Hašeku. Kaže da je Hašek napisao Švejka boraveći u Praškim pivnicama i da kada Švejk počne pričati da je "znao tamo nekog..." da uvijek opisuje likove iz pivnica. Da je neki lokalni ridikul imao ime Švejk, pa je Hašek "posudio" to ime!

Nisam ja bolestan. Ja sam parcijalno invalidna osoba! Ja sam zdravi seljak!:-)

Evo ti slove kao kontraprimjera!

Previse nadrobljeno. Ne da mi se citat. Brijem da vas jebe Hdz u zivotu.

Glasaj za Možemo i plači za Banderasom.

kaj..ete..tvoja dobrodušni humor na račun drugih ?
soliš pamet svima

ti si baš neka prizemna biljka...mislim..hraniš se suncem ....

znaš...i ja sam po koju knigu pročitao u životu...naravno...nisam kolko i ti...morao sam odgajati djecu..raditi svojim rukama..lokati i tulumatiti...jebati...svašta
pa vjerojatno nisam pročitao kolko i ti
al...
bogami..
nitko ozbiljan tebe ne bi uzeo za nekakav etalon osvještenosti...razuma...etike....biraj.
svaki put kad naletim na neki tvoj komentar na blogu vidim malo ščureno čudovište koje jedva čeka da nekom sjedne za vrat i siše mu krv
i da mu svom poganom slinom usadi svoje stupidne misli...
bljak.

i ...da ti pojasnim...ete...
koja je tema bloga...
nije distopija sama po sebi tema ..nego osvrt na sadšnju političku situaciju u rvackoj...

jebate... sav taj tvoj kvazinačitani intelekt nije mogao namirisati temu bloga...
nego ga je skrenuo u svoje formalne "načitane" vode...
i to...baš na sasvim osobnoj razini.
baš osobnoj.
misliš da si tu neka fačica....ja znam šta si ti...
onaj lik koji uživo čkomi ko zadnji seljo...jer..zaista nema o čemu pričati

u stvari...tebe nema uživo..?
družiš se s nekim ?
piješ sunčane slapove s nekim....

daa...
znam..tebi toga ne treba ..ti si sam sebi dovoljan.
i to je jako dobro.
čemu maltretirati druge osobnošću kao što je tvoja.

eto me konačno i ovdje! dakle, krešo, tnx za tvoj smisao za mjeru...eurytmics i njihova 1984...pun pogodak! volim taj tvoj smisao za blog...i ozbiljno i ovlaš, baš s mjerom bih ja rekla!

ha ha...mislila sam kak ću morati sad novi traktat od bloga napisati kako bih eteu objasnila da sam...otišla na kavu! a kad odeš na kavu ne želiš i ne očekuješ raspravu na blogu. to je dobro i odmah skužio đuro!

hvala đuro! upravo tako, naslov bloga i prva rečenica govore o blogu i zašto je on, orwel danas tu na mom blogu! ne pada mi napamet s bilo kim raspravljati o bilo čemu...osobito ovim dječacima koji dođu ovdje na moj blog u stvari ostavit trag (ja to zovem teritorijalno zapišavanje, a nije ete jedini, ima ih nekolicina ovih dana) ko pravi mačori! veljača je prošla, ete! nisam više zanimljiva niti sebi a kamoli vama i iskrici!

dakle, jučerašnja objava datuma izbora tj raspuštanja sabora, pa spominjanje ispiranja i čipiranja mozga od slovka, naprosto me asocirala na ovo lijepo naše društvo...zapadnjačko, potrošačko, konzumentsko etc etc...pa sam se sjetila na orwella i nekako mi baš pasala ova moja preambula...pa onda c/p obrade samog djela od strane sajta lektira...baš onak me sve to podsjetilo na vrijeme i mjesto gdje živim! moj dojam, moja impresija...i to je sve!

Zahvalite drugovi demokratskoj državi Hrvatskoj koja vas ne ograničava u slobodi mišljenja govora pisanja i djelovanja za razliku od vašeg omiljenog komunizma.

a da se i na krunu referiram! sori, mene hdz nikad nije smetao, jer nikad niti nisam glasala za njega! nek o njemu razmišljaju ovi što sveudilj biraju (da li) ili kako je rekao onaj pametni crnogorac...oni čine što znaju, al ne znaju što čine! a glede bandića, komunjara bio, komunjara ostao (za mene su komunjare koji idu iz interesa a ne ideala)! kao i svi ovi "dječaci" ala premijer i predsjednik, tatini sinovi kojima je otac iskamčio od hdz-a elitno mjesto u ministarstvu vanjskih poslova, pa su lezilebovići napredovali, kak ima biti! u ovoj usranoj klijentelističkoj državi! može se još pet društvenih uređenja promijeniti, ali ova "elita" koja je vedrila i oblačila u partiji isto to čini i u ovoj partiji (samo sinovi umjesto očeva)! no, ima jedna bitna razlika...prije raju nitko nije ništa pitao već su im oktroirali SKJ a danas raju pitaju i raja opet bira SKH. reklo bi se, živjela ta mala razlika u jednom slovu! nije J već je H, jebalo vas H! eto, toliko od mene i vašeg problema! ja ga nemam, ja već više od 30 godina izlazim na izbore i svaki put biram druge ljude! sigurno ne one koje birate vi i koji nam već drmaju više od 30 godina! i ne bojte se, neće se ništa promijeniti. bar ne zadugo. veliki brag vas gleda a vi znate što i kako trebat! čast izuzecima koji su oduvijek bili svoji. zbog takvih je vrijedilo živjeti! i imala sam sreću poznavati nekolicinu...uključivo i sebe. ha ha...bila sam liberal (čak i anarho) usred partije i vječna opozicija! tak da...ja zahvaljujući vama znam tko sam i tko nisam!

A sad da vidimo koliko ste demokratizirani i dali bi dozvoljavate drugacje misljenje

ah, vidim da su mačori (jarac, ete) opet svratili....ali ja odoh "dečki", naprosto, niste mi zanimljivi! ak nemate gdje drugdje trkeljat, slobodno i ovdje...dok mi ne dojadi?

SKJu nismo smjenili a on se samo podjelio u dvi frakcije ili tri ili četri i samo se izmjenjuju i dalje ali to je tako tesko primjetit da je to cudo jedno

Nu je ona lipo pusti Đuru na nas a ona ode pit jorgut i gledat turske sapunice.

btw mjerila sam vrijeme večeras na hrt dnevniku...aktualni brat je svršavao jedno 20 i više minuta uživajući u svojoj veličini! bome, zauzeo je cijeli ekran...svaka čast!

jarče, tko je koga smijenio? vidiš, već u samom početku krivo (i onda se čudiš kaj ja nemam kaj s kim pričati?)...prvi demokratski višestranački izbori su IZBORI! dakle, narod bira! po prvi put u svojoj povijesti....bira! i izabere...ha ha...uz Savku, Gotovca oni izaberu Tuđmana! ajoj, kak veli ona poslovica: dati dreku pljusku! to je sve što imam za reći! bravo narode, samo tako nastavi!

E bome Sara bas si penzicka kad se bavis mjerenjem koji je politicar dugo govorio.

Iskreno nisam to od jedne takve vrtirepke ocekiva.

:((((

ma daj ete, možeš ti bolje! ajde uživaj...idem pogledat koju sapunicu!

jarče, inače nemam želudac slušat tog maminog sineka, ali večeras baš jesam...slušala sam ga, gledala...sve u nadi kako neću tako skoro? jer, ako išta ne podnosim, ne podnosim guzate muškarce! eto, toliko od penzićke!

Blogati zato ja volin guzate zene i lipo gledan samo programe di toga ima, ali san poludija gledat politicare e

hehehe..
ja nečiji fan...
ma dobro....zbrčkaj si ete to u glavi kak god očeš
da se sjetiš nekih prijašnjih blogova,znao bi da i sara i ja imamo neke prepirke koje rješimo ko odrasli ljudi..za razliku od neke nedonoščadi....i to sa sasvim kulturnim riječnikom..

i da.
saru poštujem...iako se ne slažem uvijek s njom
poštujem je zato jer ima svoj stav...koji ona i objasni.

i opet...za razliku od nekih kojima je samo do pokazivanja virtualnih muda....koje u stvarnosti...nemaju :))

ete, evo ti opomena za tvoju nepristojnost i uvrede prema đuri. ne dopuštam takav razgovor na svom blogu. i nije u redu da ideš ad hominem prema bilo kome, tako da, ako to još jednom napraviš, ingore! btw glede aluzija na alkoholizam i sl. ne kužim otkuda ljudima takve priče iz nečijeg života? eto npr baš ti ete se busaš u prsa godinama već kako nikad te nitko nije vidio i kako nitko ništa ne zna o tebi? pa kako to da onda ti znaš da je netko alkoholiziran? ili drogiran? smiješno i žalosno da bilo tko insinuira bilo što glede privat života (osobito ako nema pojma tko je s druge strane)...jer ovo je virtuala!

istina, bilo je ovdje druženja blogera i iskričara in vivo i to prilično! godinama čak smo se družili na kavama, plesnjacima, roštiljadama...a bome bilo je i veza (krevetnih) i inih! sve je to za ljude. i normalno da se u takvim druženjima steknu neki dojmovi, neka saznanja...ali uvijek mi je bilo smiješno da baš ljudi koji ništa nisu znali o meni (ili jedva) su insinuirali koješta! oni pak koji su me znali i privat doma, nikad nisu ništa loše ovdje zucnuli! ok, i sama sam ponekad prekršila taj neki kodeks, ali obično sam bila izazvana, povrijeđena ili slično...a poznato je da su škorpioni osvetoljubivi! a najviše volim gađati nekog...istinom! ona je neumoljiva. ovakvo nabadanje kak to obično ljudi rade na blogu je smiješno, i više govori o onima koji izreknu takve neke "pikanterije" jer očito je u pitanju njihova percepcija nečijeg života nego li njegov život stvaran. no, svatko nek se bavi sobom! u to ime, ugodan vam ovaj pred distopijski (a može i utopijski) dan!

ahhhh..
da vidimo...
majmun agresivni i bezobrazni....
baraba....alkoholičar...
sirovina glupa..

moram te razočarati ete...ne prepoznajem se u ničemu od toga...žao mi je.
iako bih mogao tebe prepoznati u njima

inače...zahvaljujem ti na prekrasnim epitetima....zaista nisam ništa drugo niti očekivao od lika kakav si ti..
mma ti si jedno srčeko....

al....znaš kak ti je to...

nisam ja prema tebi niti malo agresivan
agresija je 90 posto znak straha i nemogućnosti suvislog i pametnog odgovora
i da si pametan to bi znao.
a tko ispoljava agresiju...ti ili ja ?

i opet vrijeđaš...i opet nemaš nikakvih argumenata za sve kaj si nadrobil....i opet i opet.
i gle....sunčeko moje...
meni ni tata ni mama ni mater nisu govorili šta da čitam...šta da radim...šta da pišem...
a ti sebi daješ za pravo meni govoriti šta da čitam..ili ne...i da se maknem....
molim???

gle....ako ti se ne sviđa šta ja pišem...ili šta pišem...ili kaj pijem..ili kaj jedem...ili koje cvjeće volim...ili neki kurac...
lepo makni prsteke od tipkovnice i nemoj zalazit ovamo

kuiš?

Sjajno razlozeno.
Itekako se radi o tom.
Iako ne mozemo bitno utjecati bojim se... bar je dobeo ne biti ovca i kuziti ponesto. Ili nije dobro. Nesto od ta dva da ga jebes.

Sve u svemu teska pizdarija i nece biti bolje