HIPOKRIZIJA

"Nedostajala sam. Sebi. Možda i ponekom još. Tebi nisam. Jer te nema. Iako te očekujem. Dugo već. Gotovo sam zaboravila kako i zašto. I zbog čega. Kad se pojaviš, možda me opet neće biti. I ti si otišao. U potragu. Za sobom. Vratit ćeš se. Što ne znači da ćemo se sresti. Sve me to podsjeća na još jednu priču o ukletom Holandezu? Čak ti ni imena ne znam. Tako ih je mnogo prošlo, čak štovište cijeli imenik. Gotovo se više ne trudim pamtiti. Jer ionako ne bivaju dugo. Tek do prvog zaborava ili smjene. Jedino se brodovi mijenjaju. Poneki na jedra, poneki motorni gliser. Uglavnom isto more, isti pogledi, čak i dodiri. Ništa novo ovdje na dalekom sjeveru. Osim ponekog juga. Koji miriše na brnistru i još poneku velebitsku biljku ubranu ovih dana. U obnovljeni profil sam stavila opet staru fotku. Sad će joj i godina dana. Tada sam još imala fotografa. Jednom zgodom, prigodom čak. Ili možda bolje, dala sam se fotkati. Uvijek sam se pitala zašto ljudi koji su u jednom trenutnu jedno drugom značili puno, gotovo sve u istom nekom drugom, postaju ništa. A ta sjećanja, boje, okusi, mirisi žive dulje, kako reče Proust
"...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

U isti taj obnovljeni profil stavila sam novi podatak. O svom hobiju. Šetnji i pisanju. Šećem sa psom al pišem sama. Uglavnom sebi i tebi. Koji ne dolaziš. Ili si već otišao. Poneki me i čitaju. Ali nemam potrebu za komentarima. Iako sam izostavila onu famoznu: BEZ KOMENTARA MOLIM! Imam potrebu za ljubavlju. Još uvijek. Možda je to ona od nekad. Poznata a ipak drugačija. Ili ona nepoznata. O kojoj maštam. Je li glupo maštati o ljubavi u ovim zrelim da ne kažem prezrelim godinama? Vjerojatno jest, ali oni mirisi i dodiri Proustovi nikako da me ostave. Bar u sjećanju! Što ne znači da živim u njima i snjima. Dapače. Vrlo sam živa. Živahna čak. Sve više me opsjeda i mir. Toliko željeni.
Baby, welcome back."

The Equals

Link

crtica jedne mene iz 2010.g. kada sam još bila tragaoc, kako za sobom tako i za njim!

a možda sam htjela u biti staviti jedan drugi tekst iz 2015.g. koji je primjereniji ovim dejting sajtu.
o kako dugo ne pročitah ovdje dobar tekst o ljubavi, sexu....eto malo za podsjećanje, gdje smo, tko smo...a možda i što smo još?

"ne bih pisala, jer koga je briga s kim sam i da li sam spavala? ali čitajuć xx ne mogu ne napisat i drugi par rukava. onaj sinoćnji, noćašnji, jutarnji! kako je predivno držat u naručju muškarca (muškarčinu, pače) koji tak položi glavu u tvoje krilo...spokojno, bez straha, stida ili bilo kakva druga očekivanja. i ti koja ju držiš. taj trenutak traje vječnost. i nitko gotovo ništa ne govori. potom sama nasloniš glavu na naslon dvosjeda i mirno promatraš njega kraj sebe! diše. čak je popodne i hrkao dok sam ga dekicom pokrila. i pesa se privinula uz njega. oblizala ga čak. sumnjam da je s dvije ženske istovremeno općio? ta nije on swinger. popodne smo se naprosto zavukli u krevet. poslije ručka. bez puno dramatike i teatralnosti...ta više nam je od 100 godina. više od mjesec dana nisam nit zakopčala nit otkopčala grudnjak. on jest. sve u hipu. nismo nigdje nit van izlazili. noćni život metropole nekako nam nije trebao. istina, otvorili smo plančićev plavac tek toliko da bolje i lakše meljemo. na tom istom dvosjedu. na kojem smo se potom i pojebali. onak, bez puno predigre jer sve bilo je...igra! i ljubili se dugo u noć. i jedva spavali, jer smo se stalno smještali jedno drugom u krilo. moj oktopus! i jutrom opet kita, ko da je pravi 8.mart! hm..lijepo je tako ulaziti i izlaziti jedno iz drugog, lijepo je bit u muškom zagrljaju, kad te obujmi dok izlazi kroz vrata. ko da mi i sada stoji iza leđa i smišlja neke nove grickalice...uha, nosa, vrata! što bih dala za to? sve, jer jesam. nije važno koliko da traje, al želja da bude vječno. bilo jest. koliko će, da li će opet, možda nije bitno. iako jest presudno. to, reći da je to minorno, da je to nekaj kaj ne želim..ha ha...bila bih veliki pinokio (daj se pipnite pred ogledalom), zato priznajem i sebi i vama...bje predivno bit u zagrljaju svog mušarca!"

ovih dana jedino kaj povremeno tražim jest boja. ovaj put je žuta! podsjeća na kovačićekicu i njezinu žutu ružu!
i opet, ovih dana, netko me pitao da li lisica ili kovačićek (u nekom razgovoru o glazbi)? rekoh, kovačićek! moja omiljena rečenica potom bje; dulje je trajalo cvijeće u mojoj vazi nego li neke priče o ljubavi?
a i kćer mi nudila da mi pokloni kartu za koncert 17.2. poradi valentinova. odbila sam. jer, nekoć sam ju voljela čut, gledat...dugo već ne. ljudi koji se parenavljaju ne mogu ostavit dojam na mene. a i nemam s kime ići! ne želim ići s nikim!

ali, imam s kime kartati pasijans! čeka me moj partner!

dobro je.
imaš više tulipana nego pregrada na kutijici za tablete :-)

dobro ti jutro ilija! viš ti koje je to žutilo od života? počela sam tulipane birat po bojama tableta!

iako moram priznati da se moja kćer svaki put kad vidi tu moju kutijicu smije! veli, oš da ti ja pokažem svoje...četiri? tak da sam ja sretna..dvije tabletice dnevno! tlak ništa, kolesterol ništa....ali zato sam slatka! a ni nijemac me još ne pohodi, iako sam se odlučila na kutijicu...zlu ne trebalo! zakaj da se stalno pitam jesam li ili nisam. ovako znam! dobro je znati na čemu si. a na čemu si ti?

baš me zanima ovaj rusvaj sutra od "našeg dečka"? nadam se, no pasaran!

d, jutro

a kako pasijans, tj koji nivo igraš?

ono na križaljki ti je okomito, maltezer :-)

ha ha...glede maltezera, moram te razočarat ilija. križaljka je prazna, ali jučer sam skršila jedno četiri onak full!

btw ilija, ošla sam na novi level...napisala svoju (blošku) životnu storiju!