HIPOKRIZIJA

Nakon mjesec dana izbivanja, čak mi je i miš otkazao poslušnost? A lap se gasi sam od sebe, čim ga napustim? Jbt kaj su te spravice postale osjeljive ko i ljudi? A kako i ne bi, ovdje jedva da je 20.

Polagano pijuckam kavicu, zapalivši onu moju jednu cigaretu i polako tipkam. Valjda, moj zadnji blog? Ne stoga što mi premium ističe za dva dana već stoga što ove godine bilježim 20 godina od mog dolaska na iskricu (badnjak, 2006.g.)!

Ne ni zbog toga što je dvadeset godina puno! Možda samo zato kaj sam nakon dugih putešestvija, nevera i burnih dana i noći, našla svoju mirnu luku. Jer, ovdje sam došla naći partnera, utjehu, ljubav! Našla sam tri u jedan. Konačno, nakon 20 godina. Ne vjerujete mi? Pa pitajte one koji znaju.

I dok mi dogorijeva ona jedna, posljednja iz kutije od prošle godine, ispijam poneki srk moje esspreso de longhi kave! Volim dobre stvari, pa tako i dobru kavu. Od svoje 17-te pijem kavu. Rekla bih da sam kavi najvjernija, skoro ko i sebi.

No, da se vratim na iskrica dejtanje i bloganje! Blog i bloganje sam otkrila 2007.g. i otada se ne skidam. Bilo je tu raznih mojih nickova (nike45, rosejacktitanik, k-amelia, menibezmene, mai sarai) i eto me na sari! Valjda ću tu i skončat?

Nije ovo neki pledoaje niti oproštaj s vama (ili samnom ovom), već naprosto zamor materijala. Recite mi vi (jer ja ne znam o čemu) o čemu da ja više pišem ovdje? Ta u 20 let sve sam već ispisala. I moje ljubavi, i moj sex, i moja politička uvjerenja i svjetonazor. Sve sam istresla.

Nije me doma bilo četiri tjedna! I bilo mi je prekrasno. Moj drag i ja smo po cijele dane bili zajedno, osim par soliranja što njegovih što mojih (unučice). Danas je i godina i pol kako postojimo nas dvoje. Stvarno više nije reda da sam tu (on se davno već deaktivirao).

Čak smo i pravi borek okitili. I radili na pospremanju, i vani i unutra! Naš odnos je postao najbolji što je moguće. Sada valja samo odražavati postignuto a to je najteže.

U stvari, danas mi je najteže u domu svome postići 20 stupnjeva? Nikako da dobacim, iako sam blizu. Kako veli Arsen, valja ponovo učiti...ne hodati...već biti solo! Ide to nama, samo smo se par puta čuli i porukica par razmijenili. Tu smo iako nismo. Jedno za drugo, mislim to the end.

Nemojte mislit da je naš zajednički „medeni” mjesec bio idila. Dapače, naišli smo mi na neke scile i haribde na koje baš i nismo računali, osobito ne on. Pa je tako bilo par posjeta bolnicama i grdih pregleda, zabranjeno pušenje i još ponešto. Slijede nalazi? Nadamo se da ćemo ih preživjeti! Zajedno.

Ja sam prvi put u životu donijela novogodišnju odluku! Ova godina će biti prva godina u mom životu (nakon 17.te) bez sexa!

Dakle, da rezimiram! Srela sam ovdje na iskrici čovjeka kakvog sam sanjala cijeli život. Istina, snovi se ne ostvaruju, ali kako je dotični najbliže stvarnosti, eto mene u snovima! Tako smo si dobri, tako smo si taktilni, tako smo si...uf...ni u mladosti nisam bila tako spremna zanj! A ni on. Našli smo se. Ljudi, nađite se. I znate kaj, naći ćete se samo ako to zaista želite i ako ste uporni i trudite se. Ja jesam, i trudila se i bila uporna, te uspjela! Sad mi je važnije da imam nekog nego li ikad u životu. Nemate pojma kako život i u ovoj dobi može biti lijep, jednako je jutrom se buditi uz dragu osobu ili zaspati kao i nekoć, prije 50 let! Dapače, sad još i bolje, jer uglavnom ničega nema, ničem ne služiš, nikom nisi potreban...već samo sebi! i imaš konačno vremena za sebe i njega. Unatoč puno vremena, nemaš vremena za pizdarije!

I kaj da vam više pišem. Kak ide ona prastara, po poruci se nisu najeli vuci, pa se niti vi nećete zasititi mojih lijepih događaja, osjećaja, života. Imajte svoj.

Možda ću ja svoje želje za Novu prekršiti (ono sa sexom), pa tako napisati i još koji blog, ali mislim da premium više neću uplaćivati. Nemam besplatno (uzalud ti trud lea) bloganje, iako sam ga sigurno zaslužila koliko sam ovdje pisala. No, život nije po zaslugama. Plati, pa klati. Nije mi to problem, ali mi se više neda. Nemam s kim blogati, nemam zašto pisati jer sam sve ispisala. Naprosto sam došla to the end. A glede dejtanja, i tu sam došla do kraja, jer sam ovdje srela svog princa! Ima on čak i nešto konja. A ljudi do kojih mi je stalo, kojima je stalo, naći će me u real life.
Stay well

p.s.
neki će se pitati zašto ova slika? a možda baš zato kaj je to suri orao, ptica samotnjak iz velikih visina. uništava štetočine a poznat je i po svom letu snubljenja! nekako mi drag i prispodobiv kao moj oproštajni avatar

Link

Eagles - Hotel California

Nemam pametnija posla (dok dragi čisti snijeg) a kako me i fejs jučer podsjetio, evo jedne sjajne fotke sjajnog dočeka nove prije deset let!
Nije da i ovaj doček nije bio sjajan, ali ne i glamurozan ko ovaj iz priložene fotke! Važno je s kim provodiš neke trenutke koji su za pamćenje. Pa je tako ova 2016.bila za pamćenje. Istina, nisam niti tada bila u cvijetu mladosti, dapače šest banki. Bilo pa prošlo! Sad uživam u sedamdesetoj! Ne vjerujete? Ne morate! Još par dana premiuma, ovako s mobitela (lap se hladi na 13 stupnjeva koliko je jučer bilo u mom stanu) al kad prođe ovaj kijamet od vremena, eto mene opet svoje na svome! Ponekad se treba i od ljubavi odmaknut.

Ja još u "ilegali", al nemrem odoljeti i ne primijetiti! Pa gdje su fotke zimske idile? Danima se prije božića i o božiću vapilo za snijegom i ugođajem, a sada ništa? Cijeli dan u Zagrebu pada snijeg, "beli zagreb grad" nam se smiješi a vi ni trc? Kaj vas je tolko satrla najluđa noć (ono, slavili ste do balčaka) ili ste naprosto presušili, ne samo financijski već i inteletualno (može i tekstualno)? Kakogod, meni Nova nije dobro počela, jer danas mi je troje od obitelji i mojih ljubavi bilo po bolnicama. Ja na nogama i sve to izdr
žavam. Dokle ću, ne znam...oće li i Đekna sad il kasnije, čuti će se. U nedostatku slike i tona (na mobu sam), do slijedećeg javljanja s terena, pozdravlja vas zdravo i živo vaš gavrilović ivo!
P.s.
Za one koji ne znaju tko je Đekna, kratko pojašnjenje. Dakle, u ex Yu bila je jedna stupidna crnogorska serija o dotičnoj, ali kad je nastala HR takve stupidne serije su poplavile i "zaplavile" hrt, što nisam nit sanjala da je moguće, pa ja ostajem pri toj prvoj stupidnosti (prva ljubav zaborava nema)!

Slika novogodišnjeg koncerta!



Link

opa, evo mene opet (kad se ima kaj komentirat, ja sam tu)! malo teže dođem do moba (unučica uzurpirala)ali lap je ostao moj...pa svratim. a zagolicala me budvarova patka (mislim tam na njegovom blogu, al sam rajše tu kod done), jer ovakvi pozivi za Novo leto su pravi melem! bili bi svi mi puno sretniji da se npr dogovorimo i čekamo zajedno novo leto! onak, svatko nešto donese, pridonese i snese (ak su štenge neke u pitanju) i tak se lijepo zabavimo, razveselimo, isplačemo za ovom i dočekamo novu!

jedne godine se fakat skupilo bloško jato (kod gere) i tam smo lijepo svi nešto pridonesli i baš se dobro zabavili u njezinoj viksi (blizu križevaca)...plesalo se, pjevalo, fino jelo, hm...sexalo i tak, svašta nešto. šteta kaj oni koji imaju prostora ne zovu, a mi drugi kaj smo knap s prostorom imamo velko srce pa bismo spekli, skuhali i svašta nešto pridonijeli. normalno, bitno je donijet dobro raspoloženje...

bilo nas je i uparenih i rasparenih i svakakvih...bilo je i fotki tu na blogu s te fešte, al dragi moji, nekad bilo sad se spominjalo? mnogi su ovdje zvali, predlagali, svašta nešto...ali nikad ništ. šteta!

bilo je jedne godine i neko sijelo za božić, kod krelceta i sve je bilo super...lijepo društvo, lijepo druženje, fina klopa...no i to je bilo pa prošlo i očito nemoguća misija? jeste li svi ostarjeli ili kaj, ne znam?

ja znam da imam društvo i za novo leto (i za božić) ali bila bij uvijek za društvo (zadnjih deset let sam redovito išla na dočeke nove godine u udrugu solera), al što vam ja mogu, kad ne mogu umjesto vas poželjeti?


do tada, ostajte mi zdravo i živo, pozdravlja vas gavrilović ivo! (još se uvijek stignete predomisliti?)

am pak ne, lijepo je bilo vidjet da budvar zove donu na Novo leto (javni poziv)! navijam za vas dvoje, al ne morate ništ objavit!

reče mi jučer, na Božić, da je radost i sreća u nama. u tome što nas dvoje tvorimo i činimo, a ne u Božiću samom po sebi!

I da, želim vam da vam netko kaže da vas voli, da ste mu sve na svijetu i da ne može i ne želi bez vas (kao što meni jučer reče moj dragi)!

Ili da vam netko od prijatelja kaže, nakon bliskog razgovora: znaš, ti imaš toliko empatije i dubokog (škorpionskog) suosjećanja i mudrosti za druge, imaš to u sebi i to je tako lijepo!

Meni su to najveći i najljepši pokloni koje sam dobila jučer i grijat će me ubuduće!

istina, dobro će doći i ona euphoria c.k....jer za njega sam ja još uvijek...euforija! ovaj intermezzo tek toliko da zapišem i ovdje svjedočim ljepoti života, ljubavi i bivanja! taj sklad koji u nas traje već danima teško da ću nadmašiti? za koji dan prebacit ćemo i u treću godinu zajedništva. hm...scile i haribde neke? što sve može ljubav? najviše! i nek postoji. čitam vas ovih dana o Božiću, ovdje...drugdje...svugdje? ljudi ištu ljubav i žele malo sreće. i nisu sami, iako su sami. otkad se pamtim, ne bjah tako sretna! neka traje.

Je t'aime moi non plus

Link



Foreigner - I Want to Know What Love Is
Link

https://www.najboljeknjige.com/vijesti/marginalci-kako-su-romi-prosjaci-sir
ocad-sluzincad-zlocinci-i-radnici-zivjeli-u-19-stoljecu



Link


evo čime se bavi moja kći! bravo kćeri, ponosna mama to dijeli. tako važna tema a zanemarena, danas više no nekad? to je tvoj uspjeh, a ti si pak moj uspjeh (ili tako nekako)! kakogod, hvala ti!

djed mraz
U međuvremenu, potpisala sam dvije peticije, jedna protiv novog zakona o izgradnji (čitaj: pljački građ.lobija) a druga protiv klečavaca! juhu, 40 tisuća ljudi ju je potpisalo,a čini se još i više jer je u potpisu! predano na ustavni su, vladu, sabor...pa bumo vidli (rekli su slepci)!

Malo sam prođirala i adventom (ne navečer, ali bum i to malo dok se raziđu ovi dotep..ups turisti), pa skoknula i do samoborskog adventa, najprije do vugrinščaka (teletina za ručkić), pa do havane (kavica), a u prolaza (kremšnite) i fotkala se pred vratima moje bivše firme.

Jučer sam malo šopingirala, u Ikei. Uvijek trebam neke sitnice za kuću (wc sanitarije, cjedila, podmetače, posude, noževe etc etc) i volim to mijenjat češće. mi vodenjaci moramo nekaj rondat po kući, a kak nemrem velike stvari (npr kupit kuću, stan, auto i sl) onda se zadovoljim malim! a nemre ikea proć bez onih njihovih famoznih švedskih okruglica! jedino kaj nemrem dokučit zakaj obavezno uz mesne okruglice stave džem?

kakogod, lijepo li je iz dana u dan...uživat! pa sam danas skoknula sa dragim i do konuzuma! mi starčeki 10% popusta, nek se nađe!

sve u svemu, ovdje vidim pustoš? biće vam privat život pršti od događanja, ljubavi i ostalih zbivanja. ta niste vi ko ja da pišete o svom životu, vi ga živite za sebe?

eh, i danas smo se moj dragi i ja ljubili (za rastanak) na sred pločnika pred šoping centrom. jedni drugi (ali mladi) su se ljubili nasred zebre! bravo! istina, upalilo se zeleno a nisu to radili na crveno! gdje su oni stali, moj dragi i ja smo nastavili. a i vikend nam se smiješi, dekica, tuhica, papica i ostale stvarčice u điru.

uvijek sam u životu znala uživati, ali bome, sada na najjače, jer imam s kim. smiješi nam se sada već i treća (kalendarska) godina otkad smo zajedno (iza riti su dvije, valjda bumo dobacili do treće?)! Uživajte i vi, i podijelite koju fotku...ja sam luda za tuđim životima jer nemam svoj! tako barem kažu neki, a na vama je da im vjerujete? i da, ak niste bili dobri cijelu godinu, ne morate niti ovih par dana. Samo hrabro nastavite s uvredama? čistam danas na fejsu kaj su sve izrekli ovoj ženi (predsjednici saborskog odbora za ravnopravnost spolova, koja je primila potpisanu peticiju)...pa se opet (iako znam) pitam: gdje ja to živim. no, ja sam navikla na uvrede ovdje na blogu, ali dotična žena očito nije. tako je to kad si žena od formata! muškarac ne podnosi (osim onog koji je dorastao i vrijedan) da je žena moćna, snažna, važna, lijepa, pametna. Budala misli da je ugrožen a ne shvaća da mu upravo takva žena donosi život i upotpunjuje njega kao čovjeka i muškarca. to znaju samo pametni i pravi dečki. imajte si takvog i bit ćete dobro! ovo drugo, batalite!


samoborski advent

Human rights film festival! pohodila sam ga već par dana...Od prvog (njemačkog) filma Gledati u sunce (trajao je više od tri ure), preko korejskog Što ta priroda govori i večeras brazilski Tajni agent! Najprije Kinoteka, potom KIC a večeras MaMa!

Istina, bilo je tu teških scena, predugačkih...ali dobro je gledati filmove koje u stvari nećeš uglavnom nikada imati prilike gledati negdje drugdje? Art filmovi, avangardni...kao i ljuska prava, nikad dosta o tome!

A vidim ovih dana i Greta Thunberg prosvjeduje u Stockholmu, antifa prosvjedi u svijetu. bravo mi, kad već nismo po drugim stvarima u vrhu Eu i svijeta, bar po nečem!

Pa smo otišli na fino kuhano vino, lokalčić ne u Bogovićevoj, ne na pretrpanom trgu, već jedan mali lokalčić u Preradovićevoj. sve više volimo svoj mir, svoje poljupce i dodire. nije nas sram to ispoljavati...u birtiji, u tramvaju, na ulici. volimo se. za istač, kak danas vole reći, u stvarnom vremenu! kad to živiš uglavnom ne pišeš o tome. sutra opet ispočetka, drugo mjesto, druga prigoda, isti mi!

kako je divno biti nekome nešto!
Link

s lijeva, ljevije od lijevog, jedna plava s cvikerima podsjeća na mene!

danas sam baš bila ponosna! dok sam Praškom, nakon Kolodvora i Tomislava, marširala prema Trgu, osjećala sam da sam dio nečeg velikog! ja, jedna mala plava. boljeli su me prsti od pljeskanja, grlo od uzvikivanja: mi smo antifašisti! cijelo vrijeme su nas prekidali Zli bubnjari! bili su toliko zli da sam se gibala u ritmu bubnjeva. osobito me se dojmila jedna mlada cura koja je bila em mlada, em lijepa em je moćno bubnjala! a na Trgu su nas opet dočekali oni, Zli bubnjari! s pravom nose to ime, jer su tako glasni, moćni da vibrira svaki atom u tijelu. Bella ciao smo svi pjevali!

Link


bilo je još fotki, fina kava u Argentini, puno emocija, puno dobre vibre (stisnula sam D. Orešković ruku), jer dan prije me frapirao Medved ("kak se neki Hrvat može zvati medved a ne medvjed") sa svojom izjavom da se žena skulira?

helo, nosač plinskih boca, sramotni ministar koji se skriva u crkvi na Markovog trgu ima muda reći ženi koja jedina nosi muda zadnjih dana, da se stiša? jbt Medvjede, radije uzmi mrkvu tamo iz ruku svog premijera i šuti, spavaj zimski san kao i svi međedi! dobro te oprala Rudanica!

Divna nedjelja!

I bilo nas je! i ima nas (Trg je bio pun)! Kak veli dona, i moja kaplja pomogla je danas tkati Zagreb, nepokoreni grad!

Neki dan ste tu nizali fotke svojih kućnih ljubimaca, jučer poprsja, danas opijanja...pa mi palo na pamet da i ja započnem round robin npr s tih deset najglupljih tj najluđih stvari iz svog života?

Pa da krenem redom:

1. i najveća ludost (koju sam čak i ponovila dva puta) bje udaja i razvod!

2. najluđe stvari radila sam sa pola stoljeća, pa tako imala i iskustvo one night stand ali sam to javno priznala i podijelila uživo u intervjuu na RTL-u

3. sexala se na nekim vrlo čudnim mjestima, poput mog radnog stola u kancelariji, mog kuhinjskog stola u kuhinji, u moru ispred dominikanskog samostana u Bolu na Braču...te doživjela tucet orgazama što je vrlo „neprimjereno za ženu”

4. zaduživala se i prekomjerno trošila kao pijani milijuner za high life, čije posljedice i danas osjećam.

5. bila iskrena cijeli život, čak i kad sam prevarila muža, to sam mu rekla

6. svoju djecu odgajala kao prijatelje što mi se vratilo kao bumerang

7. izvadila mamu iz staračkog doma i uzela je k sebi doma

8. dopustila da mi ljubav ne jednom razori život, ali i danas vjerujem u nju. dapače, i danas plešem uz nju

9. na poslu nisam nikad bila poltron i gledala svoju korist, dapače, bila uvijek vrijedna i trudila se, a time štetila upravo sebi jer sam time izazivala jal i zavist radnih kolega

10. bila u životu previše pametna i lijepa i takva kao žena nisam imala šansu za uspjeti. Nažalost, ja sam mislila kako je to prednost, pa sam se trudila sve više i više da budem bolja. To se pokazalo kao mana (osobito na iskrici)

Daleko od toga da toga nema još!

Kao npr glupost je da se nikad nisam napila u životu pa nemam pojma koji je to osjećaj. To sam valjda ispaštala za svog oca, koji se liječio zbog alkohola.

Reklo bi se da je jedna od najvećih gluposti bilo i to da sam bila na prosvjedu za 101-nicu jer tada nisam imala pojma da mi je npr život ugrožen. Rezultat te gluposti je da danas imamo još crnji mrak glede medija i kulture.

Hazardirala sam na rubu, često iskušavajući sreću, ali uglavnom nisam išla preko ruba. Dapače, imala sam i srama i mjere (čak i ovdje na blogu) gdje sam se ne jednom prostrla. I često naivno mislila kako su ljudi dobri i kako im ja pomažem „otvoriti oči”. To je možda i najveća moja glupost, vjerovanje u ljude da su dobri i da se mogu promijeniti na bolje?
ne mislim se takmičiti s vama i vašim glupostima, ali bilo bi zgodno da se mogu usporediti?

ovo dolje otvoreno pismo potpisujem, pa ga zato i stavljam na svoj blog, ali prije toga da se ja poklonim i počnem!

glede nekih objava ovih dana (tko je bio gdje, što mu je dom i da li je zanj spreman, kakav mu je i sl) ajmo junaci? ak ste ovih dana sveudilj vješali ovdje na iskrici svoje kućne ljubimce, ajte malo i o sebi?
tko ste, gdje ste se rodili, gdje odrasli...i tko ste postali (ili ostali) od "stoljeća sedmog" naovamo!

pa tako ja npr eto hitih fotku svoje rodne kuće od prije više od skoro 70 godina (zadnji put sam ju ljetos posjetila i nije se puno izmijenila iako je malo oronula)! rođena u tri tisuće godina starom gradu Puli, u centru grada.

tamo i odrasla do nekih godina, kad sam odselila u ogulin. u zagrebu dotepenka već skoro 60 godina! otac završio gimnaziju (ko i Tuđman, večernja škola), majka 4 osnovne, ja nešto fakulteta. svoja sam od svoje 18 godine života (sama našla posao putem oglasa, kupila svoj stan sama, zaradila svoju mirovinu za više od 40 godina rada, odgojila skoro sama dvoje djece koje je uspjelo u životu).

dakle, imam dom i za njega sam spremna uvijek bila i ostala! zna se i oklen sam i kak veli đusi, ima nas svega par ovdje kaj smo svoji!

btw mogu i ja zveckat nekim odlikovanjima mog pok oca koji je kao prvoborac sahranjen na lafetu, ali tako je sa svim junacima iz rata, neki ginu, a neki dobiju metalne značke za hrabrost! i onda dođu neki novi klinci koji pišaju po prethodnim herojima. oni drugi koji su ratovanje naručili, dok raja ratuje, zgrću. tako je uvijek bilo, tako je i danas.


i da, iz ove krasne dvokatnice sa ogromnim vrtom ponad Arene, prizemlje je imalo više od 100m2! imala sam svoju sobu otkad sam se rodila, kupaonu, krasan vrt sa svim egzotičnim biljkama i sjenicom! i da, kuća je bila "oteta" tj konfiscirana od talijanskih fašista koji su pobjegli u onom ratu u Italiju! kao i u ovom ratu, otimali su se stanovi, kuće i ostalo od neprijatelja! jedino kaj je negdašnji neprijatelj sada prijatelj, a negdašnji prijatelj neprijatelj.

kak reče onaj pametan čovo, samo mijena stalna jest. no, jedno je uvijek isto, ljudska glupost i zloba. i neukost!

o ovom potonjem možete pročitati (možete li?) u ovom otvorenom pismu. možda tada shvatite s kim i za koga se zauzimate? ako pak ne, daleko vam kuća bila (ako ju imate, a uvažava se i ona oteta, nasljeđena od roditelja, dobivena po razvodu i sl.)!

https://www.index.hr/magazin/clanak/otvoreno-pismo-marku-perkovicu-thompson
u-pardon-kralju-thompislavu/2734532.aspx

Otvoreno pismo Marku Perkoviću Thompsonu, pardon kralju Thompislavu

Piše: Anđelo Jurkas
22:14, 26. studenoga 2025.


NE BAŠ dragi moj Kralju,

dapače, prije licemjerni Marko, božjeg kompleksa Marko, Pinokio Marko obzirom da razna Gepetta nude i govore tvoje riječi i upravljaju tvojih postupcima. To bi bilo da te se etiketira kao što ti etiketiraš ljude koji se ne slažu s tvojom glazbom, političkim stavovima, retorikom, etikom i estetikom i promoviranjem dešnjačke vrste domoljublja.

Ali ok, pustimo to lijevodesničarenje zasad, dovoljno se sami šlepate na taj narativ. I glumu lošu na razini Krv nije voda i Sedlarovih recentnih remek djela si savladao to smo vidjeli iz otkrivanja snimanja nedavnih mobitel selfie pokušaja zamjena teza i igranja žrtve. Sve je ok, kad nema vještine, ima cifre.

Eno, kao novinar zainteresiran za pop kulturu i indie redatelj/producent, a prije završetka dokumentarnog filma "MPT: Cijena domoljublja" posvećenog ne tebi, već hrvatskom, pardon rvackom puku, društvu i socijalnom momentu koje je dozvolilo da pjevač i autor toliko limitiranih autorskih, pjevačkih i izvođačkih kapaciteta, postane nacionalni heroj određenog dijela rubno pismenog puka i onih drugih, imam potrebe obratiti se javno s nekoliko rečenica obzirom da tvoje (čitaj: Vaše, tebe i tvoje sekte) teroriziranje, izigravanje žrtve, bipolarnost informacijama već dugo predugo traje svima zainteresiranima za život mimo koketiranja s ustaštvom, nacionalizmom s Temua i domoljubljem koje mijenja trobojnicu i šahovnicu samo u smjeru para i parazitiranja na neukosti i zatucanosti dijela puka kojem se obraća – kako glazbeno tako društveno, kako društveno, tako i povijesno.
"Kad završim film, ponudit ću ti pravo prvokupa za 500.000 eura da ne bude nikad prikazan"

Uz napomenu kako sam apsolutno apolitičan i kako mi tvoj trenutni oponent Tomek Tomašević jednako nije simpatija zbog toga što sluša loše bendove, naziva ih punkom i kako igra košarku, a o vođenju glavnog sela, pardon gradića Zagreba, neka se bave oni koji tamo žive.

Tako da svi tvoji pratitelji koji će u činjenici kad ne zinem i kleknem pred tobom, rado bih rekao i tvojim radom ali toga nema, nego se usudim konstruktivno pozvati na razgovor kao i za našeg prvog i jedinog susreta pred cca 15 godina kad smo za HTV odradili 1/1 intervju, vidjeti jugonostalgičara, srbočetnika, leftarda, pič..u komunističku i slične nemušte epitete kojih se uz još nemaštovitije prijetnje dosjete prepisati s obzirom da im je invencija reda veličine puštanja vode iz slavine, toliko se savlada.

I čisto da ne bude zabune kako parazitiram na tebi i tražim svoj medijski prostor preko tvoje jadne savijene i nedisciplinirane kičme, ne radim to. Ti si najmanje interesantan u cijeloj priči, ali je sustav pokretanja i marioneta pokrenut oko toliko limitiranog tebe zanimljiv i dokle ide taj sistem domina.

Ali da, kad završim film svakako ću Vam prvo ponuditi pravo prvokupa i otkupa za 500.000 eura da ne bude nikad javno prikazan, analogija s nesviranjem na dragi nam nacionalni HDZ je jasna.
"U čemu je tvoje hrvatstvo bolje i veće od mojeg?"

Molim te objasni mi u čemu je to tvoje veliko hrvatstvo točno bolje i veće od mojeg ako, redom:

1. Kad izjaviš da nisi radikalan, ali da će tvoj tim povući radikalne mjere ako ti se uskrati drugi nastup u prostoru kojim upravlja grad Zagreb, Areni Zagreb, zbog donesene odluke po kojoj se klicanje proustaških stihova ne smatra dobrodošlim, što te to čini? Je li licemjerom? I je li to javna prijetnja? I zašto ne iznajmiš neki privatni prostor ostalo je para od oba hipodroma, ne? Ili ti politički zaštitnici i oni s kojima si se i čijom djecom fotkao na hipodromu opet plaćaju za "nesviranje"? Jel to novi Markov trg i šatoraši moment? Oćemo opet citirat Alana Forda?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

2. Parnicu protiv Grada Pula iz istog razloga odbijanja davanja dozvole, ne zabrane nastupa, u pulskoj Areni, si izgubio. Iz istih razloga ti je ne zabranjen, nego uskraćen prostor nastupa u Nizozemskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, etc…pa u čemu je sad Grad Zagreb različit u tretmanu tvoje glazbe, nakon što ste se već ljetos propisno prodernečili hipodromom, nije ti to dovoljno?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

3. Zašto ne iznajmiš neki privatni prostor ostalo je para od oba hipodroma, ne? Ili ti politički zaštitnici i oni s kojima si se i čijom djecom fotkao na hipodromu opet plaćaju za "nesviranje"? I naprosto mora bit politički jer ako se tebe ne voli i ne sluša onda je to čin nedomoljublja i napada na državu, a ne može i ne smije bit samo to da postoje ljudi s glazbenom školom kojima to očajno C Bebek jaukanje nije u svijetu molova, durova i dernečenja interesantno? Jeftina ti je spika, razumiješ?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

4. Zašto nikad niste javno komunicirali službeni broj prodanih ulaznica s hipodroma u Zagrebu nakon 281 000? I koliko je od toga prijavljeno ZAMP-u kao odokativna procjena tih 500 000 ljudi koji nisu bili na zagrebačkom hipodromu? Pitali smo Entrio službenog prodavača ulaznica, pitali smo hipodrom, oni su nas usmjerili na organizatora, tj Vas. Organizator tj Vi nikad niste odgovorili. Pa eno samo koliko je to hrvatstvo točno u parama i plaćenom porezu? Je li prijavljeno ZAMP-u 503 000 ljudi s koncerta na hipodromu ili i tamo imate svoje ljude?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

5. Koliko je herojski i junački igrati žrtvu i podizati tužbe u sprezi s političkim žnorama protiv novinara koji se drznu istraživati neke dvojbene poteze i postupke oko uzurpacije zgrada u vlasništvu stanara, Split, Derifaj, da ta tema? Jer je dirnula u pravo Nedodirljivog da potencijalno kriminalizira na nekretninama. Čak i da je novinarska u prekršaju ne čini li se herojski na ovaj način obračunavati s ljudima koji ti ne kleknu i ne zinu na tvoj kunst uzurpiranja? Znaš li kako se zove sistem jednoumlja u kojem se ne dira Nedodirljive? Da nije komunizam? Tko te ono najviše žulja, nije li Tito? Znaš li kako se zove sistem u kojem se zatvara neistomišljenike? Da nije fašizam?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

6. Ako si tokom karijere počevši od Bojne Čavoglave koja je 7/8 makedonski narodni ritam, posuđivanja ABBA-e (Preko sedam brda, gora), srpskih narodnih pjesmica (Anica Kninska kraljica), AC DEC-a (Geni kameni) pa na svakom albumu uzimao od tuđih ideja i gotovih ritmičkih i melodijskih i produkcijskih refrena baš kao i tvojih kolege od Jaje Houre do Bejbe Lazanje, gdje je točno tu autorski moment i koje je točno vrijednost i tvoj potpis odnosnih pjesama?

Razumijem ego i taštinu i kompleks Boga, ali u kojem momentu jednu jedva pismenu pjesmicu čiji stih "Za Doom, ne Dom Spremni" samo kod ljudi koji su slovkali U kao samoglasnik na satovima hrvatskog, povijesti i glazbenog, može egzistirati kao nacionalna budnica dok dobrom dijelu puka taj isti alegorijski ulazi u vremena podsjećanja na najkukavičkiji režim hrvatske povijesti – ustaštvo i poglavnika Antu Pavelića čije prodavanje i odricanje zemlje veličate kao velebni nacionalistički čin domoljublja?

I kako je tvoja cajkaška glazba i u čemu drugačija od Aleksandre Prijović i Lepe Brene po samom sadržaju skladanja, a eno ljute su protivnice, s krive strane rijeka i granica? Tvoja sekta tu cajkašku kulturu promiče i razumije, stavlja znak jednakosti, ostalo bi branila, jer su pobrkali pojmove što su i tko su branitelji, a ti si Mesija što točno ono kad odšutiš, prešutiš i ne komentiraš? Nema na blesimetru? Treba ne pročitat nego reć od istine? Ima li toga uopće u MPT-a?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

7. Zašto se nikad poslije onog jedinog uživo susreta offline nisi skupio i odrekao ustaštva uživo i osudio ustaški režim? Kome to više nikad nije bilo u interesu?

I zašto toliko boli osuditi nasilje i novi val nepismenih ustašoidnih klinaca koji atakiraju sve što podsjeća na kulturu, onu realnu kulturu, ne tvoju turbo folk cajkašku kulturu veličanja rata, nasilja, uloge patera familiasa, Boga oca, vrhovnoga? Ti klinci ne mrze samo srpsku kulturu oni mrze hrvatsku kulturu, školu, trud, ono kad moraš malko više od tri zgiba u teretani, znaš, kulturu uopće.

Ne pitam te zapravo, retorički je.

8. Je li moguće Kralju da si zapravo samo licemjeran čak i ako ti ne brojim ratni staž, kažu tri mjeseca uvrh glave na prostorima na kojima se nije borilo već tu i tamo zapucalo?

Je li moguće da klečiš jedino pred Bogom Kapitalom i zašto ako ne, ne doniraš svu lovu svog koncerta u Areni recimo tvojim i uplatiš im bar za večernju školu kad već redovna nije išla, kako bi naučili što domoljublje zapravo jest? Ima li u sustavu tvog domoljublja ljubav prema domovini u kojoj ti toliko objeručke daješ sve domovini, a ne ona tebi? Ne mislim pritom na prilagođene i plaćene poreze.

Ne pitam te zapravo, retorički je.

9. Zamjena teza, Kralju. Moje domoljublje nije virenje iz guzice političkim strukturama, mahanje šahovnicom, šlepanje na Devesprvu, rat, oružje, Gospu, Boga, kriminal, tebe i ine Vaše "vrijednosti".

Domoljublje je konstruktivno i kreativno kritiziranje ljudi koji ne kleče po oltarima domovine (vladajuće stranke i mlitave opozicije) i struktura koji je već 35 godina sustavno uništavaju RH i nuđenje u svom fahu i domeni konstruktivnih djela, ideja i modela boljeg i drugačijeg od tog što Vi nudite kao vrijednosti.

Zato jer želim zdravu i bolju domovinu. Zemlju. Koja nije uništena i devastirana od Vas koji klečite i zijate i plasirate svoju zaradu pod domoljubljem. Razumiješ li?

Ne pitam te zapravo, retorički je.

10. Oćeš mi podpisad, pardon, potpisat novi album?

Ne pitam te zapravo, nije retorički, zajebajem se, prcam te malo, kao što ti prcaš svih onih tri milijuna preostalih koji ti nisu svrdlali do hipodromskog Gospe Od Dronova dna, ali da ti prevedem s rvackog na hrvatski.
"Nisam sam"

Evo, u redu znanih ti Deset božjih, ne božijih zapovijedi, interesiralo bi me ne dobiti odgovore na pitanja kad se već nema varijante opet stati pred kameru 1/1 na zamoljeni intervju za odnosni dokumentarni film koji neće biti dirigiran kao ona predhipodromska otužna rezačina na HTV-oko Dnevnika.

Ali tog neće biti. Jer ne klečim. Niti poštujem licemjere. I kad se pitaš tko sam da si uzimam za pravo prozvati Kralju Najvećeg Nedodirljivog Tebe? Nitko, srećice, nitko. Nebitan sam. Hrvat. Zemljanin. Domoljub. Koji poštuje zakone. Plaća poreze. Ne prodaje jeftine nacional floskule.

Ne viri političarima iz pozadina. Voli svoju domovinu i ljude malčice drugačije. Pismene. Humane. Nelicemjerne. I kojem je pun trokurac jeftinih igrokaza i prodavanja domoljubnih i nacional floskula. Eno, taj. I nisam sam. Jako, jako nisam sam.

Hvala na nerazumijevanju. Živ bio Markane, Kralju.

Tvoj vjerni obožavatelj, pratitelj i štovatelj,

Pjevač grupe VIS Nisteniprije.

Nakon tri dana izbivanja, temperaturu je u popodnevnim satima jedva "dobacila" do 18 stupnjeva! To je „bad” odlaska nekamo, jer u ovo hladne dane kad se moraš vratiti, hladnoća plijeni! Prednost koju ima etažno plinsko grijanje topi se u ovakvom trenutku. Možda je trebala ostaviti grijanje upaljeno tri dana? Iako je stan osiguran, mislila je da to ne bi bila dobra ideja. Ovako, nema druge nego smrzavati se danas.

A što reći o prethodna tri dana? Mnogi uopće niti ne znaju kaj je ljubav. Koliko puno ljudi nije se nikad niti zaljubilo u životu i nemaju pojma kaj je to. Koliko se tak razočaralo u životu da im sa pol stoljeća ne pada na pamet nekaj niti započinjati a kamo li petljati? Da, istina je, život je jednostavniji bez ljubavi!

Ne moraš stalno voditi računa o onom drugom. Ne moraš stalno misliti na nekog (ionako to ne činiš svojom „voljom” već smo tako građeni). Ne moraš usklađivati svoje postupke i pokrete s nekim.
Pa ipak, ljubav je pokretač života. Ljubav je esencija života, a možda i smisao?
Što činiti kad te pohodi ljubav u sedamedesetima? Ona prava, opijajuća, sveprisutna, iscrpljujuća a tako divna, koja daje smisao životu, danu? I kada znaš da nije vječna. Da će trajati kraće od tvog braka, ali valjda duže od tvog penzionerskog staža npr? I kada znaš da će te tijelo izdati, kad tad. Bez upitnika!

A kad se vratiš u krevet, najljepše je to mjesto na svijetu, gdje su se dobivali ratovi, gubila prijestolja, životi, smisao, stvarala najljepša poezija kao i priče kojima smo besmislenom životu davali smisao.
Budeći se u zajedničkom krevetu, pita on nju, onako nehajno, a opet zapovjedno: Moram te uslikati za duplericu! O duplerici su pričali dan prije, kada je ona pristala. Ne radi se o onoj negdašnjoj Startovoj, već o jednoj drugoj. Na tu duplericu moš doć kao planetarni blizanac (dvojnik) nečiji, tko se rodio na isti dan, iste godine kao ti...ali on je planetarno poznat a ti si tek jedan običan čovjek s imenom i prezimenom, zanimanjem i fotkom! Fora!

Nasmijali su se oboje na spomen „duplerice” i nje na njoj! Ali i njega na njoj, prethodne noći! Toplije je tako kad se pokriju jedno drugim. Makar na kratko, toliko koliko bi trajao njihov sex. A malonoćni razgovori traju li ga traju! Nikako usnuti prije jedne, dvije ure! Dobro je da su oboje „dokoni” onoliko koliko im može biti.

Lijepa je ljubav u tim letima. Najljepša! Ništa ne moraš (ni ženiti se, niti djecu praviti), jedino je pitanje da li možeš? I da li želiš!
Ti zagrljaji, dodiri najljepše je što ti je ostalo od života. I shvatiš da je jedino to bilo vrijedno življenja. Baš onog koje si uglavnom propustio, zbog nerazumijevanja, prijevara, stjecanja, stvaranja, djece, obzira, posla...svega što nije važno.

I tada, kada odu svi, kada ostaneš samo ti najviše ti treba on, tvoj čovjek...tvoja žena! Tvoja sjena, tvoj alterego, tvoj blizanac a možda i dvojnik. I tada kad najmanje imaš i znaš da ćeš ostati bez ičega, ljubav ti podari sve! Ona ljubav u ispijanju neke šalice kave, kuhanja nekog ručka, zajedničkog tuširanja, gledanja romantične komedije, šetnje, poljubaca, pogleda...običan život, običnih ljudi samo nam ove, jedne jedine planete.

I bude ti žao, suze cure niz obraze. I ne znaš objasniti jel to od sreće ili tuge. Što jest i što ne bje. I da vrijeme trajanja neumitno odlazi. Možda i jest prava vrijednost u tome, što znaš da ima sutra, ali nisi siguran za preksutra...i nak sutra...i njak...njak! I svaki rastanak je jedna mala smrt. I živiš sa tom smrću od danas do sutra.
Na kraju i na koncu, jer on će doći, sretni su oni koji vole...u pedesetim, šezdesetim, sedamdesetim....a može i dulje!
Ne znaju to oni koji ne znaju, a oni koji znaju, pričat će vam priče o tome!

ako ne znaš što je bilo


a što je sada



https://www.index.hr/vijesti/clanak/bio-je-simbol-zagreba-postao-je-grad-du




hova-koji-podsjeca-na-smrt-novina/2731651.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti




_ostalo_d_0


eto, to smo mi! narod koji zbog svog glupog vodstva je u stanju uništiti sve što smo imali, bili. taj Vjesnik je simbol slobode, one novinarske, nad kojom se u ovoj državi nadvilo crnilo. danas je novinarstvo ko u najgore komunističko doba pedesetih godina prošlog stoljeća. novinarstvo, moja ljubav, koje je bilo 80.tih godina na vrhuncu! cvjetalo je tako mnogo novina, toliko mnogo mišljenja (pluralizam je bio u svakidašnjici), pisalo se o zabranjenim temama, jer i tih godina je država (nakon smrti Tita) bila prilično u rasulu. a onda je došla "demokracija" ali samo za povlaštene. torbari su hodali ovom lijepom našom dok su neki ratovali za tu istu lijepu našu.
jedni su se bogatili (zna se i koji) a drugi (raja) je osiromašila. preko noći, za rata, ostali smo bez svega. i famozni vukovar je prodan poradi interesa nekih a sigurno ne radi onog naroda koji je tamo bio i borio se!

sramota od države, sramota od naroda, koji i danas, trideset i više godina nakon, doživljava palež svojih simbola..slobode riječi, duha. jadan je naord koji ima takve novinare i institucije koje su sluganski. kad ste zadnji put pročitali u novinama , na tv nešto što se tiče naroda, što ga tišti, što ga žulja? nameću nam lažne dileme, teme koje nikog ne žuljaju, prešućuju ono što je bitno.

spašavaj se tko može (odite što prije iz ove države), rekla sam jutros svojoj kćeri koja mi je i rekla da gori Vjesnikov neboder. biti novinar je bila moja neostvarena želja i čežnja. nekoć je to bilo uvaženo i cijenjeno zanimanje. novinari su često spašavali inertni i učmali svijet (sjetimo se samo votergate afere i drugih). zadjih 30 godina ta zgrada je stajala kao rugoba i svjedok naše propasti još otkada je Vjesnik kao novina prestao izlaziti. tko se sjeća fenomelanog novinara Igora Mandića koji je bio stup Vjesnika i kulture u Hrvata? većina vas baulja po marginama povijesne zbiljnosti i zatupljujućeg hrt-a! ali, bolje niste niti zaslužili.

jasno je da je netko potpalio, netko u državi (jer država je vlasnik) je već dogovorio deal, stanovi po 5 tisuća eura m2, privatni investitori ne mogu graditi zbog novog tomaševićevog GUP-a, pa eto im čestice. bit će zanimljivo čitati tko će to kupiti? neki goljo koji je isplivao kao i većina ovih "uvaženih" biznismena lijepe naše nakon devedesetih, koji su najprije pokrali sve naše, a potom uz pomoć države (tuđmana i svite) već 30 godina kradu!

je li smisao nastanka ove države bila samo krađa? zar su zaista zbog tih šaka škuda toliki poginuli? sretno vam bilo, niste nevini. dapače, vi ste upalili šibicu i ovaj grad postaje grad duhova!

restoran Maksimir

https://www.index.hr/vijesti/clanak/ivana-bodrozic-to-sto-se-radi-svaki-181



1-je-monstruozno-odakle-vam-pravo/2731236.aspx

(objava I. Bodrožić)

tako I. Bodrožić vidi danas Vukovar! Bravo ženo, nekako sam suglasna s njom...pa ću ovo i podijelit. možda neki ljudi ako pročitaju, nešto i nauče...ili shvate?

uspješna žena koja ima svoj život nakon Vukovara! Malo je takvih, ali ih ima. Medvedove "narikače" koje voda po lijepoj našoj svaki put kad ima neku obljetnicu, odradit će i ovaj put svoje. i ja sam odradila svoje koju godinu nakon kraja rata i otišla u Vukovar, poklonila se na Ovčari (za svoje pare i o svom trošku a ne o trošku države i ne kada hodočaste profi hodočasnici jednom godišnje).

I ja ću zalijepit "svoje" ko i svaki put uoči pada Vukovara. Jer, od svih "procesija" najjezivija mi je upravo ta njegova priča (S.Glavaševića), taj njegov vapaj i optužba koja i danas odzvanja cijelom HR!

a sutra i na dan pada vukovara družit ću se sa svojom unučicom! poradit ću na budućnosti a ne na prošlosti.

o da, zečići skakuću od bloga do bloga, spominju mi imena (ne spominjite moje ime zalud reče druga zapovjed), ali badava vam trud svirači. vi mislite svoje, ja mislim svoje! i tako već dugo, svakom njegovo. zakupiš svoj prostor i trkeljaš!

meni danas Maksimirska jezera, fini ručak u obnovljenom restoranu Maksimir, potom roche torta i kava u Vivasu, nekoliko zagrljaja i poljubaca, dodira, kak ima biti u lijepoj starosti. ljepota života kad si nekome nešto u stvarnosti a ne skupljaš jeftine bodove u virtualnom svijetu.

ofucana klupica, ofucana ja...ali voljena! i da, ne skrivam se, volim pokazati kako izgleda sreća, barem od vremena do vremena! danas je bila dobra emisija na hrt (nedjeljom u dva) gdje su ljudi govorili o mržnji koju imate (mo) prema drugima? nemojte me mrziti vi neki, jer u stvari time više zla činite sebi nego li meni!