HIPOKRIZIJA

promocija

večeras su kćer i zet imali promociju knjige! krasan zajednički rad, kao i njih dvoje! kupih je po promo cijeni od 55 €! vrijedilo je...prekrasna monografijama o zagrebu kakav je bio nekoć, ali iz kuta razglednica! bila sam ponosna mama, fotkala ih i uživala!


knjiga s posvetom ponosnoj mami

i dragi je bio samnom! a i sa unučicom sam podijelila ponešto! sve u svemu, prilično naporan dan sa skoro 9 tisuća koraka! a bilo je i auta, i tramvaja...cijelodnevni špancir!
hvala ti čovječe! imam čovjeka uz sebe koji je uz mene! divan je to osjećaj. volimo se. i s njom, ljubavi, morat ćemo dalje kroz ove scile i haribde. možemo mi to, moramo mi to! na koncu, "Život se ne mjeri brojem udisaja, nego trenucima koji nam oduzmu dah" a u nas je takvih trenutaka u ovu godinu i pol bilo tako puno! neki ljudi ni u pedeset godina zajedničkog života (ili svog života) ne dožive to što i koliko intenzivno smo mi u ovih naših sitnih godina, nešto mjeseci etc etc

ponosna sam danas na svoju kćer, koja je kao doktorica znanosti našla za shodno zahvaliti svojoj mami u posveti! moram i ja samoj sebi reći, hvala ti ženo na takvoj kćeri...na tebi samoj! to ja zovem život, ma koliko trajao. važno je koliko si učinio...za sebe, za druge! ovih dana bilježim i neku godišnjicu majčine smrti...pa smrti mog drugog ex suupruga...eto, bilo je ljudi u mom životu kojima sam značila, kojima značim! dobar je to osjećaj! a bit će što će biti!

p.s. u petak nas čekaju neke staze! nisam još kročila njima, iako sam samo suputnik. vidjet ćemo, jedno teško novo iskustvo. no, kako ide ona prastara...što me ne ubije, to me ojača? mislim da me ovo neće ojačati, ubit će njega a potom i mene! romeo i julija naših dana?

i dok se tako ovih dana bavim sobom (kaže doturica da su nalazi ok, i onaj histološki i onaj drugi, te se vidimo za šest mjeseci), neki drugi meni dragi ljudi, bauljaju prostranstvima zbiljnosti i nemreju se sastati sa sobom?

pa sam i ja odustala voditi tuđe bitke! onak, povučeš se na rezervni položaj i promatraš! i uskočiš kad treba, kad te traže. morala sam naučiti ne boriti se umjesto drugih! a ja sam jebeni borac uvijek bila i ostala. za sebe, za druge...hm..čime sam ja zaslužila još jednog ljubavnog partnera s rakom pluća?

a nije da ovih dana nisam zadovoljna! nakon hrpe ponuda i kojekakvih podataka, kćer i ja smo izabrale najbolju ponudu? tako nam se barem čini, a kad bude sve gotovo, bumo vidli kolko je "najbolja"!

a ovih dana sam odgledala (u očekivanju i namjeri krasan film) Čujemo li se? Bradleyja Coopera kao režisera,
priča nadahnuta životom britanskog komičara Johna Bishopa – o muškarcu koji nakon raspada braka pronalazi novi glas, smisao i sebe na pozornici stand-up komedije.njihov brak se tiho raspada, Will Arnett i Laura Dern, dobro glume (Bradley se pojavljuje tek u sporednoj ulozi i jedva sam ga prepoznala...etc etc...sve u svemu, na momente konfuzan film (moglo se sve to i bolje uprizorit, ali kako je išao kraju, bivao je sve bolji i bolji! tak da preporučam. no definitivno sam zaključila da je doba filma pase! pitam se što ću ja bez filmova? morati ću naći neku novu zanimaciju? heklanje npr! nekoć, kao cura isheklala sam si badić (bikini), onak od konca...bio je fora, ali samo dok je bio suh! čim sam ušla u more, sav se obesil!

a više nit ne nosim bikini, tak da, uzalud mi trud!

btw ovih dana svjedočim i mojim vrijednim tićima (kćer i zet) koji su krenuli u izdavanje prve zajedničke monografije! bravo deca. kćer je maherica već godinama (objavila je hrpu knjiga ne samo zato što to voli već i zato što mora kao doktorica znanosti) a sad se i zet pridružio! stoga mi je simpa bilo ovo uvodno slovo moje kćeri (ona nije samo autorica već i dizajnerica knjige)...pa eto da se malo pohvalim! nažalost, rijetko mogu ovdje pročitat i vidjet da se netko nečim ima hvalit? kako to? svi ste tako uspješni, divni, krasni...a nigdje vašeg uspjeha? osim ako neki ne misle da je uspjeh početi citirati (bez navodnika) izreke na latinskom? onak, zidarska špahtla taman uz urbi et orbi! (malo sam zločesta, al kaj da ti velim wasy, stvarno je smiješno da ti hićeš latinske sentence)?

općenito sam malo zločesta ovih dana. zakaj? pa možda zato što ne razumijem ljude koji kad je stani pani, ništa ne poduzimaju...ni za sebe, pače, više za druge? to baš i nije logično i nije ispravno. kad smo ugroženi (bilo bolest ili nekaj slično) mozak bi trebao djelovati u obrani, samoobrani i sl! to nam je u krvi. no, neki su tak nonšalantni da to boli (mene) i ja kao borac ne mogu više lajati na mjesec, pa se i ja povučem! nek laje netko drugi, nek se srdi netko drugi...imam ja i svog posla! eto, toliko od mene...pozdravlja vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

p.s. tak mi je bilo drago pročitat donu i njezin zapis o nedjelji! mene uvijek ona asocira na valjkovu pjesmu: prokleta nedjelja!
no, više mi nedjelja nije problem. baš sam jučer nakon dugo vremena uživala u njoj, onako solo, bez ikoga...doma. bila sam se toliko ufurala u taj boravak doma bez ikoga da nisam čak mrdnula iz kuće...godilo mi je nakon tolikih dana izbivanja, odlazaka, truda, kuhanja, bedinanja, života za druge etc etc. dobro je ponekad maknut se od svih i svega! pa sam heklala, misaono!

ljubavničke ruže
i tako, bilo pa prošlo, moglo bi se reći, dva u jedan, moj ročkas i valentinovo! moj dragi me jutrom pohodio velikim i krasnim buketom baš onako ljubavničkih ruža! a potom krasan ručak u kvartovskom restoranu nemesis! završili smo, da ne kažem svršili, barem ja, sa desertom od datulja i karamela! uff. a s večeri smo se zavukli pod dekicu i odgledali neki krasan film...o dvoje staraca koji se vole (ljubav u new yorku)! izvrsna pok. deane keaton i morgan freeman.

vratih se danas u svoj dom puna okusa, mirisa, dodira! ljubav na najjače. još uvijek, unatoč proteku vremena od godine i pol, ne mogu vjerovati da sam ovdje, na iskrici, srela tako divnog čovjeka! da sam ga poželjela sama, ne bih takvog krasnog čovjeka našla.

nažalost, odgodili su mu operaciju do daljnjega (srijeda je D day za info zašto, kako etc) pa ćemo valjda tada znati što i kako dalje? malo smo zdvojni, osobito on, ali to nas nije omelao da proslavimo moj ročkas i valentinovo.

bit će što će biti. oboje smo (istina, on malo više od mene) zakoračili u osmo desetljeće života.

ovih dana se bavim i stolarijom, skupila sam sve ponude i sad kreće obnova! nadam se da me neće preveslati, fušeraj i sl? skupo u p.m. iako ja ne plaćam već kćer!

sve u svemu dobro sam, upravo maznula jedan kesten desert i čekam sutra! opet kuham kod njega, ovaj puta kiselo dinstano zelje, pečenice i restani! mljac. ubacit ćemo i malo bunceka, nek se nađe. uvjerila sam ga da mora puno i fino jesti kako bi svladao sva zala koja su ga znašla! a meni je gušt kuhati za nekog drugog osim sebe. a ljepše je i jesti u društvu!

ovaj tjedan ću počastit i neke svoje drage prijatelje, prijateljice...ima i poneki vodenjak osim mene...i tak. živim na najjače, bilo dobro ili loše! sve je to za ljude. sva sreća tu sam jako malo....dođoh i odoh (kak bi rekla moja dona)! pozdravljam vas i budite dobro!



p.s. uslikala sam se na svoj ročkas kako bih ovjekovječila bapca u osmom desetljeću (istina, tek sam zakoračila)! nije baš nešto za hvalit se, ali to sam ja!

ročkas samo što nije! dragi i ja danas smo obavili šoping glede toga! a ja počastila nekim ručkom u city centru! ali, pravi ručak za ročkas (koji on časti) imamo u subotu u nemesisu! jedva smo uspjeli rezervirati stol za dvije ure. raja načisto poludjela za valentinovo. davno sam rekla da su mi ukrali ročkas, pa u taj dan jedva mogu to nekako obilježit. bilo bi drugačije, da nije tako kako jest...planirala sam neki izlet, neki welnes, ali...ali...dragi dan nakon ročkasa ide u bolnicu! na operaciju. pa smo odlučili doma stisnuti se u krevetcu, pogledati kakav film i zajedno dočekati jutro drugog dana!

a potom razlaz. nadam se da bu sve ok, kak mu reče doktor, vi bute još trčali maraton. stalo mi je, važno mi je, volim ga! volimo se. ljubav bi trebala biti onaj jezičac na vagi, ne zbog valentinova već zbog ljubavi koja jača organizam i tijelo, um...ljubav je svekolika i obuhvatna. kad voliš, voliš cijelim sobom! tako se volimo nas dvoje. u osmom desetljeću (upravo sam zagazila unj) to je jako važno, rekla bih, osim zdravlja, najvažnije! imamo jedno drugo i to je važno.

danas nam je godina i pol kako smo zajedno, kako se volimo. dobro smo "izdržali". a glede ročkasa, valentinova...nebitno. iako sutra idem frisku malo popravit. uvijek sam voljela sebi biti lijepa. neki dan sam četiri i pol ure provela u vinogradskoj bolnici i doktorica mi je rekla, nakon pitanja o mojim godinama...pa vi super izgledate za svoje godine...prekrasno...i to onako ponovila u čuđenju (pridružila joj se i sestra)! ha ha...jedino što nisam pitala jel to misli na to kako izgledam gore ili kako izgledam dolje!

sve u svemu, nedam se! išla bih ja i na neku čagu ovih dana da je dragi dobro i da nije pred operaciju! prije deset let imala sam lude maškare i vodenjačke ročkase u udruzi (ima stotine slika otuda), fejs me podsjetio, s jednim tada dragim mi blogerom...ali kak ono pjeva ona mery hopkin....

Link



sve u svemu, uživam u životu i danas. dani koji dolaze su dani kušnje i patnje...ali...ali, uvijek je tako bilo...red ljepote i divote i red sranja! treba živjeti unatoč svega.

nisam odoljela, ipak evo jedne fotke od tada!



a blog? jad i bijeda, ali tako je već godinama...ujutro uz kavu treba mi pet minuta da vas pročitam (više pogledam), a tokom dana izgleda da su se svi podnapili ili pozaspali? e moji blogeri koji to niste! svejedno, uživajte, jer, jedino to ovisi o vama!

a evo i ovaj link, samo za zaljubljene (i mene i mog dragog)
Link

i eto nas danas pri tihom državnom udaru! jer, plenković je suspendirao vlast u gradu Zagrebu! dakle, volja građana je suspendirana, gradonačelniku su uzete ovlasti (pogledaj kako policija zabranjuje rad komunalnih redara i sve ti je jasno)! Policijska država na djelu! a ti narode, bleji i dalje! nisu to više kruh i igre, to je posvemašnja glupost i blejanje stoke sitnog zuba! ali, nadam se da će Tomašević imati muda i sudski vladu goniti? ili jesmo pravna država ili smo banana država? ja znam da nismo pravna, jer pravo se primjenjuje samo za odabrane. ostala, stoko sitnog zuba kuš! i rmbaj dok ne krepaš! bravo narode. ali, za utjehu, moj glas nikad nije doprinjeo ovim golišavim carevima, još iz doba Franje Tahija (Tuđmana) koji je isto to pokušao sa upravom i vlašću u gradu jer mu nije bila po volji. ali, slomio je zube! nadam se da će i ova protuha (mamin razmaženko sa sk knjižicom) također slomit zube. ne na Tomaševiću, on je nebitan, već na nama, građanima ovoga grada! No pasaran!

normalno, svatko od nas ne očekuje ono najgore? bar se nada da neće baš njega ili nekog bližnjeg? a onda kad se desi nema natrag. valja se nositi sa tim izazovom koji znači živjeti ili mrijeti?

odlučismo živjeti. iako smo izgubili korak, čak toliko da smo krenuli stranputicom? ali, čovjek kad je na raskršću života i smrti, sam bira svoj put. ja sam htjela biti dio tog puta, biti uz tebe. ali, to moje značilo je na moj a ne na tvoj način. i tako smo se razišli u načinu. tvoja borba i moj eventualni gubitak pitanje jel će nas dovesti na put života? ili će biti uzalud vam trud, svirači.

možda je nada (dobar doručak ali slab ručak) u rečenici primarijus: još ćete vi trčati maraton! lako se njemu zajebavati. kad ti je dijagnoza karcinom, gotovo kao da te udario grom i munja, istovremeno! što dalje? kako dalje? i što nakon operacije? jel počinje agonija ili napredak..neki bi rekli svjetlo na kraju tunela? ne sviđaju mi se svi ti upitnici. a pored toga, izgleda da ću više biti promatrač nego li sudionik?

svatko se sa sranjima bori na svoj način. neki negiraju, neki se poistovjete s bolešću...neki prežive, neki žive...a neki i odu! sve je to za ljude, ali drugačije je kad si ti taj ljud. nitko od nas se ne zna nositi sa račinom, osim kad to mora. hipotetski, sve je na stolu, vuku se karte...ili se odustaje? svaka nova karta može značiti ili poraz ili pobjedu. skoro ko ajnc.

i što reći? tijelo će ovih dana biti izloženo milionima razloga da opstane, da se bori! hoće li? ili će odustati. ili će agonija se nastaviti. danas je početak kraja jedne divne priče, ali svaka ljubavna priča, osobito ona velika, postaje tragična! jer, ne bi bila velika da nije tragična. izgubiti voljenog je jedan od najvećih stresova i izaziova u životu. ne znam kada više patimo, da li kada smo mi na redu da nas sahranjuju i opraštaju se ili kada mi to činimo za nekoga? možda se ipak smiješi taj maraton? možda se smiješi još pokoja godina lijepog života? hoćemo li to prebroditi zajedno? možemo li to? danas si odlučio to prolazit bez mene?

ok, poštujem tvoju odluku. ne razumijem, ne odobravam, ali prihvaćam i poštujem. u ovoj situaciji to je najmanje što mogu učiniti. to što ne mogu činiti sve šti želim, nije niti bitno. nisam centar svijeta. on ima dijagnozu. istina, ja ih imam nekoliko...ali hendlam ih. do kad? možda do tad kad sve više nieće imati nikakvog smisla? loše je počela ova godina, ali tko zna, možda će jednom ovo vrijeme biti i jako dobro vrijeme. ovisi što sijedi? optimist u meni bi rekao, možda ovo nije početak kraja, možda je ovo novi početak!

uvijek kad mi je bilo teško, vraćala sam se ovom mjestu. i kad su mi kćeri bile životno ugrožene na operacijama srca u USA, i kad mi je suprug umirao, i kad sam sama bolovala i tugovala... ovdje mogu reći sve i sutra već sve osporiti. ovaj moj prostor je moje najbolje rame za plakanje i razumijevanje! jer, ne može mi se suprotstaviti ne može mi proturječiti, ne može me poslati u P.M...tu sam svoja na svome i jedino tu mogu sve! čak i kad ne mogu ništa! ne moći ništa, ponekad je sve! čekanje? na godoa koji neće doći. ili je već prošao? kako god, vrijedilo je ovo zapisati, možda je to dugo već, jedan od najboljih i najpotrebnih zapisa ever? jednog muža i veliku ljubav s rakom pluća sahranila sam prije više od 15 godina. što me čeka? u stvari, nije niti bitno. samo da bude namah i bez puno petljanja....kad tad svi ćemo otići! ruke na leđa drago moje tijelo i idemo dalje...u život il smrt!

Nakon mjesec dana izbivanja, čak mi je i miš otkazao poslušnost? A lap se gasi sam od sebe, čim ga napustim? Jbt kaj su te spravice postale osjeljive ko i ljudi? A kako i ne bi, ovdje jedva da je 20.

Polagano pijuckam kavicu, zapalivši onu moju jednu cigaretu i polako tipkam. Valjda, moj zadnji blog? Ne stoga što mi premium ističe za dva dana već stoga što ove godine bilježim 20 godina od mog dolaska na iskricu (badnjak, 2006.g.)!

Ne ni zbog toga što je dvadeset godina puno! Možda samo zato kaj sam nakon dugih putešestvija, nevera i burnih dana i noći, našla svoju mirnu luku. Jer, ovdje sam došla naći partnera, utjehu, ljubav! Našla sam tri u jedan. Konačno, nakon 20 godina. Ne vjerujete mi? Pa pitajte one koji znaju.

I dok mi dogorijeva ona jedna, posljednja iz kutije od prošle godine, ispijam poneki srk moje esspreso de longhi kave! Volim dobre stvari, pa tako i dobru kavu. Od svoje 17-te pijem kavu. Rekla bih da sam kavi najvjernija, skoro ko i sebi.

No, da se vratim na iskrica dejtanje i bloganje! Blog i bloganje sam otkrila 2007.g. i otada se ne skidam. Bilo je tu raznih mojih nickova (nike45, rosejacktitanik, k-amelia, menibezmene, mai sarai) i eto me na sari! Valjda ću tu i skončat?

Nije ovo neki pledoaje niti oproštaj s vama (ili samnom ovom), već naprosto zamor materijala. Recite mi vi (jer ja ne znam o čemu) o čemu da ja više pišem ovdje? Ta u 20 let sve sam već ispisala. I moje ljubavi, i moj sex, i moja politička uvjerenja i svjetonazor. Sve sam istresla.

Nije me doma bilo četiri tjedna! I bilo mi je prekrasno. Moj drag i ja smo po cijele dane bili zajedno, osim par soliranja što njegovih što mojih (unučice). Danas je i godina i pol kako postojimo nas dvoje. Stvarno više nije reda da sam tu (on se davno već deaktivirao).

Čak smo i pravi borek okitili. I radili na pospremanju, i vani i unutra! Naš odnos je postao najbolji što je moguće. Sada valja samo odražavati postignuto a to je najteže.

U stvari, danas mi je najteže u domu svome postići 20 stupnjeva? Nikako da dobacim, iako sam blizu. Kako veli Arsen, valja ponovo učiti...ne hodati...već biti solo! Ide to nama, samo smo se par puta čuli i porukica par razmijenili. Tu smo iako nismo. Jedno za drugo, mislim to the end.

Nemojte mislit da je naš zajednički „medeni” mjesec bio idila. Dapače, naišli smo mi na neke scile i haribde na koje baš i nismo računali, osobito ne on. Pa je tako bilo par posjeta bolnicama i grdih pregleda, zabranjeno pušenje i još ponešto. Slijede nalazi? Nadamo se da ćemo ih preživjeti! Zajedno.

Ja sam prvi put u životu donijela novogodišnju odluku! Ova godina će biti prva godina u mom životu (nakon 17.te) bez sexa!

Dakle, da rezimiram! Srela sam ovdje na iskrici čovjeka kakvog sam sanjala cijeli život. Istina, snovi se ne ostvaruju, ali kako je dotični najbliže stvarnosti, eto mene u snovima! Tako smo si dobri, tako smo si taktilni, tako smo si...uf...ni u mladosti nisam bila tako spremna zanj! A ni on. Našli smo se. Ljudi, nađite se. I znate kaj, naći ćete se samo ako to zaista želite i ako ste uporni i trudite se. Ja jesam, i trudila se i bila uporna, te uspjela! Sad mi je važnije da imam nekog nego li ikad u životu. Nemate pojma kako život i u ovoj dobi može biti lijep, jednako je jutrom se buditi uz dragu osobu ili zaspati kao i nekoć, prije 50 let! Dapače, sad još i bolje, jer uglavnom ničega nema, ničem ne služiš, nikom nisi potreban...već samo sebi! i imaš konačno vremena za sebe i njega. Unatoč puno vremena, nemaš vremena za pizdarije!

I kaj da vam više pišem. Kak ide ona prastara, po poruci se nisu najeli vuci, pa se niti vi nećete zasititi mojih lijepih događaja, osjećaja, života. Imajte svoj.

Možda ću ja svoje želje za Novu prekršiti (ono sa sexom), pa tako napisati i još koji blog, ali mislim da premium više neću uplaćivati. Nemam besplatno (uzalud ti trud lea) bloganje, iako sam ga sigurno zaslužila koliko sam ovdje pisala. No, život nije po zaslugama. Plati, pa klati. Nije mi to problem, ali mi se više neda. Nemam s kim blogati, nemam zašto pisati jer sam sve ispisala. Naprosto sam došla to the end. A glede dejtanja, i tu sam došla do kraja, jer sam ovdje srela svog princa! Ima on čak i nešto konja. A ljudi do kojih mi je stalo, kojima je stalo, naći će me u real life.
Stay well

p.s.
neki će se pitati zašto ova slika? a možda baš zato kaj je to suri orao, ptica samotnjak iz velikih visina. uništava štetočine a poznat je i po svom letu snubljenja! nekako mi drag i prispodobiv kao moj oproštajni avatar

Link

Eagles - Hotel California

Nemam pametnija posla (dok dragi čisti snijeg) a kako me i fejs jučer podsjetio, evo jedne sjajne fotke sjajnog dočeka nove prije deset let!
Nije da i ovaj doček nije bio sjajan, ali ne i glamurozan ko ovaj iz priložene fotke! Važno je s kim provodiš neke trenutke koji su za pamćenje. Pa je tako ova 2016.bila za pamćenje. Istina, nisam niti tada bila u cvijetu mladosti, dapače šest banki. Bilo pa prošlo! Sad uživam u sedamdesetoj! Ne vjerujete? Ne morate! Još par dana premiuma, ovako s mobitela (lap se hladi na 13 stupnjeva koliko je jučer bilo u mom stanu) al kad prođe ovaj kijamet od vremena, eto mene opet svoje na svome! Ponekad se treba i od ljubavi odmaknut.

Ja još u "ilegali", al nemrem odoljeti i ne primijetiti! Pa gdje su fotke zimske idile? Danima se prije božića i o božiću vapilo za snijegom i ugođajem, a sada ništa? Cijeli dan u Zagrebu pada snijeg, "beli zagreb grad" nam se smiješi a vi ni trc? Kaj vas je tolko satrla najluđa noć (ono, slavili ste do balčaka) ili ste naprosto presušili, ne samo financijski već i inteletualno (može i tekstualno)? Kakogod, meni Nova nije dobro počela, jer danas mi je troje od obitelji i mojih ljubavi bilo po bolnicama. Ja na nogama i sve to izdr
žavam. Dokle ću, ne znam...oće li i Đekna sad il kasnije, čuti će se. U nedostatku slike i tona (na mobu sam), do slijedećeg javljanja s terena, pozdravlja vas zdravo i živo vaš gavrilović ivo!
P.s.
Za one koji ne znaju tko je Đekna, kratko pojašnjenje. Dakle, u ex Yu bila je jedna stupidna crnogorska serija o dotičnoj, ali kad je nastala HR takve stupidne serije su poplavile i "zaplavile" hrt, što nisam nit sanjala da je moguće, pa ja ostajem pri toj prvoj stupidnosti (prva ljubav zaborava nema)!

Slika novogodišnjeg koncerta!



Link

opa, evo mene opet (kad se ima kaj komentirat, ja sam tu)! malo teže dođem do moba (unučica uzurpirala)ali lap je ostao moj...pa svratim. a zagolicala me budvarova patka (mislim tam na njegovom blogu, al sam rajše tu kod done), jer ovakvi pozivi za Novo leto su pravi melem! bili bi svi mi puno sretniji da se npr dogovorimo i čekamo zajedno novo leto! onak, svatko nešto donese, pridonese i snese (ak su štenge neke u pitanju) i tak se lijepo zabavimo, razveselimo, isplačemo za ovom i dočekamo novu!

jedne godine se fakat skupilo bloško jato (kod gere) i tam smo lijepo svi nešto pridonesli i baš se dobro zabavili u njezinoj viksi (blizu križevaca)...plesalo se, pjevalo, fino jelo, hm...sexalo i tak, svašta nešto. šteta kaj oni koji imaju prostora ne zovu, a mi drugi kaj smo knap s prostorom imamo velko srce pa bismo spekli, skuhali i svašta nešto pridonijeli. normalno, bitno je donijet dobro raspoloženje...

bilo nas je i uparenih i rasparenih i svakakvih...bilo je i fotki tu na blogu s te fešte, al dragi moji, nekad bilo sad se spominjalo? mnogi su ovdje zvali, predlagali, svašta nešto...ali nikad ništ. šteta!

bilo je jedne godine i neko sijelo za božić, kod krelceta i sve je bilo super...lijepo društvo, lijepo druženje, fina klopa...no i to je bilo pa prošlo i očito nemoguća misija? jeste li svi ostarjeli ili kaj, ne znam?

ja znam da imam društvo i za novo leto (i za božić) ali bila bij uvijek za društvo (zadnjih deset let sam redovito išla na dočeke nove godine u udrugu solera), al što vam ja mogu, kad ne mogu umjesto vas poželjeti?


do tada, ostajte mi zdravo i živo, pozdravlja vas gavrilović ivo! (još se uvijek stignete predomisliti?)

am pak ne, lijepo je bilo vidjet da budvar zove donu na Novo leto (javni poziv)! navijam za vas dvoje, al ne morate ništ objavit!

reče mi jučer, na Božić, da je radost i sreća u nama. u tome što nas dvoje tvorimo i činimo, a ne u Božiću samom po sebi!

I da, želim vam da vam netko kaže da vas voli, da ste mu sve na svijetu i da ne može i ne želi bez vas (kao što meni jučer reče moj dragi)!

Ili da vam netko od prijatelja kaže, nakon bliskog razgovora: znaš, ti imaš toliko empatije i dubokog (škorpionskog) suosjećanja i mudrosti za druge, imaš to u sebi i to je tako lijepo!

Meni su to najveći i najljepši pokloni koje sam dobila jučer i grijat će me ubuduće!

istina, dobro će doći i ona euphoria c.k....jer za njega sam ja još uvijek...euforija! ovaj intermezzo tek toliko da zapišem i ovdje svjedočim ljepoti života, ljubavi i bivanja! taj sklad koji u nas traje već danima teško da ću nadmašiti? za koji dan prebacit ćemo i u treću godinu zajedništva. hm...scile i haribde neke? što sve može ljubav? najviše! i nek postoji. čitam vas ovih dana o Božiću, ovdje...drugdje...svugdje? ljudi ištu ljubav i žele malo sreće. i nisu sami, iako su sami. otkad se pamtim, ne bjah tako sretna! neka traje.

Je t'aime moi non plus

Link



Foreigner - I Want to Know What Love Is
Link

https://www.najboljeknjige.com/vijesti/marginalci-kako-su-romi-prosjaci-sir
ocad-sluzincad-zlocinci-i-radnici-zivjeli-u-19-stoljecu



Link


evo čime se bavi moja kći! bravo kćeri, ponosna mama to dijeli. tako važna tema a zanemarena, danas više no nekad? to je tvoj uspjeh, a ti si pak moj uspjeh (ili tako nekako)! kakogod, hvala ti!

djed mraz
U međuvremenu, potpisala sam dvije peticije, jedna protiv novog zakona o izgradnji (čitaj: pljački građ.lobija) a druga protiv klečavaca! juhu, 40 tisuća ljudi ju je potpisalo,a čini se još i više jer je u potpisu! predano na ustavni su, vladu, sabor...pa bumo vidli (rekli su slepci)!

Malo sam prođirala i adventom (ne navečer, ali bum i to malo dok se raziđu ovi dotep..ups turisti), pa skoknula i do samoborskog adventa, najprije do vugrinščaka (teletina za ručkić), pa do havane (kavica), a u prolaza (kremšnite) i fotkala se pred vratima moje bivše firme.

Jučer sam malo šopingirala, u Ikei. Uvijek trebam neke sitnice za kuću (wc sanitarije, cjedila, podmetače, posude, noževe etc etc) i volim to mijenjat češće. mi vodenjaci moramo nekaj rondat po kući, a kak nemrem velike stvari (npr kupit kuću, stan, auto i sl) onda se zadovoljim malim! a nemre ikea proć bez onih njihovih famoznih švedskih okruglica! jedino kaj nemrem dokučit zakaj obavezno uz mesne okruglice stave džem?

kakogod, lijepo li je iz dana u dan...uživat! pa sam danas skoknula sa dragim i do konuzuma! mi starčeki 10% popusta, nek se nađe!

sve u svemu, ovdje vidim pustoš? biće vam privat život pršti od događanja, ljubavi i ostalih zbivanja. ta niste vi ko ja da pišete o svom životu, vi ga živite za sebe?

eh, i danas smo se moj dragi i ja ljubili (za rastanak) na sred pločnika pred šoping centrom. jedni drugi (ali mladi) su se ljubili nasred zebre! bravo! istina, upalilo se zeleno a nisu to radili na crveno! gdje su oni stali, moj dragi i ja smo nastavili. a i vikend nam se smiješi, dekica, tuhica, papica i ostale stvarčice u điru.

uvijek sam u životu znala uživati, ali bome, sada na najjače, jer imam s kim. smiješi nam se sada već i treća (kalendarska) godina otkad smo zajedno (iza riti su dvije, valjda bumo dobacili do treće?)! Uživajte i vi, i podijelite koju fotku...ja sam luda za tuđim životima jer nemam svoj! tako barem kažu neki, a na vama je da im vjerujete? i da, ak niste bili dobri cijelu godinu, ne morate niti ovih par dana. Samo hrabro nastavite s uvredama? čistam danas na fejsu kaj su sve izrekli ovoj ženi (predsjednici saborskog odbora za ravnopravnost spolova, koja je primila potpisanu peticiju)...pa se opet (iako znam) pitam: gdje ja to živim. no, ja sam navikla na uvrede ovdje na blogu, ali dotična žena očito nije. tako je to kad si žena od formata! muškarac ne podnosi (osim onog koji je dorastao i vrijedan) da je žena moćna, snažna, važna, lijepa, pametna. Budala misli da je ugrožen a ne shvaća da mu upravo takva žena donosi život i upotpunjuje njega kao čovjeka i muškarca. to znaju samo pametni i pravi dečki. imajte si takvog i bit ćete dobro! ovo drugo, batalite!


samoborski advent

Human rights film festival! pohodila sam ga već par dana...Od prvog (njemačkog) filma Gledati u sunce (trajao je više od tri ure), preko korejskog Što ta priroda govori i večeras brazilski Tajni agent! Najprije Kinoteka, potom KIC a večeras MaMa!

Istina, bilo je tu teških scena, predugačkih...ali dobro je gledati filmove koje u stvari nećeš uglavnom nikada imati prilike gledati negdje drugdje? Art filmovi, avangardni...kao i ljuska prava, nikad dosta o tome!

A vidim ovih dana i Greta Thunberg prosvjeduje u Stockholmu, antifa prosvjedi u svijetu. bravo mi, kad već nismo po drugim stvarima u vrhu Eu i svijeta, bar po nečem!

Pa smo otišli na fino kuhano vino, lokalčić ne u Bogovićevoj, ne na pretrpanom trgu, već jedan mali lokalčić u Preradovićevoj. sve više volimo svoj mir, svoje poljupce i dodire. nije nas sram to ispoljavati...u birtiji, u tramvaju, na ulici. volimo se. za istač, kak danas vole reći, u stvarnom vremenu! kad to živiš uglavnom ne pišeš o tome. sutra opet ispočetka, drugo mjesto, druga prigoda, isti mi!

kako je divno biti nekome nešto!
Link