HIPOKRIZIJA

šuma

„Čovjek može biti shvaćen na dva načina. Jedan je kroz pravu i čistu ljubav a drugi je kroz razum (Mjerenje svijeta)!”

Trenutno sam shvaćena kroz pravu i čistu ljubav. Živeći divan život koji je moguć!

Čitam ovih dana da je proradio centralni registar stanovništva te više neće trebati raditi popis stanovništva. I više neće biti muljaže (fakat, znaš ti nas hr narod, jebo ti nas bosance), ali ako ništa moći ćete vidjeti sve o sebi pa bar sebe više nećete moći muljati, licemjeri moji dragi. kažu, nema nekretnina tak da mogu biti mirna i egal s većinom!

Danas malo Hunjke, pa malo Lugareve kućice...tu ručkić, tamo kava...a orehnjača i štrudla za po doma! Na Kraljičin zdenac palo je jedno drvo i smašilo krov obnovljene kuće koja je napuštena već godinama. Srce boli koliko toga je napušteno i uništeno u ovj jadnoj državici? A zapušten narod, najbolje se vidjelo jučer na gay pride i onom drugom, antunovskom rodu. Sraz srednjeg vijeka i 21. stoljeća.

Priče i pošalice o sexu kojeg uglavnom već dulje nema (čast izuzecima), ali život mi je baš postao dobar bez njega! Konačno, nakon više od pola stoljeća, ne opterećujem se više...hoću li svršit ili neću, hoću li ostat trudna (ha ha) ili ne. Konačno je sex pase u mom životu.

Čega ima? Danas sam obišla Sljeme (autom) i sablaznila se od onolikih slomljenih stabala. I to su očistili a mogu mislit kak je zgledalo dok nisu!

Nekoliko sati šumom, šetnjom i uživanja u tišini. Tu i tamo kakva ptica i gromoglasna tišina.

Dragi i ja se spremamo tjedan dana na more! Na mjesto zločina od prije dvije godine. A i kćer mi dolazi u HR. Istina, samo u prolazu do Istre ali dovoljno da odemo na neki ručkić i neki kofi. Zagrljaj i otisak poljupca je važniji.

O čemu sam ono još htjela pisati? Ah, da neki skupljaju nekretnine a ja skupljam cvijeće...prekjučer „ubrala” nešto karanfilčića na trgu, a jučer opet u Lidlu! Pa dvije vaze krase prostor. Uživam u tome. A i moje presadnice napreduju. Još malo pa ću ih morat presadit? Ako ne zginu? Nemam kome ostavit ih na brizi ali sva sreća kaj me neće bit svega sedam dana lipnja.

Volim te, voliš me! I svaki dan kažemo jedno drugom: hvala ti za divan dan! I tako dan po dan.

Uslikala sam malo sebe (i dragog), pa jedno dugačko tj visoko stablo kakvo ne vidjeh baš dok smo šetali pravom šumom tam na zagorskoj strani Sljemena. Orehnjača je super, onako vlažna baš kako treba biti, slatka koliko je najbolje. Ali, tamo valja otići samo na kolače a ne i na ručak. Puretina je bila presuha, pečenje također, a cijene paprene (dva ručka, jedna salata, malo vina i pivo skoro pa 40 eura). Kolači još 12! No, kad ja i dragi udružimo snage, možemo mi to.

Do slijedećeg javljanja, pozdravljam vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!



u šumi, na stazi puta, ježurka ježić povazdan luta....


karanfilčići čudne boje

I dalje čistim svoj život, s naglaskom na svoj! U međuvremenu unučica mi je bila u bolnici i sutra ću je obići doma! Spekla sam štrudlicu od trešanja. Skupe su, pas mater, ali zadovoljstvo je moje.

Tijelovo? Trebale smo unučica i ja imati neki produženi vikend, ali ništ od toga. A ne volim zadnji čas ništa na brzaka. Na koncu, dragi i ja spremamo se krajem lipnja na more. Vraćamo se na mjesto „zločina” od prije skoro dvije godine!

Kako smo? Pa uglavnom dobro i lijepo, iako ništa spektakularno. Ponekad je dovoljan tek neki manji nesporazum i odmaknemo se jedno od drugog ko da smo gubavi? Još uvijek nemamo pravu mjeru, a i pitanje je kako to postići u vezi? Veza nije brak i nema sigurnosti i izvjesnosti. Ok, i veza je određena sigurnost i poznatost, ali u stvari nikad ne znaš kad sve može otići u honduras?

Čime se bavim i što radim? Nešto sam se ovih dana dopisivala (pas im mater) s bolnicama u zgb poradi godišnjih pregleda i nekih nalaza koje moram učinit, ali jadno i naopako. Jebem ja Hrstić i cijelo Miniistarstvo. Kao i ovu vlast. Valjda će uskoro i ona pasti, jer Prozor mora pasti!

Mučno mi je od HRT-a, fejs debila i ostalih političkih tema. Ponekad se pitam otkuda sam toliko pametna a većina totalno ili glupa ili nezainteresirana? Ok, mogu i ja peći štrudlice, svršavati na neke dnevne uobičajene gluposti, ali brate mili, bog nam je dao pamet pa ju valja i koristiti?

Čitam i blog i sve što napisah u prethodnom komentaru, odnosi se i na blog. E moj narode, nekoć se ovdje pisalo, pričalo, argumentirano razgovaralo...i svađalo! Povremeno povirim, pročitam...ali uglavnom jad i bijeda. Dobar zapis napisao ovaj touch, ali kako obično i biva, kad je nešto dobro, bulumenta bloga to popljuje. Normalno, upravo oni koji sami nisu u stanju nikad ništ napisat. A vidim da vas slovko dobro zajebava sa ovcama! Bravo Slova.

Eh da, odgledala sam Vrag nosi Pradu 2, ali nemam vam kaj reći niti preporučiti. Prebučno, pre pre i sve pre. Ne vrijedi pogledati, unatoč par izvrsnih glumaca (stripica, tuci, a i „mala” ana je ok, ali to je sve)!

Taj film me ovih dana jedino asocira na „vrag nosi Hrvatsku”!

I tak, dok imam „tihu misu” s dragim i u očekivanju sutrašnjeg obiska, pozdravljam vas sa zdravo i živo.

p.s.
evo i ukazat ću vam se opet, ovaj put opet s friškom friskom. Jedna stara dobro držeća gospoja živi svoj život na najjače. Normalno, sa sedam banki puno toga je na „najjače” što bi inače bilo posve obično.

Link

a.dedić, čistim svoj život

vratih se domu svome, nakon tri dana! što sam radila ova tri dana? čistila nečiji život. podsjeća me to na onu famoznu rečenicu djeteta kad su ga pitali što je radio sa starcem na klupi? on reče: pomogao sam mu plakati! tako sam ja svom dragom pomogla ovih dana da "spasi" i učini neke nužne stvari koje je davno trebao, a nije...papiri, dokukumenti, bespotrebne stvari. ima ljudi koji nikako ne uspijevaju srediti svoj život i baciti nepotrebne stvari, a veći dio života skupljamo sve i svašta.

o nepotrebnim papirima da ne govorim. izvatci iz banaka, računi, plaćeni računi, pisma, podnesci...svjedodžbe pokojnih...etc etc. ne biste vjerovali koliko se u nekih ljudi skupi takvih stvari? nisam jedna od tih, ali upravo sam nekako okružena ljudima koji ne mogu drugačije, ne mogu čistiti svoj život sami već im treba pomoć u tome?

no nisam htjela samo o tome. doma sam. svježe kupljene domaće jagode u šoping centru prečko mame okusom, i to samo za 3 eura. iste takve, na pointu su četiri, a razlika kilometar?

pita me danas frend jesu li presadnice oleandera (ubrao na Malti) koje mi je dao u petak, stigle doma? ha ha...jesu, žive su i danas i u stvari, najviše sam se zbog njih vratila doma! i inače sam ovih dana presadila par svojih biljaka u veće prostore, nadam se da će preživjeti tu moju "brigu"? jer, biljke mi baš i ne cvjetaju, obično uginu. ja od brige da će uvenut zbog malo vode, pretjeram.

ali, božuri su živi, dapače, cijeli stan je mirisao kad sam ušla u kuću! obožavam božure, to mi je skoro (ako i nije) najdraže cvijeće!



pri večeri sam, mirišljave jagode, borovnice, uobičajeni tost, namaz vivas (prestala sam kupovati philadelfiu jer je preskupa), malo pršuta, pureća šunka i sir, sve po pola šnite! a prije svega jabuka, velika, oguljena! vodim zdrav život.

ovih dana mi i unučica puni 11. godina! u pubertetu je curka. družit ćemo se drugi vikend. dobro je da su roditelji konačno odustali slaviti njezin ročkas sa starcima tj bakama i djedima, već je ovaj put to bil dječji tulum! mama kao i sve današnje mame, pretjeruje...ima se može se. nepotrebno, ljubav se ne kupuje, sreća se ne kuputuje!

dragi i ja sjedili smo danas, nakon kave, na klupici i gledali klince kako haklaju! ja sam nekoć igrala košaricu i ostala mi je ta ljubav. deca su baš dobro haklala...pa mi došla želja da i ja probam, ali sam, pametno, odustala! i normalno da mi je palo na pamet kako je sramotno koliko naše love se daje za kojekakve profiće (i lopine u raznim sportskim savezima) koji zgrću pare, a djeca po kvartovima nemaju gdje biti? na svu sreću, uživala sam na tom igralištu jer su klinci haklali košarku, nogomet, vozili bicikle...čak su i curke bile tu! lijepo je vidjet tu mladost vani a ne da bauljaju po kući uz mobitel. ja bih sve te roditelje izvukla na svjetlo dana, povukla za uši i natjerala ih da se bave djecom umjesto što gledaju glupe serije, tv i mobitel sapunice i sl.
no, tko sam ja? btw da sam ja netko...eh....kak vele indexi...
Link


eto, ispričala sam vam cijelu storiju svog života. tako je to kad čistite svoj život, onda stalno stvarate mjesto za nešto novo, drugo, ponovo!



p.s.
izvještavat ću vas o napretku malteškog oleandra!

da parafraziram heidi tj. njezin komentar na blogu toucha! dakle, to je sušta istina. i suglasna sa arapinim komentarom, jer doista jedno ne potire drugo!

naime, najdulje sam od većine ovdje (osim đusike, done i još par), i to ne samo da statiram već doista sam dejtala, pričala i pisala traktate od poruka, ljubovala, sexala se i tolike drage ljude srela ovdje. ostala su još i danas neka poznanstva, jedno krasno prijateljstvo koje traje više od 15 godina! naravno, muško jer u ženska nekako baš i ne vjerujem, iako imam i njih preko 40 godina. neću više o godinama, već ću o djelima!

dakle, nekako baš i ovih dana naročito, svjedočim djelima mog dragog. čovjeka kojeg sam upravo ovdje na iskrici upoznala, evo sad će u kolovozu i dvije godine!

nikad ljepšeg, nikad boljeg čovjeka ne sretoh, zavoljeh i...ostadoh! kao i on samnom! i tu smo (u stvarnom životu), ali ne u virtuali. on se obrisao, ja dođem povremeno napisati neki blog (to mi je u krvi i on zna za to)...idila traje! svaki dan, u svakom pogledu, dodiru. i onom: u djelima! ja činim za njega što mogu (i što njemu treba) i on meni čini što meni treba! ljubav je davanje a ne uzimanje!

ovih dana sam upravo dovršila svoj "penthouse" i dragi mi je montirao (ne samo to) roletice u blagovaonici i kuhinji! pohvalit ću se, jer imam i čime...djelu mog dragog!

eto, toliko od mene! volite se ljudi, nemojte odustati, jer niti ja nisam. na kraju, kad sam već skoro odustala (tako sam se osjećala kad sam išla na prvu kavu s dotičnim dragim), desila se ljubav...mog života (ne mora nužno čovjek imati samo jednu, može i više, barem mi neki smo takvi sretnici)! sve u svemu, lijepo nam je, predivno nam je i sretni smo što postoji iskrica. jer da nije nje bilo, ne bi bilo niti nas! neka traje...i vi možete to, probajte, nije nemoguće!

ovih dana sam onako, mimohodno, uslikala ovih par makova! tek toliko, svibanj je oliti maj a to mi je baš onako za crvene makove!

sjećate se onomad negdje oko nove godine da sam obećala onak javno sebi i vama da se u ovoj godini neću sexati? e pa, prekršila sam obećanje i to dva puta, kak veli moj frend, dvaput je dvaput! a tek smo u prvoj polovici godine, što li će tek biti do kraja?

btw čitam ovih dana (i ovdje na blogu) nebuloze kojekakve ustašije i bratije o proslavi dana grada, o danu pobjede i sl! i znate kaj mi je upalo u oko (ne wasi ili đuro koji mu je sve rekao kaj je trebalo, ali ne samo njemu veći krelcetu). i ne roman koji valja li ga valja (znam ga i osobno pa mi nije čudno), i dona koja je napisala par super blogova glede ovih nekih dana...

upala mi ko balvan u oko jedna činjenica: kažu neki podaci (navedena su mjesta i datumi pa nema razloga da ne vjerujem i odem provjeravat), da je iz cijele ENDEHAZIJSKE VLASTI navodno jedino Lorković bio iz Hrvatske! sva ostala bratija od Pavelića nadalje sa svim njegovim ministrima i vojskovođama, sva ta gamad bje iz BEHE!

pa ne čudi onda niti danas kaj je uglavnom ova novokomponirana bratija iz BEHE a ne iz HR (wasy, krelec to znam a za romana, jarca ne znam al bih ruku dala da jesu, a i lea se deklarirala da je porijeklom otamo), tak da....bravo mi HRVATI! mislim mi hrvati iz HRVATSKE! lijepo je čitat ovih dana razne objave i vidjet ljude kak se "krešu" na krijesovima! a i žene s mudima (Dalija i Peović), cure svaka vam čast!

ne brojim zrnca osim kad je očito! a čitam i gledam da nas u EUrosongu predstavlja ni manje ni više neka grupa iz BEHE uz pjesmu koja vuče korijene iz Ercegovine? ma bravo HR, više uopće niti ne postojimo kao autohtoni narod i država, građani koji su ovdje rođeni, ovdje im djedovina i sl!

kakogod, nije da se bavim politikom, ali sveudilj komentiram, pratim...i uživam! koliko mogu jer ovih dana baš nekako se zaredali posjeti doktorima...i svaka slijedeća posjeta, generira još pokoju? jbt ja sam stara i bolesna žena!

pa ipak, živim na max! čak sam i obećanje prekršila. a jučer kupila i četvrti par cipela ove godine! uf, biće da zadnjih pet godina nisam ništ kupovala pa sada navalila. i bila ovaj tjedan tri puta na ručku vani! uf...treba to izdržat, ali sva sreća dragi i ja dijelimo popola pa je lakše! sve u svemu, danas pišem jer se spustio kijamet na zagreb, dobro da nisam ništa planirala niti izlazila (osim do spara, danas penzići imaju popust)! blog je načisto ne zamro, već umro. poginuo od gluposti, nemuštosti i ostalih zala modernog društva.

za kraj evo jedan štiklec. gledam danas na faceu prilog RTL pita ova s mikrofonom muški mlađahni svijet, kaj je to papa test? jesu ga vidjeli, probali etc etc...glupo pitanje (iako nije jer su odgovori takvi kakvi jesu), ali trebali ste čuti i vidjeti te polupismene i nepismene mlade hrvatine kako pojma nemaju! sram me, ali znam s kim i gdje živim. fala bogu kćer mi je vani, a i unučica će prvom prilikom. tko je vidio mislit? i na blogu je raspust! ferje...u glavi i šire. odoh sada u svoj nespokoj i prekršit još možda koje obećanje, ludom radovanje?

iako ne potječem baš iz radničke, već činovničke obitelji, oduvijek sam se smatrala radnicom, iako sam i sama bila činovnik a ne radnica! no, za mene je svatko radnik tko živi od svog rada i za taj svoj rad dobiva plaću! volim se hvaliti da sam 40 i više godina radila i zaradila svoju mirovinu od koje relativno dobro živim!

stoga, sretan vam praznik rada! čitam ovih dana neke ljude o tome u kakve kvazi proslave se dotični praznik pretvorio? roštilj, grah i slična ića i pića, ko nekoć dan žena! kaj bi radnici danas marširali za svoje bolje plaće, za bolji standard, za stanove koje si ne mogu priuštiti, protiv inflacije, protiv vlasti koja je svaki dan sve gora etc etc?

čak je i Tomašević preuzeo stari uhodani princip od Bandića. Šteta i jadno je to da se sva prava radnika svedu na bijedu od porcije graha. nikad nisam hodočastila u maksimir jer mi je to bilo ispod časti da pojedem porciju graha (koji ne jedem niti doma), ialo neki kažu da običaje valja poštivati? potpuno promašeno! da su npr radnici prosvjedovali ulicama grada, države...ja bih im se pridružila, pa ako moram pojesti porciju graha, pojela bih je!

da se vratim na moju proslavu. dragi i ja smo skromno obilježili ovaj dan, baš neradno! šetnjom, ručkom i boravkom u prirodi!
prekrasne divlje vode (žumberačko gorje) koje sam obišla po stoti put, ali svaki put sam oduševljena tim okolnim brdima, šumom, bistrom rječicom i...dobrim pastrvama! nekoć davno, ovamo smo dolazili iz zagreba po svježe pastrve koje uzgajaju u svojim bazenima! dragi me opet fotkao i baš sam zadovoljna sobom...uz vodenicu, magarčića (ona je) te cijele panorame divljih voda!

u povratku, lagana šetnja, potom kava i kremšnite u samoboru. razme se, nekaj i za doma! uživali smo na suncu (malo sunce malo klupica u hladu) i imala sam dojam da je cijeli samobor (a morti i zagreb) izašao van na samoborsku šetnicu i kafiće?

nekoć, davnih godina bje na taj dan roštiljanja, izleta par dana po lijepoj našoj no ovaj puta smo nekako odlučili ostati doma! možda i stoga što mi sutra opet unučica dolazi? nemam srca odbiti je pa makar bio i prvi maj!

čitam blog i kao i obično, slažem se sa donom...eM-omom, slovkom i još ponekim, a krelceta tko ga ne zna, skupo bi ga platio? jasno je meni u čije diple ti sviraš, krelče!

sve u svemu, dobro sam, ubav dan, dvoje starčeka (opet smo se ljubili, kak se samo ljubimo prođu me i sada srsi, držali za ruke i sl). potom razlaz, no tu smo.

evo još malo fotki, kako običan dan može biti prelijep doživljaj! ja sam uživala, pa ako navratite, uživajte i vi u ovim lijepim fotkama.


vodenica


p.s.
onu s magarcem vam neću hitit van kak vam ne bih pokvarila raspoloženje ili možda vas dovela u napast da komentirate nešto ružno?

jučer je u moj dom ušla radost u vidu ovih crvenih tulipana! nisu crveni makovi, simbol maja koji stiže ovih dana! nekako je sve lijepo i dobro, barem u mom privatnom životu! društvo, država, EU, svijet, rasulo i posvemašnje sranje. no, na to ne mogu utjecati nego onoliko koliko mogu!

u tom istom mom domu, caruje i ljubav! moja i tvoja, naša. ništa novo niti spektakularno. samo još jedan fini ručak, dodiri, pogledi, kava uz cigaretu. hvala ti što si uspio riješiti se cigarete! to je veliko postignuće. malim koracima ka velikoj našoj sreći. svibanj je pred vratima...dani puni sunca, topline...bacili smo se svijetu pod noge i uživamo! samo to i samo toliko. ponekad čovjek ostane bez teksta od ljepote duša.

ja i kućica

svašta se izdogađalo ovih dana (od glupih amera i još glupljeg trumpa), a i uže u obitelji (pa kćer jednu manju operaciju, pa dragi opet bolnica), i život neminovno ide, prolazi, odlazi...ali donosi sve što donosi!

nas dvoje se volimo još više sada nego prije. još smo više zajedno i lijepo nam je. ne znam što bih da njega nema? ne zna što bi on da mene nema?
a ovako zajedno, malo smo opet šetali maksimirom! nažalost, u međuvremenu je ono nevrijeme srušilo sva ta neka stabla pa je bilo jezivo hodati tamo po šumi oko 4. i 5. jezera! ogromna stabla u jezeru, preko staze, pobacana svuda okolo kao da je neki veliki div došao i iščupao pa potom zavitlao ta stabla posvuda?

skroman ručkić u submarine (ali fini su im burgeri i salata) uz obaveznu pivicu, potom moja josefina (ameli), a onda kvartovska kava u "našem" okulto baru. sve smo to popratili nekim fotkicama, pa evo ih par! znam da se ponavljam, ali nemam što novo reći. život nam se sastoji od lijepih trenutaka zajedništva...bilo da smo kod jebenih doktora ili da smo u ovakvoj ubavoj kućici od breze! do nekih većih pregnuća i postignuća (stari smo), pozdravljam vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

nas dvoje (bila slika ali više nije)!

u prošlih par zapisa baš sam se raspisala! znam ja da to nitko ne čita i nije nikom zanimljivo, ali meni je zanimljivo pisati. ovaj puta ću biti kratka. bila sam ovih dana u knock downu, ali danas sam dobro! kćer je imala manju operaciju tam u bijelom svijetu (zamjena pacemakera), ali kako je srčeko u pitanju, normalno da sam brinula.

doma sam, u svom kutku! danas namjerno nisam šalabajzala, osim do placa. šparogice pod normalno. sve u svemu, dobro sam. čak sam danas i cicke na izvolte (UZV) dogovorila sa starim znancem, prek reda. sram me, ali bila ja na šalteru pod redovno i kažu oni na šalteru, taj moj doktor tek u lipnju prima narudžbe. pa je radio sms na whatsap.

a inače sam ovih dana bila vrijedna, jedno pet narudžbi mailom za godišnje preglede. imala sam sreću, jedan u svibnju, a jedan u srpnju, a ostalo je nešto i za jesen. čitam blog i mislim si svoje. više ne trošim riječi zalud...na ovu državu, društvo, glupe hrvatine...etc..naprosto uživam u svom životu!

između liječničkih pregleda (ha ha). za vikend opet šparoge, bit će koji dan i losos..sve u svemu, dobro se hranim, ali ne toliko zato što to želim (a želim) već više što moram. moje zdravlje podrazumijeva zdravu i dobru ishranu! a ako želim biti živa i pri tome ne invalid, moram! a još mogu i uživati u jelu. tko zna dokle ću?

kako god, sutra čagica u VIB-u, a vikend kod dragog! reklo bi se, stanje redovno.
do slijedeći put, pozdravlja vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

p.s.
e da, u međuvremenu još uvijek mi majstori za završne radove nisu došli, pa nisam stavila nit novu zavjesu (rolo) u blagovaonicu? kad će, ne znam...dala sam im malo vremena. ova mala komodic (nova) a koja sada spaja (ili razdvaja) blagovaonicu od boravka (umjesto bivše staklene stare stijene koju sam dala razmontirati i baciti)! meni se sviđa, uklopila se sa ostatkom boravka...i dobro dođe za neke sitnice i potrepštine.

sada konačno imam prazan stol na kojem je prije uvijek bilo svašta (od soljenki, pepeljara, ubrusa, lijekova i sl)...sada samo tulipančići od jučer! kak me samo razvesele svaki put kad ih pogledam! a pogled je i dalje jako dobar, dapače, ozelenjele sve te lipe i prekrasan je pogled kroz prozor!

malo tko piše o svojim zajebima ko ja? ali, čemu tajiti, kad ih ionako nemremo sakriti od sebe. pa tako čitam danas (kao i svaki dan) blog od jarca i on me podsjetio na jedan moj zajeb prije skoro tjedan dana tj. na veliku subotu! dakle, veliki petak krasne jadranske lignje u pećnici, moj dragi i ja smo uživali. a potom smo odšetali i do jarunskog jezera i opet tamo uživali na klupici na suncu. to su mali i sitni gušti, ali život znače! pa smo još u tjednu, negdje oko srijede namjerili otić (moja ideja se razme) na janjetinu!

pa mi odmah pao na pamet nk hrašće. istina, zna se da je najbolja janjetina u boraji, ali nemam više dečka šibenčanina pa da tamo idem na janjetinu. šteta (janjetine, a ne dečka)! i tako neda meni vrag mira, idem ja zvati njih još u srijedu znajući kakva je gužva, a kad se javio gazda i rekao da oni uopće ne rade (od petka do utorka), nisam se nimalo začudila. imala sam jednu frendicu iz hrašća i znam da su oni jako pobožni i da je uskrs blagdan najveći!

no, meni vrag ne da mira, pa ja išćčem dalje. i sjetim se ja onog jednog kaj hoda okolo i ocjenjuje rrestorane (putni kufer ili tak nekak slično) i sjetih se njegove jako dobre recenzije za nekaj novo na trešnjevki, janjetina i odojak, to go! i nađem ja to na netu, fakat piše odojak i janje to go!

i okrenem ja broj, al nitko se ne javlja! normalno, mislim si ja...tak to ide, ako si jako tražen nemreš se javit? al, ugodno me iznenadilo par sati nakon mog poziva, zove mene janje i to...oni zovu jer sam ja zvala! ma bravo, ja se razgalila, sretna, odmah bezeciram subotu za 13h kilu janjetine, cijena super (cca 40€). i dođe petak, oni opet zovu (baš na tom jezeru), kao gužva će bit sutra, ima puno toga, jel može u 14h, ali nek se pripremim za čekanje...etc etc...a ja velim, hvala ne bi hvala!
propade janjetina? ma brus! meni vađžnija janjetina od ičega za uskrs, uskrs postoji zbog janjetine!

ali, sjetim se ja davnog restorana dok sam još radili u obližnjoj firmi tam na trnju, bili smo u trnjanki non stop za gablece. ludnica je uvijek bila tamo baš za janjetinu. ja mislim da nema niti jedan sudac tamo iz palače pravde koji tamo nije izijo janjetinu?

i zove (ovaj put moj dragi) da bi rezervirao janjetine kilo za subotu u Trnjanki! ja strepim, sigurna kak nema mjesta...ojla...ima...može, u 13h, može sve....

i tako mi odosmo do trnjanke u subotu, nađemo parking (nemrem vjerovat), prazan restoran osim par ljudi koji sjede na terasi (čekaju za ponijet)...konobar super (dalmoš), janjetina vruća (skinuta u 13h sa ražnja), pa luk, pa pome (kaže konobar da su domaći, a bome i jesu bili super, skoro bolji neg janje)...pa domaći kruh...ma sve ok. čak i janjetina, koja je bila više ovca no janje! ali, nije beg cicija....kila...pa što ostane, ponesemo doma! pa onako, polakomili se za još, pa padne dogovor, ajde dajte još pol kile za van (krzma konobar, ne zna oće li bit, jedan naručio cijelo janje...etc...etc...ali eto njega kasnije, ima ipak to pol kile ...ha ha)...pa ostatak za doma, pa pol kile pride.

nas dvoje siti, zadovoljni...i kaže dragi račun! nećemo kavu, nećemo kolače...idemo negdje drugdje!

i stiže konobar (kešom) i vidim ja moj dragi je dobro (njemu nikad po faci nemreš otkrit jel zelen il žut)....vadi on novčanice ja brojim i nemrem vjerovat...ode konobar, ja pogledam račun...UPS...150€!!!!!

budale! kaj bi mi pitali koliko košta kila na telefon prije no što smo rezervirali? kaj bi mi pitali kad smo došli? ili kad smo naručivali još pol kile za van?

pa kaj je preveć, je preveć. dakle, kilo janjetine 80€...pa jebem ja Trnjanku i njezinu janjetinu! mislila sam cca 50-60€ bi bilo normalno, ali 80, pa još pol na 120...ko da je zlatno tele a ne neko janje koje vonja na ofcu!

zajeb? pa je, al što moš, šutiš, pokupiš se i kažeš...drugi put pamet u glavu i pitaj kolko košta janjetina! nije to boraja, to je jebani zagreb i trnjanka koja je uvijek bila poznata kao skup restoran za seronje od sudaca, oni su puni love!
no, kak ide ona prastara...svaka škola se plaća!

p.s.
a čitam jaru danas osim janjetine, piše i o ENDEHAZIJI! propala država koja je prodala istru, rijeku, dalmaciju i otoke! ma bravo jarče, budalo stara...nemaš pojma tko ti je gaće na štapu prodao, a partizani su te spasili i priključili matici domovini Hrvatskoj! eto, toliko za ovakve ko ti, polupismene i nepismene!

jedna rečenica iz Wasina bloga od jučer mi dala mislit
("Vezanost za stvari
i udobnost glavna su
prepreka zanimljivom životu.")

pa sam se u svoj svojoj stvarnosti zapitala je li to tako? hm...gotovo da bih se složila. al, onda odem korak dalje pa se zapitam a kakav ja to život vodim? i kakav uopće život mogu voditi stari ljudi u sedmom ili osmom desetljeću svog života?

je, ima onih koji još uvijek u tim letima osvajaju planine, lutaju afrikom, ševe svaki dan drugog komada...hm...hm...što bi još mogla biti postignuća (npr. molekularnog fizičara)? gotovo da sam i zaboravila na njih.

e sad, nije da nisam bila toliko toga, al nisam bila nikad avanturista. možda ponekad uletila u neku avanturu (općenito, životnu) a da nisam baš promislila, ili još gore, promislila pa uletila!

što ima ovih dana? četvrti stadij izgleda ipak nije četvrti već onaj prvi, pa opet sve ispočeka. no, nevjerojatno je koliko doktori nosom paraju oblake kad im čovjek tutne pod nos nešto što se suprotstavlja njihovom uvaženom i bahatom mišljenju! postaju samo sujetni ljudi koji prestaju biti dokatori i postaju zločesti. maltene ko vi ovdje na blogu. diploma ne znači da ima ikakve razlike. no, smirit će se valjda i veliki doktor, pa shvatiti da mu hipokrat nalaže da je pacijent prvi a njegov ego drugi ?

u međuvremenu, kad bacim pogled unatrag, odrekla sam se svega. evo, jučer jedan lijepi poziv na kavu starog poznanika (i više od tog), ali kako sam hunjavičava i curi iz svih otvora, odbila sam. jer, tada sam baš i bila na kavi sa svojim dragim!

a moj dragi skoro pa ništa ne radimo? u tom "ništa" toliko je sitnih nježnosti, znakova pažnje. otšarafi neki šaraf, neku karnišu zašarafa, odveze me, doveze, dotegli ove grozne "košarice" za uskrs. a jučer sam nakon pet dana (majstori i prehlada) konačno izašla i van, do frizera! pitam se otkuda mi samo volja, a nemam je za ništa.

istina, onih drugih, meni toliko važnih stvari (izlazak, kino, izlet, ples, brainstroming) nema ili gotovo da nema. da je dragi rekao da idemo npr na izlet u Toskanu, ne bih sigurno odbila. ili nekaj drugo i slično. ali, njemu nije do ničeg. čak sam i pitanje o Pragu morala dva puta ponoviti da bi odgovorio da sada ne razmišlja o tome. o čemu razmišlja, pitam se, pitam ga? ? pa zna se o čemu, jedino i samo o svojoj bolesti i enigmatici. jedino to postoji. ja ne odustajem od njega, ali izgleda da je on odustao od svega, osim gore navedenog. ja sam tu, ali to shvati tek kad me nema. i ja sam još tu, ali nekako se sve više podsjećam na neki film...onako filmski se udaljavam.

sinoć sam ponovo odgledala krasan film "oslikani veo"! kad ponovo gledaš dobar film, onda vidiš i sve ono što prvotno nisi...detalje, scene, prirodu, dijaloge...sve je nekako upečatljivije. u nekim sentencama sam našla sebe i svog dragog i našu vezu.

jel i ja nosom param oblake ako želim još malo...izleta, putovanja, razgovora, druženja! ne moraju padati zvijezde, ali imam toliko slobodnog vremena i toliko toga što ne želim. ono što želim, uglavnom ne mogu. stoga i taj dojam o nosu i oblacima. a nije, čvrsto sam na zemlji. dapače, i ja se pomalo i polako ukopavam.

čak imam želju opet i pisati o svemu. barem od vremena do vremena. imam jedan svileni šal koji sam ovih dana našla u nekom pospremanju i baš mi nekako paše ovih dana...nije oslikani veo, ali daje mi neki gard da izdržim sve ovo...ako ne baš stojeći, a ona ne niti na koljenima! u stvari, što preostaje staroj samoj ženi koja ima krasnog, povremenog, kavalira...s toliko mana?


evo me friško od frizera, u novom mom "penthousu"

bilo bi pretenciozno da još stavim i fotku, ali pogled je predivan! onako, šest metara u komadu prozora s pogledom na plešivicu, samoborsko gorje i medvednicu! nisam još stavila zavjese pa puca pogled. a nije da je to bilo preduskršnje pranje prozora već sam, da bih izgjbegla pranje, promijenila svu stolariju! ha ha...osim zapada, imam ja i sjever, ali tamo je mali prozor tako da nije vrijedan spomena. na njemu je one neke godine najviše curilo! neki dan, ni kapi (skoro), rekli su dečki doći drugi tjedan pa to još malo pokitati i silikonirati.

sve u svemu, uživam ovih dana! dragi mi je danas zašarafal karniše i još ponešto, tak da uživam ovih dana u pogledu! nisam samo promijenila stolariju (bila je drvena, smeđa) već sam hitila van i cijelu jednu pregradnu stijenu od kliznih vrata! sada imam open space, pogled iz blagovaonice na cijeli dnevni boravak...puca pogled! i da, ima daleko više svjetla, jer nema smeđeg drveta, nema pregradne stijene i mutnog stakla...sve je nekako...ogromno! kažem vam, penthouse na četvrtom katu! jedino kaj sam negdje zaboravila još tri sobe (ima samo jedna polak, spavaća) ali kaj će mi? za mene solo posve dovoljno, čak i da mi netko naiđe tu i tamo na spavanje (a naiđe), imamo jedan krasan francuz dovoljan za dvoje!

moj krasni stakleni okrugli stol sada ima više mjesta jer se prostire ne samo u skučenoj blagovaonici, već je zagazio i u boravak! već smo dragi i ja vidjeli jučer u lesnini jednu pregradnu policu za knjige...samo kao ukras i mala pregrada velikog prostora! a u kuhinji dolaze i nove zavjeste, rolo! panel iz boravka su relativno nove tak da ih neću mijenajti. ako išta mrzim, mrzim one klasične zavjese i one nabore i one štipaljke i one kvačice...ma jebi ti to! panel zavjese su zakon! istina, karniša veća od 3 m bila je skupa u p.m. pa i zavjese (šest komada) još toliko...ali danas vidim otkad imam nove prozore kako je to bio dobar odabir! svjetlosti u stanu ko u priči! uđživat ću još par mjeseci, a onda...kud koji mili moji! sva sreća imam dobre, nove, roletne i klimu, pa će biti hibernacija cijelo ljeto!

sve u svemu, dragi i ja se volimo, ljubimo (ja sam nešto virozna i šmrkava ali to nas ne smeta), dijagnoza je tu, čekamo ovih dana ili potvrdu ili demantij...proljeće je tu...promjena sata. sve u svemu, uobičajene trice i kučine. opraštajući se od mene danas, nakon finog ručka, rekao mi je...rekla sam mu, "što bih ja da te nemam? život ne bi imao nikakav smisao!" kak ono vele, još nitko nije živio a da je preživio! držimo se toga

lotršćak

kornjača, ribice
od nedjelje do nedjelje, iako je danas subota! a petkom sam (ko i sva stoka sitnog zuba) pohodila izložbu svjetlosti! i jedino što me se dojmilo bje ovo na Gradecu i Lotršćak! jad i bijeda od ovogodišnje svjetlosti i jedino kaj me se dojmilo bje bol u stopalima, kao rezultat 10 tisuća koraka po asfaltu. ali, kako sve tako i to?

prisjetila sam se nekih ranijih godina, nekih raskošnih sadržaja i uradaka, tak da mi je ovo sve skupa bilo blijeda slika. nije da se nisam potrudila, krenula od zrinjevca do trga, pa na europski, pa s europskog malo odjedila u Paladinu, pa put Zakmardijevih stuba (nekoć sam tu često hodočastila da se popnem na svoj faks) do Gradeca i malo Štrosa...sve u svemu, kako rekoh osim ovih par slikica (osobito videa na Gradecu) bilo je žali bože. u povratku, čak niti kuhanog vina nije bilo u Kavkazu (jebeš fensi kafić a nema što nema). mimohodno, vidjela i obnovljenu gornjogradsku gimnaziju (svojih dviju kćeri i pok. supruga), malo prošetala štrosom (nekoć sam tuda hodočastila na čagicu u armani), pa mimohodno uz Armani koji je zakovan daskama...nisu to bile staze moje mladosti, ali nekih bivanja prije desetak i više godina, jesu! na stranu to što je Zakmardijevim u krdima rulja išla dolje, a isto tako i gore...pa sve opet ispočetka kao u odlasku, tako i u povratku!

pa sam se pitala ( i mog dragog), kaj nam je to trebalo? jer ja sam bila inicijator i predlagatelj! rekoh sebi, ovo je zadnja svjetlost koja će me obasjati glede festivala. a vrhunac gluposti (one ljudske) bje ukazanje na Europskom trgu! neka budala je sklepala bajticu od plexiglasa i dala joj naslov: nešto kao mjesto za kontemplaciju? ajme, kaj stvarno neki "stvaraoci" misle da smo svi budale? Iako sam sigurna da većina nije nit pročitala tu glupost, ali su uredno sve fotkali...jer, treba se pokazat, treba objavit, treba vidjet i bit viđen!

i tako dani idu, oni loši, oni dobri, oni koji nemaju nit boje nit mirisa, već samo predstavljaju broj na kalendaru! dragi nije dobro, ali borimo se. ima još neke nade, ali kažu nada je dobar doručak, ali slab ručak! danas za ručak krpice sa zeljem, lungić, a prije svega juha od povrća! uvijek sam kuhala svo povrće u juhi (sa mesoom) a onda povrće bacala (često i meso, osobito pileći hrbat). no, nekako s ovog proljeća, počela sam miksati svo povrće iz juhe (počela sam dodavati obavezno brokulu) pa sada ta juha, onako gusta, uz dodatak vrhnja, ima prekrasan okus! svak po dva tanjura...i tako svaki tjedan, po dva dana. wow...kako je dobro kad otkriješ nešto novo u životu, a dobro!

a nas dvoje bismo jeli jer smo još uvijek gladni...ljubavi, dodira, riječi. hoće li biti dovoljno vremena? ili ćemo ga možda i proklinjati i željeti da sve završi? baca nas ta scila od nemila do nedraga, pa nas opet spoji, pa se nedamo, pa se grlimo i ljubimo, pa plačemo. važno je u starosti imati s kim plakati i pomoći onom drugom dok plače! mi imamo jedno drugo. to the end!

kormorani!

njih dvoje, raširenih krila! spremaju se poletit svakog časa? ili se samo sunčaju i suše? zlaćano maksimirsko jezero, nedjelja popodne!

i nas dvoje smo izašli u šetnju...četvrto i peto jezero! kroz šumu, uvelo lišće i ogoljele grane dva starca su polako kročila kroz ostatak života! dah proljeća je virio iz svakog kutka. sva sreća, malo ljudi, tek poneki zaljubljenik u prirodu. koja krepi i oduševljava.

nas dvoje kao jedno. držimo se za ruke, volimo, ljubimo...svakim danom sve više! jer znamo, svaki je dan kao onaj posljednji. i što reći? prva kemo iza nas. dobro je, dobro smo! zajednički vikend ljubavi, pogleda, suza i obećanja...to the end! ne postavljamo na glas pitanja: zašto baš mi, zašto, zašto...ali ona odjekuju u našim glavama. zar je stvarno nekom stalno (onom gore) da dvoje ostarjelih ljudi, koji su konačno našli jedno drugo, ovo malo uživaju prije odlaska? kome smo to mi ovakvi puni ljubavi smetali? sve smo odradili...i brak...i djecu...i posao! jedino što smo ostali sebi za sebe.

ali, glupo je pitanje pa nema niti odgovora. volim te, voliš me. no to nas neće spriječiti da odeš, da odem. tko će prije? po svemu sudeći, ti! koliko još? hm...valja biti svaki dan...i bit ćemo. ko ova dva kormorana, svaki čas spremna za let! u ništavilo, u novi život...u sve što jesmo i možemo biti. ljubav je ipak jača od života, jača od smrti...jer nastavlja i kad odemo, kad nas nema...ostajemo u sjećanju nekog bića kome smo bili sve. ti meni jesi sve. i ja sam tebi sve. i bez tebe bit ćemo si sve.

slijedeća šetnja dok se proljeće razmaše.

promocija

večeras su kćer i zet imali promociju knjige! krasan zajednički rad, kao i njih dvoje! kupih je po promo cijeni od 55 €! vrijedilo je...prekrasna monografijama o zagrebu kakav je bio nekoć, ali iz kuta razglednica! bila sam ponosna mama, fotkala ih i uživala!


knjiga s posvetom ponosnoj mami

i dragi je bio samnom! a i sa unučicom sam podijelila ponešto! sve u svemu, prilično naporan dan sa skoro 9 tisuća koraka! a bilo je i auta, i tramvaja...cijelodnevni špancir!
hvala ti čovječe! imam čovjeka uz sebe koji je uz mene! divan je to osjećaj. volimo se. i s njom, ljubavi, morat ćemo dalje kroz ove scile i haribde. možemo mi to, moramo mi to! na koncu, "Život se ne mjeri brojem udisaja, nego trenucima koji nam oduzmu dah" a u nas je takvih trenutaka u ovu godinu i pol bilo tako puno! neki ljudi ni u pedeset godina zajedničkog života (ili svog života) ne dožive to što i koliko intenzivno smo mi u ovih naših sitnih godina, nešto mjeseci etc etc

ponosna sam danas na svoju kćer, koja je kao doktorica znanosti našla za shodno zahvaliti svojoj mami u posveti! moram i ja samoj sebi reći, hvala ti ženo na takvoj kćeri...na tebi samoj! to ja zovem život, ma koliko trajao. važno je koliko si učinio...za sebe, za druge! ovih dana bilježim i neku godišnjicu majčine smrti...pa smrti mog drugog ex suupruga...eto, bilo je ljudi u mom životu kojima sam značila, kojima značim! dobar je to osjećaj! a bit će što će biti!

p.s. u petak nas čekaju neke staze! nisam još kročila njima, iako sam samo suputnik. vidjet ćemo, jedno teško novo iskustvo. no, kako ide ona prastara...što me ne ubije, to me ojača? mislim da me ovo neće ojačati, ubit će njega a potom i mene! romeo i julija naših dana?