HIPOKRIZIJA

iako je jutro, još prštim od energije! one od sinoć skupljene na plesnjaku udruge! nemrem ni zaspat odmah kad dođem sva takva titrava. nisam bila na čagici od ljeta, ali sinoć (uz dobro žensko društvo) sam se baš rasprostrla na podiju za čagicu. a i DJ je puščao baš onak mjuzu po našem ukusu! nas tri laka komada žarile smo i palile. ja na koncu spalila sebe i svoje stopalo. ajme, jutros nemrem na nogu stat? ali što mogu kad je srce vruće. ja kad čujem mjuzu nemrem sjedit...a i ove "moje" curke su propisno "zaigrale"! sve u svemu, dobra atmosfera i društvo, dobar osjećaj konačno nakon šest mjeseci otić malo van na čagicu. i da znate, tam je društvo svo vremešno...al da vidite kak se gibaju, mam dobijete volju za zatancati. normalno, bilo je i par blokova kuruze, tak da smo zgibale iza 11h? nekoć sam na tim čagama bila do 2 ure, jer se gotovo islkjučivo svirao rock. kao i ovaj grad, i udrugu su zaposjeli neki meni čudni ljudi? danas vegetiram. to me podjetilo na desetljeće kad sam svaki petak išla na te čagice i onda svaku subotu krepavala doma. treba izdržati ritam t.turner, stonsa i sl. dobar je osjećaj kad pokažeš i sebi i drugima da još možeš! ples mi je uvijek bio al pari sexu! tako gledano, sinoć sam se jako sexala! ha ha...dobro vam ovo kišno jutro taman za lješkarenje i dremkanje! možda dobite i volju napisat neki suvisli blog? rado bih vas danas čitala! kakogod, radni narode, ugodan vam vikend a nama penzićima što manje stresa kad odemo u dućan i moramo nešto kupit? btw bila sam jako solidna sinoć, čaša vina i cockta (piće moje mladosti) i jedan bambus sam cuclala cijelu noć! ne treba cuga za dobro raspoloženje! eto, meni nije tlaka ovo pisat danas unatoč i uprkos betežnosti. jedan blog taman uz jutarnju kavicu! ostalo tijekom dana...po željama slušatelja! adio

p.s. nema fotke jer sam se pozabila fotkat prije odlaska, a po dolasku je bilo bespsredmetno, iako je pala i friska!

https://www.index.hr/magazin/clanak/miran-kurspahic-podigao-oba-srednja-prs
ta-na-prosvjedu-umjetnika-vrijedimo-vise/2448740.aspx


neću o trećoj godišnjici potresa, iako me tog jutra probudila moja lovačka pesa dojurivši panično do mog kreveta! odmah sam znala da nekaj nije dobro, pače...da je potres! pesi imaju nepogrešivi instinkt kad je potres u pitanju. danas nje više nema. evo za puni mjesec dana će i godina minuti kako je otišla. na mojim rukama, uz onu famoznu eutanazijsku injekciju. psima je dopušteno da odu, ali ne i ljudima? danas čitam i ovaj članak u indexu i ne mogu ne reći (to sam rekla i na fejsu pod imenom i prezimenom), cit:

suglasna da smo zemlja bez kulture i identiteta! nažalost, takvi smo bili prije utopljeni u...austro-ugarsku, pa u ex YU...a najviše smo "utopljeni" upravo zadnjih 30 let u svojoj državi...bez kulture i identiteta jer smo prihvatili tuđu kulturu i identitet? malo je čudno da nam to moraju reći neki kurspahići, ali očito sami to nismo u stanju?

ovo je bilo o jučer...danas...a sutra? imamo li mi uopće sutra? kao civilizacija, kao narod kojem je 100 tisuća mladih otišlo a djeca jedva da se rađaju. nacija kojoj je 75% muškaraca pretilo (65% žena) i drugi smo u EU po pretilosti, dijabetesu, karcinomu...ček ček...jesam li nešto zaboravila? e da, proglašavani smo kao najgluplji narod tamo u nekoj rang isti svjetskoj (mora da je taj ipak gluplji od nas koji je sastavio takvu listu)? jer, vidim francuzi štrajkaju i pale sve pred sobom jer im netko hoće uvest da rade do 65 godina? a mi, radimo već do 65 i oće nas upregnut do 67 al nitko ništa. eto, da nam nije kurspahića ne bismo im jebali majku! kakogod, hrvati, najebali ste! em ne jebete dovoljno em ne znate niti srednji prst dići. istina, potres nas još nije uništio (ovo starčadi po centru kaj je opstalo), ali glavno da smo prešli tisuću pa naš premijer maše, umjesto srednjim prstom, tom činjenicom! bravo hrvati, "Arbeit macht frei!
ah da, sutra je mojoj kćeri ročkas! sretan joj tamo u bijelom svijetu. njoj je bolje pa sam sretna, ali nesretna je svaka mati koja svoje dijete ima 700 km daleko i vidi ga jednom godišnje!

o svemu drugome u kući od sutra neću! lakše je pisati o jučer nego li o sutra!

jučer sam ubrala naramak narcisa! i odnijela ih svojoj bolesnoj kćeri! moje srce je bilo puno! intuitivno učinih što učinih. danas sam pak vidjela moju unučicu nakon osam mjeseci! krasna djevojčica kakve samo mogu biti curičke od skoro pa osam ljeta od visokog tate i visoke mame! jedino što sam mogla poklonit od srca bje moja krustada (od borovnica i višanja). i srce mi je puno. kaže malena, mama ima tri prijedloga? (ja kažem sebi, nije to ljubav, to je potreba)! ali, tko može više trebati od djeteta? trenutno nitko. što će biti sutra? kaže druga kćer, molim te nemoj se previše nadat da opet te ne povrijedi? imam dovoljno drame i bez te drame. pita me frendica kako to uopće uspijevam? raspast ću se poslije, kad se preselim. do tada, šavovi pucaju ali konci drže! imam ja flaksa dovoljno iako se nešto ne sjećam kad sam ga zadnji put upotrijebila? ove godine čak ne niti za adventski vjenčić. mora biti negdje doma? još kad bih znala gdje je to doma? nema veze, piše u osobnoj adresa. kad dođem, pretvorit ću je u dom! do tada, orevuar!

citiram komentar kod patricie na blogu:
dobro jutro patricia! po savjetima vidim da se razmeš u odnose na iskrici ! mogla bih se s tobom u većini toga složiti. iskrica je za mene samo put a ne i cilj. a blog ima svoj smisao (barem za mene već više od 15 let). ponekad je blog rame za plakanje, ponekad za pisanje ozbiljnih tema (za mene je sex ozbiljna tema jednako kao i dnevno političke gluposti u državi) a ponekad samo za zabavu! svatko bira koji mu je smisao i jedno kaj sam naučila ovdje je da ne naturam svoje mišljenje (ali ga javno kažem)! neki su prigrlili ovaj virtualni svijet koji je jednostavniji od stvarnog, neki ovdje dolaze zbog prihvaćanja i odobravanja. dobro je da postoji i tipka ignore, zatvaranje komentara i sl. a dobro je i to što postoji tipka da se makneš, zatvoriš ekran i nema više! kakogod, dobro došla na blog!

e sad, kada napišem komentar na nečiji blog, očekujem da ga i vidim! ali jok. pomislim, nisam nekaj dobro stisla tipku, pa ponovim. pa onda opet vidim svoj komentar na blogu i sve ok. al za koji trenutak, opet nema? pa si mislim tko je tu lud? pa me zove frendica i veli, čuj jel sam ja luda bla bla...i nas dvije zaključimo da mi nismo lude, već da patricia, nova blogerica briše komentare! i sve ok, postoji i ta opcija, ali brate mili, ženo...reci javno to kaj si mi napisala na pvt da ne želiš žene na blogu? to je ok, niti mene ne zanimaju žene ali ih pripustim k sebi tu i tamo...na blogu, se razme! i sve ok! do sada moram priznati da nisam imala taj "slučaj" na blogu, ali sve što je ljudski nije mi strano! stoga, uživaj...piši...briši... imam ja svoj blog i po njem mogu šarati kolko me volja!

tko što? koga, čega? komu, čemu? koga, što?(na) kom, čem? s kim, čim? ovaj, oj, ej (vokativ) ostavljam za kraj! dakle, nisam se ovdje oglasila više od sedam dana (vidim da neki broje dane)! hrvatski padeži mi jedini ovih dana dolaze na pamet! osim mene, nema drugih (na pitanje tko što). nema pisanja zbog...koga...čega? da pišem...komu? čemu? ne brinite, nisam na spidu, nisam na alkoholu, nisam ni na nekim tabletama (osim nešto sitno vitamina i za šećer) pa mogu mirne duše reć da nisam na kom, čem. a ovo s kim i s čim definitivno odlazi u ropotarnicu. pa sam opet sa...sobom! svi ovi padeži mogli bi se preimenovati i u...prdeži? toliko naime imam što za reći ovih dana...glede šire i uže zajednice. proljev od vladinih mjera i floskula. a kad imaš proljev, bolje ne prdit! moglo bi se desit da se čovjek *sere! znam, nije lijepo od jedne žene i dame ovakav rječnik, ali što mogu kad me okruženje tjera na prostačenje. nedugo sam opet čitala da je prostačenje izraz inteligencije! jer, znači da reagiraš na okolinu svojim negodovanjem, a prostačenje je upravo to...negodovanje! za jutro sasvim dosta, *rosrala sam se tute ko velika! sad idem potegnut do rebra da mi neka nadobudna doktorica kaže ono kaj ja znam još od svoje 17.te godine. ali, nemreš ništa bez čitabe. jednog dana morti dobim dokaz da sam luda? naime, takvom se ovdje činim već godinama pa nije zgoreg dobit i čitabu! ugodan vam ovaj lijepi dan. i pazide dok sklanjate pa(r)deže, oj ej narode iskričavi!

e baš si našla s kim ćeš raspravljati o pravima žena, dono? dokazani mizogin (osim ovih mladica koje mu pašu), barem ovdje na iskrici svojim ponašanjem prema gro žena njegove generacije! no, kako ne bih samo etiketirala dotične mizogine (ima ih jako puno ovdje), da se i ovdje posve suglasim s jučerašnjim govorom Kekin u saboru gdje je rekla otprillike sve ovo što si i ti sama rekla! nažalost, žene treba opismenjavati (ne u smislu da ne znaju pisati već u smislu životnih prava i vrijednosti)! patrijarhalni muškarci (tipični primjer je krelec a i većina muških ovdje, čast izuzecima). nažalost, većina žena pak podržava takav stav muškaraca i podilazi im jer im je usađeno da je žena manje vrijedna bez svog muškarca pa ga mora pribavit u životu! ko neki must have modni dodatak. kako sam veći dio svog života bila samohrana imala sam prilike doživjeti i vidjeti kakav je odnos društva prema ženi koja je solo...a k tome sposobna nositi se sa životom! najsmješnije je kaj smo obrazovanije od muškaraca a imamo lošije poslove. to sam najbolje osjetila na svojoj koži u državoj firmi koja funkcionira već 30 godina (a i prije je bio isti princip) po principu...muškarac je sposoban a žena treba biti tajnica, čistačica, majka odgajateljica! drago mi je da sam svoje kćeri odgojila po drugačijem principu i da su obrazovane i da su to što su naučile od doma primijenile u svom životu i svijetu! nisam bila sinoć na maršu, ali znaš kaj me zanima...koliko je muških bilo tam? ne možemo milom promijeniti te naše muškarce, ali možemo silom! zato mislim da je tvoj izraz borkinje posve ok, jer imamo još puno toga izboriti! drago mi je da zadnje vrijeme u politici (saboru) baš dominiraju neke prave žene....kekin, peović, benčić...i ona desničarka (nemrem se sjetit, al svaka joj čast kak se bori za svoje ideje)...kad gledam ove muškarce u saboru, otprilike su svi /neovisno od stranke/ prave njoje, ne zna se koji je gori (po pameti, elokvenciji...govorničkim vještinama). žene su pregazile muškarce u svemu (osobito u obrazovanju) ali nažalost sustav i nadalje funkcionira tako da zatire ravnopravnost žena! tako je ne zbog muškaraca već zbog inercije žena...tako da u prvom redu treba agitirati na žene i njih probuditi? eto prilike iduće godine na izborima...kaj velite žene da npr birate žene i tako npr osigurate 50% žena u saboru? ako ste baš željne nekog sexi maljavog muškarca prolistajte si kakav mans health ili playboy pa si tako napasite oči, ali u parlament birajte ....ŽENE! (eto ovo je moja čestitka i manifest uz jutarnju kavu i moja borba za nas žene dan poslije)!

Prije tjedan i nešto ovdje sam objavila u tjedan dana na blogu nekoliko fotki predivnog Beča i Praga! I poneku moje malenkosti! Digla se haranga kaj se okupira blog tolikim fotkama (svaka objava i fotka imala je pozamašan tekst i sadržaj) od strane nekih jako nemuštih blogera I blogerica (neću ih spominjat jer će se prepoznatI) pa sam se povukla i oslobodila vas svojih blogova gotovo tjedan dana! A jučer ne bje gotovo nit jedne objave...pa se pitam čemu služe blogovi ovdje (pa i blogeri) ako ne pisanju? Čak je i crtanje bolje nego ništa? I kaj je blog osim ono kaj bi trebao biti (pročitajte si u wikipediji)! Dakle, svaki tekst je dobrodošao, I fotka u razumnom broju. Od svega je najgore kad je cijeli dan blog prazan!Eto, jučer je ricambi spasio blog, iako blog već dugo vapi za drugačijim vidom spašavanja. Pa se ja ufam da ga svako malo spasim nekom svojom pričicom i fotkom? Pa sam tako jučer prošetala svoju famoznu suknju (o njoj sam čavrljala neki dan na svom blogu sa arapom i donom) koja mi je bila neki melem na jadnu dušu! Kad sam tužna i jadna kupim neku krpicu. Bilo je tih dana i te tuge puno više prije, ali i sada mi se dogodi. No, da se pohvalim (ovaj put se hvalim), bila sam sinoć na jednom simpa jazz koncertu (srela i drage prijatelje i znance), Dobar saxofon (dečko je iz Rijeke) i njegov bend tj kvintet (solo gitara, pa ona druga, pa bubnjevi i napose klavir). Dobrih uru i pol mjuze! Ne volim ovaj moderni jazz, više sam za klasični, ali odslušala sam stalno lupkajući nogama ili rukama u taktu. Ne mogu ja slušat muziku da mirno sjedim. I prošetah suknju! Istina, ona još bolje zgleda uživo nego na fotki, ali nisam odoljela da vam ne puknem i foto! Iako je dotična (suknja mislim) prava sauna! Tak je to kad kupuješ jeftinjak skaj umjesto kože! No, poslužit će tu i tamo kakvoj "prezentaciji"...na kavi ili negdje već! Kažu, za ljepotu treba istrpit! a ja se tak dobro osjećam u njoj! Male stvari čine život velikim! Treba svaki dan učinit neki događaj!

prije tri godine otišla sam na kavu u jedan krasan kafić (grif bar) na trešnjevki i od tamo ostaše ove krsne fotke i objava teksta na fejsu! moja ljubav, pesa sara, koje više nema i jedan moj frend kojeg isto više nema. ostaju uspomene na taj trenutak života! život nam se u stvari sastoji od trenutaka i sjećanja! tuga za otišlima iz našeg života (nedugo je bila godišnjica mamine smrti) opominje nas da cijenimo one koji su tu, živi!

DOBAR VIKEND!
Iako je subota započela ne baš lijepim povodom (peta godišnjica majčine smrti) i obilaskom grbolja, u nastavku, zeleni rezanci u umaku od lososa, 2 dcl bijelog vina nakon šetnje uz savu bili su pravi izbor dana! Osobito volim kad me u restoranu dočeka naljepnica: dog friendly! Uživali smo,nas dvije u dobrom društvu! Potom smo nakon pregršt razgovora ugodnih i šetnje Savom, otišli u Grif bar na kavu (prije godinu dana otvoreni kafić uz Vintage bar u Savskoj). Atmosfera ugodna, uz tihi blues, artefakte i nešto mladleži. Sve onako lejzi i opušteno, kak ima biti za subotnje popodne! Kakogod, lijepo je imati prijatelje s kojima možeš podijeliti fini ručak, šetnju, odlazak u kino, čagicu! Nažalost, ima jedan bag, grif bar nema kavu sa šlagom! Napisala sam dobru recenziju za ove zelene rezance sa lososom (Stara sava), ali da baš lokal u centru zegeja nema kavu sa šlagom nije baš pohvalno? A kako sam lokalni google vodič šestog ranga (prilično su čitane moje recenzije jer stalno nekam gibam) neće im to biti baš neka pohvala? No neću ih niti pokudit preveć, jer iz priloženih fotki vidljivo je kako je to ipak poseban lokal! Subota mi je baš bio ugodan dan! Čak nisam nit kaznu za parking platila (zaboravila, a bilo je tek 14h)! Živite dok ste još u moći jer u nemoći ćete uglavnom tipkat po daljinskom u ležećem položaju (muškarci) ili žene koje će uglavnom heklat (po sapunicama)! Ne brinite, i ja znam da zavaravam sebe svojim čestim izlascima (ovaj tjedan kino, pizza, ručak, plesnjak)! I da, preporučam pogledati Parazita (oskarovac), osobito ako imate dobar želudac? Naime, dio filma je baš onako masakr (nije motornom pilom al liči)! Film je dobar ali po meni nije za oskara! Kriteriji su se u svemu srozali pa i filmovima. No, čudno je da jedan metuzalem kao ja uopće ide u kino! Pitam neki dan u kinu (dok sam uzimala velike kokice) zakaj ima studentska a nema penzionerska (jeftinija)? Zagreb je pun događanja, izađite i izborite se.... ZA SEBE! Ako ništa, vježbat ćete za skorašnje parlamentarne izbore i nećete valjda opet derat ko Maxim po diviziji HDZ-SDP? Ili oćete? Probajte nešto drugačije, nije teško! Obično ljudi kad ostare ništ ne rade već pišu memoare, ali prije toga odžive te događaje! Evo i par fotkica Grif bara i moje ljubimice!

opet mi ovih dana ističe premium pa u nedostatku novih priloga za blog, svratih na svoj blog od prije tri godine baš nekako u ovo vrijeme! i gle tamo jedan člančić koji bih baš večeras mogla potpisati! volim kad se stalno vraćam sama sebi. i svojim mislima i navadama. kako tada, tako i sada, nemoj mi biti prijatelj!


"i kaže on meni da nas dvoje možemo biti prijatelji! a ja imam i previše prijatelja i ne pada mi napamet skupljat ih. davno je prošlo vrijeme kad sam skupljala značkice, salvete, sličice životinjsko carstvo i slične trofeje! više ne skupljam niti muške a kamoli prijatelje! pri tome normalno podrazumijeva da on meni bude prijatelj onda i u onome kaj njemu paše a ne kak se meni hoće! jer, svatko zove kad se njemu hoće a ne kad meni paše! ja rijetko zovem. evo i ovih dana mi se stalno porukicom javlja jedan bivši iako nemam pojma kaj oće? kad netko ne nađe godinu dana vremena da se vidimo, takve ljude ne smatram prijateljima! čisto levo smetalo i ne kužim kaj to ljudima znači? ta ljudi smo, valjda nam je komunikacija face to face imanentnija od nekih glupih face druženja, vibera ili sličnih "prijatelja"! jedan moj drugi netom bivši vidim sveudilj počeo pisati pričice na fejsu! i uživa u tome kaj mu bapci u dotičnoj grupi komentiraju, dive se! nikad nisam razumjela ljude koji iz stvarnog života pobjegnu živjeti u virtualni! tako i ovi ovdje na iskrici...oni bi sve nešto...dok je virtualno! al kad zagusti i treba otić na kavu, pojebat se ili ne daj bože s nekim otić u kino ili ručak, koncert...tajac posvemašnji!"

ovih dana baš čitam da se u tvornici 1.3. daje dobar jazz...prvi takav uz DJ-a! sumnjam da ću imati s kim htjeti ići? a prošli tjedan sam odgledala Gizele (hnk) i zahvalna sam na pozivnici...ali nisam nikad bila za balet! u četvrtak morti opet poziv za hnk, a u petak ja zovem (sebe a onda ću razmislit da li još nekog) na jazz! zanimljivo, sva ta zabava danima već je besplatna! pitam se dokle ću imati volje za takvo što? a možda sada i imam volje jedino za...prijatelje? kaže mi ovih dana dosta tugaljivo jedan simpa čovjek da se dugo već nije zaljubio? ja ne mogu reći da mi je to žao! dapače, drago mi je što dugo nisam a nadam se da nit neću. nekako mi dosta toga. i prijatelja i ljubavi i ničega i svačega! a i premiuma, do slijedeći put!
arsen
Link

nije me puknula nostalgija zbog ove orange boje kose i mlađahnih leta od prije deset let (fejs podsjeća), već tirkizna boja moje ondašnje kuhinje! godine su prošle, orange boja više nije inn...a kuhinja, iako pomalo zastarjela meni još uvijek draga! bumo vidli jel bum u budućnost krenula s tirkizom ili nekom drugom bojom? kakogod, lijepo je vidjeti ovaj negdašnji sklad! unatoč tapiseriji koja je ipak završila u smeću! tempi pasati

"Dosada je stanje neuključenosti u sadržaje koji okružuju ličnost. Praćena je rasutom pažnjom, osjećanjem nestrpljivosti i nezadovoljstva, težnjom da se izbjegnu uvjeti koji ne pružaju mogućnost za psihološko vezivanje. Sa sve većim slobodnim vremenom, kao i sa civilizacijskim uslovima koji sa mnogo strana ugrožavaju integritet ličnosti, dosada se javlja kao ozbiljan problem pojedinaca i savremenog društva."

a da je blog dozlaboga dosadan, jest! no nije blog tu da mene zabavlja. ja bih trebala sama imati sadržaje u svom životu. zato se ja zabavljam pisanjem blogova. ima tako puno sadržaja koji nas okružuju svaki dan, ali pitanje je koliko nam je ponuđeno zanimljivo? zamislite samo kroz povijest kako je bilo našim precima zimi...vani mrak već u 16h, jutro mrak do 8h...a zima...nemoš na polju ništa radit, nemreš biti vani u lovu već u mrkloj pećini...jedino kaj možeš biti u toplom krevetu (med krznima)! i tako smo se mi množili. ali stari nemreju to, a nekoć su stari bili već npr u letima sa 38 ili 40 godina! današnja zabava? pih! većina toga me ne zanima. ne zanima me niti više da me išta i zanima. naprosto došlo takvo vrijeme. zašto su najplodonosniji pisci, znanstvenici i ini bili upravo u starosti (nakon 50 godina života)? pa nisu više mogli jebat! dok je čovjek sexualno aktivan, dok se brine za potomstvo aktivan je. kad to mine, prestaje i najveća aktivnost. današnja civilizacija izmislila je biznis! ako izuzmemo rad za strojem i stvaranje nečeg, ostaje drkanje po papiru ili kompjuteru! i to drkanje drži većinu zapadnog svijeta da se ne raspadne! nakon 60-te i to drkanje prestaje i čovjek se (je) prepušten sam sebi! mnogi se tada izgube i dangube jer ne uspijevaju naći smisao? kad cijeli život drkaš zaboraviš nešto smisleno raditi. čast izuzecima koji su stekli neki zanat i vještinu u radu rukama (ili čime već). njihovo je kraljevstvo nebesko, jer te u mirovini počnu ostvarivati svoj napredak. imaju dovoljno vremena za stvaranje a još je ostalo i nešto snage kako umne tako i fizičke. nažalost, nakon 60-tih to rapidno pada kao i volja za bilo što raditi? laganini...taj pojam najbolje oslikava ovaj naš život. a to je upravo ovdje na blogu...populacija uglavnom oko 60 koja ne nalazi (osobito na ovom balkanskom prostoru gdje većina jedva preživljava) smisla niti poticaja i snage? iskočila sam kao ribica iz vode ovih tjedan dana i malo uživam a to se ne prašta! nema veze, navikla sam. jučerašnji dan, osim ovih govanca na fotki imao je smisla jer sam imala tako dobar razgovor sa kćeri! najčešće u životu tek kad sve prođe shvatimo što smo i zašto smo i kako smo...fulavali. i kako naš život i odluke imaju trajan odraz na djecu! jer, i mi smo bili djeca pa roditelji i tak...rekel bi moj h.đubran...stalno neko novo odapinjanje (često samo napinjanje) lukom a strijela ide svojom putanjom!

možda ćete se pitati zašto sam toliko fascinirana Pragom? možda naslikovitije o tome govori upravo ova fotka? Jer, danas sam šetajući parkom (bez pesa) "ovjekovječila" ovu bitnu razliku med njima i nami (mislim na HR)! dakle, imala sam pesa skoro 15 let i redovito sam kupovala plalstične vrećice i skupljala izmet za pesom! nismo ekološki, barem što se tiče plastičnih vrećica? ovdje nema plastičnih vrećica već su one papirnate (kartonske) s malom lopaticom da možeš zahvatiti govance! a najbitnije je da dotične postoje u parkovima (i na ulicama uz koševe za smeće) na svakom ćošku...besplatno! eto, to je ta kultura živjljenja! no, sranja se događaju i njima, ali to nije pravilo ponašanja! baš se nekaj pitam (a nemam pesa) kad će i da li će zege gradska vlast (o državnoj da ne pričam) uvesti takve besplatne ekološke kartonske vrećice za pseće dreke? ufam se u svoju unučicu da će biti ekološki osviještena kao rođena prahinja!

(poznata urica gdje čovječuljci izlaze van svaki puni sat)

(muzej torture)

(likovi iz mašte ili pak....)

Odeš gotovo tisuću kilometara i onda se opet sastaneš sa sobom! Konačno je dobar osjećaj bio probuditi se solo na ročkas! Sve te godine nekako sam željela imati nekog uz sebe! Justros sam bila sretna sama. Kad dovoljo dugo poživiš prestaneš očekivati već naprosto živiš. I u tom neočekivanju dogode se očekivane stvari. Danas kada sav „normalan“ svijet slavi Valentinovo (iako, ako je vjerovati povijesnim činjenicama, nema se što slaviti, osobito ne mi žene) ja danas bilježim ročkas! I to onaj koji se baš i ne obilježava jer je sve dalje šezdesetoj a sve bliže sedamdesetoj! Ali, neka danas bude dan za lijepe događaje. Godinama već, otkad nismo zajedno više od 30 let, moj ex prvi suprug obavezno mi čestita ročkas već u ranim jutarnjim satima! Ubrzo, pridružila se brižna kćer jer je mama ovih dana pod njezinim patronatom! A potom me posjetio i moj zet…sa prekrasnim buketom crvenih ružica u zanimljivoj posudi! Volim što je kćer imala sreće u odabiru muža, iako ona tvrdi da to nije sreća već znanje? Kakogod, dan je proticao posve mirno. Uz stalne zvukove vibera, mesinđera, sms-ova i ostalih načina komunikacije. U drugu ruku, nekako sam bila tiho sretna što ne moram odgovarati na sve neke pozive za ročkas jer su svi slali samo poruke! Većina je znala da nisam u HR pa još uvijek robuju navikama u roumingu bez obzira kaj to danas košta isto kao i sve drugo. Ljude dijelom ipak treba cijeniti kakav odnos imaju prema novcu. Pri tome, oni koji su robovi ne zavrjeđuju baš moje poštovanje a takvih je ponajviše! Novac služi da bi čovjek dobro živio! Moj ročkas se lako pamti pa mi se u ovaj dan jave i svi oni koje taj dan podsjeća na nešto drugo, neke druge…pa se obavezno sjete i mene! Meni to pomalo tlaka. Uvijek je bilo dragih mi ljudi i onih drugih, ovlaš poznanika. Kakogod, unatoč pregrštu slavljeničkih poruka, uputila sam se sama put Vaclavskih namjesti, starog grada i malo obilaska. Dobro je kad si sam u nekom gradu onda vidiš i ponešto što ne bi zapazio kad si u društvu. Pa mi se to upravo danas događalo, pa sam nailazila na ista mjesta i ulice ali sam zamjećivala simpatične muzeje, izloge, zgrade i slično. U jednom takvom sam zastala i popila mentu čaj iako nisam ulazila u sami muzej. Metalne grdosije iz nekih drugih svjetova i doba na samom ulazu bili su posve dovoljni da zadovolje moju znatiželju. Dopala mi se i manufaktura pive i stroj kako se nekoć radila piva u jednom izlogu! Pa i muzej torture privukao me da ga fotkam! Muzej Muhe, Warhola i ostalih sam već davno uslikala. Meni su uvijek iznova fascinantne te njihove crne kule! Dio centra je židovsko naselje sa specifičnim kućama (zlatom optočene) i doista posebnom arhitekturom. Prag mi je uvijek bio nekako mitski grad u kojem su stolovale bajke! Svakog časa očekujem da se pojave neki čovječuljci iz bajki? Na Vaclavskim sam opet nešto malo šopingirala (fali mi mark&spenser u zagrebu) ali uglavnom sam odustala. U povratku svratih do Lidla. Čak I taj Lidl mi se čini nekako bolje opremljen nego li u Zgb? Kako je Žiškov na brdu valjalo se popeti sa svim tim teretima tako da sam doma došla bez daha! U trenutku sam se zapitala zašto se ponekad forsiram do svojih krajnjih granica…a onda pak znam da je to dobro…I za tilo I za dušu! Barem znaš što i koliko možeš a u današnjem slučaju to je opet više od 10 tisuća koraka! Ako pak ne, krepaj!
S večeri (normalno, popodne je pala još jedna kavica u Žiškov kavarni) valjalo se spremiti za večeru u troje! Jako dobar grčki restoran Taverna olimpus čekala je nan nas. Kako je dan već bivao pri kraju, mislila sam kako me više ništa ne može iznenaditi? Ali ipak jesu…čips tikvice! Bile su tako fine (kao predjelo sa nekim umakom od sira I avokada) da sam konstatirala kako to nikad nisam jela a ostala oduševljena. Kod tikvica je problem što ako ih dulje pečeš ili pržiš u ulju, one postaju teške I masne! Ove su bile taman…ko čips od tikvica. I nemreš ih se nasitit? Moj kleftiko je bio standardno dobar, janjeći kotelti više no obilni a lignje su, unatoč što su bile jako fine, izgledale prilično umjetnički? Odvikla sam se navečer jesti tako da mi dugo već ne pašu večernji obroci, ali ponekad čovjek učini neku iznimku! I veče bi bilo posve ugodno da kraj našeg stola nije bio stol sa četiri ženske osobe koje su očito otišle van proslaviti valentinovo? Često sam svjedočila bučnim muškim razgovorima, smijehu I neumjerenosti ali ostala sam zatečena ovim večeranjim ženskim neobuzdanim smijehom, galamom i nimalo damskom ponašanju? Ne volim kad sam u restoranu gdje jedem i očekujem da tiho pričamo uz jelo, a ne da pršte salve glasnog smijeha i galame?
Na kraju dana, jedna poruka me rasplakala! Moja unučica (jedna i jedina) poslala mi je crtež i zaželjela baki sretan ročkas! Nisam je čula niti vidjela već šest mjeseci! Zahvalila sam i njezinoj mami kaj je dopustila tu čestitku. Djecu naprosto voliš bez obzira na sve što ti čine. Da zaključim današnji blog jednom definicijom kako bih poštedjela sebe I druge bilo kakvih suvišnih komentara ili zloćestoća na sadržaj današnjeg bloga?
Naime, “ kako individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove, …..kako se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj grupi istomišljenika, nadam se da ćete I vi kao I ostalo javno mjenje, ove blogove smatrati neozbiljnim”….minornim…kakogod? U očekivanju onih pravih I do slijedećeg javljanja (besposlen pop i jariće krsti), srdačno pozdravljam!

Već sinoć, kad sam prvi put u Prag došla vlakom, ostala sam zadivljena njihovim glavnim kolodvorom! U centralnom halu kad digneš glavu možeš se samo divit kako su ga majstorski oslikali. Ali, reče mi kćer da već godinama veći dio stoji zatvoren zbog restauracije(prizemlje) dok je pothodnik u funkciji. Imali su i oni (česi) neki fijasko s davanjem koncesije za uređenje „talijancima“ koji pak desetljeće nisu ništa napravili, pa sad sve jovo nanovo? Eto, nije samo kod nas lopovluk na djelu. Nakon bečkog novog i ušminkanog kolodvora, ovaj praški mi je ipak draži. Sinoć večera sa zetom i kćeri, a potom sam bila mrtva umorna čak i za leći. Normalno, iznad mene u hostelu je mlađarija imala tulum pa sam zaspala tek uz neku tabletu za spavanje! Al sam zato već jutrom nakon doručka i neke kave, krenula u pohode. Najprije Flora šoping centar! Dala mi kćer karticu koju samo prisloniš i ….voila! izgleda da sam ipak malo prećerala jer je trebao i pin! Pala je nova torbica (onak za pseće šetnje iako više nemam pesa), pa nešto šminke (obožavam sephoru koje više nema u hr), pa neka piđamas u tri dijela (jedan gratis), pa neku štepanu jaknu na sniženju. Nemre penzićka bez sniženja? Ja čuvam novce čak i kad su kćerini a ne moji! U povratku, malo špeceraja. Ne znam jesam li vam rekla da ovdje u Pragu ima puno dućana vijetnamaca koji pak imaju razne vrste voća u svako doba na svakom ćošku! Obožavam njihov anannas koji oni tak lijepo ogule i prirede za jesti da je milina ga jesti! Svo voće ko nacrtano (pitam se koliko je prirodno)? Najbolje je to što ko nekad kod nas, u malim dućanima možeš kupit ama baš sve! Na povratku sam svratila onak krcata svim i svačim u meksički restoran u kvartu! Neka pileća enčilada sa dodatnim avokadom i malim pivom za manje od 150 kn (oliti 20 eura)! Normalno, da sam se počastila kolačima Kavarne Žiškov! To su najbolji kolači u Pragu, kao domaći! A kava im je fenomenalna. Jedino kaj sam kavu morala spiti s nogu uz cigaretu! Konačno prava kava i cigareta! Da se kojim slučajem preselim ovamo, jedino kaj bi mi falilo je upravo to sjedenje po kafićima i ispijanje moje kave sa šlagom! Hitit ću vam par fotki…jedna od njih je recimo znamenitost Praga a to je taj toranj! Toranj je u kvartu Žiškov koji je udaljen cca 15 minuta hoda od centra. Toranj za mene ima posebno značenje jer se moja kćer vjenčala u njemu! Zanimljiv je pogled na cijeli Prag. A ako bolje pomotrite toranj vidjet ćete da po njemu plaze (pužu) mala dječica! Druga zanimljivost ovog kvarta je ova crkva neobična oblika o kojoj sam pročitala ovo:
cit.“ The Church of the Most Sacred Heart of Our Lord is a Roman Catholic church at Jiřího z Poděbrad Square in Prague's Vinohrady district. It was built between 1929 and 1932 and designed by the Slovene architect Jože Plečnik.“
Kako imam pola slovenske krvi, rekla bih da je dotični naše gore list i da ima i janeza po svijetu koji su nešto napravili! Meni se crkva sviđa i zato sam ju fotkala jer je baš posebna! Uz šoping (nisam nikad u životu imala tuđu karticu i kupovala na tuđi raču) najveće postignuće dana mi je bilo prekjučer cca 11 tisuća koraka a danas skoro pa osam tisuća. A nije da noga ne boli od hodanja, ali kad je šoping u pitanju, nema stajanja! Ha ha…šalim se, i to je sve za danas! Sutra slijedi mala feštica u grčkoj taverni na poziv kćeri i zeta! Nekoć davno jela sam to jelo na Kreti a zove se kleftiko! Pečena janjetina umotana u neki papir s finim cijelim krumpirom, vrhnjem i raznim biljkama! Mljac! Ako mi se posreći morti bu to sutra dobro? thats all falks!

(palmenhause)

zezale smo se kćer i ja danas, ona krene cca 350 km od praga i eto je u beču, ja krenem cca 350 km od zagreba i eto me u beču! Reklo bi se, Mitteleuropa pljunomet oliti nadomak! a to se vidi na svakom koraku. ja ko da sam jučer i danas bila u zagrebu. istina, opet su nas janezi (policija) zajebavali na granici kao da nema šengena? cijeli bus od cca 30 ljudi čekao je na granici uru vremena jer su oni kontrolirali nekolicini dokumente? pa nek policija radi svoj posao (osobito obožavam ovu janesku) ali zakaj nas 30 čeka na granici (koje nema) a imamo uredne papire i možemo po mittel i ostaloj zapadnoj europi kak oćemo, ak treba I pješke? nešto je trulo u državi danskoj oliti EU? kakogod, to me uzrujalo pa sam se onda i zrigala tamo u beču! lijep dolazak nema šta! no, kad prespavaš i resetiraš se, sve postane bolje! nažalost, ako mi balkanci (čitaj hrvati) želimo pušit u toj istoj evropi (sjećam se davne 2000.g. kad sam bila u rimu) nema majci. nigdje neg na cesti. kakva kavana? to je za pristojan svijet koji ne puši i ne duva. osim kaj vjetar jako duva (košava) ko da sam u srbiji ili ne daj bože u onoj madžarskoj ravnici? to je naša draga srednja evropa! ali kaj ćeš, mi imamo buru! i ona dere ovih dana po dalmaciji. ispada da je najbolje bit doma? ali moja cura me danas vodila do schonbrunna. ja prvi put ona već nekoliko. no, nisam impresionirana. uvijek kad sam gledala te bečke koncerte za novu godinu uvijek mi se činilo da oni kaj tamo plešu kao da su nadnaravni...i oni i te dvorane? bilo je simpa pogledat iz prve ruke kak su ti otomani mali, fotelje još manje...ti austrijanci su bili baš mali ljudi (m. terezija, josef i sl). lijepo je sve to bilo vidjet, vrt nažalost kak ima biti u zimi..sve sivo! vjerojatno je u proljeće i ljeto puno ljepše? kakogod, dođoh, vidjeh i...popih finu mentu! dobro je što smo po beču šalabajzale taxijem! moja kćer jedino kaj je delala cijelo vrijeme naručivanja, plaćanja ručkova i svega tamo je prislanjala svoj mobitel ili sat? to je ta današnja tehnologija. pomalo se sramim svog znanja ( a i umogućnosti)? više od šernbruna mi se dopala dvorana u kojoj smo ručali...palmenhause (fotka u prilogu). ali ne i ručak! a niti bečki čiz nije bog zna kaj? kavu sam ovih dana pila onak s nogu (ili u nekom prolazu) vani...dobiš finu kavu al se smrzavaš? na burg platzu sam se osjećala skoro ko kraljica. kak sam se porigala kćer mi je kupila novu kapu, rukavice, novčanik, torbicu...a štela je i celi kaput, al ja nisam dala! oprala sama rigotinu i sutra će me valjda ipak pustit u cug za prag? sve u svemu, zanimljivo iskustvo i druženje sa mojom predivnom kćeri! nisam se htjela hvalit (osobito ne rigotinom) ali kako je blog jedna vrsta dnevnika i kronologija događaja, eto da bacim to na papir! ima fotki dosta, ali ostale su za po doma! sutra još malo španciranja i neka wellnes aktivnosti a onda šlus! i znate kaj, uopće ne razmem te austrijance kak grozno govore njemački? a tek engleski? užas! sva sreća da imam kćer jer ja ih ništ ne bi razmela...em sam gluha em je moj njemački nikakvi /skoro da mi je materinji/ a o engleskom bi se dalo pričat kad bih pričala jedno cca 6 mjeseci? najsmješnije mi je bilo tražit usred beča coffe whit whipped cream, al glavno da se snađem? Sve u svemu, dva dana čist dosta! Normalno, nisam mogla ne vidjet sve te krasne zgrade, ogromne trgove I sve sređeno (a ne kak kod nas po zagrebu)! No ne bih nikada voljela živjeti u Beču! Kak reče moja kćer, ne sviđa mi se ta njihova fašistoidnost, bahatost I samodopadnost? No, to ih ne sprječava da na svakom koraku možeš vidjet niže osoblje (čistačice, spremačice, servirke i sl)…koje je obavezno obojeno i to uglavnom azijski? Znam da se to I kod nas sve više događa I znam da netko treba raditi I te teške I lose poslove (nekoć smo to mi radili vani), ali ne sviđa mi se to! Idealizirala sam taj Beč ali nekak nebum opet sim? No, nikad ne reci nikad!