HIPOKRIZIJA

Iako su nas, baby boomer generaciju (rođeni nakon 2.svj.rata do 60.g. prošlog stoljeća) nazivali gotovo sociopatima i egoistima, stvarnost nas uči da smo mi, boomeri, male bebe prema današnjim egoistima, ovim milenijcima.
I da, za razliku od njih, puno toga smo stvorili a oni puno toga razorili! No, mi smo ih takvima odgojili dok su ovi prvi, prkoseći roditeljima i establišmentu, nekako odgajali sami sebe (na rnr, prosvjedima, slobodama i antiratnim demonstracijama).
U tom odgoju boomera, svakom od njih poznato je ono „RUKE NA LEĐA“, krilatica koju smo učili još u osnovnjaku! Morali smo u razredu, kad je počinjala nastava, ustajati učiteljima, profačima. I morali smo nositi kute, svi jednake! I morali smo držati ruke na leđima dok je učitelj tumačio!
Ruke na leđima je jasna asocijacija života! Neću sad o dokumentarnom filmu „Glavu dolje, ruke na leđa“ koji govori o egzodusu žitelja Vukovara i svim stradanjima. To je priča koja zaslužuje jedan dobar film o svemu tome (nažalost, koji još nije snimljen)?
Može li se danas pojedinac izbori protiv sustava? Ispada da danas, 2024. ne može! Pa se cura zajedno s obitelji povukla na rezervni položaj u vidu plejsa u centru grada! Napustili sve, dom, višegodišnji život i način života radi idiotskog sustava, nije slabost već snaga koju svatko treba pokazati kad misli i zna da ima pravo, da je u pravu, ali ne može protiv sustava!
Nažalost, ispada da je danas teže doći do tog prava i pravde nego li nekoć?
Nedugo, ovih dana sam čitala baš u tisku kako je ovo puzajuća okupacija države i svih institucija. Tuđman je to radio očito, tada 2006. g. na prosvjedu Stojedinici mogli smo mi nazočni računati i na metak, ali zahvaljujući nekim hladnim glavama (Jarnjak) to se ipak nije dogodilo. Pa su zeleni, crveni i ini vragovi srušili tzv demokraciju 2000.g. Bje to tako davno da je vrijeme za novi zalet, zamah…i krah, ZNA SE koga!
Stoga, svi vi koji ste navikli na ruke na leđa, napregnite te svoje vijugice i sve ove mišiće i rastrgajte te svoje okove koje ste sagradili oko sebe…protiv sebe!
Jer, pojedinac MOŽE protiv sustava!
Ne tako davno, ova moja kćer iz priče o odustanku, nedugo je prošlo 20 godina otkako je diplomirala! I baš tako nekako dok je upisala apsolventsku godinu (oko 2001. ili 2002.g.) meni HZMO ukinuo dječji doplatak na koji sam imala pravo za djecu? Pa kako pa zašto? Pa zato kažu oni, što je dotičnoj studentici završio faks (četiri godine) i nema više pravo? A ja kakva jesam, nedam se! Pa čitam statut faksa pa ispada da je upis u apsolventsku godinu jednak upisu u svaku drugu godinu redovnog studija! Pa ja napišem žalbu na rješenje HZMO uz dokaze statuta FF o apsolventskoj godini! Pa viša instanca HZMO šuti, a ja opet napišem tužbu radi šutnje administracije (bezobrazluk, niti ne odgovaraju)! Pa sud opet presudi u korist HZMO!
Pa ja podnesem tužbu Upravnog sudu (najviša instanca u upravnom sporu HR po pitanju uprave) i gle čuda, Upravni sud prihvati moju tužbu i dosudi meni unatrag godinu dana sva prava i lovu! I tako sam vam ja kao pojedinac dobila spor protiv države! Uzele smo kćer i ja lovu i otišle na jednu dobru večeru (nešto sitno nam je i ostalo)! Za pravdu se valja boriti…i izboriti! Ovo je bilo načelno pitanje i stvar principa, nećeš mi uzeti pravo koje mi pripada. Očito su to bila neka druga vremena (Račanova vlada) kada su sudovi još sudili po pravici?
A imam još jedan „biser“ pojedinca protiv moćnog bankarskog sustava! Nekako tih godina sam se sudila i tužila i sa PBZ (privredna banka zagreb) čiji sam bila klijent! Uglavnom, u konačnici sam i taj spor dobila jer je sud presudio u moju korist (banka je svaku opomenu za saldo koji je ostao u minusu makar bio i 10 kn, naplaćivala 10 kn trošak opomene,a opomene je slala svaki mjesec dva puta)! Pa je sud presudio u moju korist jer nije normalno slati na desetke opomena i tako steći bogatstvo! Točno se zna po zakonu o računovodstvu, ide prva opomena, druga opomena i šlus! Potom slijedi tužba ili kaj već (otpis duga i sl)!
Eto, toliko na temu može li pojedinac protiv sustava! MOŽE! I MORA!
Stoga, izađi i zbori se za sebe! Mi neki smo dovoljno držali ruke na leđima tijekom školovanja, da bismo to još činilli. Stoga, DOSTA JE!

laku noć, Hrvatska!

Svi nešto trkeljaju o svemu što je dobro.
dobro jutro.

ruke na leđima je pozitivno imati, osobito u školi tog urasta kada se to tražilo, a sve ne bi li izgradili držanje i na neki način disciplinirali. naime, škola je odgojno - obrazovna ustanova, a danas možemo vidjeti čovjeka kako šeta upravo s rukama na leđima, pa to onako izgleda gospodski, čak otmjeno.

kute zbog jednakosti u školi.
ništa preloše nemam o tom pogledu na učenika, tj ono što imaš u glavi bi trebao kriterij u pohađanju nastave.
iako su i kute neki đaci imali od boljeg materijala.
crne od glota kao materijala su bile najgore za nositi, osobito ako je ista kao i kad si išao u prethoni razred s nuspojavom okraćalih rukava.

nedavno je izašla knjiga nekog našeg akademika ili nekog drugog pisca s temom osobnost Staljina, pa je on objasnio da tim narodima poput Rusa i treba takav nekakav čovjek, jer oni ne znaju drukčije živjeti na tolikom prostransvu bez čvrste ruke i rigidnih zakona, nažalost.
možda i mi koji smo rođeni i odrasli na ideji nekog pojedinca, pa mu se ili divili, ili željeli nekog drugog "našeg" pojedinca, a to se reflektira i na nas same, pa želja biti istaknuti pojedinac tinja u nama samima.

ima ona maksima,"svatko zaslužuje 15 minuta slave"

osobnost je svakako pozitivna karakterizacija čovjeka.

danas je moderno nekome skrenuti pažnju na pojam, samoaktualizacija.
Samoaktualizacija je na vrhu piramide izgradnje u čovjeka kao pojedinca.

c/p:

samoaktualizacija, prirođena potreba za aktualizacijom vlastite ličnosti, motiv za ostvarivanje svih kognitivnih i čuvstvenih potencijala pojedinca ili najviša razina psihol. razvoja, koja se može postići tek onda kada su zadovoljene sve temeljne potrebe pojedinca. Samoaktualizirana je osoba neovisna, sklona pružanju otpora pritiscima iz okoline, ima izražen smisao za humor, lako stvara prijateljske i druge emocionalne veze te aktivno radi za opću dobrobit.

a inače ima dosta naziva za glavonje, ekselencija, bard, nestor, mecena, buržuj, buđovan, oligarh, futrovani..........

sviđa mi se sličkica, nekaj poznato?

stavila bi je na zid, bez problema, samo kaj više na zidu nemam prostora :))

kaj god, to sa boomerima.da smo bili zločseti, sociopati, ? ma bzvzarija

ili taj nema pojma kaj je sociopata? a mislim da to nisi ti, takvog mišljenja

jer točno se zna kaj jest sociopata. kao prvo i osnovno to je osoba kojoj je ego ko kuća, ne priznaje krivnju, nema sažaljenja...

dakle kak bi boomeri bili takvi, pa bilo je - djeca cvijeća, bilo je peace love not war , bile su demontracije protiv masu ratova
oš vijetnamskog, oš korejskog oš bla...

dakle neko se zaigral sa izrazima

iako zapravo mene fula za petoljetku, ta podjela.boomeri.....

ionak mi ide na žiFce ta podjela, boomeri generacija x, generacija Z, milenijalci...sranje..sve skupa..

a i skužila sam da se fkt ljudi nabacuju sa dijagnozama bez ebemti, a za takva stanja, da. postoje dijagnoze,
al ,ono masa njih čuli nekaj pa je sada svako narcis, svako psihopata, egomanijak, svako kaj se ne da više zezeati od neke osobe,,,odnosno ponaša se točno onak kak se osoba odnosi prema njemu/njoj...odjednom je egoman ili narcis bzvzarija..

sorry telefon,pa zato vremenski razmak

ma cekam goste,,,pa ono..bi sudjelovala u pisanju ili ne..

boomeri su bili posljeratna deca , deca protiv establišmenta , slobode, slobodne ljubavi, ljudske slobode..oslobođenja crnaca, školovanja iprava žena, .

ak se misli da se nekaj zeznulo kroz kao industriju, plastiku zagađenje danas, ok je, shvaćam to se moglo bolje, ali tek onda je plastika stvrno započela, u široj upotrebi,
plastika je dobra, i nužna i potrebna, za masu toga, olakšava

ali ovak za svaki drek umatati ok kužim pretjerali su..ali proizvođači, industrijalci sa plastikom, i kaj? Mi smo krivi kaj smo im dozvolili da umjesto stakla ide plastika?

ne kužim?

al mi smo bili drugi svet, ionak..:))

al nije da nije bilo štrajkova, da se nije slušal radnički savjet,, makar kolko su meni rekli :)

u stvari sam na 5 strana, tak da se nemrem suvislo ovde komunicirati...
drugi put :)

bye

Lady Godiva, Ivana orleanska, Klara Cetkin i Milka Planinc su male djevojćice kak se vi dvije bajne djeve borite za visi ideal e :)

bok ilija! hvala na doprinosu nekom razgovoru na blogu, jer ga uglavnom nema!

drago mi je da si spomenuo samoaktualizaciju! ja u njoj vidim samo dobre strane! no, ljudi uglavnom niti to čine niti ih to zanima. use,nase i podase, stara je i poznata "samoaktualizacija".

kao sudionik tog vremena (ipak sam ja rođena iza rata, pedesetineke) nemam ništa protiv kuta! ista obleka tj kute nameće istovjetnost u namjeri, a onda nek se djeca tj đaci razlikuju po pameti i sposobnosti a ne po markama tenki! i u pravu si, i u tom crnom glotu skrivale su se razne tajne dobrostojećih ili pak onih drugih roditelja! onih iz grada ili onih sa sela! razlike su i tada bile vidljive i znalo se...ali ne kao danas. ah, ništa nije bilo kao danas, ali u pozitivnom a ne negatvinom smislu!

dakle, i ruke na leđa su simbol jednog vremena kad je red, rad i disciplina bila vrlina! i dobro je da su nas tome učili. ja nisam stala samo na sebi, ja sam tome učila i moju djecu! eno ih danas, upravo zbog tog treninga strogoće i mene kao "goniča robova" jedna je uspješna managerica u velikoj eu metropoli a druga doktorica znanosti! radom su to postigle i svojom sposobnošću a ne po babi i stričevima kako većina završava faks, doktorat i sl.

bok dona! da, slička mi je onak super i dala mi naslov blogu, jer ovo ljudsko tijelo i ruke na leđima su jedna kompozicijski sasvim druga priča od ove moje...pa ipak, kak veliš, i ja bih ovo tijelo svakako stavila na zid! a skinula sam ga s neta. no kažu, treba i na netu znati naći! mi vodenjaci često znamo a da niti sami ne znamo što tražimo, ali nađemo to što tražimo!

ova zadnja konstatacija zvuči paradoksalno, ali nije!

a ovo o boomerima sam citirala nekog znanstvenika, psihića koji je napisal knjigu o nama...pa tamo kaže to što sam ja cit. možda sam trebala naglasiti da je citat a ne moje mišljenje. jer ja doista ne mislim niti da sam egoistična (dapače, mislim da sam altruista) a kamoli sociopat, no neki rezultati našeg rada baš i nisu bajni?

i opet bi se složila s tobom dona, da mi boomeri, bili smo i te kako predvodnici vremena, rušili staro i stvarali novo, na koncu i znanstvenici su obilježili zadnjih 60 godina brojnim pronalascima...život se stubokom promijenio...ljudi bi se začudili čega sve nije bilo prije samo 60-tak godina a danas se ponašamo kao da je to oduvijek i bogom dano?

sve u svemu, veseli me da ima ljudi koje zanima napredak, koji se usude...makar pričati o tome, pa onda nešto i učiniti!

za razlliku od stada koje uglavnom bleji. dovoljno je pogledati današnji, jučerašnji...ma svakidašnji blog, fejs, novine, tv...ovce su definitivno dobile konkurenciju i treba one prave zaštitit kao autohtona bića. ova druge, ovce dvonožne koje uglavnom bleje...e da...nikad se neću naviknut na njih ma koliko čopor sve više se množio i rastao!

jarče, tebe ostavih za kraj! lijepo da si se sjetio tih djeva bajnih (Lady Godiva, Ivana orleanska, Klara Cetkin i Milka Planinc ) iako ne znam kaj ti tu radi Milka Planinc? ne znam po čemu dotična zaslužuje bit u tom nizu...no shvaćam ovo kao tvoju provokaciju i zajebanciju? i da, bez tih velikih žena...i danas bi žene bile puno manje no što jesu. osobito npr zahvaljujući Klari Zetkih...ljudi nisu danas svjesni koja prava imaju a da smo npr mi žene tek 1881.g dobile pravo glasa (znači, prije samo 140 g., malo više od životnog vijeka čovjeka), pa ga opet izgubile...i prav za prav i danas je to tabu za mnoge žene u svijetu. tako da hvala i tebi na doprinosu ovom mom izvrsnom članku o pojedincu, rastu i borbi za sebe. ali i borbi za društvo, jer boreći se za društvo, borimo se i za sebe!

i hvala vam što se komentiranjem pokazali da ste esej pročitali. to je već puno. u današnje vrijeme kad su ljudi zaboravili čitati, kad su toliko nepismeni da im je napor pročitati i karticu teksta iz noviha a kamoli kakvu dobru knjigu...ovo je uspjeh!

voljela bih i ja ovdje ponekad barem pročitati neki pismeni i smisleni tekst s nekom poukom ili porukom, ali avaj...dugo se već nije dogodilo, sve rjeđe...zato sam valjda i ja sve manje prisutna pisanjem, jer ljudi uglavnom ne zaslužuju niti retka a kamoli cijeli zapis! laku noć hrvatska i večeras

eh da, ilija previdjeh...cit. glavonje, ekselencija, bard, nestor, mecena, buržuj, buđovan, oligarh, futrovani....spomenuo si ove neke "glavonje" i slažem se skoro posve s tobom da ih je više no previše, alli u ovom tvom nizu ja biz ipak izdvojila jedan....bard...npr meni nikako nema lošu konotaciju za razliku od svih ostalih, dapače, bard je nekaj dobro i pozitivno...jer, značenje bard je, cit.:"..... pov. profesionalni pučki pjesnik-pjevač u drevnih Kelta 2. najugledniji u književnosti, nacionalni pjesnik....

jutrom, opet čitam te, praćena! i ove gore "moje" ruke na leđa mogu se jednako tako uklopiti i u tvoj tekst o ljubavi! čitajući samo klimam glavom...to je to! odživljeno, spoznano...pa ipak, ljubav je tako zavodljiva. osjećaj koji nas opsjeda od početaka do završetaka svakog neurona, svake ove žilice sa slike...za to vrijedi živjeti. to što uglavnom jednako i patimo, a tako smo valjda sazdani? kakogod, dobro je da čovjek stari i pomalo uči na svojim greškama. ja sad dosta davno konstatirala da mi npr za neke moje nove ljubavne zablude više ne treba 20 godina da bih shvatila gdje i kako griješim, kako vrijeme ide i ljubavi se množe, sve češće je to pokoji mjesec, tjedan...ponekad je već i dan dovoljan. jedan susret, jedan pogled i znaš da više ne želiš nikoga mijenjati. a niti s ikim više ostarjeti, barem ne na onaj način kako sam nekoć sanjala! dobro je imati druga, prijatelja, sugovornika...nekog tko će te utješiti kad ti je teško i popraviti što ne možeš sam! eto, i mi boomeri smo postali trgovci pravi!

Cekaj kako sta mi tu radi Milka Planinc?

Pa ona je bila prva žena savezni sekretar ili prevedeno predsjednica vlade ili ti premjerka bivse Jugoslavije pa bez obzira na politicke nekakve preference ili predrasude mislim da kao takva žena i osoba ipak ima svoje misto u povjesti a posebno u feminizmu na prostoru bivše drzave.

Njena uloga nije romantična ili romantizirana ali nije nebitna i nevazna i nebi tribala bit neprimjetna

I iskreno priznam da vec neko vrime neman volje za nesto smisleno napisat.