HIPOKRIZIJA

ovaj naš blog podsjeća me na selo moje malo, iako smo mu mi nadjeluli ime: grad! ima to naše selo sve što ima i svako drugo. uske uličice i vrtove sa balkonićima koji odvajaju kućicu od kućice i čine prepoznatljiv red i poredak!
kućice su poredane i napravljene tako da je svaka iznad tla cca jedan metar. dovoljno da je nedostupna prolazniku a opet dovoljno dostupna da siđeš sa nje niz ljestve. one se pak spuštaju po potrebi, kada i ako slučajno neki susjed iz drugog sela zaluta. ili ako, ne daj bože, nekom prifali neki sastojak za spravljanje života!

inače, to selo živi u velikoj slozi baš zato što su svi svima nedostupni. osim kad im i ako im treba. selo se zove trebavišće!
u kućicama na drvetu rolete su uvijek spuštene, tako da je potrošnja struje vrlo velika. stanovnici trebavišća ne vole biti u mraku, zato im stalno gori svjetlo.

ima jedna zanimljivost iz tog sela. u njega stalno dolazi jedno te isti majstor koji je svima dobar i potreban! on održava stepenice od konopaca. jer, svaki stanovnik trebavišća zna da mu je životno važno biti izoliran ali i povezan! a kako nikad ne znaš kad će naić neki "susjed" i susjed, pripravnost je na najvišoj razini!

serviser je zato uvijek dežuran. on ide od kućice do kućice i pozdravlja sve! čak i one koji ga ne zovu, on navrati! nek se nađe. ponekad dođe neki novi stanovnik i sagradi svoju kućicu na drvetu, ali često se desi da ti novi ne znaju kakav je red i poredak tute. pa zglajzaju. pa odustanu. a odu i ovi starosjedioci, bilo da odapnu bilo da im dopizdi biti susjed sa susjedima koji to nisu. osim toga, naporno je svaki dan spuščat i dizat stepenice, virit kroz roletu i gledat jel ima ili nema svjetla kod susjeda? nitko ništa o nikom ne zna.

osim jedne zmije koja dođe svaki dan iz šume i obiđe sve kućce, jer je ona tu doma! prodrma ona malo stanovnike jer se uvuče u njih strah da ne bi i njihova tajna "zaporka" od kućice života postala dostupna? ipak i unatoč, svi su složni ko braća.

biraju oni povremeno i svog nekog poglavara, ali znate kako je s vladarima. čuli ste za osmana: "... tko bi gori, eto je doli,: a tko doli gori ustaje.."! ponekad se isuču i mačevi, ali uglavnom nema ozlijeđenih, osim ega. no, tu su ljestve koje se mam spušćaju ili dižu, rolete i ostale bravice koje zaključavaju sva srca!
no, mi smo sretni jer imamo svoju kućicu, svoj dom, ma kakav on bio! nadamo se da neće doći neka oluja i sve nam to srušiti? zato se molimo bogu svaki dan da poštedi nas i našu kućicu! selo će ionako preživjeti!

ošla ja na novi level, ilija!

Lijepo opisano, nase selo malo ! :))

expert?!

A jel...
Imade kaki šor...

Sara, zgodna ti je ova usporedba:)

Eto, i ja bih nešto takvo rekla da pišem o toj temi.

Ne možda istim stilom i rječnikom jer svatko od nas piše malo drugačije.

Ali smisao bi bio vrlo sličan.

ilija, grandmaster, 365 level, 85% dobivenih partija...istina, srednje teško! no, meni dosta...zadovoljan sam s malim ha ha

wasy, glede šora, to kod nas zovu ulice...a ima, ima...svega...i balkonića, i cvijeća...a hiću se i lire (ti to najbolje znaš) osobito kad neka djeva bajna prošeće sokakom!

hvala lana, baš mi je drago da ti se sviđa...jer i meni se sviđa! baš mi onako iz glave pa u pero jutrom uz kavu pala ta metafora i asocijacija bloga i tih kućica na drvetu sa ljestvama od užadi! ha ha...baš me svaki put razvesele opisi kad ih čitam! mislim da su duhoviti, da su prilično na tragu...a ima i metafora glede svih nas. jedino kaj nemamo svi ružičaste očalice pa nekima to zgleda kao crni humor? ponešto i mene asocira...znaš onu, rugala se sova sjenici...ali ovdje sam se ja pomalo narugala i sebi (iako mislim da je prije cinizam i satira)!

ups, oprosti una, ti si mi prva a ja te zaboravila. drago mi je da ti se sviđa...naše selo malo!

gledam jednim okom izvrstan francuski film "ugasite internet"...iako sam ga već gledala...ali to samo oni, francuzi znaju snimit takvu komediju! crni humor kak i ova moja pričica!

dobro veče, susedi! btw kak ste kaj? jeste li kaj danas sišli s grane? ja jesam..al evo zaprla sam se sad s prvim sutonom. nekako me stra...tko zna što se babi od sedam banki može dogodit vani? a tek u šumi striborovoj? malih tintilinića, zmije, svračića...čudo. ja od čudnog čuda nemrem doći k sebi? eto, cijeli dan me ne bje a moj blog gotovo i nadalje na vrhu? ajte malo vamo na sunce stihoklepci, moreplovci i ostali lovci! ja odoh

Grandmaster? sara, igraš šah?

:)) servus

vidim vidim, al zapravo nemam kaj za reč

jutro ete! nekoć davno igrala šah (eto i fotkice)...kak sam samo važna?
https://i.postimg.cc/4yFrGznZ/ah.jpg
dugo već nisam. ovo derem po pasijansu navečer i izgleda da mi dobro ide (fakat piše grandmaster nivo 365)

jutro dona...vidim da vidiš...a i ja tebe vidim...a i vidimo se! (ha ha)! servus

čitajući "ljubav traje tri godine" ne mogu ne reći, istina! ili koliko već traje. i sve je istina što si napisala, ali ima još puno istina. iako si ti takva (i ja sam još uvijek takva), ima takvih i njih (on) ali...ali...nije sve baš tako jednostavno. to mogu reći nakon gotovo dva desetljeća pokušaja i promašaja, ostanaka i rastanaka! ljubav je samo pokretač ali ne i motiv za ostanak. za ostanak (ljubav a ne zaljubljenost) potrebno je daleko više. počinje od sitnica koje život znače. ako se toliko razlikujete da to istrčava svaki dan, da svaki dan iskačeš iz sebe od nerazumijevanja, nemogućnosti i ostalih velikih stvari sitnica, jednog dana kažeš, neću više! jer, zašto trpjeti? ok, najveće je postignuće čovjeka stvoriti i odgojiti novog čovjeka i u tome kapa dolje svakoj majci. treba to moći, htjeti i izdržati. ali i taj ljubav traje cca 15 godina, potom zakon kaže, moraš do 18, a onda kao roditelj misliš,..a idem izdržati još malo, dok ode. a onda odu...i ta djeca. stvoriti smo ih, ali mi smo luk a ona su strijela. još si mlada B. shvatit ćeš o čemu pričam. ljubav je kurva, ali sobodna kome i kada oće i da li oće! da li smo i mi kurve(iši) samo zato što želimo ljubav? ne, ne bih rekla. crkva i neki običaji nametnuli su okov braka...to the end. ako pogledaš ranije, bili smo slobodni...u prvobitnoj zajednici, matrijarhatu...bilo je važno odgojiti nejačad, ali ljudi su slobodno išli jedno drugom u krevet, bez prava vlasništva. a onda je došla crkva i uvela...privatno vlasništvo! a onda je došla emancipacija...muškaraca i žena! i tu smo gdje smo. trajemo...ovako ili onako. bit je kvalitetan život. netko ga postigne s jednim partnerom cijeli život (da li) a nekom treba desetke pokušaja i promašaja. pa što? jel zapisano u zvijezdama ili u našem dnk? nebitno...bitno je da živimo kao da ćemo sutra umrijeti. jer hoćemo.