HIPOKRIZIJA

Dogodilo se na današnji dan...prije 10 let sam ovo objavila...a dogodilo se prije možda i više od 30? Bje to negdje 1988.g. kad je HR postala samostalna i sa TV izvlačenjem lota! A fotka je stavljena u povodu 40.godišnjice stvaranja Hrvatske lutrije (unutar YU) o čemu je bila i izložba u Klovićevim dvorima. Sve je to prošlost, ali ako nemamo prošlosti nemamo niti budućnost!


"povratak u prošlost...možda da bih dosegla...budućnost!

btw sinoć slučajno upalim tv kad tamo ja...istina, ona ja prije 25 let...al ipak ja...pa evo mali djelić te mene i ovak podjeljeno s vama (priznajte niste imali pojma da sam bila davnih dana tv star)! "(objavljeno 22.10.2013.)

nisam nostalgična, samo se nekako pitam...gdje su i tko su neki ljudi (ovi trenutni značajni beznačajnici) bili prije 30 i više let?
nakon tolike slave, mogu mirno otić igrat pasijans!
p.s. ponekad su komentari bitniji od samog bloga...pa eto, danas učinih taj izuzetak pa čak i promijenih blog u tom smislu!

(zapisano, face, 201.4.g)

(NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU)

Dugo nisam ovdje pisala, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?

Pa kaže ON (moja generacija):

"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh naslikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...."

pa danas, 2023. g. još jednom sviram samo za njega...i za sve nas koji se usudimo još...voljeti, željeti, očekivati i patiti! čak i na ovakvom virtualnom prostoru kao što je iskrica?

as time goes by
Casablanca - As Time Goes By - Original Song by Sam (Dooley Wilson)


Link

P.S. KAKO JE OVO UDŽBENIK, NEMA KOMENTIRANJA /zatvoreno/
p.s.p.s.a
redakcija je lektorirala tekst i zaključila da je sadržaj "gadljiv" kako reče autor, pa je stoga i obrisan!

Link

Davne 1983. g. snimljen je ovaj krasan film koji sam nakon 40 ljeta opet odgledala danas na star movies (bivši fox movies)! Krasan film koji me davnih godina oduševio, a danas opet razgalio! Pregršt divne glazbe (osobito ona naslovna koja je svevremena), pregršt krasnih pokreta, početaka breakdancea. Tada, tih osamdesetih svijet se nekako činio u zamahu u nešto dobro,bolje...no, ošli smo ukurac u svakom pogledu! Osobito ovom glazbenom na ovim prostorima! Ne znam kako netko nakon ovih scena i mjuze iz ovog filma može slušati današnje smeće? Ja sam opet uživala...liijepa ljubavna priča s kadrovima davnih 80-tih i svih onih dobrih stvari koje više nema? Nije to nostalgija, naprosto tada se baš živjelo (barem moja generacija u dvadesetikojoj), voljelo...bile su to najbolje godine ever! To sam čak negdje nedugo na fejsu čitala...da su radili neku anketu i istraživanje...koje su godine ljudima najbolje, i pobijedile su upravo osamdesete! Rock, pop, disco....sve je to mjuza moje mladosti! Nije to žal za mladosti, jer ja i u ovim letima otplešem na sve to (obično barem jednom mjesečno) i budem opet nakon ove pauze od mjesec dana! No, do tada...uživala sam danas u ovom filmu, muzici, plesu! a erotika, sexi scena kad njih dvoje večeraju a ona njemu onak ispod stola uvlači nogu med nogavice dok on priča s bivšom...uf...više erotike u toj sceni nego li u svim 18+ filmovima!

a evo još malo mjuze iz tog nekog doba
Link
Link
wow...nastavljamo u istom ili sličnom tonu
Link
Link

i moglal bih tako još dugo, dugo...kak i jesam! i budem!

Kad ti je blog od prije četiri dana još na prvoj strani znači da je vrijeme da napišeš novi? A kako mi se često imputira da nisam baš neka od pohvale drugih npr institucija, službi i ostalih servisa građana, eto prilike! Ili sam možda samo fortunu uhvatila za bradu ovih dana, iako ne i onu pravu? Naime, zanesena i ponesena rješavanjem svega i svačega što se pripetilo zadnjih mjesec dana, učinilo mi se da me sveudilj prati fortuna, pa sam rekla jučer frendu, nakon svega sa happy endom, da mi uplati i eurojackpot! I je, on line (ja nemam račun jer moja bivša firma sigurno bi od mene jako loše živjela) je uplatio čak jednu kombinaciju od 2 eura! I time je happy jučerašnji i današnji krug trebao završit? I je, valjda upravo sa tih nepogođenih dva eura! A doista, jučer me krenulo, nisam čak ujutro mogla nit spavat kao obično jer su mi se počele rojit misli, kaj sve trebam obavit…pa poslat e požurnicu za narudžbu nekih godišnjih pregleda za srce, ergo,uzv! Pa poslat sms ex prvom dečku da me primi na uzv sisa onak, prek reda u ime davne ljubavi? Pa je trebalo provjerit stanje obračuna plina na moj račun? Pa sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela da moram platit svega dva eura obračuna! Hvala gosn Plenković što ste moje novce opet vrnuli nama! Pa je trebalo otić u Vinogradsku (popust na uber bje danas takav da sam za samo 11 eura otišla i tamo i natrag) uz li-la nalaz! Nije tako loše, ali nije niti dobro, pa ako bude gore, javite se na hitnu a ako bude ko i sad, mošte doć k nama tad i tad! Pa me zvali za jednu doznaku od prošlog tjedna jer sam hodočastila deset dana od jukićeve 2x, al pazi sad, riješila! Istina, u međuvremenu sam si to čudo od čarape kupila sama (30 eura) pa sam mirno mogla čekat hzzo! Pa javili nakon tri tjedna…eureka, imaju čarapu, koju ja već imam pri sebi i na sebi cca 15 dana! Pa mi nakon tri pohoda doktorima ipak danas uspio posjet apoteci i ponijela sam doma puni ceker kutijica…senzora, aplikatora i sličnih potrepština ko da sam bila u šopingu? I opet, hvala, zvali su me da mi jave da mogu doć po to! Eureka! A sretna što je opet hzzo konačno odobrio nekaj kaj normalni svijet vani odavno već koristi! Dakle, imate dojam da se žalim? Ma ne, ja sretna i presretna što sam u dva dana riješila peripetije stare cca 3 tjedna! Wow…bravo ja! I svi….sretni! istina, za srčeko i dopler karotida su me naručili iduće godine u siječnju, za oftamologa iduće godine u travnju! A cicke uzv ne moram čekat rujan iduće godine, jer mi ex reče da mogu doć kad oću što me opet oduševilo, kak je naše zdravstvo…sjajno! Još samo da čovjek bude živ do tada, mislim iduće godine? I sad još recite da nisam sretna! I normalno da neću potonut dok god imam posla s našim institucijama zdravstva i imam razloga za živit! I dok mogu o tome pisat kao svom vrhunaravnom uspjehu u životu! Našla se i naći će se i poneka kava ovih dana, onak, usputno stajalište i odmor od umora! Eurojackpot nisam osvojila ali nemate pojma kak sam sretna jer sam se uspješno othrvala svim trenutnim nedaćama! I da, život je i nadalje lijep!

Link
arsen dedić,pravilna ishrana

Link
parni valjak (aki) live u puli, jesen u meni

(podnaslov: MOJA LJUBAV KROZ ŽELUDAC)

Htjedoh vam prikazati kako sam i ja danas „smotala“ svoj burek! Istina, nije od mesa već od lososa! Narezah losos (friški, ne dimljeni) onak na rezance i popržim na putru! Potom dodah sol, papar, muškatni i malo bosiljka, a sve zalijem vinom! Dovoljno je petnaest minuta da se ta "ribica" prodinsta. Potom vrhnje za kuhanje da se dobije fini umak…onako rozo-bijele boje! Skuham široke rezance (ima onih finih domaćih) i onda procijeđene bacim na taj losos i sve lijepo promiješam! I voila, ručak je gotov za pol ure uvrh glave! Pa sam taj svoj burek danas i uslikala, nek se nađe ak bum imala supatnika u tim mojim prehrambenim navikama? Jer, kak veli Arsedn sve više ta ljubav i čežnja ide kroz željudac. No, ne pišem vam danas ovo toliko poradi „bureka“ već više radi jedne moje nove ljubavi i otkrića, koje volim podijeliti. Jer, kad je nešto dobro bit će još bolje kad podijeliš! I tako, idem ja neki dan svojim nekim poslom ulicom svog najdražeg pjesnika (tin ujević) i vidim dućan „mlinar“! Pa rekoh, ajde da svratim i kupim hljepčić (bagetić) od heljde, baš onak po mojoj mjeri za par dana! Rep u dućanu, i dok tako čekam svoj red spazim u rashladnoj škrinji sa strane izložena mini torta od kikirikija! I gledam cijenu i ne vjerujem, kaže čak manje od pet eura! Pa to je baš za mene! Volim kad ulovim nešto fino a nije skupo! I kažem ja tako trgovkinji da mi da tu mini tortu po skoro pet eura i taj neki kruh…i pružim ja novčanicu od 20 eura i vrati ona meni nekaj, nisam nit gledala! Samo sam gledala u tu tortu kak da je što prije uzmem i odnesem! I dođem ja doma…sline cure, a kako imam običaj sačuvati i uzeti i račun, pogledam ja račun piše 11 i nešto eura? Mora da to nije moj račun…mora da sam uzela neki tuđi? Jer, ovo moje nemre bit više od šest eura? I kad tamo, čitam ja…lijepo piše mini torta od kikirikija 10 eura! Ups! Nije baš neki dobar ulov, kaj ne, duplo više no što sam mislila? Ali kad sam ju probala (pa sam je danas i uslikala da vidike kak zgleda ak već nemrete probat) nije mi bilo žal. Vrijedi svih tih 10 eura! Eto, u ovaj kišni dan dok svi nešto cmolje o jeseni i kiši i rastakanju duše, ja cvatem u ljubavi sa…njima! Usput slušam i svog „Valjka“ jer Aki je samo jedan. Pogledala sam neki dan ovog novog dečka, simpa je dečko, dobro čak i pjeva, alli nema do raspona glasa Akija kojeg kad si slušao, smrzo si se! A prvi put sam ih onak za ozbiljno otišla poslušat 2016.g. na njihova dva velika koncerta u dva dana u domu sportova! S jednom poznatom blogericom! I bome smo se nas dvije zanijele, a ja čak i zaljubila u njih! Oduševili su me svojim nastupom, energijom…pa nisam odoljela stavit ovaj (čini mi se i zadnji) koncert iz Arene u Puli! Na svu sreću, to je jedan drugi koncert nego li ovih dana ova seljačija u zagrebačkoj areni? Btw otvorila sam danas Patricijin link sa dotičnom Prijović i smrzla se! Čista narodnjačka i seljačija usred zagreba. Nekoć se takva muzika puštala u onim najgorim birtijama na rubu grada gdje se skupljao sav ološ? No, drago mi je da sam se slušanjem (samo do pola) tog linka malo i prosvijetlila i osjećala sretnom! Sada barem znam da cca 100 tisuća ljudi u gradu zagrebu živi, kojima tu nije mjestu tj. meni nije mjesto pored njih! S njima ne mogu biti niti na dobar dan! Tko to sluša? Neka sluša, ali meni draži oni srpski, beogradski građani, kojima sigurna sam, ne pada na pamet gledati i slušati tu prostotu! Jer, nije prostota biti gol, nije prostota jebati…prostota je biti glup i primitivan! Toliko od mene u "ljubavi" sa burekom i inim prostotama! I da, kiša i dalje pada!

i tako krenem ja jutrom put administracije u očekivanju iščekivanja i načekivanja? a kad tamo sve u 20 minuta! bravo hzzo! i opet krenem put dotura, kad sam već u blizini, al tamo zajeb! nema uzv do iduće godine u svibnju? ups...nema druge nego nazvat moju prvu ljubav (ionako smo ljetos trebali popit kavu a nismo) i dogovorit da mi malo pogleda cice! i tako zadovoljna krenem ja put seniorske kave u johanu francku oliti gradskoj kavani! lijep dan, još ljepši pogled na trg pun (kretenskih, komentirali smo frend i ja) turista, ali što ćeš...takva vremena! i nakon seniorske krenemo mi na ručak, a kad tamo: premium juha od hokaido buče (tvrdo č majke mi), pa pileći medaljoni u umaku od pršuta, kadulje, pa pire, pa 1,8 l merlota i za desert razme se cheesecake (tak se valjda piše) s borovnicama! kaj je frend jel neću vam pričat jer nema smisla da zavirujete u bilo koji drugi želudac, osim moga! potom šetnja do tkalče opet na neku cugu i kavu! i tako do tri ure! lijepog li života! a onda me fejs podsjeti na jedan meni najvažniji događaj mog života iako nije moje postignuće. pa hajde da i to pridodam ovom lijepom danu. događaj se zbio prije sedam ljeta, ali dijelim ga i danas, jer moj pametni fejs mene podsjeti i na ono što ja zaboravim!

I MOJA KAPLJA (crtica iz današnjeg života)

pomaže ju tkati! tu sreću njenu. a bome i moju. eto, konačno, nakon tri duga ljeta otkada je predana doktorska disertacija moja ćerce konačno pred komisijom...postala doktorica znanosti! i rekoh...veseli se, raduj danas! zaslužilla je. jer, neki ljudi doista nemaju sreću, dapače...sve se uroti protiv njih. al njihova upornost, trud...da rezultat. pa tako cura nije gotovo imala šansu s obzirom na svoju kardiomiopatiju nit rodit, nit doktorirat. a jest. svaka čast upornosti, trudu, viziji...jer to stvorenje (žena čak) doista zavrjeđuje epitet čovjeka, osobito u ovom društvu koje ženama ne daje baš neku šansu. zahvalna sam i svom zetu koji je to sve pratio...jer je vjerovao u nju. volja i htijenje! to nas razlikuje od majmuna i ostalih četvoronožnih. jučer prije obrane pitala sam ju što će ako ne nađe neki adekvatan posao? reče, pričekat ću dvije godine...dok dijete malo ne stasa, pisati znanstvene radove a potom, ak i dalje bude na burzi otići će van. reče da ima nekoliko doktora znanosti na burzi? sablaznih se od toga. koja smo mi država koja tako rasipa svoju mladost, dok tamo neki metuzalemi i nesposobni političari drže kormila. no, danas sam sretna! lijepo je kad možeš slavit djetetov uspjeh jednako kako je tužno kad dijete kiksa (ili ga nemaš)? no, sve je to život...valjda nam svima da onoliko koliko možemo podnijet? život je lijep i treba ga slavit, čak i kad ga kudimo, kad smo mrzovoljni...no, uvijek ga valja branit, težit i uživat. nekak nisam zadnje vrijeme...no stignem... pogleda, dodira, zagrljaja..nikad dosta! ispeći ću svojoj kćeri krustadu...voli voćne torte...i zagrlit ću je, izljubit..nju i njeno dijete! sve su to moje (i njihove) kaplje života! ponosna sam mama...sretna mama,a bome može bit i moja kćer, jedina doktorica znanosti u mojoj bližoj familji! čestitam kćeri!

CLOSED
Na jednom od mojih obješenih šešira visi bandana. Koju sam objesila nakon obješene i mlitave ćune. Pokraj šešira ceduljica i tekst: CLOSED! I nju sam stavila uz ostale relikvije relikvijarum. Kako bi me podsjetila na dane otvorenih vrata. Kada si ušao u moj dom tiho, gotovo da sam se iznenadila. Još dok sam ti otvarala vrata pitala sam se: tko je taj čovjek da ga puštaš u svoj dom? Kao da je tvoj? I začudo do sada me nisi iznevjerio. Kažem, do sada. Voliš me, volim te tako barem riječi kažu. Tek poneka slika, dodir uglavnom glas. I puno boli. Reče da sam tvoje svjetlo u tunelu. Kako to da ga ja ne vidim? Zar zato što sam tvoje (al ne i svoje) svjetlo pa sam usred tunela i tamo kamo ja gledam svjetla nema. Osim ispružene ruke ka tami..a ti dolaziš, odlazeći. Svaki je početak kraj nečega, pa tako i ovaj tvoj kraj početak jest. Možda bih ti trebala reći, budi sretan jer si na početku. I znaj, dom nije samo tamo odakle dolaziš već i tamo kamo ideš. A sreća nije cilj, sreća je način putovanja. Dugo već čežnja oplahuje moje obale tako da gotovo ne vjerujem u zajedničko putovanje. Iako jutrom ona ista čežnja, u koju ne vjerujem, podsjetila me na jedan moj gotovo haiku iz 2007.g….čežnja znana tobom jutro odjenula. Iako mi tvoj osmjeh upravo tu čežnju i nevjericu skida, i skida me do gola. I skidajući me obgrljuješ moje tijelo poput bršljana i raste novo ruho moga htijenja. I postaješ dio mene, ja sam tvoj dio! Kako te prepoznati, kako se prepoznati, to više nisam ja, da li si ti? Il je sve već….zatvoreno!
(moj blog, objavljeno 17.8.2009.)

Prođe i 14 godina od ove priče a ja danas hoću ispričati jednu drugu, posve drugačiju, opet istinitu i potaknutu događanjem mene. Taj closed tada bje simbolika jedne priče, a ovaj današnji without je opet jedna moja priča! Sex mi više nije važan! Od moje 17. g. do prije godine dana, bio mi je jako važan! Na ovaj zapis ponukalo me nekoliko opaski i rečenica vrlih nam muškića na blogu poput cit. " treba nju dobro izjebat, davno ta nije dobila...", ".. i dalje te ne nabijem,..". Imajući bogat sexualni život iza sebe ne mogu se ne zapitat s čuđenjem: gdje žive takvi muškarci? Koji ne razumiju da žena može uživati u sexu koliko, kada i kako želi! Jednom dosta davno moj voljeni, koja ljubav je trajala skoro 20 let, s kojim sam imala tucet orgazama u 45. godini života (a njemu bje 55) rekao je jednu notornu istinu: žena je violina a muškarac je gudalo! tko to ne shvaća ne može shvatiti da žena može željeti muškarca i imati ga i u 76. godini! on? hm...već malo teže može imati ženu koju čak i želi! ne želim ja vas lišiti sexa protiv vaše volje! Ali, ima jedna bitna razlika između vas "jebača" koji bi "izjebali" "nabijali" i sl. ali uglavnom verbalno jer niti možete niti imate koga! Mi žene (barem ja) se ne sexam zato što to ne želim a ne zato što ne mogu, nemam s kim ili slično? Dakle, dobrovoljno sam se prije godine dana (prva godina u mom životu) odrekla sexa sa mojim tadašnjim partnerom, a zadnjih šest mjeseci kako živim solo naprosto nemam nikakvu želju za sexom jer mi je bez sexa posve dobro! Zašto je muškarcu teško i nezamislivo prihvatiti da ga žena odbija, osobito muškarcima kojima libido počinje jenjati već sa šezdeset pa dalje (nije moja tvrdnja već znanstvena ali se o tome uredno šuti kako se ne bi dirnulo u njegovo visočanstvo muškost), nije pitanje za mene! ja sam uvijek znala što želim, mogu i hoću i što neću! Poražavajući i ponižavajući je odnos ovdje na iskrica blogu muškaraca prema ženama a nažalost niti žene ne osuđuju takvo ponašanje bojeći se izgubiti "svog" muškarca? Uvijek sam imala muda reći i pokazati svom partneru i muškarcu kad ga hoću ili pak kad ga neću! Ali, i ne samo reći...vać ga uzeti i bit uzeta! Te i takve vrhunce pohodila sam pola stoljeća i drago mi je da sam sišla s njih! Jednako kako je život lijep s njima tako je lijep i bez njih! Meni barem! Ako i kada opet odlučim pohoditi ih, bit će to na radost i slavu meni i mom muškarcu! Ove kojima pogani jezik vrvi riječima.... "izjebane", "pojebane", "nabijene" "nimfomanke" i slične, ostavljam njima samima!

kad imaš sugovornika i postaviš upit tj konstataciju, notorna je pristojnost da omogućiš drugoj strani da kaže svoje mišljenje tj odgovor, ali ti si me stavio na ignore, pa ću ti ovako javno postaviti pitanje:
tko je tebe nudio uni?
i tko se pravi blesav?
jer jarac je tebe nudio uni a ona je odbila! Zakaj dovla ne pitaš jarca zakaj te nudio uni, umjesto što unu razvlačiš po blogu? una je posljedica jarčeva čina, pače...sada se može reći da je i tvoja i njegova žrtva, ali to nije prvi put da se žrtva (u pravilu žena) razvlači po blogu zbog muške sujete!

DAN NEOVISNOSTI!
zanimljivo kako danas nitko nije našao za shodno da nam čestita dan neovisnosti hrvatske države? jer, upravo mi svi (cca 90% nas) je reklo da ne želi više živjeti u SFRJ te je na današnji dan sabor RH raskinuo temeljem referenduma, sve državno pravne veze sa bivšom državom. dakle, nikakav francek, jozo ili neki drugi brat nije to učinio već svi mi. i nastala nam ova lijepa naša. istina, te davne godine u podrumu INE (koja je tada još bila naša ha ha) nitko nije nit slutio (a morti neki koji su tamo sjedili su to i znali?) u što će se pretvoriti ta ista naša...neovisna...samostalna...država hrvatska? no, da nije nastala takva neovisna sumnjam da bismo mogli bilo kaj pričati o njoj...tak da...čestitam vam dan neovisnosti, dragi građani ove države! nažalost, slavimo ga tak da sve trgovine rade jer kapital ne poznaje države...on je svevremenski i sveprisutni! tak nam i treba, tražili smo, imamo! živjeli!
(objavljeno, face, 8.10.2016.g. kada je to još bio službeni blagdan)

Danas, sedam godina poslije, ne samo da više nemamo taj blagdan, već uporno guraju pod nos nekakav dan Sabora? Sabor je bio samo najviše državno tijelo koje je proglasilo to što je narod odlučio! Hej, narode? Istina, pitam se koliko je nas (vas) bilo stvarnih gradađana i državljana te 1991. godine koji su glasali za ovu našu državu HRVATSKU? Veliki dio njih koji su tada bili HR građani i državljani, su otišli (njih 200 tisuća mladih i obrazovanih)! A ovi (tj vi) koji ste došli nakon što smo mi odlučili imati samostalnu državu, dobro ste došli! Ali ne tako da nam pokradete sve što smo imali, ne tako da otjerate našu djecu trbuhom za kruhom, ne tako da zauzmete sva bolje plaćena radna mjesta u upravi, državi, bankama, poštama i ostalim na državnim sisama i jaslama! Primili smo vas zato što niste imali kamo a kod nas ste mogli! I primili smo, kako svaki domaćin prima u dobroj vjeri gosta, da ćete brinuti za naše dobro, za našu imovinu! Avaj...puste želje! Danas nam ovi kojih nije niti bilo u HR 91. kroje gaće, dapače, umišljaju si i zamišljaju kako oni imaju državu? Pa možda i imaju, jer mi koji smo je imali te 91. smo je izgubili! Ne od srba, ne od EU (iako smo sve prodali što je imalo vrijedilo i što smo mi domaći hrvati stvorili)...već od "naših" dragih hrvata koje smo primili u svoj dom, u svoju državu!
Pa uživajte vi kad ne možemo mi koji smo stvorili ovu državu, nas 95% građana ove države! Mi nemamo rezervnu državu, rezervni dom...mi smo tu svoji na svome! To što su nam djeca otjerana van, a nema veze...bolje im je tamo. A nama je dobro, jer ne izlazimo na izbore (barem ovih 50% od njih 95%)...i tako, jesen stiže dunjo moja...čak i valjak (misllim onaj parni) ima novog pjevača, imamo u Areni pevaljku kaj peva četiri dana...sve u svemu, nitko sretniji od vas!
Za one koji ne znaju (nisu odavdje) evo malo povijesnih činjenica iz Wikipedije:

"Referendum o samostalnosti Hrvatske održan je 19. svibnja 1991., a na njemu su birači glasovali o neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije. Biračima su postavljena dva pitanja na koja su mogli odgovoriti »Za« ili »Protiv«. Referendum je održan gotovo godinu dana nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj.
Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Od tog je postotka njih 94,17 % podržalo državnu samostalnost Hrvatske, dok je njih 5,38 % glasovalo za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji. Nakon toga je Republika Hrvatska, uz Republiku Sloveniju, 25. lipnja 1991. proglasila neovisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. "

ovo je naš blagdan dan državnosti pravi jer je narod odlučio da želi svoju državu, a svi vi koji ga slavite 30. svibnja (kad je hdz dobio većinu u saboru i to proglasio-kako samodopadno-kao dan državnosti ha ha bilo bi smiješno da nije žalostno),
kak bi rekel moj špišić:

" Došao sam ti reći da ideš u vražju mater i ti i tvoj bicikl! Požderi si ga!'

U ovom mom zadnjem foto sessionu, sedam dana stvaranja, u pripremi je bila i jedna mapa pod nazivom „šibenska priča“ ali nekako je bilo previše slika pa sam ih kratila i izbacivala pa je od cijele te priče ostala samo fotka kanal sv. Ante! Da parafraziram L.N.Tolstoja"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način..." koju frazu bih primijenila na moju “šibensku priču”! Potaknuo me Krelec svojim današnjim blogom o šibeniku (obraisanim), i dok čekam njegove fotke sa razvijanja u razvijaču, pa potom u fiksiru pa na sušenju (a izgleda da su se u međuvremenu sve pa čak I ona bosanska jela izgubila), ja ću eto hitit tu svoju šibensku priču u slici I riječi! Mislim da zavrjeđuje budući je trajala, eto sad će uskoro i tri godine kako je počela, a završila prije šest mjeseci. Kao I svaka priča ima svoj lijepi početak, tako i ova moja šibenska! Već na samom početku, tri tjedna boravka u Šibeniku za vrijeme korone, bio je veliki izazov? S jedne strane sretna da se mogu maknut iz kuće a s druge…a kud ću? Čovjeka poznajem tek malo više od mjesec-dva, siječanj i nije baš neki mjesec za biti na moru i tak…ipak je prevagnula moja avanturistička strana I tako sam ja proboravila u prekrasnom Šibeniku tri tjedna! Ne bih se niti tada vratila da nije iskrsnulo nešto za obaviti u Zagrebu što nije moglo čekati? Iako mi je otac rodom u blizini Šibenika i u nekoliko navrata sam išla u posjetu baki i bila u Šibeniku u prolazu na željezničkom kolodvoru, moram priznati da je Šibenik bio jedan od rijetkih gradova na obali koje nisam obišla? Nemam pojma zakaj je to bilo tako i valjalo je to ispraviti! Krasna kuća sa još ljepšim pogledom (fotka) bila je u starom gradu tj centru gdje baš i ne možeš doći autom! To je i najveći nedostatak, barem što se mene tiče kao i to da kuća na moru nema svoju terasu? Ups…nema gore stvari, apartmani super sređeni a nema terase! A meni je upravo to najvažnije na moru, pa zato valjda nisam tamo nikad niti ljetovala i bila prek ljeta! Tri tjedna obilaska Šibenika sa rođenim Šibenčaninom (naturalizirani zagrepčanec) bilo je jedno lijepo iskustvo! Šibenik je stvarno krasan grad po mojoj mjeri…po veličini, po ahritekturi pa čak i po mentalitetu. Oni su nekako uvijek bili svoji I pomalo “crveni” sa svojim mnogim tvornicama i radničkim I težačkim stanovnicima i među zadnjima su se okrenuli turizmu! Obišla sam sve tri tvrđave (sv. Nikole, Sv. Mihovila i tvrđava le Baron)! Dapače, na ovu Sv Mihovila sam se svaki dana penjala dva puta budući je to bio najbliži parkić gdje je moja pesa obavljal piš i ostali party! Baš te tvrđave su me najviše I oduševile jer kako sam cura koja sam se rodila I odrasla u gradu starom tri tisuće godina (Pula) nije mi bilo neobično hodati starim ulicama centra grada! Jedna stvar me oduševila…u centru par ulica imaju (još iz nekog doba) ugrađene niše I posude za vodu za pse! Fenomenalno, to nigdje nisam vidjela! Bravo negdašnji šibenčani. Oduševio me i park i šetnica kanala Sv. Ante te pogled na Šibenik I cijeli taj zaljev. Utok Krke u more u Zatonu bio je posebna priča. Zaljubila sam se u Zaton I moj dragi I ja smo počeli kovati planove kako ćemo dio stare kuće u centru zatona osposobiti samo za nas! Jasno vam je da su sve te priče (znam i iz kojeg razloga) propale! Šetnje okolicom šibenika i ta šetnica sv. Ante je prekrasna. Najmanje što mi se svidjelo u Šibeniku je boja mora? Iako sam lani bila tamo u svibnju, nisam se kupala upravo iz tih razloga…ne sviđa mi se! slijedeći put sam opet otišla u Šibenik u ožujku, opet na tri tjedna i sve to ponovila! Potom, iduće godine u svibnju na deset dana. Jednom od tih puta I moja pesa je jako nastradala od prelca…gusjenice koja je jako opasna za pse i jedva sam je spasila tj vet! Svaki put te moje šibenske priče nije samo Šibenik bio prekrasan već i ta naša ljubavna priča. Možda nije bila tako strastvena I intenzivna kao Đusikina ovih dana, ali bilo je jako lijepo, čak toliko da smo temeljem tih mjesec i pol zajedništva u Šibeniku odlučili zajedno živjeti! Je li to bila dobra ili loša odluka pokazalo se kasnije, kada smo se nakon dvije i pol godine (veze i zajedničkog života) razišli! Svejedno, unatoč svemu, zahvalna sam na tim lijepim uspomenama koje su obogatile moj život! I tako sam upoznala prelijepi Šibenik, rekla bih kolijevku mog oca jer je otac iz tog kraja! Zahvalna sam i tome što sam tada obišla i to rodno selo svoga oca i vjerojatno zadnji put posjetila svoje korijene. I jela fenomenalnu janjetinu iz Boraje! E to nam je bila jedna od najvećih zajedničkih sklonosti…pojest dobru toplu janjetinu!

sara najljepša

ovaj moj tepih ste već vidjeli, ali kako je najljepši nisam odoljela

šešir star skoro 40 godina


NEŠTO POSVE OSOBNO!

Što reći o sebi u desetak fotki? I kako fotke mogu biti osobne (privatne) u današnje doba digitalizacije i sve na netu? Davnih godina, jedne godine kad sam s malim djetetom otišla sa suprugom na Rab i normalno smo se fotkali na plaži, ja u toplesu i tak kak je to bilo normalno 80-tih godina prošlog stoljeća! Ups, sjetili smo se tih golišavih mojih fotki kad su fotke već bile kod fotografa na razvijanju i izradi? I malo se stiltali…al neka, čovjek je malo uživao u mojim dobrim sisama! Četrdeset godina nakon objaviti svoje osobne fotke (bez sisa) je otprilike kao da si sise poslao na izradu fotografu! Čemu sve to? Pa ovih mojih 16 godina na blogu vrijedi ostaviti traga i u fotkama a ne samo u slovima. Počet ću s Radnićima, rodnom kućom mog pok.oca, potom sa svojom rodnom kućom gdje sam dijelom i odrasla u Puli, ponad arene! Najveće moje postignuće u životu nije moje već moje kćeri, stoga sam stavila i fotke kad sam dobila kćer doktoricu znanosti! Njihova vjenčanja su bila prekrasna (obiju kćeri, svako posebno) pa zato stavih i fotku iz Dubrovnika te sa Visokih Tatri…lijepo je vidjeti lijepe i pametne ljude, pa makar to bila i moja djeca (ha ha)! Slijedeća lijepa stvar koja mi se desila u životu zadnjih tih ljeta o kojima pišem i crtam, bje jedna krasna ljubav i zajednički život! O tome kako je bilo lijepo govori naročito jedna fotka iako ih imamo puno. Uz tog čovjeka uvijek sam se smijala (činim to povremeno i danas), ludovala plešući s njim jer ne zna se tko je bio luđi i tak…bila je to jedna lijepa priča a svaku lijepu priču valja ispričati! Sve te godine imala sam jednog jedinog prijatelja, druga i ljubimicu, moju pesu Saru! Došla je u moj dom sa tri mjeseca iz Dumovca i kao što rekoh, bila moj pratilac punih 13 godina. I danas, prođe i godina i pol nedostaje mi više nego li svi moji partneri, jer nitko od njih mi nije bio drug! Bili su mi ljubavnici, ljubav…ali druga ne imah do li moje pese! Hitit ću fotkom i jedan najbolji tepih koji sam ikad imala (a nije da ih nisam gazila, tepihe mislim) i ta fotka koja je nastala u Novalji ne tako davno, upravo je nastala kako bi sablaznila ljude i njihov puritanizam…kako na fejsu tako i na blogu! Pa ju s guštom opet keljim na svoj blog! Ne biste vjerovali, i s tim dečkom, unatoč proteka pet godina…i dalje se čujem, povremeno vidim i dobri smo si! Neću objesit fotku iz moje ex firme, jer 30 godina posvetit nekom tko ti baš i nije uzvratio, nije mala stvar. Otkako sam otišla u mirovinu ima evo pet godina, nikad tamo više nisam odlazila. Bivša firma mi je poput turskog groblja i bilo bi dobro da se svi zapitate kome i što ste dali (radno) toliki dio sebe koji, kad mine, ne znači vam u stvari ništa osim što vam je uzeo pola života! Hitit ću još par fotki…jedan krasan zalaz s prozora moga doma jedne godine, potom jedan dobar šešir star skoro pa 40 godina te jednu fotku iz Umaga s jedne groteskne životne situacije koju bih rado zaboravila, ali ova predobra fotka jako podsjeća nanj! Eto, toliko od mene u ovih sedam dana mog stvaranja. Poklonite se i počnite, sada vi?

"bloško jato" na druženju u holivudu

BLOŠKO JATO (ČIK POGODI TKO JE TKO?)
Kako sam godinama na iskrica blogu nekih ranijih godina bilo je ovdje uobičajeno da se ljudi druže i viđaju i uživo! Ja sam uglavnom dejtala u dvoje i pisala blog opet kao solo igračica! Kužila sam ja da postoje klanovi i ljudi koji se druže in vivo, no nisam baš puno marila! Bilo je jedno više intelektualno društvo koje se okupljalo oko CC a drugo je bilo vegino društvo. I danas su neki blogeri tu iz tih društava i zanimljivo je kako su jednaki animoziteti kak su bili i pred deset let. No, kako to život donosi, mnoga društva i druženja su se skompala ali mnoga su se i raskopala! Predsjednica udruge 50+je bila aktivna na iskrica blogu pa je pozivala ljude da dođu a kako sam imala neke fejs frendove u toj udruzi i upoznala ljude na iskrici, počela sam i ja odlaziti na te čagice i druženja. A onda sam bila i sama pozvana u jedno društvo (očito je „bloškom jatu“ kak su sebe zvali ljudi oko vege i bože) uoči božića kod jednog blogera doma! Bila je tada pozvana „krema“ bloga, ali razlog po meni bje prozaičan, htjeli su vidjeti uživo tko je ta „mai-sarai“ koja „praši“ blogom? Ja kakva jesam, dobronamjerna i lako vjerujem ljudima i u dobrotu, otišla sam! Potom sam i sama počela zvati na blogu javno ljude da dođu na čagicu, da dođu na izlete i ostala druženja u udrugu! Tada je bio snimljen i film koji se prikazivao i u kinima o nama solerima u udruzi 50+! Malo pomalo, počeli su mi se javljati ljudi koji su htjeli ići na te čagice i ostala druženja u udrugu…i stvorilo se društvo! Paralelno s tim, upriličene su neke kave tj druženja blogera uživo…to je otprilike počelo negdje 2016.g. kada je čini mi se u lipnju bilo i prvo veće okupljanje blogera na kavi! To je bilo ujedno i najveće brojačno okupljanje (na kojem ja nisam bila iz nekih osobnih razloga). Potom su uslijedila daljnja okupljanja in vivo uz kave, na jarunu, na bundeku, u pivnici…pa sam tako bila na nekoliko bloških kava. I svi smo si bili super! Normalno da se „kontra“ tabori baš i nisu družili, ali ja sam nekako uspjela dobiti na čagicu sve neke ljude koji su bili i za i kontra…čak sam jednom pobrojala da je tako na plesnjacima udruge bilo cca 30-tak ljudi s iskrice bloga (pa i onih koji samo čitaju)! Družili smo se često, dobro, neki čak svaki petak…a bilo je i proslava rođendana (mog npr) kad su mi donesli tortu! Lijep je to osjećaj…kad si dio čopora! Jednom smo se pak okupili na inicijativu jednog blogera koji nije bio iz zagreba pa smo onak čoporativno mnogi došliu Hollywood (nisam sve fotke objavila već samo jednu pa se ne vide svi), a bilo je i druženja na maškarama u Armaniju! Nastojali smo unaprijediti ta naša druženja i u jednom momentu (oni koji baš nisu skloni plesnjacima) smo formirali neku grupu od cca desetak ljudi koji smo se viđali na cugi subotom navečer u pivnici! Dosta dugo je ta priča egzistirala i dosta ljudi čak van zagreba se pridružilo jer se o tome pisalo na blogu i pozivalo ljude! Jedna blogerica je pozvala jedne godine (mislim da je to bio doček 2015.g.)na blogu javno za jedan doček nove godine kod nje u viksu! I bome smo se odazvali nas nekolicina i baš je bilo super! I poslije smo se još družili na istom mjestu u istom ili sličnom sastavu, pa smo čak i konja hranili „palačinkama“! Bilo je tu spajanja, ljubovanja, prijateljevanja, raspadnutih veza i ljubavi…a gdje je ljudi nastanu i razmirice! Pa se vremenom to sve osulo, rasulo a bome i prosulo. Neki odnosi su do te mjere se pokvarili da su završili na pas mater, prijetnjama u stilu „strgat ću ti noge“ i sl…pa se blog pretvorio u bojno polje. Raspala su se društva iz pivnice i luso bara, prestali su ljudi dolaziti na čagice, druženja na jarunu…neki blogeri su umrli i zauvijek otišli i sa bloga i sa bilo kakvih druženja….neki su ostvarili veze (kad si treći ne osjećaš se dobro uz dvoje) i tak…sve u svemu bila su to lijepa vremena, unatoč svađama! Kuriozum je da sam na čagici čovjeku koji me najviše pljuvao i progonio na iskrica blogu i iznosio moje privat adresu, posao i sl., pružila ruku a ubrzo nakon toga je umro! Eto, takav je život. Ovo sa fotkama je tek mali dio druženja Udruge 50+ u kojoj provodim slobodno vrijeme već desetljeće koja je udruga solera i samaca. Ne znači da smo tamo manje sami, ali smo barem bez beda solo! Nigdje se nisam tak dobro osjećala u svojoj samoći nego li tamo! Isprika blogerima koji su isto na slikama a nisam ih ništa pitala ali to su fotke u mom vlalsništvu! Nije bitan na njima niti jedan pojedinac iako sam nastojala staviti fotke na kojima je više ljudi ali naprosto neka druženja nisam mogla zaobići! Nekih iz druženja nema na fotkama jer je previše fotki a premalo mjesta i vremena. Nadam se da ćete vi današnji blogeri pogledati ove fotke koje govore kako nam je bilo dobro! Želim da i vama bude tako dobro!

vuglec breg by me



("čuveni") gigantski škampi starigradski

PUTEŠESTVIJE (LJUBAV IDE KROZ ŽELUDAC)

Znam, nedjelja je i varite il ste negdje pri tome? I ja se nakon umirovljeničkog prosvjeda zaputih put foody-a u horvatinčić prolazu, juha od mrkve, pureći odrezak u saftu sa nešto povrća, 1,8 flašica crnog merlota! I to sve za 12 eura. K tome sam pridodala sladoled i dva kolača (jedan za doma) iz Torterie Macaron, pa je današnji ručak na koji sam pozvala samu sebe kao zahvalu što sam se dala maltretirati i ići na prosvjed za druge, koštao cca 20 eura! A ovaj zapis posvetit ću malo ljubavi koja ide kroz želudac! Moj ex pok suprug i ja smo godinama hodočastili po restoranima diljem HR kao i Zagreba. On je bio ljubitelj toga, ja baš i ne. Ali sam marljivo skupljala recepte za sva ta fina jela kaj smo jeli vani pa sam onda to isprobavala doma. I s vremenom i iskustvom, moja klopica doma ala fini restorani u zgb ili diljem obale bila su bolja od originala! I danas više volim sebi skuhati nekaj fino doma nego li otići u restoran, ali povremeno se volim razmazit nekuhanjem i odlaskom na neku finu klopicu. Još više volim kad me netko pozove, iako bih se morala dobrano pomučiti da se sjetim kad je tko to učinio? Mislim pozovu mene, pa ja njih, ali to smatram al pari odnosom. I pozove me obavezno moja kćer i zet u Pragu. Ali ovo da bi neki dečki bivši npr zadnjih godina pozvali onak na ručak, teško! Iako je bio jedan pravi zagrepčanec koji je tome bio jako sklon. I donosio mi je stalno cvijeće, prekrasne velike bukete s Dolca bez obzira jesam li ga zvala na ručak k sebi ili nije bilo nekog povoda već možda samo kavica? Ali on je bil jedan, skoro pa i jedini a nema ga više. Sve ovo drugo zadnjih 16 let teško da zaslužuje jedva dvojku ili trojku kao neku prolaznu ocjenu? Općenito su muškarci teški na iskazivanju naklonosti, ljubavi ili slično ženi koju vole ili im je stalo npr cvijećem, pozivom na izlazak ili slično i to najčešće čak nema veze s lovom. Ok, većina ima manje neg ja, ali imala sam posla i s onima drugima koji su imali lovu ali nisu imali šlifa? Ja sam pak godinama bila jako sklona zvati drage ljude doma k sebi na neki fini ručak. Iako, priznajem bilo je par „dječaka“ koji su bili jako dragi i pažljivi i zadnjih par kuna koje su imali dali npr za neki pušlek cvijeća ili ručak! Nabacit ću tek par fotki koje su mi bile simpa ovih godina ili sam pak često zalazila na ista mjesta kao npr Kezele. Nije bilo moj izbor već mog frenda i često smo tamo odlazili ali mogu reći da je tamo klopica uz zgodan ambijent seoskog turizma uvijek bila jako dobra. I strašno izdašna, mogao si jesti koliko si mogao, ali nisam mogla! Bio mi je simpa i Vuglec breg ali mislim da su u današnje doba malo preskupi? Simpa ambijent, okoliš i preporučam kao i Grešnu Goricu! Posebna priča je gostionica u Starigradu u kojoj sam jela najbolje ribe i škampe a obišla sam sve restorane od Umaga do Dubrovnika (uključujući i otoke Brač, od razvikanog Hvara do Dolca i Sućuraja, Korčulu, Mljet). Istina, pamtim najbolje punjene lignje u Crikvenici, najbolje s gradela u Velom Lošinju, najbolji crni rižoto na Mljetu, mator i neko divlje jelo u „gostionici“ na divljem dijelu Hvara, najbolje vinu u Jelsi itd. Ali, najbolji škampi su bili oni koje je pripremila prija od mog buraza u Tribunju (gdje smo dobili hamper škampa za par kuna friško zišle s brodice). Potom ovi iz gostionice u Starigradu (gigantski) o čemu svjedoči i fotka! Ha ha…ta fotka je bila jednom prije tri godine objavljena na iskrica blogu uz ostale fotke Paklenice i postala je prijepor i uvod u rat mene i „slavne“ blogerice Brkate Zmije! Eto, moji škampi su i danas na repertoaru! Potuirit ću vam i svoje njoke i fuže uz rukom brane tartufe na vrletima Učke, koje sam spravila za svoje društvo koje se sjatilo na jazz festival u Kastvu! I to bi bilo sve, dobar vam tek uz uobičajenu nedjeljnju ticu ili prasicu!

armitaž izložba u zagrebu

devedesete,prva izvlačenja u HR nakon raspada YU na HRT glede loto izvlačenja



doček zagrepčana na trgu 8.svibnja 1945.g.

podrška borbi za jednaka prava -pride

VAŽNI KULTURNI, POLITIČKI I SVJETONAZORSKI DOGAĐAJI (GLEDANO MOJIM OČIMA)

Nekim događajima u svom životu pridavala sam veću pažnju jer naprosto svjetonazorski pripadam lijevom krugu (ali ne ovom hr-sdpeovskom) pa onda izražavam i te sklonosti! Pa sam tako na svom fejs profilu držala neko vrijeme fotku s velikim natpisom RASKID a odnosilo se to na vatikanske sporazume i raskid dotičnih, a bila i na prosvjedu. Pa potom držala preko svoje fotke na fejsu dugine boje poradi gey parada i podržavala borbu za ravnopravnost dotičnih! Važna mi je bila i ta fotka 8. svibnja 1945. godine kako je izgledao moj grad Zagreb, njegov glavni trg pun ljudi koji su radosno dočekali oslobođenje Zagreba (svjedočeći tako da ljudi koji pričaju o tamnici i boljem životu u NDH naprosto nije točno)! Eto, vi koji stalno govorite da slika govori tisuće riječi, neka vam slika sve kaže! Bila na najvećem prosjedu u novijoj povijesti (stojedinica) i mogu vam reći da sam ponosna na to i danas. Redovito sam išla i na druga događanja u mom gradu, nekoliko izložbi ala 30 godina Lutrije, ermitaža, Bukovca,), pa festival svjetlosti u dva navrata sa fenomenalnim virtualnim doživljajima, manifestacija zege dvorišta, pa npr koncert Tamare Obrovac koju jako cijenim a otada otkad doživjeh je uživo, još i više! O najvrijednijem koncertu Arsena Dedića neću jer sam već toliko puta rekla sve. Kako sam par godina bila gošća u Križevcima pohodila sam i Križevačko spravišče te Kalničke vuzmice i to me baš oduševilo! Često sam bila gost koncerata u Centru za kulturu Novi Zagreb te u Glazbenom zavodu, poneki koncert, obavezne kino predstave novih filmova (daleko manje nego nekad). Bilo je toga daleko više no što svjedoče ove fotke (nekoliko adventa s obaveznim Žnidaršićem, muzej iluzija, nekoliko maškara i sl)! O čagicama svakog petka zadnjih deset let da ne govorim po klubovima u Zagrebu…u Armaniju(Štros), u Hollywoodu, Novinarskom domu, i nekim manje dragima…do Šalate! Ta hodočašćenja svaki petak postala su sve rjeđa (ne zbog moje nemogućnosti već se promijenila publika i glazba) tako da sada to činim jednom mjesečno! To je prednost velikog grada koju sam ja desetljećima obilato koristila. Zato se malo krzmam (iako želim) otići u neku vukojebinu ili provinciju, iako je život za penzionera tamo bolji! No, ne znam kaj bih tamo sama? Česti sam bila gost i nekih drugih gradskih klubova poput Roure 66 gdje sam skoro svaku nedjelju slušala dečke kak praše blues, pa Vintage ind. Bar, pa BBF(bikers beer factory), a bilo je toga još…ne sjećam im se nit imena! Plesnjaci su bili moj đir cijelo desetljeće…jer očito se nisam naplesala u mladosti! Nikad nije kasno, dapače! Nije mi nikad bio problem javni nastup, pa sam tako već kao srednjoškolka vodila razne priredbe i često bila na tv, radio i sl! Npr na Goranovom proljeću davnih dana sam sudjelovala, imala neki interwiew na davnom 2.programu radija, dugo godina bila predsjednica komisije za izvlačenje lota HR. Bilo me u filmu o Udruzi 50+ te u RTL-ovoj emisiji o one night standu (seks), gdje sam intervjuirana i bez bada pričala o svom iskustvu glede toga! A imala sam skoro pa šest banki! Zašto bi mi onda blog bio problem i moje predstavljanje (ili preseravanje kako god želite krstit to) nakon tolikih godina javnog života? Nekako sam uvijek bila u prvim redovima kad se trebalo boriti za neko opće dobro...pa tako i sutra idem na prosvjed (a ne na žderilo na bundeku) umirovljenika!