HIPOKRIZIJA

Jeste li primijetili kako funkcionira svijet oko nas? Kako mi funkcioniramo u tom svijetu, oko nas! Bje jedna super dječja enciklopedija koju sam u odrastanju kupila svojim curkama u uvjerenju da će im taj „Svijet oko nas“ otvoriti vidike da budu što bolji ljudi!
Jeste li primijetili da neki ljudi od vas očekuju STAND BY aranžman kad god se jave? Ili ste vi taj koji stalno ljude zove zadnji čas i očekuje da su na standby za vas?
Kakogod, po meni to je prvo stvar kulture? Potom je stvar nepoštivanja! Jer, ne poštuješ tuđe vrijeme kao i svoje. Većinom su djeca ta koja se služe standby aranžmanima kad su njihovi roditelji u pitanju. Osobito, mi koji smo u mirovini. Jer, kak veli moja kćer, pa što ti radiš cijeli dan? A zaboravlja da sam ja fakat radila 40 godina i odgojila dvoje djece sama, odradila staž, zaradila penziju i konačno uživam u svom životu, a njoj je naporno biti doma, odgajati /zajedno sa svojim suprugom/jedno dijete?
No nisu krivi ti naši milenijci već mi koji smo ih tak odgojili, da smo im uvijek na usluzi? Jeste li uvijek svojoj djeci na standby? Pa čim oni nazovu, vi trkom. Očevi, popraviti kaj se ima a majke pričuvati dječicu! Tateki, čim ih kćeri nazovu (a kćeri po mogućnosti četiri banke) trkom trče…jer podstanar zove tateka kad nešto treba popravit a ne stanodavku. Ali, tateka se ne zove kad treba primit npr stanarinu, iako je tatek taj koji je sve nekretnine kupio svojoj „ljubicimi“ i jedinici! I koja ništ u životu niti ne radi već „mukotrpno“ se znoji dok iznajmljuje sve te stanove, kuće, apartmane! I kako da onda normalna žena kojoj ne treba majstor, već partner, koja nema svoju djecu na „grbači“ već su joj djeca uspješna i samostalna, kako takva žena da opstane u npr jednoj dobroj vezi u našim godinama?
Ili isti primjer, samo drugi spol! Pa mamica svojoj kćerkici ili sineku nikak nemre odbit da stalno pazi i čuva dječicu, jer vrtići su skupi (a vrijeme i živci roditelja su zabadav), čim kćerkica ili sinek bilo kaj poželi eto mamice trkom trči, ostavlja sve i sva i čuva dječicu! Nije važno kaj su mali banditi naporni za popizdit a baka ima šest banki i nešto preko. Jer, da su žene od 60 za odgajat djecu, priroda bi se pobrinula da mogu i rađat…vlastitu!
Pa žene (ili muškarci) koji i sa 60 žive sa svojim starim tatekima ili mamekima, jer nisu nikad uspjele ostvarit neki svoj samostalan život, brak, djecu i bedinaju svoje roditelje. Jer, normalno, treba zaradit stan, dobro dođe njihova penzija jer je vlastita premala i pod firmom žrtve u stvari odrađuju svoju nesposobnost za samostalan život. I dobro je tak celi život glumit žrtvu, zavuć se pod skute roditelja i njih umjesto u dom, gdje je dobra njega i suvisli život, sjebat svoj život?
Priznajte, majstori ste za te i takve priče! A partner? A partnerica? Ako, kada, gdje…drugi red, treći red…hm…možda sutra, ili drugi tjedan…a možda i nikad! Tako funkcionira 80% raje ne samo ovdje na dejting sajtu, već i u real life! Ljudi rasipaju svoj život koji je jedan i jedini na trivijalne stvari, nikako da shvate čak niti sada kada su nadomak starosti da svoj život imaju prvenstveno za sebe a tek onda za druge! Nije to sebičnost, to je dapače, briga o sebi. Ljudi fingiraju neki drugi život i lažu sebi, drugima…iako kak veli ona prastara…u laži su kratke noge! Možete to činiti par dana, par mjeseci…ali vrlo brzo stvari sjedaju na svoje mjesto. I onda se čudite kaj ste sami? Vi ne znate biti s nekim, istinski to niti želite, jer lakše je da nam je netko drugi kriv, zaslužan…vaša je to karma (kaj ne)!
Ah da, tu zaboravih one dečkiće kojima je posao (i u 60., 70.g.) sve. Više ne svršavaju na nju, ali na njega (svoj važan posao) i nadalje sveudilj! Znala sam često takvima reći koji po cijeli dan drkaju na poslu (jer kaj bi drugo rekel za muškarca od 60 i koju neg da drka) ak bi se htjeli samnom vidjet, družit…pa kaj ću ti ja? Pa nemaš ti kad biti samnom! A ja nisam na standby pa da kad se tebi oće (ili digne iako to više baš i nije slučaj) piti kava samnom, šetati, ručati…a ja nisam slobodna, ne čekam na tebe…već imam svoj ŽIVOT! Prazan ili pun, ali pun mi je kufer ovih kaj misle da živim na njihovom kurcu od STANDBY-a!
p.s.
a danas ću vam pustit jednu jedinu dobru stvar koja je na, STAND BY ME

Ben E. King -
Link

za vjerne čitaoce, sada malo sporta i glazbe, iz našeg studija!

hi :)

al smo se danas svi raspisali :)

ovi kaj su baka deda servis, nekak si mislim da ni nemaju svoj život, ili ga nikada nisu imali, ni osmislili

jer su valjda oduvijek živjeli u "ulogama"
kćer, žena, majka, baka
dječak, muškarac, muž, deda

nakon toga ili mimo toga oni ne znaju kaj su, ono ime mi je xy..ko sam ja, kaj sam ja, osim uloge...
tak ni ne znaju ili ni ne promišljaju..
koji su njihovi interesi, želje, potrebe, ideje,

pa super...bar imam kaj čitat! jedino kaj mi žal kaj je patricia zatvorila komentiranje? al ću je ovdje pitat? a kaj misliš partricia (iznijela si svoje viđenje i ono kaj je vama bilo bitno), kaj je ta stara žena htjela? i je li uopće znala kaj se događa? često radimo neke stvari iz svog koristoljublja ili tzv brige a u stvari nije nas briga kaj dotična osoba misli ili ima za reći? ili je nitko ne pita ili ne haje! rijetko kad djeca slušaju stare roditelje...a ti pričaš o ispraćaju? pa i njega ste raditi za svoj brk i po svojoj želji...kad nas nema, nema nas....tak je svejedno kaj budu iz nas delali! zemljica je zemljica, crvi su crvi, pepel je pepel i tak...bitno je dok smo živi kaj i kako!

točno (uglavnom su to žene) a muški pak, nakon odlaska s posla i penzije, pogube se posve...oni isto ne znaju tko su, kaj su...jer se poistovjete s poslom a žena s obitelji! no, kaj im ja pak morem! nevjerojatno koliko je tradicionalizam ukorijenjen na ovim prostorima....uloge kakve već stoljećima jesu!

danas me jarac malo potaknu, pa sam išla istraživati..glede uloga žene i muškarca u društvu (ona rasprava na prethodnom blogu o milki planinc)! pa čitam znanstveni rad da je od 2013. sve manji i manji broj žena u saboru, u političkom životu i slično...a zna se kaj to znači. pa zemlje u kojima su žene na direktorskim i inim važnim poslovima...hrvatska je opet na dnu...sve je to igranje davno dosuđenih uloga. ali, razumijem da muškarcima to nije bitno, pače, bitno im je da žene ne prosperiraju, ali zašto se žene ponašaju kao da im je svaki napredak tlaka, nije mi jasno? ŽENE, NE BUDITE SAMO ŽENE...vi ste toliko toga još!

e sad dio je mentalna intelektualna lijenost
dio je pomirenost i spika...to je tak, kaj sad ja tu imam još iskati
ja sam to kaj jesam...i meni je to dost
i ne treba mi više
i
nema tu filozofije, ni stvarne one kaj promišlja, iska, traži, ni filozofije kakve neke stvari jesu...
jer nema potrebe, znatiželje, dubine,
vječitih pitanja da li sam ja zaista samo to ili sam još nekaj i kaj sam ja onda još nekaj?
kome? jel mora biti nekome
ili je dost meni

dakle ko sam što sam mimo uloge?

stidnica, se razme! dobro si to napisala tam na svom blogu!

sorry tacna mi je na koljenima, pa malo mljackam kasnu večeru a zapravo prvi normalan obrok, a malo čitam okolo..

ma sve ok, i ja sam sim svratila samo zbog tvog bloga kaj sam čitala o tome i "slatko" se nasmijala na stidnicu i nepostojanje vagine! užas

a i ovo kaj priča patricia, čisto tradicionalno, zaostalo društvo o tri generacije uz ognjište! to je ta spika o staračkim domovima. a ne želim nikome (naročito ne mojoj djeci) da me bedinaju kad budem stara i nemoćna. normalno, svaki čovjek želi biti u svom domu dok se može opsluživati (kuhati, prati, održavati higijenu i sebe i kuće), ali kad to postane teško, normalno je da prepustiš stručnu brigu nekome! strašno je da to čine djeca, osobito koja rade i to ne želim nikome (ja sam uzela svoju mamu na šest mjeseci iz doma k sebi i to je bilo mučenje i za nju i za mene). umrla je u mom domu, ali mislim da je to njoj nebitno...to je tužna priča, kao što je svaka priča tužna na svoj način. a još je tužnije da 80% starih ljudi si ne može priuštiti niti dostojanstven život niti dostojanstvenu smrt...jer su domovi skkupi u p.m.

dobar tek dona...ja odoh sada a ti uživaj! nas dvije nismo sporne glede svjetonazora i mišljenja...ali jednako tako znamo i gdje živimo! ugodno veče

:) ma pa ono me fkt razvalilo...žasu, u kaj se hr pretvara, škola, deca...učenje.novo doba, .a ha..

pa evo i ova tema, niko ne zna kaj je mimo uloga

meni je to onak, nebitna spika..niti se delam sveticom, niti se kitim ono the majka,
da i ?
kak bi se reklo svoje sam obavila, sve ostalo moja dobra volja, i slobodno vrijeme, ali u principu ako se kosi sa mojim dnevnim planom , programom, sry nisam dostupna...
i ne sumnjam da ima lijepih momenata sa unucima, bebama, decom, i tak

ali ne ginem, ne guram se, podružili bumo se, slično kao i sa nekim drugim, išli bumo na izlet, kam već

ali da sada djeca ne budu išla u vrtić, jer ja bum brižna baka, fala ali ne fala..

nije mi to furka, ko što neću decu ispitivati pa kad bu unuče, a drugo, a bi moglo treće?
kad budu opće deca, i budu li uopće

pa se zgražati ak vele da ne bude ničega
po meni to je njihov odluka, izbor itd

i ne bi se štela mešati :))

ma ofcrs, tradicionalni smo jako
ko da je dom ubožnica
pa imaš sve kaj ti treba na gotovo, i super
kaj buš ti sa svojim vremenom mimo..na izbor

a pasti na teret i čekati i znati da im je dost posla, svoje familije,obaveze i sad da neko ide bedinati još i mene
bož me sačuvaj


e viš to mislim da je fest sebično

spika, nejdem ja ni u kakav dom, ne dam se, iako padam po stanu, mentalno se gubim, ne znam ni dan ni ko sam manje više, ili kaj ja znam, trebam pelene i presvlačenje i dekubitis pripravke...brrr

ok po drugoj strani ak neko voli majstorirati, delati nekaj, popravljati, nek se zabavlja
ali i meni je poprilično nerazumljivo da neko ko je i službeno u penziji
fkt dela ono 8 sati u radionici, u uredu, gdje god
ono ejjjj a kad budeš užival, gledal u nebo, i grickal travku ležeći na livadi
dok ti bubamara plazi po ruci...

taj dio ne kužim, al to sam ja

nikome nije tlaka delati ono kaj voliš, kužim, pa ni čuvati decu, svojoj djeci

ali za zdravlje duha, tijela treba imati "me time"

sve ostalo mi je pretjerivanje, žešći denial, ili si radoholičar ili si u bijegu, od koga,
najčešće od sebe
suočenja..

i ok, ima toga jer katoličanstvo i spika..grijeh je biti besposlen

ali lijenost, komocija, i je iznjedrila razmišljanje, a onda i izume, ideje, umjetnost, drugu vrstu stvaranja

ne work work only work...buah, stepavam se..od takvih

tak da ono dosada je isto ok
nikako grijeh
ili nekaj kaj treba pod svaku cijenu izbjegavati

Sori, nakon sto godina opet gledam na cinemaxiu posljednji tango u Parizu...kak je to dobar film, bolji mi danas nego prije 30-40 let?

Hej vi dvi jel ista znate napisat konstruktivno bez bespotrebne samodopadnosti?

Ajde malo mucnite glavom pa shvatite da uopce ne znate i ni nemozete znat sto i kako cete zeljet kad stvarno onemocate,

A iz zapisa vristi strah od starosti i neprihvacanje iste kao realnosti

Kao što rekoh pri tangu sam u Parizu! Ne kužim jarče zakaj imaš stalno potrebu solit meni ili doni? Ajde malo prošeći do Patrice...pa njoj pokaži...bijele zube i onu stvar a nije bakalar! Mi ti nismo dobro društvo pa to znaš oduvijek! Baš mi je sad napeta scena s maslacem...uživaj i ti!

Baš se nekaj pitam dona da zbog svoje pretjerane samodopadnosti, kak veli jarac, izmolimo koji očenaš i okajemo grijehe?

btw kad smo kod straha jarče (o tvom sam ti napisala tam kod done), normalno je da se čovjek boji starosti i smrti! starost je okrutna, a smrt neminovna. zato ste valjda i izmislili taj zagrobni život od silnog straha i suočenja sa smrću? no, poanta je ne bježati od toga (vjera i sl bjegovi) od onoga što nas čeka već se suočiti s tim, izreći na glas svoje strahove i onda živjeti pomiren sa svojom smrtnošću i da nema više, gore, dolje...nakon! the end

čini se da sam te svojim upisom o zdošlim jabukama podsjeti na jedan stari film o Parizu :)))
A tvoj komentar o dobrom filmu staro 40 godina me podsjetilo da se ne sjećam nekog novijeg filma koji me ostavio ono ... wau!!
(osim Žena kralj i 3000 godina čežnje).
Nedavno sam pogledao Zonu interesa, nahvaljen od kritike, nominiran za Oskare i BAFTA-e. Dakle prvi puta kada sam ga pogledao pola filma sam mislio da se radi o dokumentarcu, a drugu polovinu sam čekao da se nekaj dogodi. Pa sam mislio da bedast kakav jesam ne kužim kaj je "pjesnik htio reći". Pa sam ga pogledao još jedanput. Tu mi se pomalo počelo bistriti o tome kaj je pjesnik... pa sam ga pogledao još jedanput (jebiga, malo teže kužim...) i mogu reći da je film lijep. Ono baš lijep, lijepe slike i to, ali prazan. Da ne znam da se radi o Auschwitzu i svemu što se u Auschwitzu događalo, bio bi to naprosto filmić obiteljskom životu na selu.

da, baš sam i sama ovih dana gledajući sve te najave...te oskar, te globus, te bafta...da će biti pregršt dobrih filmova (po meni dobrih) i da bih se trebala zaputiti u kino, ali nekako mi se neda ići samoj...a još manje mi se da vući nekog za rukav (malo je filmofila)....ali da neću odustati, neću! a glede posljednjeg tanga, sinoć sam ga odgledala i ovaj put me nakon puno godina, oborio s nogu! do sada svaki put kad sam ga gledala, gledala sam ga drugim očima...mislim da sam ga tek sada pogledala onak kak i treba...kao jednu tjeskobnu ljubavnu priču koja nema happy and. i uživala u m.brandu...ne više tako zelen i mlad, niti onako masan i debeo kakav je kasnije postao...onak, baš muževno muško u srednjim godianma. a normalno da me film podsjetio i na moju mladost, rane 70-te kad mi je cijeli svijet bio pod nogama! kakogod, slažem se s tobom da malo koji film (uglavnom su to neki danski, švedski i slični evropski filmovi a rijetko američki) me može obradovat ili da ga pogledam dva puta?

i ne mogu ne ostaviti jedan komentar na jedan praćeni blog. piši...piši B! u tom pisanju i analizi dan za danom, nalaziš sadržaj i razgovor, kojeg u biti nemaš! i to je tako dobro...imati neko mjesto gdje možeš sa sobom,s njim pokojnim, sa svima...i voditi rat, i miriti se i reći sve što imaš! ali...ali..ponekad izađi, otiđi...ostavi djecu baki i djedi i zaruži...na bilo koji način. osjeti miris tijela...svog, nekog...vjetar u kosi, ludost...bilo što što je stvarno i nije proizvod iz tvoje glave! ostavi par dana glavu i misli vani, zaključaj i samo budi...bez ramišljanja na sutra, na jučer. a onda se opet vrati sebi i svojima. znaš da do daljnjega nemreš nikamo u svom balonu dok ne odvežeš onaj kamen. dobro je...proći će, a doći ćeš neka nova ti! i s njom ćeš znati kako i zašto, baš zato jer sve prije nisi znala i mogla. samo strpljenja i nade! bit će se dobro

tko će dobit nagradu za shvaaćanje i prihvaćanje drugih ?

e đuro, obično je bilo tko prvi stigne? iako mislim da dugo već maratonci trče počasni krug!

htjedoh tamo kod ilije podsjetiti njega ili ga da još sutra ima veljača mačja derača, a onda godinu dana šlus! treba iskoristit...jer još kad uzmemo u obzir da je prijestupna, tko će dočekati ne samo potentan već i uopće živ?

sve sam vidjela, sve sam pročitala i sad mogu ići! a jučer sam baš vodila smisleni i suvisli razgovor...pa danas...očito smo mi vodenjaci u svom elementu! čak i ovo što me ne ubije, me ojača!

jebemu miša, kad se preračunaš pa kreneš npr ranije (ko ova cura kaj je pri startu) i onda omaneš! ha ha...neka, bit će to sve dobro. kiša me ipak neće spriječiti da uživam danas u...lagviću! ko nekad u dobra stara vremena kad sam tam hodočastila svaki tjedan. a smiješi mi se i lijepi vikend...život je baš lijep!