HIPOKRIZIJA

danas sam u automobilu čula ovu stvar. dugo nisam i nikako se nisam mogla sjetit zašto mi je tako poznata, tako bliska a opet tako daleka. da, bje to jedno drugo vrijeme kada sam ju svirala. bje to jedno ludo vrijeme. eto, večeras sam ju opet poželjela svirati. možda su riječi te koje me nagone. napisala sam jedno pismo koje sam već par dana ostala dužna. rijetko imam priliku pisati ženi. možda stoga što su žene tako rijetko bile u mom životu? zato sam valjda i imala dvije kćeri. imam ih još. napravila sam izvrstan kolač od malina, jagoda...hm...i upravo ga ženama ponudila. normalno, nakon što sam nahranila svog čovjeka! volim činiti ljudima ugodu, davati. danas mi reče jedan čovjek da me ljubi! nisam uzvratila, iako sam željela...sutra ću...danas nisam mogla, jer skidala sam rublje...pred kišu!

shakira/santana...ILLEGAL

Link

i zadnja poruka koju sam poslala prije dva tjedna, pročitana je! i zadnji premium dan je iza mene. kažu, produžit će mi još tri dana. koja mi ne trebaju i ne znače. lijepo je kad ti iskrica ne znači gotovo ništa. osim pročitati pokoji blog i komentar. što ne znači da me nema. dapače, uvijek me najviše bilo kad me tu nije bilo. i falit će mi upravo taj premium baš stoga što tada mogu doći kada želim a da moje prisustvo ne remeti niti moje niti tuđe bivanje. danas sam se opet puno smijala. istina nekoj simpa filmskoj pričici, ali tako je dobro ići u kino, večerati kokice i piti kolu. a potom se ljubiti. ne na platnu već stvarno. i vrijeme je da pođem na spavanje. laku noć, iskrica! imam još dva dana...uživam u njima kako sam navidljiva!

btw ne sjećam se jesam li ikad ovdje (mislim da nisam) ispričala vic! al večeras hoću!

i tako dva bika gledaju s vrha brda stado krava koje mirno pase. i kaže mlađi bik starijem: što kažeš na to da se sjurimo dolje i pojebemo svaki po jednu kravu? na to će stari bik: što kažeš na to da mirno siđemo i...pojebemo sve krave?

Ovu konstataciju pročitala sam jutros uz kavu čitajući novine (one šuštave a ne virtualne)!
Pa opet, čitajući dalje citiram: "...Zanimljivo istraživanje provelo je i sveučilište Harvard. Skenirajući mozak magnetnom rezonancijom, otkrili su da mozak pozitivno reagira na dijeljenje informacija iz privatnog života s drugima. Zaključak je da se ljudi u tom trenutku osjećaju kao da primaju nagradu..." završen citat (prenosi Today health)!

Ovo pišem umjesto odgovora pogni, čuvarici "intime spavaće sobe" na mojem jučerašnjem blogu! A i ostalim bloškim dušebrižnicima glede mog zdravstvenog stanja (izazvanog "prekomjernim" sexom)!

ah da, dugo nisam svirala...pa eto malo moje sam!

Link

Je kažu majka mudrosti ! But, kad je riječ o Zagorju i kokošima bolje je izbjeći dotično. Istina, neke iskričave kokoši (vegetarijanske) su gotovo jednako neizbježne ko i ove Zagorske. No, zbog takvih kokoši i pišem ovo...kad već nemaju svoj sexualni i ini život, da im podarim malo svoje idile! Ukratko, da ne duljim, kako je ovo bio treći vikend vu Zagorju, očito je bilo vrijeme opuštanja. Kako to obično biva u životu, na početku smo oprezni. Otvaramo sva čula, oči, uši, nos, ticala! Hm. Istina, nemamo ticala al ih obilato koristimo poput ruku, nogu...on i njega! Tako je to s isturenim dijelovima tijela. Oćeš nećeš ona su tu, nadomak ruke. Normalno, i nje! No, da se vratim na zagorsku kokoš. Moja kuja (koja je kao što rekoh nedugo vegi, za razliku od nje, vrlo cijenjeno i voljeno biće) je imala eskapadu. Istina, moja i njegova nepažnja na trenutak bila je dovoljna za njen nestašluk. Na svu sreću ovaj puta nisam prošla kao prošla ko lani vu Zagorju kada sam kokoš platila 100 kunića. I tada ispala junak dana, budući da sam se svom silinom bacila na nju (on je pokušao, al nije uspio kao i neke druge stvari). Pri tome sam ostala i bez kokoši i bez love. Epizoda bje vrlo slična ovoj jučerašnjoj. Istina, ovaj puta u drugom kraju Zagorja, nadomak Dežele! Nekako sam bila tako važna dok sam gazila po granici i toj jebenoj Europi. A i nije nešto. Mutna Sutla ne bi uoće reko da je u Europi? A kokoš bje naša domaća (gotovo ko iskričarska) zašla u tuđe dvorište, moja Sara našla rupicu u ogradi, jurnula za kokicom, stala ju čerupat. Pesonja vlasnika kokice očito je bio mužjak i samo je mahao repom i gledao moju Saru. Jedina prisebna osoba bje on! Kako i dolikuje pravom muškarcu, preskočio čovjek ogradu (hm...pitam se kako je mogao, gotovo 100 kila i nije baš neka virtuala) i krenuo za njom. Neću sad o detaljima tko je koga čerupao, naganjao ili kaj već...epilog bje da ovaj puta ja nisam morala intervenirati glede kokoši i kuna, jer je sve to on riješio. Istina, ja sam to post festum odradila nekim ticalima ali sve u svemu...imam dojam da smo svi bili zadovoljni? Zadovoljeni čak obostrano! I asocijacija bi bila identična, al ima jedna bitna razlika. Prošla kokoš je bila bez muda, a ova bje s mudima! Osim Sare, se razme. Njen pesonja je ipak samo mahao repom al ništ ne bje od avanture. Ovaj put je bio red na gazdarici! I nije perfekt....reklo bi se da je pluskvamperfekt! Radnja koja je trajala u prošlosti, traje i trajati će u budućnosti! No, ne treba ponavljati...greške! Valja biti spreman, moj Horacije! U nekoj priči obično je tako da baš kad se opustiš (tako bje i sa kokoškom) iznenada te strefi neki neugodnjak! Iako se ovih dana samo smijem...dugo već se nisam tako smijala. Dugo već nije me netko tako nasmijavao? Izgleda da je vrijeme da se prestanem čudit? Jer, dobro mi i kćer reče na to kaj imam mlađeg frajera: Pa bilo ti je i vrijeme!

Reče, lijepa si......čak toliko puta da gotovo da ne vjerujem! Reče, posebna si...čak toliko puta dok si vodio ljubav samnom da ne vjerujem! Reče: ljubim te. Pitaš me usred noći: „Jesi li dobro?“ a ja ne mogu spavati uz tebe! Ispuniš svaku moju želju, kao da je tvoja tako da se više ne usudim željeti! Pitam te: „Koliko to može trajati?“ Hoćeš li reći: „Sutra ću ti reći samo za....sutra“! I sve današnje misli htjedoh zabilježiti, rojile su se kao da si tamo. Obično mogu reći ti sve kad nisi tu kraj mene. Potom, kada jesi, sve izgubi smisao i značenje i spremim za poslije. A poslije ne dođe. I tako jurnu misli dok šećem savskom pustopoljinom. Ovaj put sam te poslušala, uključila sam snimač (nekoć je tome služio diktafon). No, misli koje su se rojile istog trena su nestale. Kao da su se i one preplašile da će ostati zabilježene i pobjegoše? Slušala sam više svoj glas nego riječi. A potom sam nešto trkeljala u snimač mobitela...o strahu. Možda i nemam takta, ovdje u ovom virtualnom svijetu koji je pun laži...reče mi jedan profi pisac da nikad neću biti dobar pisac! Ali je zato želio žarko bit sa mnom! Jer dobar pisac piše o drugima a ne o sebi! No, u stvarnosti sam stvarnija od nje same i baš stoga prebirem po...snovima! Onima koji su bili i ne daju mi da više sanjam. Onima kojih nije bilo a niti neće. Onima koji nisu bili a doći će. Hm, koji me najviše muče? Kako znati prepoznati one koji nisu bili a doći će? Kako prepoznati bilo što (drugo) u moru....sjećanja?
Ponekad je dobro stajati na rubu ponora i gledati u njega. Jer ne znaš jel on gleda tebe ili ti njega. Ali znaš da jesi i da ćeš opet biti i stvarati sutra kao da je…jučer!

kako je dobro podijeliti..dobro prije spavanja!

(HOLLIES)

Link

Čini mi se da sam o dobrom kurcu pisala već prije par godina, al mogla bih opet! No ovaj put bilo bi zanimljivije pisati o...njoj! Hepo kocki! Takvu ljubavničko sexualnu izjavu mi još nitko nije dao! Normalno, najprije sam prasnula u smijeh! Jer priznati ćete da jest duhovito? Potom sam razmišljala o istoj. Mora bit da se čovjek šali? Kak može babac preko pola stoljeća bit hepo kocka? Ta zna se čemu ona služi? Ili ima još poneko neupućen? Istina, i ja sam bila do prije par ljeta jer u moje doba dok sam ja roštiljala (otprilike moja generacija je to i uvela u doba socijalizma obavezno na prvi maj) takvih pomagala nije bilo. Bile su žigice, po mogućnosti one Drava! Ili neki upaljač...na plin. Tad je to bilo jako in...osobito Ronson! Hm, bila su to vremena kad pušači nisu bili prognanici i građani drugog reda, već pače...pušači su bili hoh! No, da se vratim ja na hepo kocku. Kad ti mladac (takvima možeš zvati one koje možeš poslati po šibice i cigarete) kaže da si ko hepo kocka, nema boljeg komplimenta. Jer reklo bi se da je prava stvar kad se žena brzo pali, za razliku od muškarca. On mora gorjet, al ne izgorit? No, da ne duljim više, bit će da je to bilo zbog logorske vatre koju smo palili...pa je netko morao glumit i hepo kocke? Btw oprala sam kosu u kišnici (ups...ne bje kišnica, već bunar) i ponovo zastresla kosom ko nekad. Svaka rudla stoji opet na svome mjestu. Što ti je seoski život. No, kako sam se vratila u civilizaciju, nalakirala sam nokte i pričam...pizdarije!

(vins), ne bih svraćala jer stara dobra izreka kaže...govno što više diraš, više smrdi! but, kad me netko danima razvlači po blogovima poput matoka i stikse (ne prođe niti jedan blog, barem ono što čitam da me ne ismijavaju) a vi sa strane skandirate ( to obično rulja čini kad se nekog vješa), nema se što drugo reći! btw kad bi stiksa, matok i ergo imali muda sjeli bi sa mnom face to face i shvatili (već na prvi pogled i dojam) kaj je to vaginalni orgazam. jer njima bi riječi bile suvišne (kao i svakome, jer se o tome ne priča..to se doživljava) na njihovu žalost niti će to doživjeti (stiksa) a niti će dotični dečki sresti ženu koja to može, zna, hoće! to je otprilike kao da neukom, prljavom i starom feudalcu koji je imao ključ pojasa nevinosti neke djeve, pričaš o...ženinom orgazmu! u stvari...žao mi je tih ljudi iako se njima sigurno neću bavit ovog meni doista produženog i nadam se izuzetnog vikenda! o svojim orgazmima (i ovog produženog vikenda) možda ću pisati...post festum. tek toliko kak dotični ne bi morali ići posuđivat ljubavnika ledi četerli...mislim da ih nema baš u knjižnicama? sve su ih spalili ljudi poput većine ovdje bloški nazočnih čistunaca koji nisu u stanju nit prostačit (barem ne po aniću i njegovu pravopisu)!

p.s.
stvarno postoji firma graditelji svratišta...pa se nadam da me neće tužit adminima za (zlo)porabu lika i djela?

Kako prepoznati onaj trenutak kada prestaješ biti svoj a postaješ dio tuđeg ja? Kako prepoznati trenutak kada napuštaš svoju samoću a grliš tuđu? Kako prihvatiti da dobivaš pratioca, a gubiš dio sebe i svoje slobode? Zar su godine navike tako ojačale istu da više ne želiš promjenu za kojom žudiš? Zar je dijeljenje sebe postalo napor? Ta u naporu samoće prođoše godine. I silno sam ju željela otpratiti, ispratiti...nekamo drugamo! A opet, sada kada osjećam da mi se sve više uvlačiš u moju svakodnevicu, kada mislim na tebe dok se probudim, kada razmišljam i razgovaram s tobom dok vozim, dok radim sve što inače radim. Kao da te osjećam uljezom? Kao da te ne osjećam baš stoga što te osjećam! Zar je doista dugi niz godina, događaja, izgubljenih nadanja, očekivanja...zar je doista tako moćna brana novom snu o sreći? Jer nije da ga ne možemo sanjati, već ne želimo? Jer nam je želju uzeo strah! Onaj strah od letenja (ali ne Erikin) da bismo se mogli vinuti i opet....pasti! Pa stoga niti ne pokušavamo? Denver blu dekicu stavila sam pod glavu, sklupčila se na jednako denver plavom dvosjedu. Ona mi se pridružila...što zbog mekane dekice a što zbog mojih toplih misli. I tako sklupčane, dočekat ćemo jutro drugog dana. Bez tebe. Neću valjda požaliti, ne što te nema, već što će te biti?

dok vas čitam sve si nešto mislim (sinoćnji blog sa gornjim radnim naslovom)...jasno mi je zakaj sam godinama ovdje nenormalna...vama drugima! pa upravo stoga što sam popila 150 kava, isprobala na desetke istinskih druženja...hm...živjela i ovdje stvaran život kao i vani...pri tome o tome još i pisala. nažalost, još sam tu...a tko zna...možda bez iskrice mi život ne bi bio tako inspirativan.. neke ljude doista nikad ne bih srela u real life...već samo ovdje!

btw netko reče ovdje istinu (barem moju)...uglavnom poruke prva ja šaljem...nakon što mi netko pogleda profil..uzvratim...ne samo pogledom već i porukom! i thats it! istina, ima svega...mogla bih romane napisat a ne samo blogove kroz ovih pet let cca 500 kartica tekstova...no još sam tu...ne zato što nemam pametnija posla ili mi je dosadno...još uvijek se nadam sresti...čovjeka! a samo budala u današnje vrijeme ne zna da je internet ipak najbolji način da sretneš ljude. btw čisti zakon vjerojatnosti...ako ima cca 300 tisuća članovi, neka ih je 200 za bacit duplića, ostaje 100 tisuća...i od njih baci 90 tisuća (mlađi od mene, oženjeni, u vezi i bez veze), ostaje npr 10 tisuća...hm...nek je 5 tisuća muških...hm...sviđa mi se još uvijek ta brojka!

hm...sinoć sam ne slušala satisfaction (stonse) već doživjela istu. naime, jedna ovdje "uvažena" blogerica je napisala da joj je sinoćnji blog bio inspirativan da ostavi poduži komentar? pa se pitam...hm...zakaj me ovdje ljudi uglavnom ismijavaju zbog mojih podužih komentara? čovjek ili ima što reći...ili nema?

popila sam kavu...vama samo dobro jutro! (s uskličnikom ofkors)

kad me već zoveš stiksa, traćenje vremena tak kak ga vi ovdje tratite (ergov blog) proizvodi frustraciju...s vremenom! istina, dok traje niste niti svjesni...ali kad završi...kad zatvorite lap...ostaje ona praznina, pustoš koje ste jako svjesni! e vidiš, zato je ipak bolje biti manje na blogu i trkeljati a više se baviti živim ljudima. dakle, vama je većini ipak iskrica cilj (a ne sredstvo) iako niste toga niti svjesni. ja sam ovdje pet let, al imam decu iza sebe, dva završena braka, sijaset ljubavnika i divnih ljubavi, prijatelja...da više ništa ne bum imala (a imam i sada) imala sam i previše! dakle, krenite u stvarnost. ovi dečki i cure s kojima se eto cijelo dopodne sprdate (iako se kao divite) u stvari govori o vama...da niste u stanju naći muda i otići na jebeni susret...face to face! ne boli, gotovo da ne ostavlja traga...jedino što s vremenom dojadi. ali meni, ne i vama. jer vi to niste još niti probali...ili ste tek na početku? ja eto unatoč 150 popijenih kava još uvijek nalazim radost u čovjeku! istina, ima i cinizma...but vi ste premladi za cinike. i nije fer tako čerečiti nečiji profil...imajte muda pa to radite...face to face!

jer svaki kurac misli da ga ima. i svaki kurac misli da je neki kurac. i zato kurac zaslužuje da ga svaki kurac stavlja u usta? mislim, verbalno! jer reći će mnogi da je štošta..zakurac! dakle, nikakvo! pa se pitam (ne sebe već vas) zašto je kurac tako podcijenjen? zašto ima tako lošu konotaciju tj. postao je sinonim za nešto loše, nikakvo, bezvezno? da sam muškarac zapitala bih se zašto mi je najvažniji organ došao na tako zao glas? a kako sam žena, to se pitam? jer osim onih mlohavih ćuna (koje i nisu kurac) imam posve dobra iskustva s dotičnim muškim organom! kojeg ime mnogi ovdje ne mogu niti izgovorit? a čak ga je i anić stavio u hrvatski pravopis! dakle, reklo bi se da sam pismena jer rabim hrvatsku pravopisnu riječ. no, kako neću na ovom blogu sačekati vaše suvisle odgovore na temu zašto je kurac danas tako profaniran i sinonim za loše, izrazit ću svoju sućut svima onima dobra kurca! btw nedugo sam imala posla s jednim posve dobrim kurcem...kako u glavi tako i med nogama! namjera mi je opet...jednom od ovih dana. dakle, živjela ta kurčevita razlika zvana...muški kurac! stoga ga ja ne podcjenjujem, dapače...kod mene je još uvijek na cijeni! ne ko kod šajloka, već sa svrhom i razlogom! (eto, mislim da sam posve razložno elaborirala svoj izričaj da je kurac podcijenjen, za razliku od popodnevnog o precijenjenosti). istina, mnogi će misliti da je količina komentara (cca 200 komada) argument, but...nikad nisam priznavala argument sile. stoga, kao i obično, sama sam sebi dovoljna! uz pokoji dobar kurac...o kojem sam pisala jednom od ovih godina...pa eto malo za podsjećanje!

"Ponekad moramo zatvoriti oči kako bismo jasnije vidjeli. I upravo se to opet dogodilo. Ovih dana jedan mi je znanac spočitnuo da nekako ne pišem zadnje vrijeme. A i abeceda je nestala. I bje u pravu. Ali kako sam ljubitelj istine, tek kad sam otišla u krevet shvatila sam da mi je on često bio inspiracija. Ne samo fizička. Već i ona intelektualna. Krenem spavati (normalno kad sama spavam) a onda se misli počnu rojit. I shvatim da sam večeras ostavljala dojam žene koja ima tj. nema sexualni život. To jest istina. Trenutna. Reklo bi se da već danima a možda i mjesecima živim prilično penzionerski. A kad tamo, nije da mi je još soba topla ali toplo mi je sjećanje na…nas. Koliko jučer…ili bje već prošao i mjesec dana oslonjena i nagužena na tvom barskom stolcu tvoje kuhinje prodirao si u mene svojim kurcem. Nakon dugo vremena jedan konačno dobar kurac. Bje to tako dobar osjećaj…kao kad nakon dugo vremena opet posve slučajno naiđeš na neki kolač od borovnice koji si davno, davno…negdje jeo. I zaboravio si sve osim okusa. A dobar kurac je poput dobrog okusa. Koji se teško zaboravlja. I baš mi godi sada razmišljati upravo o tvojoj kuhinji u kojoj smo završili posve slučajno. Jer plan je bio posve drugi. Trebali smo završiti kod mene. I ta epizoda od tvoje kuhinje i barskog stolca bje sve od nas. Istina, pokušali smo mi opet već isto veče, ali nekako nije išlo. Pa smo krenuli i slijedeći dan put izleta, ručka…pa i nekog, ovaj puta mog kreveta. Ali nije išlo. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali od svega pamtim jedino (ili možda najviše) taj barski stolac tvoje kuhinje. I tvoj kurac. U meni. Bje prekrasno. A sve ovo pišem zbog večerašnjeg lamentiranja na blogu na temu svršavanja…moći i nemoći. Kako je mala granica između njih…a tako veliko…prostranstvo. U koje se mogu smjestiti toliki brakovi, veze, godine, mjeseci…muških i ženskih neprospavanih noći, dana, suza. Čak eto i mog večerašnjeg bdijenja. No, vrijedilo je. Dobar kurac je uvijek vrijedan toga. Još uvijek. Iako mi se čini ne zadugo. "
c/p by me...21/09/2010 (iskrica blog u nekim sitnim satima)

"Gdje nema zanimljivih druženja, na Iskrici ili
općenito? Ti si atraktivna žena i tebi ne bi
bilo uopće problem naći nekog pametnog i zgodnog
(i novčano potkovanog) partnera za druženje. Ti
si žena puna energije i spremna za akciju. Ne
vjerujem da nema u tvom okruženju onih koji bi te
"zaokupili". Upravo ti to želim kako bi
bila sretna i zadovoljna toliko koliko si
atraktivna i privlačna.
Da ti zaželim ugodan dan, može, iako je ovdje
vrijeme očajno hladno i kišovito. Prava kasna
jesen,
Srdačan pozdrav. ..."

reče on i osta živ! jedan mr dr...eto, kako su loše informirani
znanstvenici! pa recite vi meni..(a ne morate, samo pijem popodnevnu kavu)...
tko je u pravu? čini mi se ipak ja...jer ja sam konstatirala kako na iskrici već dugo
nema uopće zanimljivih ljudi koji bi me zaokupljali?

dugo ga nisam slušala...obično je to bilo onak uz peglanje. i ne bje stvar toliko u peglanju, iako je i toga bilo. kako reče marta jučer, otprilike 2 veš mašine. možda je tome (boleru) uzrok bio u današnjem ručku? nešto meksičke hrane, dobra crna vina i dobra muškog društva? a možda i sjećanja na to kako je nekoć bilo to uobičajeno? čežnja, žudnja...hm...bolero sam vezala uz određena stanja, bolje rečeno...kretanja! i neke ljude s kojima sam se njihala u tom ritmu! danas mi je on nedostajao? jučer reče jedna žena u jednom filmu da žudnja iz prošlosti nije dobra! složila bih se. valja žudjeti za...budućnost! ali, i taj odlazak u budućnost bit će kako bih dosegla...prošlost!

pijem kavu, čitam blogove i duboko sam zabrinuta! ovih dana su obznanili da će otpustiti 10.000 državnih službenika (čitaj: parazita). pa sam se zabrinula što ću radit dok pijem kavu? i kako će neki ovdje prije podne smoći stotinjak komentara? i što će onda oni radit kad neće imat što pisat? jer ih neće imat tko čitat i komentirat. općenito, baš sam zabrinuta za budućnost iskrica planeta! hoće li se prestat vrtit...oko svoje osi? ili će se sateliti prestat vrtit? hm...sve neka dubokoumna pitanja, a ja ipak ne znam puno o crnim rupama, velikom prasku, supernovama, kumovskoj slami i ostalim zvjezdanim umotvorinama? no, možda ipak neće otpustit 10.000...možda otpuste i 30.000? po meni to bi bila prava mjera kada bi se ova jadna rvacka oslobodila parazita zvanih državna uprava i administracija! btw da ne pričam na pamet godinama, desetljećima čak...bila sam dio nje..pa stoga znam o čem pričam! tko zna, možda tada ti i takvi "radnici" koji su ovdje od 9 - 17 h ipak nađu novi posao...hlađenja jaja uzavrelim blogerašima koji ostanu?