HIPOKRIZIJA

Kažu (a ne lažu, osim ponekad) da ak ti život na jednoj strani uzme, da na drugoj? Uvjerih se to ne jednom. No i toliko puta da nije tako. Tada ga pošalješ u p.m. a toliko puta već jesam da više nit brojim. I onda se po ne znam koji put uvjeriš da je upravo tak. Eto, jučer sam namjerila otići put mora. Kartu kupit navečer prije jednog sačekivanja na kolodvoru. No, tako to biva kada se sniva. Iako ljetovanje i nije neko, tek posjet frendu i rodnom gradu nešto dana. Bez psa to i nije to. Bez ljubavnika i dragog opet nije isto, gotovo kao bez psa ;). No, ponekad je bolje skupiti sve svoje i otići. No, očito mi nije bilo namijenjeno, jer u neko doba jučer kako su sve više padale ove kiše tako se sve više spuštali i vodopadi niz moje oči i glavu. Kažu da je prvi signal migrene titranje pred očima, onak kao da roniš kroz vodu! Pada tlak, muti ti se. Deja vu, toliko puta. I sve znam. Stavit noge u šok položaj (zato mi dizanje nogu nije nekaj jer me odmah asocira na taj položaj) i čekat? Obično je rezultat isti: bljuvanje. Moj ex mi reče da on nikad tak nije bljuvao ni kad se najviše napio. Nisam, pa ne znam o čem priča. Al jesam ovak trezna! No, prođe taj dan i eto me danas. Nisam mislila da ću u kratkom vremenu drugi put raspakiravati kofer, no i to je život! Neke stvari se uče i u drugoj polovici stoljeća. Osobito mi optimisti. No, kako mi se zatvorilo to jučer tj. danas sa putem tako mi se danas otvorilo indirektno. Eto, kćer mi dobila posao...ne onak prek agencije za mjesec dva već za ozbač. Volim kad mogu pomoći ljudima. O djeci se ne računa. Često se pitam da mora da je život dosadan ljudima koji nemaju djecu? Ona uvijek nešto hoće, moraju, trebaju...dok si živ! Uče nas kako ne biti egoist, no kao i obično svaka škola ovisi o đaku. Mene su recimo učile kako da budem ta! Često sam ljudima pomagala u životu. Mnogi su mi zahvalni. No, ima i onih kojima sam pomagala ali sam im potom i uzela to što sam im dala. Nevjerojatno je kako ljudi reagiraju kad im nešto daš, a oni misle da je to njihovo pravo? Potom se jako ljute kad im to uzmeš! Neki su čak i životom platili to svoje uzimanje a ne davanje! Tada im otmeš to svoje. Kak često znam reći a nije moje, svakom njegovo! Ima valjda nešto u tome kaj nisam otputovala? Možda trebam skupit snagu za idući tjedan...liječnika (rutinski pregled al nikad se ne zna)...sud. Hm, ovaj potonji mi ne da mira. Znaš, ono kad sve umre i odamre i ti nekak odahneš. Nema više! A potom odnekud neki kostur u vidu spodobe koja nit liči nit priliči...al, eto...ponestalo love za šoping pa hajdmo malo se namirit? Dobro je da je većina životnih priča iza mene. Nit prodajem nit se trudim drugima prodavat sebe. Osim nešto poslovno. Baš se pitam kako je nekim ljudima (meiji) svaki dan dolazit ovdje incognito? To valjda kad nemaš djecu, onda si tak uveseljavaš život? Večeras ću zgrabit pod mišku jedan merlot by rhone valle (trebao je otić put istre, but..), dopustit jednom frankofonu da dojde po mene i otić...hm...u Ameriku! Joe, i to je...život!
chris de burgh lady in red

Link

znala sam da ti to ne možeš! no, trudila sam se...kao i obično u životu, zalud! ne bi čovjek vjerovao, unatoč razlici muškarca i žene, kako su neke osobine (ljubomora i jal) prokleto zajedničke i ženama i muškarcima!

jel mogu tako sebi reć? slijedeća ja! ili je to samo neki drugi sloj iste mene? kako inače objasniti žarku želju da dopustim sebi ponovni pokušaj? sretoh prije dvije godine jednog charme gospodina. popili smo prvu kavu i na istoj dodir bje prvi znak..raspoznavanja duša! a kako danas blog vrvi o dušama, intuiciji, razumu i ostalim blagodatima neću i ja dalje trkeljat o njima. meija je to učinila posve dovoljno, za moj ukus i previše! no, kako sam pristaša božine sekte glede sažimanja i ja ću onak uz kavu i an pasan pokušat nać odgovor? iako smo već i dogovorili ponovni čvenk...onak pun simbolike! on se vraća autobusom sa mora..a ja ga čekam na stanici i vozim doma. pri tome smo dogovorili i zagrljaj...jer dugo ga nitko nije dočekivao? pokušat ću kad tad dogovorit i neki reciprocitet? u stvari, zbunila me i zbanirala sve moje sigurnosne sustave jedna gotovo benigna rečenica koju obično izgovaraju žene: želim samo sjediti uz tebe, dodirivati te i pričati...i tako ostarjeti! pa sam povjerovala da je moguće pronaći što sam to propustila prije dvije godine? a znam da nisam ona ista. hm..pitanje je koliko sam stvarno drugačija? kada bih mogla vatru donje glave nekog "mladića" od 50 preseliti na glavu nekog 60 i nešto godišnjaka koja obara svojom lucidnošću? hm..čega se odreći? za sada ničega, bar u pokušaju...no tada obično ostajem bez...ičega!

a da (kao i obično) malo proširim temu muško ženskih odnosa (trkeljanja je danas bilo posve dovoljno, no baš tome uprkos)
evo malo intrige (al one prave)

e sad ste me ponukali na jednu staru raspravu koju sam imala onomad sa svojim partnerom! btw čin jebanja...kaj i vama dečki on podrazumijeva nečiju (zna se i čiju, žensku) podčinjenost? ili je jebanje ipak (po meni) ravnopravan čin dvoje koji teže biti...jedno!

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

jer, dudh...tko je jeben a tko jebe...kod jebanja?

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

btw nisam znala dudh da je inteligencija presudna kod jebanja? možda ona emocionalna...iako i ona može biti na entu potenciju al potenciometar (onaj kojim se jebe) može bit zaništ?

CC što si to podijelila s nama! ne umišljam si da smo ikome važni, osim samima sebi...i tako i treba bit. samo si sve to rekla...tu!

pitaš me što mi je na umu (to me obično fejs pita kad otvorim stranicu)? još uvijek isto. kako osamljenost izvire iz svih naših kutaka upravo onda kad zagasimo sva svjetla, kad pozdravimo zadnjeg prijatelja, kad otpravimo ljubavnika (može i u mislima)....na umu mi je ljubav, čežnja. što više izlazim sve više osjećam samoću. čopor te najviše podsjeća na...jedinku! ranjivu, snenu...još uvijek možemo trčati poljima. nisu ona tako daleko. jesam li još uvijek ona soseova luda:
"tek što si mi rekla:dolazim čekao sam;
kao što se želi puni mjesec ujesen,
da nam zasja nakon dugih pomrčina uveče.
-ja luda!"

ili mi je možda bliži kundera:"život je negdje drugdje" reče:

ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim
sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj
žena) nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta
se žudnja odnosi samo na jednu ženu).."

still got the blues....
Link

ne mogu se u njoj ne dohvatit jednog zapisa od prije koje godine o gnomima i trolima! zato jest valjda većini ovdje na blogu upečatljiv nick mai? pa ga sveudilj spominju i groze se njime. il od njega.svejedno. no, „Nije visina, obronak je strahotan!" pa tako u strahu od i za mai, bojite se svoje strahote! eto, meni ne pada napamet vukailisicu zvati nekim drugim nickom osim trenutnog i aktuelnog, a sigurna sam da ima onih koji su bili plodonosniji? ne pada mi na pamet vinslet se obraćat sa nekim njenim bivšim...već samo općim sa njenim sadašnjim! ko i sa pogninim. istina, obično to biva ko igra domina...jedna kocka padne, pa popadaju i sve ostale. pa me tako perce zove mai, a nema pojma što je sve i kako pisala mai? žalosno je da me većina ovdje pamti koju godinu. a najbolju sebe dah upravo na nike, menibezmene, rosejack_titanic...no, valjda je mai zapamćena po suštini..nikad više nikom? nećete dopustiti da vas voli, da mu vjerujete, da živite, da vi volite...da budete i kad niste. barem ne ovdje, barem ne javno. neki (hrabri) se blago u gospodinu povuku odavle, neki uporno mršave do neprepoznatljivosti (vega) kako bi bili fit (ha ha upravo ona mi nedugo spočitne da sam stalno na nekim dijetama a ja prvi i zadnji put to bila prije 15 let nakon što sam prestala pušit). koko čita ono što ne piše a vins i meija poput kakvih šiparica samozadovoljno komentiraju moj blog tri dana unazad? ii to uporno o nicku kojeg nema! pa bih voljela da mi kažete...što vam je mai tako draga? eto, profil deaktiviran već danima...da ne kažem mjesecima. tu i tamo nešto još napišem, but...ona još uvijek živi u vama? bome ste si utjerali strah u kosti! a vidim danima već o strahu. došla vam amygdala (ha ha ima li neke simbolike?) na dejting sajt te vam na blogu udjeljuje...milost! stoga i ja ištem milost (osobito ko meijina pobočnica budući me i danas presenitilo od mudrosti koja sijeva s njena bloga) i pristojnosti čak...zovem se sara_tera. ako je kome problem izgovorit ovaj nick, onda molim da ga nit ne spominje. u protivnom počet ću vas zvati kojekako...tako da će vam bit neugodno. mi škorpioni u ruhu vodnjeka posebno smo opaki..imamo lucidnost vodenjačku al je osveta...mračna i duboka poput onih špilja u kojima obitavaju škorpioni.
i bez komentara molim...udijelite to meiji i sličnima koji to broje!



ah da...i evo utjehe za neutješne koke....


Link

ah da, u kronici dana zaboravih spomenut da sam jučer pri izlasku iz garaže na cvjetnom gotovo se sudarila sa aleksandrom! ne onim makedonskim niti onim kraljem, al bome onim sevinim da! i nije tako loš, al nije nekaj...hm...moj sused je bolji. a kad smo kod njega, nije sinoć spavao doma..a nit jutros ga nema...pa sam sretna...biće da je neka cura u pitanju? jedino kaj ne znam jel bilo sinoć bože ovdi? jer ak je, znači nije ona i neće bit male plave rudlave dječice? ak je nije bilo (to perce sigurno zna) onda ima nade!?

napisah jučer da se neću javljati bar tjedan dana, osim u slučaju nužde! a kako neki muškarci imaju potrebi srati (to su nekoć zvali velka nužda) nisam odoljela. pa kaže on meni danas (nakon jučer):

"Draga V ...., prespavao sam i zakljucio da nisam spreman za vezu s tobom. Zasto? Predobro, cak i vise
nego to mislis, poznam tvoga pokojnog muza i shvatio sam da bi to poznanstvo bilo izvjesna barikada
u svaom pokusaju da ti se priblizim. Mislio sam da to nece biti tako, ali sinoc sam se uvjerio u
obrnuto. Nadam se da me razumijes, ispricavam ti se, ali moram ti reci da sam poslije kave s tobom
bogatiji za spoznaju da postoje ispravne zene i da sam na pravom putu kako si pronaci druzicu....
Volio bih kada bsimo ostali u kontaktu i sreli se na jos pokojoj kavici, poput one sinoc."

pa se pitam, zakaj muškarci osim u šekretu imaju silnu potrebu srati? jer, i meni se poneko (često i prečesto) ne sviđa nakon prve popijene kave pa mu ne pojem kak je..."ispravan"? koja je to grižnja savjesti, svijesti ili još bolje...mogla bih romane napisati na temu muškarčeve gluposti i poimanja dužnosti. i slaganja opravdanja za svoje postupke...jer oni će i kad ševe tuđu ženu reći da to radi iz...dužnosti! nije važno prema kome, čemu? no, na svu sreću moja intuicija mi reče da je on jebivetar...što sam mu i rekla, netrepnuvši. istina, u nekom obrazlaganju da to nije, pogubio se i moj konac od niti pa sam mu na trenutak i povjerovala. tako da sam mu sinoć poslala sms za laku noć! i to je sav moj grijeh! volim takva brza svršavanja, al unatoč druge polovice stoljeća ne razmem zakaj njima (muškarcima) uz svršavanje treba i...sranje?

taman kad sam pomislila da ću se odmoriti od meije i njenog pisanja na blogu (koji je btw užasan i sa i bez nje), kad eto ti ona danas opet piše. onako sva ustreptala nakon godišnjeg i prvo kaj joj dođe pod ruku (nogu) ili ne daj bože srce upravo...blog! a ja sretna da već danima ne moram pisat...biti tu..dolaziti...stvarno je blog pase...iskrica je pase! to mi ga dođe ko onomad kad sam pušila kutiju i pol cigareta...a sada došla na 2'-3 uz kavu! vjerojatno da ukinem kavu (a neću) ne bih niti pušila i samim time bila ovisna? eto, tako je sa mojoj iskricom. tu i tamo kapne neki dejt...eto, upravo neki dan bjah na jednoj kavi...dečec mlađahni (sram me reći), obrazovan, kuluturan, useljiv čak...but, nema kemije! s moje strane. iako je on pokazivao znakove da ga ja jako palim, ja se nimalo nisam zapalila. pa nit njega na koncu. jer lijepo smo se sporazmeli nakon prve kave...on bi sex da se tješi od ex (kak se ovo dobro rimuje) a ja bih vezu da se tješim od ex sexa! i to smo tako lijepo dogovorili u nedjeljno jutro da dugo već nisam s nekim tako lijepo dogovorila..prekid. tak da bi dobro bilo da vinslet i company odu malo na tečaj kako riješiti stvar? istina, lakše je o tome trkeljati na blogu nego se u stvarnosti primit posla i riješit stvar. iako ničeg nije nit bilo. no, neki me već i nakon prve kave prozivaju...kaj se skićem, da sam svuda samo ne s njima etc...ima i onih drugih, koje boli kurac zame (iako moram priznat da sve manje). takve i ja nastojim provarit s prvim...gutljajem vina! sve u svemu, na zapadu ništa novo. osim što sam upravo pri kavi i krustadi! čitam tu i tamo vinslet, vegu i meiju i baš si mislim kak je dobro što sam sama sebi važna...tak da mi one nemreju to bit! nit nebit! sve u svemu...jebeš blog! ja eto mogu trkeljat ovdje svašta a moji kavanski i pvt frendovi nemaju pojma da ja pišem i o...njima! tek toliko na temu..koliko je blog čitan! ostajte mi zdravo i živo pozdravlja vas (ne gavrilović ivo) mejina pobočnica! obećajem da se neću glasat bar tjedan dana, osim u slučaju nužde? a i godišnji mi se nezadrživo bliži...svi ste se vratili, pa ja moguć otić!

samo za društvo u kutu (vega & co)

robin thicke
blurred lines unrated

Link

u stvari ova verzija je još i bolja...nude


Link

Vikendom ona obično vino pije iz kristalnih čaša. Dobro je da ih još uvijek ima šest i da ih nije potratila bacajući ih za "savršenim muškarcem“. No, kako obično krpa ima i neku zakrpu, kruh pogaču, tako i prva vrsta uvijek ima i neku...rezervu. Kad čovjek nema vlastiti život obično promatra tuđi. Većina toga nit nije svjesna. Tog zimskog dana bje debeli minus. Ona je imala navučenu debelu kapu, rukavice tako da joj je samo nos i oči virili van. Ona, blondina duge kose savršeno građena bez kape, šala, bilo čega što bi moglo nagrđivat sklad njene figure. On u kapi ko za sibir. Samo su mu oči virile. I samo su se značajno pogledali i jedan titraj na kraju usana rekao joj je da ona nije ta i da misle isto: pa koji vrag tjera ženu da tak gologlava ide na tu neman. Dugo nakon ne vidje ga niti s jednom plavušom? Niti crnkom. Uglavnom sam. Uvijek u stvari sam. Ona većinom sa svojim pesom. Kako i doliči prilici, trenirka ili neke hlače po mogućnosti što prostranije. Ljeti kosa dignuta u rep, punđu...ili nešto nalik. Ima on neko čudno radno vrijeme i posao. I lijepi mali volvo. Dvodnevnu bradicu i crnu prošaranu kosu. Pomalo sijedu. Charme muškarac. Dovoljno visok, s pločicama. Ošišan taman koliko treba jer ona ne voli ćelavce. I ona zna bit dotjerana, često. Toliko da ostavlja dojam da je savršena žena. Ali uvijek je sama. Ili gotovo uvijek. Susret u liftu i pridržavanje vrata..hm...teško da joj je netko tako pridržavo vrata? Poneki nemir kad su sami u liftu. Bez riječi. On muškarac u najboljim godinama, tek što je prešao četrdesetu. Tako se barem čini. Ona, ljepotica nekih dana žena prešla polovicu stoljeća s tragovima ljubavi na sebi. Još uvijek lijepe oči, pravilan nos, usne za ljubiti s tragovima...opet ljubavi. I želje. Prodorni pogled njegovih crnih očiju ne ostavlja ravnodušnim. Negdje do i oko kosti. Svaki put kad ga sretne, poželi da je mlađa. No, kako ne može dokučiti njega, promatra njegovo bivanje. Auto parkiran pred prozorom. Vidi kada dođe i kada ode. Kao da ga čeka? Gotovo da mu poznaje puteve? A opet, samo kibicira! I čeka svog muškarca? Ima jedna jako zgodna mala u ulazu, isto plava. Čini se da je znatno mlađa od njega. Ali, ona ih je spojila u svojoj priči. Voli lijepe priče pune ljubavi i ljudi koji se vole. Žao joj je mladih ljudi koji su solo. Toliko toga ima u ljudskim životima što valja podijeliti. Upravo u vrijeme njena ručka on odlazi...valjda na ručak. I dok se ona valjala u svom krevetu zamišljajući kako vodi ljubav sa svojim muškarcem, onaj drugi je otišao! Ali vratit će se..uvijek parkira na istom mjestu!

Dok čekam da mi se ručak ohladi, napisat ću ovo kako mi misao ne bi pobjegla.
Znaš...baš te hoću! Unatoč toga što se nismo baš proslavili u ono nešto malo sexa na brzaka? Hoću te tako silno da već mjesecima mi nije privlačan niti jedan muškarac. Nije da se nisu motali neki, nije da nisam pokušala nečiji drugi zagrljaj poželjeti. No, tebe želim i hoću. I o tebi razmišljam. Zamišljam kako vodimo ljubav...dugo, puno! Ma toliko zamišljam nas da to nije normalno? Možda zato što nisamo...i ne izlaziš iz mog uma i tijela. Sve sam ti to već rekla. I vjerojatno si umislio svašta glede mene. Vjerojatno nisi navikao da žena tako jasno pokazuje da te hoće? Gotovo da bih mogla pustiti ti prisliyevu...you are always on mine mind...gotovo ko onaj citat iz „Hadrijanovih memoara“ M. Jirsenar. I ne želim stati...prestati. Al ne znam što ti želiš? Idem jesti...sada! A voljela bih dugo s tobom pričati o svojoj želji...možda bismo došli i do tvoje? Voljela bih toliko toga što nisam, ali si uvijek bio u prolazu. A ti jedini nisi bio prolaznik u mom životu (tako barem u mojim željama)....dugo već ne bje takvog!

e moj stranče....

Kada napokon dođeš, po čemu ću te prepoznati?
Tako se dugo već čekamo a nismo dogovorili znak, ni godišnje doba, ni grad.
Zavirujem u lica neznanaca u kafićima, tramvajima, knjižarama… zbog straha da bi mogla proći pored mene, i da ćemo se možda mimoići.
Ali onda se nasmijem svojoj ludosti, jer kako da se promaše oni čiji je susret zacrtan, a cijeli život put koji vodi prema zagrljaju.....

primijetila sam da ljudi koji me poštuju (i više no što bih htjela, jer to obično znači da me se boje) ne čine to iz poštivanja već iz straha...uglavnom! više strahopoštovanja. primijetila sam (ne jučer i ne jednom) da ljudi ako im uzvratiš njihovim oružjem i oruđem pomalo...zanijeme? osobito intelektualno jaki i bahati. recimo da nisu navikli da su drugi ljudi prema njima takvi već isključivo sebi prisvajaju to i tako! pa kad sam svom "savršenom muškarcu" uzvratila njegovim načinom, povukao se i zavukao u neku puževu kućicu. po mogućosti slinavu, kakvi i jesu muški slinavci. potom čitam vegu i njene lamentacije samo zato što nemre podnijet da ju netko drugačije vidi? jedno je njegovati vlastiti stil (kao npr ja) a drugo je ljude maltretirati sobom! čak i na svom blogu. no, sve to me nije dokrajčilo. jedna prekrasna pesa jučerašnjom svojom radošću unijela je i radost u mene! pa smo obje bile garave...mokre...ali vesele! jer, kako je netko upriličio palež savske pustopoljine na njoj najviše ima gara...popaljene trave...no sava je i dalje tamo...mami. i takve garave vratismo se predvečer nas dvije...nekakav mir i spokoj me primio. čak toliko da nisam niti trebala nečiju ruku, poljubac, pogled. iako sam poslala jednu ljudsku poruku pri kavi. kad osjetim da neko biće pati, kad vidim u očima...osjetim u duši...nisam ravnodušna! i smiješna mi ta zabluda i mit o meni kao ženi bez duše i srca samo za..kurcem! dobro je da me ima po...celom telu! i inače...ne volim melodrame...volim drame! normalno, u kojima sam glavna glumica. onak ocvala sa šalom i...lepezom! volim se...što ne znači da ne plačem često sa sobom! to je to odrastanje o kojem koko priča...što ne znači da sam se makla daleko od pete godine...po mojoj procjeni negdje sam pri...sedmoj!

ali ponekad dobro dođe ovaj blog! natočila sam si drugu čašu vina. to rijetko činim, čak niti uz ručak. no, kako sam sinoć otpravila u pakao (pakleni, sad znam kak je pri tebi) svog savršenog muškarca imam razloga nazdraviti! sebi koja sam to preživjela. istina, teškom mukom. jer, najviše bole vlastite zablude! neću se ogoliti ko pam, iako niti nemam tolko tajnih službi pri sebi. s godinama počnu otpadati ti repovi i gotovo da ništa nit ne ostane. ogoliš se pomalo svaki dan tak da se ti slojevi ljušte dnevno, a ne godišnje ili ne daj bože...svakih deset let! no, to se događa tek nakon pola stoljeća. kada se konačno sastaneš sam sa sobom. i tako se ja sretoh jučer ne sa sobom već sa njegovom kćeri! a nije prvi put. no ovaj put smo i pričale! kad te netko pozove na ručak pa to odgodi do večere...hm...nije u redu. kad te netko pozove na more pa potom dan za danom to odgađa...nije fer. kad te netko pozove na doček nove godine...pa se iznenada razboli...hm...pa kad te pozove k sebi doma, a iznenada kćer ostane doma i nejde van...hm...kad ti je auto na popravku iznenada i zato nemreš na produljeni vikend...ili ti je eto baš na oluju i produženi vikend rečeno da moraš doć i postrojit počasnu postrojbu..hm...kad kiksa u sexu pomislim hm..vrućina je koja ga onemoća! kad mu postaviš direktno pitanje: jesi li oženjen, a on odgovori: nisam....sve to mogu progutat! i gutala sam jer sam vjerovala da postoji...savršen moj muškarac! nemam fobiju bit sa oženjenim muškarcem ako ga želim...ako mi je onak baš po mjeri! no, laži nikad nisam tolerirala...barem ne one koje su...in continuo! cum grano salis? tamnice duše i tijela i labirinti kojima neki ljudi hode nikad ne prestaju! nisam ta. svijetla sam žena svijetle duše i tijela...što ne znači da drugima svijetlim u mraku..ha ha! samo sam svoja...u želji tvoja...no u pičku materinu i oženjeni muškarci koji nemaju muda to i biti! i žene koje ih takvima imaju. jadno je bilo tome svjedočiti...no, bilo pa prošlo!

sinoć sam na dvije različite adrese i različitim povodom poslala poruke (mail i sms) gornjeg sadržaja! obožavam to kako mi mozak u određenom trenutku (a priori a ne post festum) pronađe u svojoj sivoj kori baš ono kaj mi treba! ponekad ostanem zadivljena time...jer to je jedina svrha i razlog pabirčenja svega i svačega u životu. i previše znanja svega što je nepotrebno i neprofitno! čovjek obično cijeni to što zna ovisno o tome što mu to donosi u materijalnoj (ili nekoj drugoj) zadovoljštini. pa tako je moja sve manje neg materijalna. pače, ovaj refren jedne jako stare pjesme trebala bih ponoviti nekoliko puta...glede posla...države...ljudi...djece...roditelja. no tada mi nit aktualni saborski sat ne bi bio dovoljan. sve lakše i sve više mogu biti...bič! a nisam atila. a nisam nitit ta. još uvijek me košta no učim svakim danom sve više. dojadilo mi odlazit na mai radi pisanja blogova....pa ga pišem tu. iako su sve riječi suvišne...ostavit ću pjesmuljak od manfred mana i tekst...riječi su nenadjebivo dobre! tko bi reko?
manfred mann: ha ha said the clown
Link

Ha ha said the clown
as the king lost the crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Feeling low got to go
see a show in town
hear the jokes have a smoke
and a laugh at the clown
in a whirl see a girl
with a smile in her eyes
never thought I'd be brought
right down by her lies

In a trance watch her dance
to the beat of the drums
faster now sweating brow
and all my fingers are thumbs
wonder why I hit the sky
when she blows me a kiss
in a while run a mile
I'm regretting all this

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Time to go close the show
wave the people good-bye
grab my coat grab my hat
look that girl in the eye
where's your home what's your phone
number stop fooling around
could have died she replied
"I'm the wife of the clown"

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Jedna uvažena mlada blogerica (više komentatorica) nedugo mi reče kako ima uredan sex! Isprva mi ta riječ nije stvarala neki problem, but kako sam sve više razmišljala došla sam do spoznaje kako ja upravo imam....neuredan sex! No razmišljajući o pojmu urednosti, sjetih se dana (to je valjda jedna od rijetkih stvari zbog kojih sam zadovoljna što imam više od pola stoljeća) kada me obično liječnik/ca pitao/la...imam li urednu menstruaciju? Se razme, svakih 28 dana! Jer da nije i kada nije bilo tako, obično bi zazvonio alarm na uzbunu? I tako meni ta rječca uredan baš nimalo lijepo ne zvuči. Jer kaj to znači imati uredan sex? Jel to znači da ga imaš uredno svakih...hm...sedam dana? Svaka 24 sata? Svakih 15 dana? Jednom mjesečno? Ili možda ko godišnja doba? Proljeće, ljeto, jesen, zima! Bje jedan prekrasan korejski film. Ali uredan sex nije nimalo prekrasan. I riječ uredan me još podsjeća na iste poze...ono svaki put ista (uredna) misionarska poza! Ili neka druga. Uredna (redovna)! Baš mi je drago što imam neuredan sex i po pitanju termina i po pitanju poza! A i po pitanju orgazama. Jednom je to jedan, potom nijedan (hm, to već malo teže, al nije nemoguće), a kad zaredaju...počesto niti ne brojim! Reklo bi se da imam uredno neuredne orgazme. Tko o čemu ja o orgazmima. No da se vratimo na redovan sex. Dotična je mlada žena koja ima djecu. Nejačad bi se reklo. Pa e mam sjetim svog „urednog“ sexa u doba dječice? To je bilo razdoblje skrivača. Kćer ode na plesnjak, tulum ili štogod poput kave s društvom a on i ja brže bolje uskočimo u krevet! Hm, često kad nam se sexalo...onako za stolom iza ručka morala sam rješavati domaću zadaću ili gledati neki dječji film! Navečer, kada nisam bila za ništa, imala sam priliku voditi ljubav...hm, čini mi se da je to bilo onak...po narudžbi! Zato mi je uvijek bio draži..neuredan i neredovit sex! Onak, sexaš se kad hoćeš (moje omiljeno doba je upravo popodne poslije ručka kada postajem posebno razvratna), s kim hoćeš (hm...nije baš da je bilo moguće uvijek s kim hoćeš, ali uvijek sam to činila s kim i kada sam htjela od mogućeg) a i gdje hoćeš! Istina, ne ponosim se jednim sexom na radnom stolu, no zato ću uvijek pamtim jedan u moru, na stijeni, na zidu kupaone, u fotelji, na ležaljci etc). Baš se pitam kak se i gdje sexaju ovi kaj imaju uredan sex? Jel ta urednost podrazumijeva bilo što drugo osim kreveta? Itina, i sama sada pod stare dane preferiram sex u krevetu (i to sam se pobrinula da bude onaj hrastovi koji ne škripi i stvara zazubicu susjedima, iako imam susjede lezbe)! No, da se vratim na poantu ovog mog bloga. Htjedoh samo reći da mi je drago da imam neuredan sex! I vama predlažem da imate neuredan sex. Pri tome pojam neuredan nikako za mene ne znači sex od vremena do vremena (vjerojatno kod većine iskričara to upravo znači nakon nekoliko godina) već za mene to znači da se sexam kada želim, s kim želim i koliko želim (mogu)! Trenutno mi to vrlo polazi za rukom (da ne kažem i nečim drugim)! Jel tome razlog moj mlađahni dragi ili moje godine koje su sve samo ne mlađahne, ne znam? No, nije ni važno...važno je da traje! No, kako mi horoskop ima natruhe škorpionske nemrem ne primijetit ovih dana od još jedne mlađahne blogerice konstataciju kako ima ispunjen život unatoč bivanja na blogu i iskrici? Dapače, čak su dvije to ustvrdile (bucka i marta)! Pa nemrem ne zapitati se (onak škorpionski) kak to uspijevaju? Mislim, biti tu s večeri, s podneva i jutra a istovremeno bivati i s komadom? Uz svu onu mladalačku energiju i željom za izlascima, druženjima, ljubljenjima i sexanju, pitam se koliko vremena ostaje mladoj ženi za iskricu? Onoj koja ima takav život jedva da ostane pola ure i to na poslu? Zato i ne čudi koko (a nije šanel) i njena konstatacija da joj je žao svakog mladog stvora cca 20, 30, pa i do 40 ljeta koje ovdje boravi, jer to niti je normalno niti zdravo! Istina, i njima je vjerojatno ovo sajt na kojem sreću svoje vršnjake, ali bilo bi mudro da ne glumataju kako su ovdje radi zabave i laprdanja a ne nalaženja partnera! No za takvo što valja znati svoje nemogućnosti pa onda dedukcijom dolaze i do...mogućnosti! Jer nije normalno da mlada žena tipa bucke druguje s jednom ostarjelom ženom koja nena nikoga svoga (osim kučeta i mačeta)? Iako je meni i to normalno, ali pod uvjetom da ona to stvarno želi? Marta barem ima dječicu i utoliko joj još manje vjerujem da ne želi život...u dvoje! No, kada čovjek ne uspijeva u nekim stvarima, zaniječe uopće svoju želju i time ne postoji...neuspjeh i razočaranje! Danas sam pročitala jednu glupost (gdje će neg na fejsu) kako je normalnije imati lažan osmjeh na faci nego li svakome objašnjavati zašto si tužan? Taj javno proklamirani slogan govori tako puno o licemjerju, lažnoj sreći i kreveljenju i trkeljanju po cijeli dan ovdje na blogu! Neki poglavica od vinetuo čak reče da je njemu neprimjereno ovdje pisati bilo što ozbiljno? I ja bih vjerojatno tako mislila da si stavim...perjanicu?

p.s. Danas sam napisala pismo iskrici. Glede nemogućnosti pisanja na mom blogu i komentiranja tuđih blogova jer više nisam premium. Rekoh kako je to ružno i tužno! A potom se nasmijah sebi i svojoj naivnosti? A možda samo ljudskosti!