HIPOKRIZIJA

i tako nabrojah ja posvemašnji broj blogova kontra jednog nicka...reklo bi se prava večer dugih noževa! a što je sve izrečeno...smijeh me hvata! za tako malo rečenica izrečenih gore u blogu (ponovo sam ih čitala...ma baš je zapis pravi) toliko ljudskog jada...leleka....golgote! stvarno nisam si toliko draga da o meni cijelo popodne...večer...ma nickovi moji koji se odjednom trudite biti ljudi! pa se zezate i samo ste nickovi, al ste ljudi...jer vas je eto neki ljudo nick povrijedio, spomenuo, rekao svoju misao o dotičnom. i dok ste vi tute trkeljali ja sam eto s jednim uvaženim doktorom (al ne joj boli) razglabala o smislu...ljubavi! pa mi čovjek poklonio dvije knjige...vlastite! idem ih čitat...možda opet naučim kako biti..svoj i sam? btw može li itko od vas funkcionirati bez čopora? probajte, nije tako teško! dapače, vrlo je poučno i toplo! ako ništa valjaš se u vlastitom govnu a ne u tuđem!

kojim slučajem zaboravili naslov mog bloga, vrijeme je da ga posjetite! pa tako ja eto danas po prvi put konačno se domogah lapa (doma, jer na poslu me i nema već sam svuda ali ne pri kompu) i taman vidim ergov blog. rekoh sebi, taman dok ja spravim ručak (neke kineske klice i svinjetina koju jedem dva puta godišnje) skuhat ću si kafe i čituckati, komentirati i tako malo lamentirati. u time outu (ovo će se opet ergu jako dopast glede pronalaženja grješaka) do šetnje! i klice su pojedene, kava je tu, my only one cigarete (uf što volem taj engleski od nekad dok su ga tako rijetki znali, prefereirali su ruski) but, nema njega? bloga. i tako krenem dalje, kad naletih na vegu! valja primijetiti i zabilježiti da je žena nakon puno vremena opet nešto napisala. a ja volim čitati čak i kada se ne slažem s onim što piše. radije nego gledati slike, slušati muziku umjesto glazbe etc. da se vratim na ergosuma i styxu! sviđa mi se njihovo druženje na blogu...ko u dobra stara vremena! but, žao mi je što styxa tako rijetko piše. a ergo mi je pravo osvježenje, osobito muško! ne sjećam se kada je neko muško ovdje pisalo? iako ergo više sriče no što piše, više uzdiše no što nariče etc. ali ima dečko (ups...i nije baš više taj al što mogu kad one koji su 10 let mlađi svrstavam u pijonire) stila...duha...ma jednom rječju drago mi ga čitat. sofisticiran je za razliku od bucke...iako mi je jarka želja sresti neku sofisticiranu ergicu? marta je ponekad inspirativna, nenadjebiva al u principu isto kratka daha i izričaja! kada bi styxa imala martin gard, blog bi bio nenadjebivo mjesto dnevnih sastanaka. neke meije, une i ostale "hladetine" me uopće ne diraju. što ne znači da ne napišu ponekad nešto zanimljivo, posve dobro, predobro. but, što mogu kad ne podnosim tip žene koja je kao što rekoh...takva! tj. odaje dojam da je takva? btw kava je pri kraju, cigareta (ona jedna jedina al nije postkoitalna) je pri kraju...a i priča je pri kraju! danas nemam inspiracije pa pišem o drugima...za promjenu, ne o sebi! ajde malo vi pišite za promjenu o sebi a ne o drugima? i ne zaboravite....lupus in fabula...neka priča ima svoj uvod, razradu (zaplet) i kraj!

ponukalo me neko mjesto, nekog bloga, neke iskrice...lako je mlatit tuđim kurcem? tada su koprive iste ali kurac tuđi! pa tako se nitko neće izrugivati od sela mojeg malog (mislim na velegrad gdje su se rodili, odrasli, obljubili ili bili obljubljeni). dapapče, detepenci (u koje i sama spadam), doseljenici i ini do...uvijek i vazda će se izrugivat upravo onom kaj je staro, najstarije..kaj je pače dokaz postojanja tih i takvih prije a ne poslije! a neovisno od tog i takvog mlaćenja, ja sam danas tj. jučer umlatila sedam traktata od poruka na temu...zašto da te ne odjebem? volim ova svoja sofisticirana prostačenja. ne znam što nalazim u njima (valjda odušak prema mojoj uglađenosti i uljuđenosti koju pokazujem day by day urbi et orbi?) ili je to prokleti ispravan odgoj bez psovki i ružnih riječi, zakona koji se zove muškarac? ili je to naprosto sazrijevanje u čovjeku (da ne kažem truljenje) koje počima nakon prve polovice stoljeća? kako god i što god, sve to što izmlatite valja da netko i provari. voljela sam uvijek pisati. obračunati se. pa makar neprijatelj to niti ne znao. niti čitao. meni je bilo dovoljno da sam bojno polje načičkala...čičkovima! a nisam u fazi ratovanja. dapače, položila bih sva oružja. osim kurca. tuđeg, al svog!
(btw ovo je uradak na temu prostačenja i kako biti prost a da to ipak nisi)?

kad odeš, dobro se vratiti! još je bolje bilo otići. i dobro je promatrati. sve više a sve manje sudjelovati. pa tako promatrah ovih dana rane radove...od čupanja korjenja, kresanja granja, obrezivanja maslina etc. pa me prošla volja za kućom. barem svojom. i kako to obično biva, kada odem svi požele ići ili biti sa mnom. i nedostajem im. prijatelji ko prijatelji...uvijek ih ima možda i previše. i deset dana nisam našla za potrebno nikome se javiti...uglavnom. a mrzim sms. još više mrzim kada on svaki dan šalje milion sms-a. i kada me želi putem njih. osobito uz dobro crno domaće vino! a ja želim stvarnost. koja je obično negdje drugdje. pa tako mi se sviđa tip koji mi nije dostupan ili je nedostupan...a ne sviđa mi se onaj koji mi je pri ruci. i sve to ne bi bilo vrijedno pisanja da ne postoji na stotine živih slika mrtvih događaja. uglavnom smo na njima moja pesa i ja. nešto mora, borova, ježeva i poneki...čovjek. i jedna žena. i kako kraj obično biva ko pravi krešendo, tako bje i jučer. dopizdilo mi biti negdje...volim biti svoja kod sebe...bez da imam prema ikome bilo kakve obzire. baš se pitam (a ne pitam se) zakaj dugo vremena već ne primam na dulje vrijeme ljude u svoj dom, svoje srce, svoju dušu? naporni mi. al zato mi jučeranji dobar povratnički sex (a nije samo sex) nije bio naporan. iako sam vozila cca 400 km po nekim seoskim vukojebinama (maslenica je bila zatvorena) bila sam fit. no, ovaj puta je i on bio fit! može muškarac pričati što želi, ali ako te želi onda se to i osjeti! rasturili smo se! doslovce...ja glavobolju i bljuvanje do jutra on herpes...naravnoučenje...bolje i ne otići jer se ne moraš vratiti! jedino kaj se pitam jel to putovanje više nije za mene ili dobar sex?

dugo već, a ovih dana osobito srećući ljude (nickove) ovdje ne mogu ne sjetiti se svih onih ljudi koje sam sretala u živo? pa i neke blogere koji pišu jedno a posve su drugo. pa me to (a i jedna poruka večeras) ponukalo da promijenim svoj profil...tj. da ga upotpunim rečenicom:
hm...reklo bi se da nisam baš pametna žena kad sam od svojih fotki u galeriji čak tri stavila bez šminke i u trenirci...no to je samo dokaz da se ne skrivam. iako očekujem da me partner...otkrije. pa tako i ja njega...to je za mene sex....otkrivanje..uživanje...sjedinjenje!
tek toliko na temu skrivanja...otkrivanja...ah ta vječna igra gubljenja...stjecanja!
btw idem sutra na more..odmorit ću se od iskrice. nadam se da ću preživjeti i...vratiti se?

koja je u stvari ogromna! žena poštuje muškarca, pa ga voli. muškarac voli ženu, pa ju poštuje! u ovoj ogromnoj razlici je i osnovna razlika nje i njega! koja je nepremostiva od pamtivijeka. srećemo se samo tamo...u sjedinjenju (oliti ljubavi)! tko je tada most a tko obala, nije bitno! ali bitno je vidjeti most...kad si na obali! i vidjeti obalu, ako si most!

jutros samo sviram....dugo nisam svirala...a danima već mi ova stvar odzvanja u glavi..
Link

Dugo već nisam jela te napolitanke. Sigurno imaju pojačivač okusa, jer sam ih pojela u hipu. Možda stoga što mi je kava bila ugodna, ali ne i fina. Kad bi barem postojao pojačivač...osjeta dodira! I kaže sugovornik meni, pa ti si prekrasna! Puno ljepše izgledaš u stvarnosti nego na slikama. I razumijem oduševljenje...fotke su ipak samo fotke. A dugo već nisam bila na nekoj kavi. Imam običaj kada imam neku priču ne ići na iskričave kave. A kako je priča trajla dva mjeseca, očito je bilo vrijeme da i završi. Kao i svaka priča. Istina, još stoje bež ruže u mojoj vazi a stigli su i klinčeki...onak nježni domaći. Ah to cvijeće, dulje traje ono u vazi nego moje veze i priče? Danas sam opet tiho plakala, iako me nije imao nitko čuti! Ne zbog ove moje priče već zbog mog mr perfecta! Neki ljudi uđu u naš život iznenada i odu i prije no što su ušli. Ali, ostaju trajno u nama...više kao žudnja, čežnja, želja. I možda baš zato što nisu ostvareni, zato što ostanu u nama jer se nismo potrošili takvi neki...zato ih teško otpuštamo iz sebe. Najteže se oprostiti od sebe! Najteže je i oprostiti sebi! Kako oprostiti sebi čežnju? Kako uzalud čeznuti? A kako biti bez čežnje? Možda sam previše pojela napolitanki...i previše pojačivača...osjećaja. Pa osjećam tebe čovječe najviše, a rekoh ti da si...jadan! Nije lijepo nikome reći da je jadan, a kamoli nekom tko nam je važan! No, kako okvalificirati kad okljastiš sebe, osakatiš svoje emocije i postaneš netko tko nisi. Ili je možda jadan onaj tko ih ima? A nema ih i ne može nekome, kome...pokloniti? Tko zna, možda kao što su izmislili pojačivače okusa, možda izmisle i stroj koji...smanjuje emocije! Meni recimo treba takav stroj. Nekom drugom, možda upravo treba neki drugi koji pojačava? Jebena tehnologija svakim danom sve više napreduje. No, Jadro keksi su tak zakon...sjećam ih se iz mladosti...iako mi se čini da su tada bili s pravom mjerom. Kao i moje emocije. Nikad ih nije bilo previše a niti premalo. Kao i te godine sreće. Tada sam znala stati...prestati! pojela sam jedan red i otišla svom dragom u postelju. Sada, izreda se cijeli red a postelja...prazna! Čak i kad je puna, ne poželim da takva i ostane! Željela bih opet poželjeti ja nekog? Koga mogu i imati? Koji hoće i može mene imati? Nikad nisam voljela upitnike, jer je to značilo da slijedi...odgovor. I točka.

moj prvi je bio josip! josipovo samo što nije, pa se sjetih. a i nije samo zbog toga. možda zbog jednog trenutnog jose ovo i pišem. ili pak zbog prvog koji se javi ovih dana. ne u povodu josipova! obično me ne zaboravljaju kad me trebaju. btw uvijek mi je to bilo ružno ime. no, imena su ipak samo imena. e taj prvi al i ovaj drugi su škorpioni. a i ja sam neka polu. a zna se kakav nas glas bije. strast i sex...reklo bi se ko eses! pa tako an pasan dok pričamo o lovi dođemo i do sexa. pa je onaj prvi (što ne znači da nije ugrožen i ovaj drugi) sexualno ugrožen. unatoč ženi. drugoj. a vraća se prvoj? u sexu! pa se baš nešto pitam...kaj sam prošla 20 let od jose do jose da bih se opet sexala sa prvim mužem? ne muči me moral...nisam licemjerna...naprosto mislim da čovjek treba činiti ono što misli da treba...činiti! but, kažu ne treba se vraćat na staro. no, često sam u stvarnosti čula...ljudi se razvedu al uredno opslužuju jedno drugo..onak...pomoć u kući ne samo tipa majstor u kući već i...pomoć u krevetu! valja biti praktičan. ili ako ne, onda barem...prakticirat! a možeš samo i pisat o tome...i to je već nešto. napišeš na blogu i stvar je gotova! btw naziv bloga je ionako o anatomiji (ali ljudske gluposti)!

btw varim poslije ručka uz čašu vina i čitam ergov blog pa nemrem ne primijetit

Jer, kaj znači sex bez emocija? I kaj ti znači da se sexaš tek kad se zaljubiš? I da se ne sexaš bez emocija? I to činiš npr. jednom u šesto godina (sviđa mi se ovaj lapsus lingua). Nikom ništa. Osim kaj na sav glas vičem da mi nemoj naturat da je to normalno. Jer meni je normalno eto npr. sexat se svakih šest tjedana. NAJMANJE! I što znači zaljubit se? Jel to znači da nikad nisi spavala s nekim u kog se nisi zaljubila? Meni npr. treba da se zaljubim šest mjeseci...jer zaljubiti se u nekog ipak je nešto što traje, čovjeka trebaš poznavat, prihvatit, poželjet...etc. to sve nemreš za ciglih tjedan-dva...ili mjesec čak? No, ako ti se netko svidi, kako duhom tako i fizički, ako ga poželiš...posexaš se s njim? Ja da. I to mi je posve ok. Još nikad nisam s nikim otišla u krevet bez da mi je bio privalačan...kako umom tako i fizički. E sad, to što se početna privlačnost potroši u ciglih par dana ili par susreta, reklo bi se greška u koracima! Dakle, žena ima isti princip kao i muškarac. Jedino kaj muškarac ne kalkulira s kurcem, a žena uglavnom da (naravno ne s kurcem). Pa tako eto uvjetuje muškarcu svašta...od hodanja tj. druženja cca xy mjeseci, dana...a pobogu, bilo je i situacija i poneka godina? Zakaj žena ne legne s muškarcem kad ju on privuče, nije mi poznato? Biće da je u pitanju odgoj a ne i različitost fizike u odnosu na muškarce. E, u tome sam ko muško! Kad mi se netko svidi, kad ga hoću...imam ga. Ovo imanje je uvjetno...po Frommu...radije....jesam! a u prirodi je čovjeka da se ostvaruje...da se sjedinjuje, kako kaže taj isti Fromm. A u sjedinjenju muškarca i žene nema računice, nema tko je jači, bolji...tko kome...za ljubav je važna vjera u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. No, ako se to ne dogodi, ne znači da je sami pokušaj bio...sex bez emocija. Bilo je emocija, ali se nisu realizirale...tj. opstale...nisu odoljene toj kušnji...trajanja i sazrijevanja. Mislim da je jako malo i muškaraca koji odu sa ženom koja im se ne svidi? Dakle, emocije su prisutne, Marto. Ono o čemu ti pričaš, ljubav za novac, e tu nema ljubavi niti emocija. To je za mene čista trgovina. I tako je nevažno čime se trguje, sisama, ribom, kurcima, sladoledom...etc. Postoji kupac i prodavatelj! I nije mi jasna ta tvoja potreba Marto da tako doživljavaš svoju pičku (oprosti na prostačenju) glede prljavog kurca, kak veliš? Ta nije pička kapelica da joj treba svijeću palit! To je dio tijela koji ti daje užitak vlasnici. Ta neću se niti rukovati s bilo kim tko npr. ima prljave ruke! Ili pak ne? I samo tako sam ju uvijek promatrala, iako sam ju rijetko promatrala. Obično su muškarci s kojima sam bila imali osjećaj divljenja prema njoj. Meni dapače pak uvijek je bila nekako mrska i ne baš lijepa za vidjet. No ionako ne služi gledanju. Kao ni paljenju svijeća. Svoju prostu reprodukciju sam izvršila, sad slijedi proširen...užitak!

u ulici 150. brigade srećem se za istim stolom. a birtija se zove samo...birtija. prvi put kada sam u nju ušla, nisam tome pridavala pažnje. drugi put sam znala da je to ona. ista birtija u kojoj sam jednom, prije tri ljeta, nakon poljupca u vrat...za istim tim stolom, poželjela čovjeka. zar sam morala proći puni krug i vratiti se istom mjestu? nisam ga ja birala, ono je izabralo nas. opet smo na početku. sa svim svojim strahovima. on se boji jer nikad nije, a ja se bojim jer tako dugo jesam!
naši strahovi se sreću, zagrle i odu...dalje. ovih dana sam se često vraćala jednom imenu, valjda asocijaciji na čovjeka? danas kada spominju kako bi trebalo voljeti ženu, baš njegovo ime mi opet dolazi. bilo je to jedno ime iz ulice 150. brigade. tada nisam znala da je to ime ostavilo traga kao najljepše ime mog muškarca. nikad prije, nikad poslije niti jedan me nije volio tako i toliko na moj način! koji je bio i njegov. i upravo je čino tako i toliko kako sam negdje ovih dana pročitala (mislim kod meije) što bi trebao on činiti? zašto te boje i godine upijamo tek kada minu? zašto ih ne uspijevamo zadržati? zašto se tako često prave stvari događaju u krivo vrijeme? ili zašto su krive stvari (postupci) u pravo vrijeme? rekao si mi da mirno spavam, jer ne spavam! večeras, jedan drugi ti. jer ni ti ne spavaš. jel taj početak našeg nemira znači mir za mene? mir za tebe? ili je i to samo prolaznost ravne crte dok ne dođe do...kruga?

najbolja stvar koja me uvijek digla...i danas sam ju odslušala u autu...istina i curička od voditeljice na areni se začudila kako je ta stvar još uvijek dobra a iz davne 69 godine je (ili 68 nema veze)...pa eto da da se još malo opet dignem večeras

SATISFACTION by stonsi

Link

SIVA PJESMA NAJSIVIJA
Odmičem pokrivač osame
s olovnih udova
i odljepljujem se s mukom
od ležaja gorkih spoznaja
Smrznut pogled
u ogledalu istine
Na obrazu suze nesanice
zaleđene...
Led u žilama, tupost osjećaja
Preda mnom je
još jedno novo svitanje
što kao magla se vuče
uz visoke bedeme
krivih prosudbi,
beskonačnog očekivanja
i uzaludnog nadanja
/današnji blog by korala/

and

And the truth... will set you free. E da. Nikad nisam kužila o čemu ta rečenica priča. Kakva istina? Oslobodit će me od čega?
Djelovala mi je previše apstraktno, bezvezno čak.
Sve dok jednog dana nisam skužila. Treba govorit istinu, ma kakva god ona bila, jer se tak lakše kroči putevima života.
Al' da je jebeno teško, teško je.
Istina boli.
/današnji blog by boooocka/

O kako je tužno kada ovakva dva bloga stoje jedno ponad drugog...u prvom niti jedan ili jedan komentar a u drugom...preko 200 komentara!

Istina je tako rijetka, a laž...i prijetvorništvo...hm...i nije pjesma siva, najsivija...ona tvar u čovjeka je danas još više posivjela od...muke (barem moja)!

svašta mi se događalo ovdje na iskrici...ja sam se obrisala zbog nekih (više sebe nego njih), neki su se obrisali jer sam ih odbila, but...nigdar se još niti jedan bloger nije obrisao zbog mene! i to samo zbog jedne jedine poruke. žo mi je samo što je moje pitanje (javno upućeno na blogu) ostalo bez odgovora? but, pojavit će se neki drugi ergo pa ćemo stvar ponovit! do tada, molim malo korote....slikica žena u žalovanju i kako to već priliči i doliči...karminama! možete i cugu ponijet, čovjeku bi bilo drago! btw čovjek mi se sinoć javno ispričavao, iako nemam pojma zakaj? no, prihvaćam ispriku!

učinjen je neki dan na ovom blogu! a kako upravo varim po ručku, uz svoju čašu crnog vina (crtica iz private života) i u očekivanju da mi kava zakuha (turska sa šlagom...opet crtica...) ne mogu ne bit zadovoljnom. istina, ne i zadovoljenom. eto konačno danas jednog dana kada nema glupih smjehuljaka i komentara na blogu! reklo bi se da je postignuta svrha i smisao s mojim jučerašnjim blogom. btw kao što vidite, on i nadalje stoji tamo, kao što će i ovaj tu! za razliku od drugih, koji malo pišu i malo brišu. al uredno u čoporu komentiraju. i opet, meni komentari nisu potrebni. istina, blog na nicku mai sarai izrijekom se tako zove...ovaj malo drugačije. no smisao je isti! ja sam solo igračica. iako volim dansat u dvoje. no draži mi rock u krugu! tada se mogu bolje izrazit. isprika, ako je i to privatni izričaj i objava! i znate kaj mi je još simpa...ja sam točno napisala kome sam kaj imala...a ovdje cijeli dan danas se vrti neka spika...o nekom tko je kome kaj, ili nije i zakaj je..i tak. pa se pitam (ja koja sam informirana) o kome ili čemu vi to? eto, gotovo da bih se htjela ispričati bloškom pučanstvu što se usudim pisati poslije 17 sati? jerbo, htjedoh popit piće u ergovom kafiću, al vele da je zatvoren? zatvorio čovjek kafić u 17 uri? znam ja da se ovi mladi obično druže poslije posla (ali samo petkom), ali ima nas koji bismo nekaj popili i poslije posla...every day? anyway, pitala bih erga zakaj već unaprijed ljude svrstava u one s kojima ima smisla pričati i one s kojima nema tj. unaprijed ih degradira za razgovor? naime, pametan i obrazovan čovjek trebao bi svakome pružiti priliku da kaže kaj ima? dakle, biti spreman na razgovor i dijalog...pa makar to neimalo smisla i ne mijenjalo njegove stavove! ja npr. sam otvorena za raspravu, sa crnima, bijelima, starima, mladima...eto npr. čak i sa buckom? iako mislim da bi bila nekorisna. no, svejedno bih to učinila. znaš, ergo nije sve tako kako se čini? znam da znaš da je ispod leda...voda. reklo bi se to je isto, samo drugo agregatno stanje! no, ponekad sve to ipak samo...ispari!