HIPOKRIZIJA

Uvijek (kad kažem uvijek mislim na zadnjih osam let na blogu) su mi išli na živce „kuleri“ na blogu. Bilo je ženskih jednako kako i muških. No unatoč razlici u spolu „rejting“ je bil isti. Sveudilj su se trudili ostavit dojam kak su oni kul i kak su tu slučajno u prolazi, poradi dobre zajebancije i zabave. Toliko su se trudili ostavit taj dojam da je to bilo grdo za videt. Jer, oni nisu luzeri koji ovdje stanuju. Danima, satima, godinama! Oni mijenjaju nickove lakše nego neki čarape. I imaju ih ko aševe u rukavu tucet. Oni pače otvaraju odmah na tucet nikova, koje onda ko špilove karata bacaju pred nas bijednike! Ko kad igrate šah a tamo neki silni piončići samo smeteju. Čemu uopće služi ta pješadija, osim da plješće. Njima! I raja im nekak povjeruje? Često sam se pitala zašto i pokušavala si to objasnit? Meni je to tako prozirno i uvijek dokučivo. No njima...hm...kad ljudi sami povjeruju u svoje laži nije im čak niti bitno što drugi misle? Ostali su kulisa, nužna za neki "dobar" scenario, ali ipak samo kulisa. Uvijek se može nać dovoljno dasaka, čavala i...zabijaj! Najniži oblik vrijeđanja (normalno, jer nemaš argumente) je iskrivljavanje čak i vlastita imena (nicka)? Po mogućnosti to mora bit neka ogavna kovanica koja bi odmah u startu nokautirala protivnika. Potom slijedi bujica još ogavnijih komentara kojima se treba dokazat da je dotični/a sudionik bloga...gnjida, đubre, niže biće, glupača, koza...jednom rječju ne zaslužuje nit gromoglasnog prdeža. Kojeg obilato koriste (kao i druge izlučevine i opise) koji bi trebali posvjedočit istinitosti njihovog nipodaštavanja sumnjiva (osuđenog) blogera! U toj zajebanciji i ruganju sve je dopušteno. Privatna prepiska, sedmo koljeno rodbine, svi živi i mrtvi, sve informacije i poluinformacije kao i judi polusvijeta koji su kadri zakardašit kontra...dotičnog/e za malo topline i trenutak pažnje! To se zove ljuti boj i osvješteno pisanje! Što više pljuvačke, to veća čitanost. I vike: držite lopova! To što je "car" parade gol, nikom ništa. Ta nećemo pričat o njegovoj "hudoj sudbi" glede...supruga, mame, tate, djece, ljubavnika, posla i ostalih sporednih stvari koje ili nema i nije nikad imao (a nisu stvari) ili ih je imao/la...prekomjerno. Nije važno imati dobar brak, djecu, posao koji te ispunja, ljubavnika (ne nužno)...važno je prokazati bližnjeg svog koji iole podsjeća na...sreću. Jer, to je proskribiran pojam na blogu, iako je novijeg datuma. Sjećam se dana kad se ovdje posve lijepo dijelilo ljubavnička i ljubavna preganja i došlo na blog poput ove očice večeras, samo da bi se ostavilo malo ljubavi...svoje i poželjelo drugima njihove! Čak su i iskričarski blogeri tako zgodno očijukali...ponekad i otvoreno zavodeći i vabeći. Istina, bilo je i iskričavog frcanja, jer ponekad se događalo da više momaka želi jedno te istu djevu ili više djeva nekog "dečkića"...al sve se to rješavalo džentlmentskim ukrštanjem mačeva od...riječi i slova! Bilo je uvijek sekti, skupina zatvorenih za bio kakve slučajne namjernike i blogere koji su bili svoji. Takvi nikad nikom nisu bii poželjni, jer samim time što su takvi, sumnjima su morala. Ta zna se da svatko nekom pripada, otpada, služi nekom interesu? Dvorska svita bloška obično je bila uviđavna i nije često (zlo) rabila palac gore ili dolje. Tek tu i tamo očitim kradljivcima ideja, originalnosti i hvastavcima. Tadašnji blog vrlo je brzo izlučio prave od onih drugih. Zato je i bilo malo, ali odabrano drutšvo koje je pisalo. Uglavnom ne bje slika. One su stigle na blog puno kasnije. Čak bih se mogla i prisjetiti s kojim nickovima, a jedan od predvodnika bje zelena žirafa sa svojim zvjerinjakom. Autsajderi su pokušavali tu i tamo s pisanjem al su mogli doć do izražaja tek radnim jutarnjim danom kada većina blogera nije nit pisala. Neki su stekli i "slavu" u takvim uvjetima pisanja. Znalo se da je večer rezervirano za druženje, pisanje, bloganje! Nije to jadikovka za M. Hopkins i njeno...those where the days, već posve suvisla kronologija zbivanja. Većini vas to je danas nepojmljivo, jednako kako je mnogim hrvatima put u pakao i dalje....popločen najboljim namjerama! Davno sam napustila taj put i te staze, na koje većina vas tek kroči. Ja mogu bez vas a vi još bolje bez mene. Stoga, nije svih ovih riječi bilo vrijedno ovo mjesto (koje čine ljudi) već ljudi koji su ga činili. Više ih uglavnom nema. Pokoji relikt (koko, vrbi, zlica) zajedo samnom je ipak...reliquiae reliquiarum. Kako davno bje dok sam igrala šah, dugo mi je trebalo da prihvatim...pat poziciju! Koja se očitovala u tome da nepišem, pišući! Predajem partiju (predaja nije mat, medo jer govorim o pat poziciji) i odsada ću biti tek povremeni više promatrač nego li sudionik. "vječnim" veselim blogerima, kojima je sve smiješno (osim njih samih). njima želim još puno glupih, tupih i inih bivanja ovdje! Plodonosnost nije upitna, kao niti ljudska glupost. I hipokrizija (kakav je i naslov ovog bloga)! U mojoj srednjoj školi kad smo imali apšit naručili smo na gradskoj lokalnoj radio stanici: rastajem se cigani sa vama! Neću vam pustit tu stvar jer bi to značilo da sam postala vi! Pustit ću sebi jednu, ma dvije... dobru, staru...prastaru...meni ušeć!

Sachmo/What A Wonderful World
Link

i jasno,

moj lenon

Link

i za kraj...let it be

Link

dakle, prije no što odgibam (prestanem pisati na blogu) s bloga ovime podnosim peticiju iskrica blogu (dejting sajtu, adminima) protiv nickova.....ravus, rexus i thorex... koji svojim pisanjem na blogu vrijeđa dostojanstvo svakog čovjeka poglavito žene! stoga ostavljam otvoren ovaj blog u želji i nadi da ćete mi se pridružiti te da ćemo zajedničkim snagama maknut s bloga dotične nickove koji stvarno nagrđuju ovaj virtualni svijet i vrijeđaju svakog člana bloga i iskrice! ako pak ne, sretno vam bilo i uživajte u njegovim bljuvotinama. bolje niste nit zaslužili.

da zaključim današnji svoj dan na blogu (uz kavu) s jednom predivnom misli na temu kaosa i svega što on u stvari jest i nije!
ne samo kaos već i blog! (tko su mi a tko oni):

".... "Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi".

To ne znači da vjetar koji nastaje mahanjem leptirovih krila uzrokuje uragan, već da i mahanje leptirovih krila može promijeniti slijed događaja koji bi se zbio da leptir nije mahao krilima (svi smo bitni). Također bi se moglo reći i kako će zamah leptirovih krila spriječiti pojavu uragana na Floridi. Kada bi uspjeli uvrstiti sve moguće utjecaje na početne uvjete, pokazalo bi se da i dalje ne bi mogli u potpunosti predvidjeti buduća zbivanja...."

budući mi ne daš komentirat na tvom blogu, morala sam ovako otvorit blog. dakle, nama iskričarima koji smo na dejting sajtu fakat je žal kaj se blog pretvorio, prvo u prepucavaonicu, potom u izrugavaonicu (sjetimo se samo pok.hornija kojeg si sveudilj podržavala u njegovoj ružnoći, a potom i rexa kojeg većina blagonaklono tolerira) što je rezultiralo time da su se ljudi sklonili! pitaj se koliko si takvom današnjem blogu pridonjela i ti? jer, nekoć se nije stavljalo ljude na ignore samo zato što su drugačije mislili ili dolazili na blog izrazit svoje mišljenje. ljude se stavlja na ignore ako uporno dolaze na vlasnikov blog i vrijeđaju, omalovažavaju ili su izrazito nepristojni prema nekom od sudionika nekog razgovora. osim toga, meijo, blog ne služi kao razbribriga oženjenima, ubračenima i ostalima koji za radnog vremena nemaju posla pa dangube ovdje po cijeli radni dan! blog je mjesto gdje iskričari (koji znaju da su na dejting sajtu i da je prvenstveno pvt osnova njihove komunikacije) dodatno se druže, pričaju i razmjenjuju svoja iskustva dejtanja! gdje si ti u tome? nit dejtaš nit pevetiraš? dakle, reklo bi se opet, puno vike nizašto! što ne znači da ti ne možeš plakati za iskričavim blogom i svojom zanimacijom i ispunjavanjem života na ovim stranicama. no, ti imaš svoj život. no tebi je stalno za vrijeme tvog bloganja trebalo da nama solerima na našem dejting sajtu dijeliš savjete. nama to nije trebalo, pa smo se zato i povukli. reklo bi se kratko, divlji otjerali pitome! možda napose shvatiš da si na krivom mjestu, jer postoji portal blog.hr gdje se pišu blogovi. ovo je dejting sajt gdje se dejta...čak i na blogu! kako sam doajenka bloga (pišem od 2007g.) uzela sam si za pravo da ti komentiram tvoj blog, na mom blogu! zato je blog i umro jer nema na zapisima razgovora, rasprave...različitih ljudi različitih mišljenja. zavladala je isključivost i egoizam...ja sam jedini bog i nema drugih bogova do mene! rezultat je ovaj koji jest! no, nama iskričarima uvijek ostaje dejtanje i pvt...tak da...sorry!

the beach boys/good vibrations
Link

za dobro jutro, malo dobrih sinoćnjih vibracija! pozdrav blogeru kojeg sam sinoć srela gore u holivudu...a i svima vama, mojim dragim blogerima dobar vikend!
e da, znala sam ja da vam je nedostajala moja kupaona? mi vodenjaci ispunjavamo želje...još samo danas (circus maximus) u vašem gradu!

C/P mojih komentara (mislim da misli zasužuju svoje mjesto na blogu) na ovčičinom blogu:

hm...što vas je tak pogodila zlicina opaska da je iskrica bijeg od samoće? kad ona to jest! pri tome nije važno jeste li ubračeni ovdje (tim gore, jer to znači da s partnerom nemate dobar odnos) ili ste soleri...ona (iskrica) jest nadomjestak! onaj tko ima sadržajan i ispunjen život ne dolazi ovamo? po kaj bi to npr došao? da se druži s ljudima? pa ima ih in real life. priznat ćete da su druženja u real life puno puno...svrishodnija i nisu tako pološna! može te partner zagrliti dok priča, možes s frendicom, dok kvalitetno s njom pričaš, brinut o tvojoj djeci pa se ti malo odmoriš (ili tvom pesu npr)...etc! dakle, iskrica jest surogat kao i svi takvi sajtovi...ne samo dejting već i oni drugi (npr fejs). otuđeje čovjeka od čovjeka je uzelo maha i danak. no, fala bogu ima ljudi koji znaju i imaju o čemu pričati! meni je zoran primjer ovo ljeto bio moj partner...ja sam bila na iskrici i pisala blog a on je gledao seriju na tv. očit primjer kako svatko svoju glad za druženjem popunjava na svoj način? to dvoje ljudi nema što radit zajedno, ali kad su već zajedno surogatom nadomještaju svoj "suživot". nema ništa loše u tome da ljudi povremeno odu od svog partnera i druže se s drugim ljudima...ali ljudi koji su svaki dan na iskrici..upražnjavaju ovdje ono kaj nemju doma! samci svoju samoću i želju da s nekim pričaju, grle se i ljube, svađaju, jednom rječju ostvaruju socijalni i fizički kontakt..a ubračeni i oni u vezama..hm...isto to, jedino kaj su oni sami u dvoje!

Autor: sara_tera:(09.10.2015. u 16:38)

oni pak koji priznaju sebi i drugim da im teško pada njihova samoća (bilo u dvoje ili solerima) čine prvi korak da si pomognu i izađu iz nje! takvi su ovdje i ne skrivaju svoju namjeru da nadomjeste tu prazninu, novim ljudima, druženjima, razgovorima i svime što čovjeku treba! oni mogu bez beda pričaat i o ozbijnim temama al se i zezat jer oni su tu...svoji na svome! oni drugi, koji fingiraju sreću i da su ovdje samo radi zabave, lažu sebe i druge! bezuspješno. i oni se uglavnom ovdje smiju na glas...i traže da se svi smiju? jer oni svojim smijehom zatomljuju tugu i osjećaj samoće! sami pak žive sa svojom samoćom ne tjerajući ju već mjenjajući sebe, svoje okruženje a bome i ljude koji vide samo sebe. većina ljudi ipak ne vidi osamljene ljude...čak niti samo ljude! oni vide sebe i šlus! ima jedna dobra izreka...možete varati sve ljude neko vrijeme, možete svo vrijeme varati neke ljude, al ne možete svo vrijeme varati sve ljude!

Autor: sara_tera (09.10.2015. u 16:44)

nisam ovdje pisala od 2013.g. no danas me ova prepiska (iako, kao što je vidljivo nije od danas već baš od te 2013.g) potaknula i inspirirala. a kako i sam blog kaže (anatomija ljudske gluposti) valja mi ovo zabilježiti!


Ispis dopisivanja između korisnika sara_tera i xxx (starost 60. godina):
Četvrtak, 25.07.2013. u 06:31
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
sara_tera
Bok! Možemo se upoznati...????
Četvrtak, 25.07.2013. u 17:31
Pošiljatelj: sara_tera
Primatelj: xx
Re: sara_tera
ne..čini mi se da nisi pročitao profil, jer da jesi ne bi to
niti pitao!
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:49
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
sviđaš mi se...može upoznavanje?Iz Zgb sam,pravnik,profesor,akademski slikar itd...Ivan
čekam...
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:56
Pošiljatelj: sara_tera
Primatelj: xxx
Re: hm
kao pravnik, profesor etc...bio bi red da pročitaš kaj sam
napisala u profilu? pozdrav!
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:59
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
Re: hm
ko ti je kriv što ti nisi profesor itd....kakve to veze ima s
čitanjem budalo glupa

p.s.
(u svom profilu xx navodi da živi u nesretnom braku a ja u svom profilu napisah da molim oženjene da me ostave na miru)

kao što rekoh, vratit ću se! u suton prošlog dana. bilo je nužno. jer valjalo je proslaviti jedan ročkas. ne moj. ali lijepo je biti prvom damom! dugo nisam popila tolko crnog vina i zaboravih kako glava boli od tog (nisam nikad niti znala al po čuvenju). dobar je osjećaj biti opet u nečijem zagrljaju. onak, an pasan! lijepo se i ovdje vratit...imaš dojam ko da imaš zakupljeu pretplatu u lisinskom i svaki čas treba zasvirat...kisin! imam i prijatelje kojima sam se vratila. izgleda da čovjek skuži kak nedostaje ljudima tek kad ode? sve u svemu jedno dobro subotnje jutro. btw nastavak slijedi tijekom dana...treba proslaviti sve te...djevce (i djevice)!
Sammi Smith - Help Me Make It Though The Night
Link

btw evo komentara (na blog ivana "astradalnog" na temu koja se već danima provlači ovdje na blogu o poželjnosti da je muškarac znatno striji od žene)...jedne koja je "preživjela" tu "sreću" da je bila 15 let sa starijim muškarcem! ha ha...moja priča je malo drugačija...istina, tako počne kako si napisao ivane tj. kako kažu...on razumije, on je duhovit, on je pažljiv, on je galantan, on ima stila, on je u sexu pravi majstor etc...ali većina završi upravo tako kako je i moja...oni postaju nesposobni, stari i žena (ako je pametna) odlazi od njih! sav taj glamour prekratko traje da bi vrijedilo žrtvovati veći komad svog života zbog toga....eto, ja sam poklonila svojih 15 najljepših godina (ja sam imala 30 a on 42) i požalila sam. jer, sve što je bilo lijepo potrlo je ono ružno poslije...oni postaju egoistčni, sebični, impotentni, bahati muškarci koji su nekoć mogli sve..a potom im se ruši cijeli njihov svijet. i umjesto da potraže razumijevanje žene, priznaju da više nisu, ne mogu...oni postaju nemogući, nepodnošljivi...ko divlja zvijer u kavezu! nema ništa gore nego impotentni muškarac kojem je nekoć bio cijeli svijet pod nogama (tu govorim o muškarcima koji su bili i umom i tijelom a i materijalno vrlo, vrlo poželjni). tak da...jednom i nikad više! osobito ne nakon pola stoljeća...

gloria gaynor : i will survive

Link

davnih dana (u doba socijalizma kada većina vas nije uopće razmišljala o svom bitku) susrela sam se sa jednom zanimljivom pričom. bushido kodeksom, budiskičkim svećenicima i njihovim pričama, bashom (bje onomad i jedan nick ovdje pod tim imenom) etc. pa tako u jednoj od tih priča iskusni mudrac svećenik koji poučava svog učenika hodao je tako po ovom svijetu bez puno buke. naišli njih dvojica do neke mlade djeve kojoj su ispale sve stvari jer je uporno pokšavala preći preko ogromne lokve vode da se ne smoči. priđe stari svećenik njojzi i obujmi je te prenese preko lokvetine. djeva neokaljana i zahvalna produži put. a bome i ova dvojica. i idu tako oni svijetom kad eto oglasi se mladić učenik svećenik i priupita svog učitelja: učitelju, a zašto ste vi prenijeli onu mladu djevu preko lokve kad to nije dopušteno? na to će mirni svećenik učitelj: pa ja sam ju prenio preko lokve i tamo ostavio! a zašto ju ti još uvijek nosiš? danas je srijeda kako reče meija. a ja sam zapis o svojoj samoći i filingu glede iste napisala u nedjelju. onako, naizust! zašto vi još danas u srijedu lamentirate o tome što sam ja i kao napisala? davnih dana (1976.g.) živjela sam nevjenčana...potom se razvela još davne 90. kao preljubnica! potom živjela ko ljubavnica..pa se opet udala nadomak pola stoljeća! nije baš uobičajeno. no, ja s time živim već dugo...ne baš uvijek u suglasju, but nikad u proturječju. to savjetujem i vama. istina, vi ste danas tamo gdje sam ja bila u nedjelju..ja sam danas posve dugdje! gdje? ne pada mi napamet vama dijeliti savjete da vi svoju punoću osjećate kao moju prazninu ili da ja svoju prazninu nadjenem vašom punoćom. dobro vam reče vega: ima ljudi koji to što čine čine poradi sebe a ne drugih! vi ste kolateralne žrtve...bez cilja i namjere! tu ste ko i ja...stoga, stay well! meni je i mene posve dovoljno! iako ne znam što bi da mi nema mene?

primijećujem ovih dana da neki pričaju sami sa sobom? nije loše... no dobro je bit svjestan toga! ja eto trenutno pripadam političkoj (lijevoj) opciji koja je na vlasti tak da ne rogoborim...no koliko već sutra, za mjesec, godinu...eto opet vas desničara...i tak se kolo stalno okreće..no, valja poštivati legitimno izabranu vlast i njene postupke! pa se na legitiman način borit protiv njenih odluka, zakona...opet zakonom a ne čekićem i razbijat..hm...nešto što sam između ostalog i ja platila! tek toliko na temu čekića i..nakovnja (ćiriličnih ploča). iskreno, većini vukovaraca (a i nas svih ostalih) zabole za ćirilicu..neke budale su to onomad izglasale a kako sam legalista, poštujem napisano. ajmo to promijenit na legalan način a ne čekićem. iako neki znaju samo razbijati...ostavit ću ih u miru! a ovdje ću zatvorit komentiranje..jer ovo nije politička tribina već dejting sajt.
i da prijavila sam nick agentica tajne sile zbog govora mržnje i blog ispod!

dajem besplatni tečaj kako od ljubavnice postati supruga! zakaj? pa zato što sam jedna od rijetkih žena koja je od ljubavnice postala supruga...žena koja je uz djecu imala ljubavnika...ona koja je ostavila dva muža...ona koja je voljela 15 godina istog čovjeka....reklo bi se da znam kaj znači ljubav, ali i žena koja ostavlja. nažalost, obično o tome trućaju žene poput meije koje nit su bile majke, nit supruge, nit ljubavnice...al zato uredno drže slovo o braku, supruzi, djeci ...i to svaki dan ovdje. to kao da ja dijelim savjet kak se ponašat u...remetincu? zato, dajem besplatne savjete kak biti zatvorenik u remetincu! ne bih pisala ovaj glupi blog da nisam isprovocirana tamo jednom blogericom koja mi neda komentirat a priča gluposti! a glupost i pretencioznost valja takvom okvalificirat!

 zanimljivo da sam zapis pod ovim nazivom na blogu napisala nekog sličnog datuma...preciznije...21.08.2009. 17:56:53 ....no, kako nemam bootie call večeras ću samo zapisati a ne i obrisati se ko onomad! upravo se vratih s jednog eventa na otvorenom...jarun i kaže udruga samaca da puno samaca na jednom mjestu nije samoća! ne mislim tako. upravo hodajući od tamo ovamo, osjećala sam svu samoću! par gitara, dobrih pjesama, cuga nije dovoljno da čovjek zaboravi. ima jedna dobra himna nas samaca i dok ju pjevaš ne znaš jel bi se smijao ili bi plakao? od vremena do vremena zamišljam neke ljude, osobe i potom zagrljaj. onaj topli, meki dodir bića. trenutno ne mogu zamisliti, ne meki zagrljaj već lik, tijelo, ruke koje me obavijaju. s prijateljem sam popila kavu u najboljem kafiću tj. kava je tam najbolja (to je večernjak onomad proglasio kao second place glede kave u gradu zagrebu). potom sam ručala sa dragim čovjekom...fine punjene lignje, bijelo vino, kolači...podsjetilo me na negdašnje ručkove kod mene. i šetnja bje onak s noge na nogu! danas ni sara nije radila vratolomije. sve je bilo...taman. i večernje druženje...samaca! a potom mi je jedan zagrljaj dvoje ljudi pored mene bio posve dovoljan da shvatim da moj bootie call ne sadrži ime, dodir...nema adresu na kojoj stanuje moja želja, čežnja. iako ona još uvijek stanuje u meni!

dinah washington: what difference a day makes
Link

subotnje je večer i groznica filmska uglavnom trese iza zavjesa. ja polako dolazim sebi. ne od jučerašnje svirke i plesa iliti možda ruke u ruci. hm...dobar je osjećaj nakon nekoliko mjeseci kibiciranja osjetiti pogled (vlastiti) koji se zaustavlja na čaši pića. obično ljudi zapamte nebitno, ono što je tog trenutka rečeno. pa tako ja onomad rekoh da pijem šveps biter lemon i otada mi on naručuje dotični. dobar razlog za prići i provesti večer. nekoć se to tako radilo. nekoć su muškarcI dame častili pićem i potom pričali, plesali. nekoć su to bili živi ljudi. danas uglavnom je tu net. no, kako sam jučerašnju dramatiku preživjela (bit će to po svemu sudeći roman u nastavcima) uslijedila je nova. ova današnja! taman kad sam pomislila da sam ostala bez svoje sare (hm...kakav bi to nick bio samo tera?) ona je dobauljala do mene. onako mokra počela je skakat po meni. i ja se bacih na nju bez obzira što sam u hipu bila posve mokra. no, prije trenutak dva trčala sam savskom pustopoljinom i vikala iz sveg glasa:sara!!! kako nam se život iz trenutka preokrene i postane noćna mora? dovoljan je trenutak nepažnje, ona je opala u savu, bujicu ju je ponijela i ženska je plivajući (valjda) otišla na drugu stranu obale. dezorijentirana počela je trčat uz obalu, po obali...drama prvoklasna. tek skupljajući priče prolaznika shvatih da je to moj pas na drugoj obali. niti kada, niti kako ne čuh? no, prigrlile smo jedna drugu opet na ovoj obali. to me nije spriječilo da obavim posve dobar ručak sa kćeri i večernju šetnju sa jednim frankofonom? mi vodenjaci smo majstori priče. no, ova mislim ipak neće imati hapy and. možda i stoga što će me moj šveps čekati i drugi petak? pomalo shvaćam kako i koliko sam promijenila svoj život. slažem taj mozaik od...petka, save, sare...dobro je znati da i daljina može biti blizina. ona ljudska, topla. dobar je osjećaj kad i 70. godišnjaku moš dat savjet koji mu je još uvijek bolji sluga neg gospodar? ponekad se pitam koliko godina imam? osobito kad potrči ona djevojčica i prospe šaku savskog pijeska. ili ona koja je ludostima šarala plesni podij! vrijeme mi je promijenit zavjese...stavila sam ih prije par mjeseci kao zamjenske dok se prethodne ne operu. potom zaboravila i ostavila. sutra mi dolazi gost na ručak! u stvari, ponekad se pitam je li možda kod mene ko na kolodvoru? a ne volim metež. još manje putovati! čemu onda? ili sam možda samo u prolazu...dok muzika svira!

triggerfinger i follow rivers (lykke li)
Link

neki su me pokušali ovih dana demantirati da ovo nije dejting sajt već sajt na kojem se razvila plićina! a u plićini nemrem plivat...davno već! ponekad me ponese neki val u dubinu, but...roniti ne znam. vicevi i plitka konverzacija nikad mi nisu bili in. što ne znači da se ne mogu šalit i glumit klauna onak baš ko da je ovo cirkuska šatra! ali, 15 minuta uvoda je posve dovoljno. potom slijedi razrazda, pa zaključak. ne pristajem na plićinu. poznato je da sve što je lijepo, kvalitetno je i rijetko. tako i ljudska rabota. to što svuda oko sebe srećem ružnoću ne znači da ju moram i prihvatiti. pače, odbijam ju već desetljećima. čovjek je usamljen u ljepoti. kao i svaka ljepota prirode ili čega već drugoga je jedinka. nikako čopor. zato su valjda i oni traperovi majmuni ošli s drveta? istina, neki su još ostali. no, ja sam tu. čitam, slušam, gledam...osluškujem ljepotu! čak i ovdje...od vremena do vremena? al, plićina je tako zavodljiva..ta svi živi su tamo! eto, jučer otvoren šoping centar point u vrbanima. inače miran kvart i raskršće odzvanjalo je...čoporom! kamo god se okreneš...čopor? nekima je to prirodno stanje, but...nekima je primjereniji silazak...sa grane!

http://nexus-svjetlost.com/intervjui/item/29-davor-pavuna-esencija-covjeka-

i-svemira-su-svijest-i-ljubav-zato-cinite-dobra-djela

Link