HIPOKRIZIJA

danas sam postala prvi put mama...prije ohoho godina! nagradila sam sebe sitnicom a kćeri ću upravo odnijet naramak ljubičastih tulipana...al čekam na red? kokice se peku, samo što nisu. u petak se izgleda sprema veliki tulum u holivudu..cijelo društvo? neka...volim ljude, volim zabavu a i vrijeme je da zaboravim muke. bar na kratko. onda, sve opet po starom. dobro je da sam ovih dana kao u nekom mumificianom odijelu. ništa me ne dodiruje niti dopire do mene. ili je to sve samo privid?

prethodnog bloga, i nadalje pijem kavu kao i obično u ovo doba, pišem kao i obično u ovo doba, jedino kaj ovaj blog gotovo nitko ne čita? nit komentira. no, kako i inače zadnjih par godina više ne općim (verbalno) gotovo s nikim, ispada da nit nema razlike? poslala mi kćer danas sms...reci kad da se vidimo da ti kupim nešto za n. g. (jer božić ne slavim)! svjetska je...svaki put kad zasere, vadi se jer ima osjećaj krivnje post festum. a ja ne prodajem a nit kupujem ljubav. ja volim, al nemam kog! i tak...razmisllit ću dal da mi plati frizera (pramenove i još ponešto) ili da mi kupi špeceraj? jer, to mi nedosaje...poklone, darove i ostale krpice sam davno već samoj sebi ispoklanjala. kao i sve drugo. a još uvijek čekam da me netko iznnadi? ima li toga? koga? uf, ja sam nepopravljivi optimista s pesimističnim ponašanjem!

http://atma.hr/ne-pozurujte-stvari-sve-ce-se-dogoditi-kada-treba/

nakon finog odojka (to jedem dva puta godišnje i baš mi paše), poneke čaše bambusa, dobre pjesme a još bolje svirke...blamaža! ha ha...bilo bi smiješno da nije žalosno! eto, ne zaslužih u šest mjeseci poruku, al ju danas zaslužih. čudni su puti gospodnji?

nit ovaj put!

hm...love, inspirativan si mi, pa da znaš da hoću napisat blog na temu roditelja i djece. moj otac vojničina uglavnom je dijelio pravdu (već sam u ranoj mladosti osjetila razliku između muškog i ženskog spola) remenom i to seletivno! sinko jedinko bje svetinja a mi ženskadija od djece, pogodne za kažnjavanje. zarana sam naučila što je red, rad a bome i poredak u obitelji! znalo se da je na čelu stola mjesto za oca, hranioca i alfu. to što je on pio i pod stare dane postao notorni liječeni alkoholik, hm...bje dobra pouka. tako da se cijeli život nisam napila. tko kaže da iz loših stvari ne možemo dobro naučit? iako nisam voljela oca, poštivala sam ga. i danas ću za njega reć ne da je bio pijandura i propalica već otac koji me odgjio. no, zato sam prvom prilikom pobjegla iz roditeljskog doma glavom bez obzira...u drugi grad. i počela samostalno živjeti, našla si posao i raskinula sve veze s roditeljima. kojima sam se onda opet vratila...sticajem okolnosti...i ostala živjeti s njima i svojom obitelji ciglih 8 godina. otac je ubrzo i umro, a majka je konačno počela živjeti! nisam joj to zamjerala...dapače, bilo mi ju je drago vidjet kako pod stare dane (70 godina) dolazi s prosllava novih godina u jutarnjim satima, odlazi svaki vikend na plesnjak etc...u djetinjstvu sam se uvijek osjećala kao pale sam na svijetu, unatoč velike obitelji. bila sam drugačija od vršnjaka, brata, sestre...imala sam neki svoj svijet koji sam nalazila u puno knjiga koje sam čitalaa. i svojoj mašti i pisanju. takva neshvaćena furala sam kroz cijeli život. roditeljske ljubavi ne bje, sem na kapaljku.. i svi mi djeca patimo upravo zbog toga. roditelji misle da daju puno i previše, al ljubavi djeci nikad dosta. pače, kao djeca jedva da se sjećamo tih i takvih davanja. koja nas onda određuju kroz cijeli život. jer, mislimo da nismo dovoljno dobri i da nismo zaslužili roditeljsku ljubav? nju često i u zrelim godinama kupujemo od roditelja, time da im udovoljavamo i pokušavamo učinit sve kako bismo im bili...ono što nismo u djetinjstvu? a oni pojma nemaju za naše traume? i otuda svi prijepori, sve frustracije. ne volimo dovoljno sebe jer mislimo da nismo dovoljno dobri pa stoga nism zaslužili nečiju (roditeljsku i inu) ljubav! no, ima jedna bitna razlika između roditeljstva nekad i sada. nekoć su se roditelji poštivali ma kakvi bili...kao profesori i još neke profesije. danas djeca kažu ovako: a zašto bih te poštivala? zašto zaslužuješ da te poštujem samo zato što si mi roditelj, ak to nisi zaslužila? danas je priča obrnuta...danas roditelji trebaju zaslužit poštivanje svoje djece...valja to zaslužit? donekle se slažem, no tko je taj tko sudi i prosuđuje? objektivno? ima li toga? ili to dođe posthumno...kad djeca sama postanu roditelji, kad odu, ne daj bože djeca prije roditelja etc...eto, love...pokušala sam ukraatko napisati što mislim o svojim roditeljima...nisam voljela kakvi su bili, al sam ih poštivala! možda je to gore neg li što moja djeca mene i oca vole, al nas ne poštuju! neke nove i druge vrijednosti...ala novac...egoizam...postali su važniji od odi roditeljstvu? na koncu, jedna sam od onih koja smatra da manji dio dobijemo od roditelja (kostur) a potom gradimo i zidamo sami sebe! to smo što nosimo, istina, u genima...al smo više to što smo učinili i htjeli da bude od nas. na koncu, drago mi je da sam odgojila misleću djecu koja misle o svemu, pa i o svojim roiteljima, bez obzira kako?
p.s. zatvorit ću komentiranje jer mi nije do lamentiranja i slušanja tuđih savjeta i priča...naprosto nek svatko piše svoju priču.
i da...lijep je sunčan dan danas, unatoč mojoj virozi...i radujem se petku!

sam dobila, jer mi ističe premium! i kao i uvijek do sada, obično sam se znala pitati: jel ima smisla da uplati premium (najkraći) za slijedeća 3 mjeseca? što ako se zaljubim? što ako sretnem nekog tko je vrijedan moje pažnje i odlaska s iskrice? jbt ko da sam židovka (a ne samo napol slovenka)? normalno, da ga obično uplatim. i normalno da se pokaže ta odluka ispravna. čak i kad imam nekog dulje od mjesec dana, što je zadnjih godina nemoguća misija? a ne bih htjela biti ovdje i biti s nekim. to nije fer, barem tako pričam već godinama. a godinama sam tu i često s nekim, bar na mjesec dana. ha ha...u čemu je onda kvaka? pa u tome što obično tada ipak ne brijem (tolko) ovdje...dođem, napišem blog, pročitam poruke, ponešt i odgovorim i thats it! i ljetos sam tako imala jednu pričicu na ljetovanju s dragim, i dogodilo se nešto što mi je do tada bilo nezamisliv: otišli nas dvoje na izlet...na rastoke! tri krasna dana...pa potom i na more...pet dana zajedničkog bivanja. no, s večeri umjesto da divanimo i pijuckamo vinčeko negdje na obali, on gleda glupe serije a ja ni manje ni više...napisah blog na tu temu? tada sam def. shvatila da nas dvoje osim sexa nemamo ništa! no, nisam ovo pisala zbog toga, već onak uz kavu, šmrkava kakva jesam (mozak mi grozničavo radi) želim gerin blog apostrofirat i nešto kaj sam na njem napisala! o amorovim strelicama i bježanju od emocija? morti mi je okidač i ovčina kava...prva? jbt nikad nisam prvim kavama pridavala važnost...tek druga, treća su bivale važne? bilo kao palac gore ili kao palac dolje...normalno, važno mi je da se meni tip sviđa (jer obično se ja njemu sviđam...znam da ovo zvuči prepotentno, al je istinito) i da se ja poželim s njim nać opet? što ću s ova tri dodatna dana premiuma? vjerojatno ću se vratit na mai jer tamo mogu pisat bez premiuma...možda se neko vrijeme suzdržim od uplate? možda zbog, prve....druge...treće kave, čaja, kolača...hm...glasa, pogleda, poljupca...priče...pjesme...možda? sunce je na zalazu ponad plješivice! fališ mi, iako te ionako nema? ha ha...možda ću kad te bude, slavit tvoje odsustvo? tako često mi se čini...deja vou....a nije dobro nit što ćeš ovo možda čitat? kamo da se skrijem (ko srna gonjena od lovaca) ak više nemrem nit na blogu? uh...teško mi sllušat ovu stvar...no, ipak...živa sam! a sve je ionako samo privremeno, stalna samo mijena jest! umara to prepoznavanje istih pogrešaka, istih promašaja, a samo su...ponašanja? uvijek sam dopuštala da sam možda u krivu, al uglavnom nikad nisam bila. čak i kada sam bila (bilo me)! sve je to od vrućice...iako mi je hladna glava al još vruće srce. koliko sutra bit će drugačije?
tuti fruti...nasloni glavu...
Link

upravo je prošao najteži dio dana, tjedna...onaj nedjeljni ručak! s krasnim pogledom ka plješivici i sljemenu obično nedjeljom ručam sama. i taj događaj unatoč proteku vremena i nadalje mi je gotovo nepodnošljiv. osta još samo pokoji gutlljaj druge čaše vina. rekoh ti, umjesto da ti pričam kako mi je, nappisat ću blog. potom ću čitat vegu, sigurno ima i mene u njenom blogu. nema da omane! no, da se vratim današnjim divljim (oliti oboritim) oradama, blitvi i...samovanju! kad potječeš iz velike obitelji (četvero djece) onda ti je privatnost poželjna. nikad nisam imala svoju sobu do li tek u srednjoj školi kad se jedna sestra već zaposlila i otišla od kuće. odrastanje u obitelji punoj djece nosi želju za imati svoj plejs samo za sebe...za čitanje, za igru, pa i za dragog dovesti! potomm su došla i vlastita djeca...koja su imala svoju sobu, ali ne i ja kao roditelj svoju spavaću? moji starci su oduvijek imali svoju spavaću sobu pa mi to bilo čudno (ja sam bila ta koja sam svoj sexualni bračni život uškopila na uštrb dječje sobe) jer sam ja svoj prvi bračni krevet i spavaću sobu imala upravo nakon...dva braka! no, živt je takav...djeca odu, supruzi odu...ostanem sama sas svojim pogledom na plješivicu i sljeme. nedjeljom on je baš samotan. godinama često poziivala sam kćer i zeta na ručak, gotovo svaku nedjelju...radila bakanalije, potom prestala. iz nekih mojih razloga koji baš i nisu moji. ova druga kćer sa svojimm suprugom bje daleko zahvalnija na mojim pozivima i bakanalijama, al nema je više u blizini...živi u jednoj evropskoj metropoli i uglavnom se čujemo prek skypa. imam ja još uvijek obitelj, pače...ona se i proširila...unučicom! al nemam s kim objedovat nedjeljom? ljubavnike i "važne" ljude koje sam nekoć češće pozivala k sebi na fini ručak, uglavnm sam prestala. tu i tamo, netko to i zasluži a ponekad sam i ja dobre volje...pa pozovem! ili frendove...no sve rjeđe. zato mi valjda toliko i nedostaje moj čovjek? manje jedem, zato sam valjda i smršala koju kilu? pogled na plješivicu je i dalje isti, fina klopica također, but...ja sam stvarno spremna opet za...život u dvoje? stoga naslov laže, ima i te kako ima na zapadu nešto novo! čežnja za tobom!

happy! rekli mi sinoć da se to i vidi na meni. a ovjekovječila sam sebe ili se (opet u mojoj famoznoj kupaoni) prije izlaska na čagu. i opet more dobre mjuze. ovaj put je i disk đokej amater bil pun pogodak. ne samo po mjuzi. dobro vam jutro....sami, osamljeni...dobro nam veli maza. kome mi to ovdje govorimo što smo radili, kako se osjećamo i sve što jesmo ili nismo? možda najviše sami sebi, jer kad na glas izgovorimo neke strahote, ljepote ili dileme nekak je lakše. uvijek se nađe neki stvor koji te utješi? čak i tako da te razjebe...dobro je da smo svoji...idem sad popit kofi a potom ovaj vikend imam radni zadatak; biti od pomoći kćeri i unučici (zet skiće po veroni poslovno)! sve u svemu, strgana sam od tolke čage sinoć! no blistam (kako kažu)! možda ću se opet zaljubit? pa je ovo proba...da vidim kak to djeluje name? ha ha...dobro vam jutro, đezeri!

prođe i mjesec dana od našeg susreta! onako, usput sam pristala u uvjerenju kako će to bit još jedan...mimohod. ne ko onaj u povodu domovinske zahvalnosti vrućeg kolovoza, al pomalo sličan? pompozan, nepotreban al...upečatljiv! tebi. ja sam dugo sama pa me susreti u mojoj osamljenosti baš više i ne bacaju...na leđa! gotovo da se ne bih mogla sjetit kad se (ako ikad) takvo što dogodilo? počela sam sve više zaboravljat, iako pamtim ko da je jučer bilo. gledao si uglavnom u drugom smjeru i po tome sam zaključila da si...nezainteresiran? ni meni taj naš prvi susret ne bje od nekog dojma, no ipak intriga bje jača od ravnodušnosti. naša šetnja koja je uslijedila koji tjedan potom u suton grada i u srcu jeseni, odigravala se upravo u jedini dan kada zagreb miruje! kako li smo samo našli (nabasali, prije bih rekla) na taj birc u kojem sviraju...jazz? kat bje samo za nas...žestica nam je pasala. a onda poljubac između dva tramvaja bje znak za rastanak. nakon kojeg su uslijedili naši svakodnevni sastanci. ponekad možeš više reći uz posrednika nego li dok te gledam, dok me gledaš? nadam se da nećemo zašutjeti slijedeći put kad se dodirnemo? iako bih voljela već danas zašutjeti i biti ti blizu. toliko da me dodirneš, dirneš čak ko što si danas! još uvijek se pitam kako i gdje samo nađeš sve te lijepe riječi? samo se sjetih te naše...mjesečnice! i zahvalna sam bidenu što je u zagrebu pa sjedim u uredu i pišem...tebi! moja adresa je još uvijek ista, očekujem i ja tvoje pismo. ljudi si ponekad više kažu u čežnji nego li u zbilji. ono sve što si mi pričao, uradi! znat ću da si to ti!

danas sam si u orsayu u arena centru kupila baš onak glamuroznu crnu haljinu sa šljokicama srebrnim za novo leto! dekolte otraga, naprijed na cicama poneki nabor, duboki prorez otraga, pripijena uz tijelo baš kak ima biti...baš onak ko prava merlinka! tak sam se i osjećala glamurozno i šik kad sam ju probala i obukla. i nisam odoljela. nova godina je blizu...i bez obzira kaj se nadam da bum ju čekala s jednim dragim dečkom (mjesto je nebitno) nadam se da će bit priike obući ju? a za svaki slučaj sam si kupila još jednu onak tuniku crnu..sa malo šljokica i meni inače jako dragim otvorom spreda! i tako sam si kupila malo sreće. i takva hepi otišla sam na lanište i siget, poslovno! jer ovaj šoping ne bje poslovno već onak usput! i onda su mi u jednom kiosku opale na glavu dvije kutija sa svakakvim materijalom...onak sa staklene police! koja budala stavlja težak teret na gornje police...te je dotični samo isklliznuo. sva sreća, osim glavobolje ne bje ništ...nikakav potres mozga ili kaj? dotični šlampavci će dobit jezikovu juhu...danas sam opet naučila jednu životnu istinu: ne raduj se previše, kad tad klopit će te nekaj! čisti merfi! popila sam kavu, glava će doć k sebi, al ostat će krasna haljina...fotkat ću je jedan dan...imam dojam da sam više slaba na oblekicu nego na muškarce? barem zadnje vrijeme...no da se i tu ne dogodi to što mi se već danas dogodilo, da najprije skočim pa onda kažem...hop? ponovo pijem popodnevnu kavu otkad su napisali da je zdravo popit cca 5 kava...ja sam se ipak zaustavila na tri!

"...Prema izmijenjenom Kaznenom
zakonu, računalni sustavi i
internet uvršteni su i u kazneno
djelo govora mržnje, pa će se
ubuduće svatko tko 'putem
računalnog sustava ili mreže javno
potiče ili javnosti učini dostupnim
letke, slike ili druge materijale
kojima se poziva na nasilje ili
mržnju usmjerenu prema skupini
ljudi ili pripadniku skupine zbog
njihove rasne, vjerske, nacionalne
ili etničke pripadnosti, porijekla,
boje kože, spola, spolnog
opredjeljenja, rodnog identiteta,
invaliditeta ili kakvih drugih
osobina' kazniti zatvorom do tri
godine...."

http://m.tportal.hr/vijesti/234882/Od-jucer-su-uvrede-na-internetu-kazneno-

djelo.html

"....Kaznu zatvora izbjeći će pak oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko nekoga uvrijedite putem interneta, ta osoba može vas privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica. Jednaka je stvar i za sramoćenje gdje kazna možete iznositi do 360 dnevnica, dok vam za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevnica ne može biti manja od dvadeset kuna ni veća od deset tisuća kuna...."

bilo bi dobro da blogeri kojima je milo vrijeđati druge ljude (koza, krava, budala etc) da razmisle o ovom potonjem, prije no što takvima okvalificiraju druge blogere! istina, slažem se s bojazni da će sada svaka budala moći tužiti nekog zato kaj mu je rekel da je...ružan, debeo, mršav, glup etc...iako je to morti istina? no, sva sreća da je teret dokazivanja na onome tko tuži pa je za očekivati da neće biti puno takvih parnica.

za sve one koji su bili 21. 11. 1996.g. (bjah ta) na trgu za stojedinicu jedno malo podsjećanje...i pitanje: što bi vas danas odvelo na trg u tolikom broju? isto pitanje vrijedi i za sve one koji nisu tamo bili (iz ovih ili onih razloga)?
(objavjeno 21.11.2013. facebook)

a danas, devet godina poslije....većina nit nema pojma kaj je to: stojedinica? snježi vu zagrebu! takvo što (kao okupljanje građana u tolikom broju) je nemoguća misija. mi smo izgubljen narod, čovjek pojedinac, sva ova tzv civilizacija trulog kapitalizma! a snijeg? snijeg je i nadalje posve prirodna pojava! čak i u hrvata!

da malo citiram samu sebe (tnx gero)
"sex je samo svršetak...ljubavi! nema veće ekstaze od orgazma....uglavnom! dakle, ne mislim time reć da ljubav bez svršetka nije ljubav, ili da je svaki svršetak ljubav! ne, oni koji znaju, znaju! onim drugima džaba objašnjavat!

"uvijek sam se pitala što je to tako strastveno u vjeri...da će ubit za nju? nikad nisam razumjela vjernike (možda mi okusi i mirisi vjere nisu ušeč?) koji u ime boga, alaha ili kako li se već zove njegov bog ubija druge vjere? koji je to poriv i zašto samo "moj" bog mora biti ispravan? ja dopuštam i prepuštam svimma vama, ako želite, imajte svoga boga! al dopustite i vi meni da ja svog nemam! tj ne tražim ga u crkvi, klasičnoj molitvi, u određenne dane, na određenim mjestima! za mene je bog..svuda! i vjerujem u svoj život ovdje i sada, a ne u neki...bolji? možda ga i ima..al ga nužno ne trebam, jer sam ovaj ovdje zemeljski svojskki živjella!

"u stvari, sad kod gere vidim koliko mi nedostaju moji...blogovi! ups...bogovi! iako je tome kriv jedan dječak s kojim obično pričam preko žice...i ponešto uživo! skoro da bih rekla onu iz biblije...nemam drugih bogova do li...čovjeka!

btw gero, to što reče fromm je tako dobro opisao u svom "umijeću ljubavi"...gdje on govori o sjedinjenju! e to je prava riječ za čovjeka o kojem pričaš!

pašemi, bad..kaj velite na strast...mozga? o kako je predivna da strast za...znanjemm npr...ili spoznajom!

i toliko mi dobra ova kava s komentarima, da ću je pretvrit u...blog! tnx na izazovu, gero! vidiš kako nas uskrata tjera na...biće..na više...bolje! kad i dok uživamo, uglavnom ne mislimo o užicima...samo ih činimo. no kad ih nemma i izostanu..uf...vapimo! što nas više čini živima do li...vapaji? za bilo čim, bilo kim...čak i za životom?

na meiju djevicu logično mi da jazz i love reagiraju...razvaljivanjem pipice! a žal mi je kaj ta ista djevica nije shvatila smisao i svrhu...sjedinjenja? tak da...sorry pam na društvu! no, hvala kao inspiraciji za moj blog...ljudska glupost je...neizmjerna!

p.s.
u stvari htjedoh reć jednom dječaku koji je u ratu postao bolji čovjek da je sutra njegov dan! opet, zbog ljudske gluposti i zlobe, neki životi su prestali, neki su se nastavili u egzilu, neki su se vratili...a neki su i danas prognani (ko mali glavašević koji se eto još nije dokazao u glavama nekih budala....) hvala vam dečki što ste preživjeli svu tu strahotu razvaljenog (ne pipice) doma...života. da neki znaju značenje te riječi ne bi je nikad spominjali!

."A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.
Grad - to ste vi."
Siniša Glavašević
/hvala frendici na fejsu, citirano s njenog profila/