HIPOKRIZIJA

kad ga nemaš...u sebi, van sebe. kad te više ne vesele niti stvari koje su te veselile? kad se pitaš: whats next?

koje nema, a u njoj je trebalo pisat: "sve ove godine još te volim!" hm, a možda sam ja nekaj krivo razmela pa to uopće nije moja pjesma?

ponekad je izlaz...egzodus!

kažu, ako nije objavljeno kao da se nije nit dogodilo? a jest! dohvatih se...istina, trebala mi je neka pomoć ili bar pomoćnica, al ništ od pomoćnika! u stvari, pitam se uopće zakaj mi treba više neko muško? voljela bih kad bi mi bar netko od iskričara odgovorio? al onak, pod ozbiljno! s argumentima...za i protiv! što može dati, što već nemam ili uzeti što ja trebam?

dokrajči me! iako mi svako jutro stigne neka lijepa poruka! a s večeri i zazvrlji mobitel! iak je teško,ali volim kad me nema. tada mi je sve ravno. kokice i dalje pečem. jedino što me sutra zanima, jest petak! i plaćica. kad ti život prolazi u razmišljanju kako da opstaneš, kako da riješiš egzistenciju moglo bi se reći da je to dobar život! nema ushita, nema padova...gotovo ravna crta. osim poneke fibrilacije, ponekog sjećanja, poneke čežnje. uskoro nit toga neće biti. biti će daleko, predaleko da bi mogla posegnuti za...sms-om, pozivom ii sličnim želljama? kad je netko dovoljno daleko, nije blizu. danas sam ponovo na fejsu srela svoju "pokćerku". nema ona skoro nikog, a ja čuvam uspomenu na njenog oca. možda me jednom odvede i do kamenjaka na kojem je njegov pepeo. morti budem tada znala gdje i svoj da ostavim...da ga ostave? iako je to posve nebitno kad me nema. danaas parta na ulazu..jedna susjeda malo starija od mene! dolazi vrijeme za odlazak?

"...sto puta sam ti rekla da se od toga ne umire!" zar bi trebala? ona ili ti...obje ste mi prve, nema druge!

prodao si se za malo...glamoura? kad čovjek kojeg si primio pod svoje, u svoj dom te tako iznevjeri da ti čak nit ruku ne pruži, pače, učini to tvom " neprijatelju" koji te zvređa, što reći do li...juda! svatko od nas pod srcem kad tad grije neku guju. no i guje imaju svog prirodnog neprijatelja...samo ih se treba dočepati? a bit će to kad tad...i požalit ćeš što si jednoć svom dobročinitelju bio guja u njedrima! sjetit ćeš se toga kad budeš sam i bolestan i...ostavljen od svih i svega!

posvemašnji danima već na blogu! sva sreća, uglavnom više ne sudjelujem u toj kreaturi!

kad napišeš nekom (istina onak pripit): volim te još...nema ti druge neg da se...otrezniš!

takva mi je upravo stigla poruka u inbox! razmislit ću? kažu, treća sreća!

kojeg nije bilo! samo zvuk (poznati) mobitela i opet poznati glas. samo sam ručaka i bila pri kraju , pohane tikvice i picekovina. to jedem tri puta godišnje i baš taj jedan put zazvni mobitel. i on.. čekivala sam krešendo nakon sinoćnjeg mog komentara glede bolesti? no, kad ljudski kažeš čovjeku što ga ide, pametan čovjek shvati. valjda i prihvati? u stvari, u živtu čovjek treba znati tko mu istinski želi dobro, čak i kad se tako ne čini? popit ćemo i kavu, jednom od ovih dana! prije odlaska. kada odlasci više niisu dolasci, razumljivo je okretanje zvijezdama i cvrkutu ptica. ona i ja i danas ćemo u šetnju. jedna rečenica od jučer naročito me kosnulaa: ja nikom ne trebam osim sebi. i njoj, sari!

i tako...red derneka, red tugaljki, red rada i reda...i opet ispočetka! gotovo ko ova moja novogodišnja sarmica! svaki drugi dan. a čedo me pokušava utješit, đuro mi opet šalje zahtjev za friendship a nit nismo prestali bit frendovi...i tak...još samo čekam da iz snijega koji dolazi počnu žabe iskakat. e tek tada ću vjerovat...da sam normalna!

napisala sam danas blog pod tim naslovom. a onda, ne znajući što i zašto se dogodilo, svve je otišlo u vjerat. stoga sam odlučila ubuduće zapise uvijek pisati na predlošku. kako se ne bi dogodilo to kaj se danas dogodilo. i to ne prvi put. pa sada imam predložak, koji je istina malo proširen. pod gornjim radnim naslovom. istina, dotični se pretvorio (zapis a ne on) u nešto posve drugo, puno šire, puno veće, puno teže. eeto, to je problem kad nešto pišeš s predumišljajem. dok samo bacaš misli na papir (a ovo nije papir al kao da jest) toga nema puno. čim se osjetiš sigurnim, postaneš ekstenzivan. tako je i u životu. no, ovo nije život. ovo je tek imitacija.

koliko nas netko može razočarati? onoliko koliko nam znači! mene npr kad mi moj bivši, kojeg sam pozvala u svoj dom i ugostila ga tri tjedna (nije mu nit ptičjeg mlijeka falilo) prošle godine za božić i novu...nije u stanju ove godine nit božić nit novu godinu čestitat? valjda tako to ide u životu...svakom prema zaslugama? a kako je i moj arsen pokojni, pustit ću si njega...prekasna njegova pjesma...još uvijek mislim da činiti dobro i voljeti čovjeka nije grijeh!

Link

nakon nagrade, valjda stiže i kazna? jel jedno uvjetuje drugo? gdje si, što si i da li si? kao ja? ili te ima? jer mene nema!