HIPOKRIZIJA

je li svijet pun ružnih žena ili su ovi mladi dečki (30 i koja) poludjeli pa bapcu ko ja šalju poruke i snube! ili je sexualna suša u tih mladih ljudi? sve u svemu, nije normalno koliko mi ta balavurdija piše i divi se (valjda mojoj fotki)! šteta što mladi ljudi osobito muškaarci ne znaju procijeniti ove cure pa bježe od njih. nažalost, žene su postale predatorice a muškarci se sklanjaju i bježe. no sami su si krivi! ovaj svijet postaje ne lijepo mjesto. a ja se upravo spremam uživat život bez rada? nakon više od 40 godina..nadam se da ću u tome barem djelomice uspjet? u stvari, ostarjela sam u ovih 10 let tu. no, nije loše bit svjestan sebe. više ne posežem...više ne jurim, čakk niti ne jurnem. naprosto jesam, ponekad i sve više promatrač, tu i tamo...sudionik. nemojte me pitat čega?

mobitela,onog službenog! a uglavnom mi je služio za iskričava druženja. falit će mi i viber...i neke fotke...i još ponešto...no, sve ono bez čega moramo, i možemo! voljela bih te opet voljeti? jedino se pitam je li to moguće? zašto vjerujem da jest! zavaravenje? ajme...dosta mi ovih "artista" danas na blogu! još malo pa ću fakat postat ko neizrečeno...pišući sama sebi? moram priznati da je baš dobar osjećaj! jedino kaj se bojim da će me kad tad netko...otkriti?

fali mi moj jutarnji pogled na plješivicu, sljeme...morala bih se preseliti u spavaću sobu s lapom pa bih imala pogled na glavicu, sljeme...but
boravak je ipak bolji! kao i ova nedjelja danas. kava popijena, čitam blog i sviđa mi se kvalifikacija: plitka depra! i doista, često smo u njoj a da nismo nit svjesni? stalno mi pogled dok sam tu zapinje za tri slike u kutu. stoje još od travnja. ne stigoh ih objesit. a zidovi prazni.. moram nešto učinit. nije dobro stalno živjeti u privremenoj plitkoj depri? moraš il potonut il isplivat. sava sve hladnija. i nabujala. i odmah mi asocijacija na lajoša zilahija i njegovu vodu koja nešto nosi! naplavine. reče mi frendica (više znanica) da ona od napavina radi adventske vjeniće i ukrase? hm...raduje čovjeka kad nešto beskorisno čini korisnim. al češće je obrnuto...korisno učinimo beskorisnim? početak je kraja godine. hoću li iduću dočekat u drugačijem statusu? ne onom bračnom. sinoć sam imala jedan simpa malonoćno ponoćni razgovor. ko nekad. al ja nisam ko nekad! deja vu!

pišem sebi za sebe!

ovdje ostavila traga! u međuvremenu, cimerica mi se odselila, ja ću uskoro (bar se nadam), otkantala sam konačno neke stvari u svojoj glavi (bar se nadam), jer ne trebaju mi mrvice. bila u najljepšoj kući ever...pogled na zagreb puca, zidovi puni slika, viletina tisuće kvadrata, minimalistički uređena...u njoj živi jedan stari (65 let) jarac...sol. jbt čemu i kome ljudi žive u takvim velebnim prostorima? meni će bit dost moja terasica? sve u svemu, stanje redovno. nadam se da ću moći to što sam namjerila?

promijenih sliku u profilu...slučajno je nađoh u mobitelu. btw sutra sam pozvana na jedan fini ručak...u finom društvu! baš lijepo za dan žena! još uvijek ima gentlemana!

puna emocija, dojmova, eura, pive...uf, uvalila mi kćer gajbu češke original pive. tako je lijepo doći doma. moja pesa me svu oblizala, iako to ne volim. kokice i bambus...istina, crno fino vino koje sam tamo otvorila (francuski merlot) nije baš nešto u kombinaciji sa koktom, al ovih dana sam malo pretjerivala s cugo (hm...kad naručiš super koktel a onda ga ne popiješ do kraja to više nije neznanje već obijest...jer ne znaš što bi više pio?) iako se nitko nije napio...pa niti ja. fotke su prekrasne, osobito one profi. ove moje su tak tak...no više služe kao kronika događaja...druženje prije vjenčanja, za vjenčanja i poslije! oni su ostali, nastavili danas...pa sutra...hm.nije baš lako udavat se u pragu...svi to nekak dožive ko maturalac...ugodno s korisnim. no takvi su moji klilnci (kćer i zet)...sve za društvo.
a evo i jedne drage mi fotke...family na okupu!

žena, ta moja kćer! i druga kćer...i unučica...bile su sve tri prekrasne. i sretna sam što imam takve dvije kćeri. i suze su danas tekle ne vjenčanju. i sve je bilo predivno...i njih dvoje, i svi mi...roditelji, sestra, brat...prijatelji! i neka im je sa srećom. bit će i krasnih fotki...jedan brak je počeo...veza...odnos. sretno im bilo. ne sjećam se da sam ikad bila na tak dobroj svadbenoj večeri...brazilski restoran sa vajda 15 sljedova...nema što nisam probala...i to u centru praga! bravo djeco. danas je bila večera za starce i kumove, u subotu tulum za frendove (njih cca 30-50). prekrasno je vidjet te mlade ljude na hrpi...svi obrazovani, lijepi, pametni, mladi...nažalost, veći dio te mladost već jest vani...jadna moja hrvatska kam se sutra vraćam. neka su djeca sretna!

kaže doktor, nakon što me zabandažirao, da mogu na put! i kaže kćer da neću bit gladna. i da ništa ne trebam platit. a samo sam željela ne bit nikom na teret? udaje mi se kćer! lijepog li događaja. još samo da nije slomljenog palca, vožnje od 10 sati i osjećaja bespomoćnosti. da ovisim o drugima. ja koja sam navikla ovisiti samo o sebi. danima me već opsjeda jedan tip na fejsu al bojim se da ću to morat grubo otkantat. ne volim slatkorječive. a k tome oženjene? čak i sama sumnja dovoljna mi da je tip out! idem i odavdje...

nakon mjesec dana izbivanja s ovog mjesta (17.1.), vratih se baš danas, kao da si me dozvala...tebe radi i tvog zapisa. kao da je moj. hvala ti na tom što si ga napisala...iako ne liječi nit zaborav. komad sebe koji je otišao nikad nećemo više imati...s nikim...takav, taj...to je nenadoknadiv gubitak (ali i dobitak, jer ne možeš izgubiti to što nisi imao)

kako nitko ne voli nekoga tko nekoga ne voli! i što je subjektivno? pa sve je subjektivno. i sud o nekom tko je nešto napisao je subjektivan, osobito ako mislimo da je to što je ovaj napisao...subjektivno. nem objektivnog, tako ga mi glupo (da ne kažem neobrazovano) solit ljudima pamet kad nešto pišu zašto baš tako pišu? neki nemaju uopće smisla za pisanje, a čini im se da ga jako imaju. dovoljno je doć na portal bloga i svisnut od muke i nemuštih,, nepismenih i polupismenih ljudi. a ništa bolje nije nit na nekim portalima poezije koji se ufaju da pišu poeziju, pjesme i da su samo zato...pjesnici! rekla bih, i žaba digla nogu kadd vidje da konja potkivaju, zar ne? a konji vrani lete....a žabe ipak samo stanuju u močvari. i korisne su sam škorpionima...da pređu rijeku. sve drugo je...muzika!

eto, to je moja...homofobna hrvatska. odričem se takve države, domovine, porijekla, državljanstva...jer se ona odrekla nas, svojih građana koji su drugačiji, koji misle i koji su svoji...ja bih rekla, na svome! danas se služe suzavcem, sutra će otvarat neke nove logore samo za izabrane i drugačije...deja vou! može li ova država biti..."akcija stadion"?

http://lupiga.com/vijesti/necemo-se-pokoriti-lezbama-i-pederima-u-ovoj-drza

vi-ne-treba-suzavac-da-nam-se-oci-pune-suzama


dijelim ovo sa svog fejsa..da ne bi bilo da nisam znala, htjela, mogla..bilo što reći?

se preselila! u nas, pa smo tako sinoć nas nekolicina vječnih pivničara (2 para koja to nisu) imali seansu smijeha od 21 navečer do 24. bili smo zadnji u lokalu, svi mladi otišli a mi starci bi još. ja već doma spekla kokice, bila pri drugom bambusu kad zvoni mob...istina, druženje smo kakti dogovorili još ujutro, al kak se nisu cure i dečki javljali, ja se razbaškarila doma. i nije mi trebalo nit 15 minuta da se spremim, da dečki dojdu po mene i da zgibamo u jedan zgodan birc na cugu. normalno, pnijela sam i kokice...nek se nađu! da me pitate o čem smo mi to pričali cijelu večer, ne bih vam znala reć? i čemu smo se luđački smijali cijelo vrijeme,, nemam pojma. al znam da jesmo! e to je provod. lijepo je bilo noć prije odčagati urnebesno do 2 ure kad smo mi vodenjaci čoporativno slavili ročkase, al mi nekak bolje sjelo ovo sinoćnje druženje. a danas konačno mir i počinak! u 11 h sam u krpama. a najssmješnije je kaj ovo pišem iako nitko ne čita. no mene zabavlja...onak nedjejno varenje ručka (bez sexa post festum) i kavica! potom šetnja...falli mi moja cimerica...jbt kak se čovjek navikne na nekog i nakon tjedan dana? čak sam rekla da je nebitno jel mi muška il ženska cimerica...lijepo je kad dojdeš doma pa ti netko skuha ručak, kad s nekim uz kavu pričaš, kad ti netko prošeće pesu, kad dijeliš troškove...ma milina.. istina, moraš nekaj i pretrpit...al dost mi ove moje samoće!

moja prva bloška fotka (sinoćnji vodenjački ročkasI) bez premiuma? da vidimo jel šljaka?

umjesto bloga koji sam obrisala i ostavila za neke druge dane, citiram samo:
Nova Akropola /01.02.2017

"....Dobro je Temistoklo rekao perzijskom kralju da je govor poput šarenog tepiha, njegove su slike vidljive kad je odmotan i rasprostrt; dok su naprotiv skri­vene i nejasne kad je smotan. Ovaj drugi plod prijateljstva, koji se sastoji u boljem razumijevanju, ne odnosi se samo na one prijatelje koji mogu dati savjet (ti su doista najbolji), i bez toga čovjek uči od sebe samog, iznosi svoje vlastite misli na svjetlost i oštri svoj duh kao na brusnom kamenu koji oštri iako sam ne siječe.

Jednom riječju, za čovjeka je bolje da pripovijeda s nekim kipom ili slikom nego da dopusti da mu misli ostanu zatomljene. Dodaj sada, da bi ovaj drugi plod prijateljstva bio potpun, i ono drugo što leži vidljivije, a spada u okvire običnog opažanja; naime, iskren savjet prijatelja. Heraklit dobro veli u jednoj od svojih zagonetnih izreka: Suha je svjetlost uvijek najbolja. I sigurno je da je svjetlost koju čovjek prima od nečijeg savjeta suša i čistija od one koja dolazi iz njegovog vlastitog shvaćanja i prosuđivanja, koje je uvijek natopljeno njegovim osjećajima i navikama.

Tako da između savjeta koji čovjeku daje prijatelj i onoga koji on daje samome sebi postoji ista onolika razlika kolika iz­među savjeta prijatelja i savjeta laskavca. Jer nema takvog la­skavca kakav je čovjek prema samome sebi; i nema lijeka protiv laskanja samome sebi osim slobode prijatelja. Savjeti su dvovrsni: jedni se odnose na ponašanje, a drugi na poslo­ve. Što se tiče prvih, najbolji način da se duh održi zdravim jest iskrena opomena prijatelja. Strogo pozivanje na red je lijek ponekad suviše žestok i nagrizajući.

Čitanje dobrih knjiga o moralu pomalo je dosadno i zamorno. Promatranje naših pogrešaka kod drugih katkad je neprikladno za naš slučaj. Ali najbolji recept (najbolji, velim, koji djeluje, i najbolji za uzimanje) je opomena prijatelja. Neobično je vidjeti kakve grube pogreške i najveće besmi­slice čine mnogi (a naročito oni moćni) na veliku štetu kako svoga ugleda tako i svoga imetka, a samo zato što su bez prijatelja koji bi ih upozorio; jer, kao što kaže sv. Jakov: … sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se i odmah zaboravi kakav bijaše...."