HIPOKRIZIJA

ovdje ostavila traga! u međuvremenu, cimerica mi se odselila, ja ću uskoro (bar se nadam), otkantala sam konačno neke stvari u svojoj glavi (bar se nadam), jer ne trebaju mi mrvice. bila u najljepšoj kući ever...pogled na zagreb puca, zidovi puni slika, viletina tisuće kvadrata, minimalistički uređena...u njoj živi jedan stari (65 let) jarac...sol. jbt čemu i kome ljudi žive u takvim velebnim prostorima? meni će bit dost moja terasica? sve u svemu, stanje redovno. nadam se da ću moći to što sam namjerila?

promijenih sliku u profilu...slučajno je nađoh u mobitelu. btw sutra sam pozvana na jedan fini ručak...u finom društvu! baš lijepo za dan žena! još uvijek ima gentlemana!

puna emocija, dojmova, eura, pive...uf, uvalila mi kćer gajbu češke original pive. tako je lijepo doći doma. moja pesa me svu oblizala, iako to ne volim. kokice i bambus...istina, crno fino vino koje sam tamo otvorila (francuski merlot) nije baš nešto u kombinaciji sa koktom, al ovih dana sam malo pretjerivala s cugo (hm...kad naručiš super koktel a onda ga ne popiješ do kraja to više nije neznanje već obijest...jer ne znaš što bi više pio?) iako se nitko nije napio...pa niti ja. fotke su prekrasne, osobito one profi. ove moje su tak tak...no više služe kao kronika događaja...druženje prije vjenčanja, za vjenčanja i poslije! oni su ostali, nastavili danas...pa sutra...hm.nije baš lako udavat se u pragu...svi to nekak dožive ko maturalac...ugodno s korisnim. no takvi su moji klilnci (kćer i zet)...sve za društvo.
a evo i jedne drage mi fotke...family na okupu!

žena, ta moja kćer! i druga kćer...i unučica...bile su sve tri prekrasne. i sretna sam što imam takve dvije kćeri. i suze su danas tekle ne vjenčanju. i sve je bilo predivno...i njih dvoje, i svi mi...roditelji, sestra, brat...prijatelji! i neka im je sa srećom. bit će i krasnih fotki...jedan brak je počeo...veza...odnos. sretno im bilo. ne sjećam se da sam ikad bila na tak dobroj svadbenoj večeri...brazilski restoran sa vajda 15 sljedova...nema što nisam probala...i to u centru praga! bravo djeco. danas je bila večera za starce i kumove, u subotu tulum za frendove (njih cca 30-50). prekrasno je vidjet te mlade ljude na hrpi...svi obrazovani, lijepi, pametni, mladi...nažalost, veći dio te mladost već jest vani...jadna moja hrvatska kam se sutra vraćam. neka su djeca sretna!

kaže doktor, nakon što me zabandažirao, da mogu na put! i kaže kćer da neću bit gladna. i da ništa ne trebam platit. a samo sam željela ne bit nikom na teret? udaje mi se kćer! lijepog li događaja. još samo da nije slomljenog palca, vožnje od 10 sati i osjećaja bespomoćnosti. da ovisim o drugima. ja koja sam navikla ovisiti samo o sebi. danima me već opsjeda jedan tip na fejsu al bojim se da ću to morat grubo otkantat. ne volim slatkorječive. a k tome oženjene? čak i sama sumnja dovoljna mi da je tip out! idem i odavdje...

nakon mjesec dana izbivanja s ovog mjesta (17.1.), vratih se baš danas, kao da si me dozvala...tebe radi i tvog zapisa. kao da je moj. hvala ti na tom što si ga napisala...iako ne liječi nit zaborav. komad sebe koji je otišao nikad nećemo više imati...s nikim...takav, taj...to je nenadoknadiv gubitak (ali i dobitak, jer ne možeš izgubiti to što nisi imao)

kako nitko ne voli nekoga tko nekoga ne voli! i što je subjektivno? pa sve je subjektivno. i sud o nekom tko je nešto napisao je subjektivan, osobito ako mislimo da je to što je ovaj napisao...subjektivno. nem objektivnog, tako ga mi glupo (da ne kažem neobrazovano) solit ljudima pamet kad nešto pišu zašto baš tako pišu? neki nemaju uopće smisla za pisanje, a čini im se da ga jako imaju. dovoljno je doć na portal bloga i svisnut od muke i nemuštih,, nepismenih i polupismenih ljudi. a ništa bolje nije nit na nekim portalima poezije koji se ufaju da pišu poeziju, pjesme i da su samo zato...pjesnici! rekla bih, i žaba digla nogu kadd vidje da konja potkivaju, zar ne? a konji vrani lete....a žabe ipak samo stanuju u močvari. i korisne su sam škorpionima...da pređu rijeku. sve drugo je...muzika!

eto, to je moja...homofobna hrvatska. odričem se takve države, domovine, porijekla, državljanstva...jer se ona odrekla nas, svojih građana koji su drugačiji, koji misle i koji su svoji...ja bih rekla, na svome! danas se služe suzavcem, sutra će otvarat neke nove logore samo za izabrane i drugačije...deja vou! može li ova država biti..."akcija stadion"?

http://lupiga.com/vijesti/necemo-se-pokoriti-lezbama-i-pederima-u-ovoj-drza

vi-ne-treba-suzavac-da-nam-se-oci-pune-suzama


dijelim ovo sa svog fejsa..da ne bi bilo da nisam znala, htjela, mogla..bilo što reći?

se preselila! u nas, pa smo tako sinoć nas nekolicina vječnih pivničara (2 para koja to nisu) imali seansu smijeha od 21 navečer do 24. bili smo zadnji u lokalu, svi mladi otišli a mi starci bi još. ja već doma spekla kokice, bila pri drugom bambusu kad zvoni mob...istina, druženje smo kakti dogovorili još ujutro, al kak se nisu cure i dečki javljali, ja se razbaškarila doma. i nije mi trebalo nit 15 minuta da se spremim, da dečki dojdu po mene i da zgibamo u jedan zgodan birc na cugu. normalno, pnijela sam i kokice...nek se nađu! da me pitate o čem smo mi to pričali cijelu večer, ne bih vam znala reć? i čemu smo se luđački smijali cijelo vrijeme,, nemam pojma. al znam da jesmo! e to je provod. lijepo je bilo noć prije odčagati urnebesno do 2 ure kad smo mi vodenjaci čoporativno slavili ročkase, al mi nekak bolje sjelo ovo sinoćnje druženje. a danas konačno mir i počinak! u 11 h sam u krpama. a najssmješnije je kaj ovo pišem iako nitko ne čita. no mene zabavlja...onak nedjejno varenje ručka (bez sexa post festum) i kavica! potom šetnja...falli mi moja cimerica...jbt kak se čovjek navikne na nekog i nakon tjedan dana? čak sam rekla da je nebitno jel mi muška il ženska cimerica...lijepo je kad dojdeš doma pa ti netko skuha ručak, kad s nekim uz kavu pričaš, kad ti netko prošeće pesu, kad dijeliš troškove...ma milina.. istina, moraš nekaj i pretrpit...al dost mi ove moje samoće!

moja prva bloška fotka (sinoćnji vodenjački ročkasI) bez premiuma? da vidimo jel šljaka?

umjesto bloga koji sam obrisala i ostavila za neke druge dane, citiram samo:
Nova Akropola /01.02.2017

"....Dobro je Temistoklo rekao perzijskom kralju da je govor poput šarenog tepiha, njegove su slike vidljive kad je odmotan i rasprostrt; dok su naprotiv skri­vene i nejasne kad je smotan. Ovaj drugi plod prijateljstva, koji se sastoji u boljem razumijevanju, ne odnosi se samo na one prijatelje koji mogu dati savjet (ti su doista najbolji), i bez toga čovjek uči od sebe samog, iznosi svoje vlastite misli na svjetlost i oštri svoj duh kao na brusnom kamenu koji oštri iako sam ne siječe.

Jednom riječju, za čovjeka je bolje da pripovijeda s nekim kipom ili slikom nego da dopusti da mu misli ostanu zatomljene. Dodaj sada, da bi ovaj drugi plod prijateljstva bio potpun, i ono drugo što leži vidljivije, a spada u okvire običnog opažanja; naime, iskren savjet prijatelja. Heraklit dobro veli u jednoj od svojih zagonetnih izreka: Suha je svjetlost uvijek najbolja. I sigurno je da je svjetlost koju čovjek prima od nečijeg savjeta suša i čistija od one koja dolazi iz njegovog vlastitog shvaćanja i prosuđivanja, koje je uvijek natopljeno njegovim osjećajima i navikama.

Tako da između savjeta koji čovjeku daje prijatelj i onoga koji on daje samome sebi postoji ista onolika razlika kolika iz­među savjeta prijatelja i savjeta laskavca. Jer nema takvog la­skavca kakav je čovjek prema samome sebi; i nema lijeka protiv laskanja samome sebi osim slobode prijatelja. Savjeti su dvovrsni: jedni se odnose na ponašanje, a drugi na poslo­ve. Što se tiče prvih, najbolji način da se duh održi zdravim jest iskrena opomena prijatelja. Strogo pozivanje na red je lijek ponekad suviše žestok i nagrizajući.

Čitanje dobrih knjiga o moralu pomalo je dosadno i zamorno. Promatranje naših pogrešaka kod drugih katkad je neprikladno za naš slučaj. Ali najbolji recept (najbolji, velim, koji djeluje, i najbolji za uzimanje) je opomena prijatelja. Neobično je vidjeti kakve grube pogreške i najveće besmi­slice čine mnogi (a naročito oni moćni) na veliku štetu kako svoga ugleda tako i svoga imetka, a samo zato što su bez prijatelja koji bi ih upozorio; jer, kao što kaže sv. Jakov: … sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se i odmah zaboravi kakav bijaše...."

sam otkrila pjesnika (za pisca znam) u sebi! i to me zabavlja, pače raduje. šetam s pesom ili ujutro dojdem na posel i padne mi neka misao na um. sjednem i zapišem...kostur. a onda doradim i nabacim pomalo i mesa! mi krvna grupa 0 volimo meso! iako sam oduvijek voljela pisati, voljela bih da imam i mogu i to podijeilti s nekim. da me netko ččita, da me razumije, da razmijeni samnom? avaj...pustinja! no, kažu da i tamo ima života, cvijeća...jedino kaj dugo moram čekat prvu kišu? kažu da onda bude fešta tamo u nigeriji (bušmani) kada padne kiša. skupljaju crve koji samo tada nakon kiše izmigolje i onda naprave slavlje u selu! svi jedu i peku te proteine! čak i europljani. eto, nije loše ponekad otićć na dobru kaavu. ako ništa, upoznaš nigerijske crve!
i nadalje sam pri kavi u ovo doba!

http://atma.hr/ovaj-znak-je-niciji-i-svaciji-genij-kakvog-nema-sto-on-vec-n


apravi-ostali-tek-razmatraju/


a evo i tu je dokaz moje..neprilagođenosti! vodenjak je fiksni znak, iako zračni...no ta prozračnost sigurno ne znači da možete s njim raditi kaj oćete? ljudi mi zamjeraju da se činim odsutnom, da ih ne slušam, gledam...a ne kuže da ja naprosto prolazim ko zrak...kroz njih, s njima. u stvari kad napravim retrospektivu svog 60. godišnjeg života shvaćam da sam baš bila neshvaćena. no, nije to ono najgore...pružala sam i rasipala svim i svakom. sada, kada sam stala i očekujem egal odnos...ha ha ha ha (nema čovjeka na vidiku) said the clown

SUPSTITUT
umjesto dobro jutro
(16. siječanj 2011 u 9:53 prvi put)

I opet se vraćam…umijeću ljubavi


Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi međusobno komunicira iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra svog postojanja. Ljubav nije mjesto odmora, već neprekidni izazov, mjesto neprestane aktivnosti, rasta, mjesto zajedničkog nastajanja…umjesto da bježe od sebe. Sporedno je pri tome da li među njima vlada harmonija ili sukob? Čovjek iako u svijesti nosi strah da neće biti voljen, zapravo boji se da ne bi volio. Vjerovati u drugu osobu znači biti siguran u pouzdanost i nepromijenjenost osnovnih stanovišta, srži njene ličnosti. Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. Biti voljen i voljeti zahtijeva hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviše vrijednosti…te da se učini skok. I stavi sve na te vrijednosti. Hrabrost iz očaja je suprotnost hrabrosti iz ljubavi.

Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet misli ostaje uhvaćen u paradoksu (proturječju)! Jedini način koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo nalazi se, ne u mišljenju, već u činu!

U doživljaju sjedinjenja!

Stoga je borba mišljenja…nepotrebna!

Voljeti znači obvezati se bez garancije, prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav ljubljene osobe!


Svemu su nas učili…zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti….trgovati! Jedino nas nisu učili ….voljeti!


I zato, neću se boriti s…tobom...again!

(09.02.2014, 9,54 drugi put)

kako nemam novih priloga oliti mrtvih slika živih događaja (sve vrvi na fejsu od vodenjačkih i inih fotki ovih dana) ostaše mi samo...riječi!
(face 22/01/2016)
extreme more than words

Link

http://www.centaruspjeha.com/osjecaj-praznine-demistifikacija/

danas mi netko reče: nemoj biti tužna? nije to tuga...to je ova praznina!
i da...floskula: život ide dalje je ipak samo floskula. jer život sam po sebi ne ide! mi idemo...ili se vraćamo...ili napredujemo...ili stojimo u mjestu? sve što je prošlo, prošlo je...ne ide dalje! ono što će doći, nije još došlo! što postoji? ovaj trenutak...kojeg u stvari nema! zato i živim za trenutak kojeg želim da ima!