HIPOKRIZIJA

ova cura sa fotke (jedan selfie prije izlaska, inače, baka preko šest banki) je večeras uživala u route 66! dečki su prašili kak i inače praše nedjeljom, blues jam (druga fotka)! uživala sam.normalno i čagala. većina se samo njiše u ritmu a ja si malo to i podebljam! i zanimljivo je promatrat te ljude koji tamo dođu! uglavnom muški, srednjih godina, duge kose, poneki i mlađahni...ali svima je jedno zajedničko! obožavaju blues i to ovaj bjelački! a dečki praše li ga praše...malo ću svirati večeras!


Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link
Link

Ne može svaki dan bit nedjelja, iako danas jest! Već neko vrijeme nekako su mi svi dani isti? Ili možda prije, sliče...jer ne liče! Iako sam jučer ličila. I danas ću. Pol metra zida. I gletanje mi ide. Što mi ne ide? Uglavnom, ništa jer ide mi sve! Čak i kad nejde. Jučer mi se jedan čovjek najvio na oso buco! Dijeliti hranu s nekim je gotovo pa sveti čin. Po tome se držim onog poslanja ih biblije, iako ne dijelim kruh. Odvajam otpad pod obvezno. Otkad to činim nemam smeće, gotovo da je teško naći tako male vrećice za otpatke? I sve je sve manje. Čak i želje su se stisle ko veš u pranju! Ni to mi dugo već nije uspjelo? Nekako pazim kako perem veš! Općenito, sve više pazim. Imam konačno vrijeme. Tek sad kad pomalo već curi ko onaj pješčani sat koji gledaš pred sobom. A nije da sviram neku partituru već samo neki preludij. Iako ne znam čega ili koga? Moja predigra nema više prvi čin, drugi stavak...naprosto egzistira samo tako, kao predigra! Vječna predigra, života...znanja...sposobnosti! I ovdje sam tek preludij jer kako inače protumačit izostanak ljudskih priča, sudbina, sreće, tuge? Nastojim u tom svom preludiju svaki dan odsvirat neki dobar akord i izazvat titraj, bilo sreće bilo tuge. Ili poneke strasti? Kao večeras npr u Route 66. Blues jam dečki nenadjebivo sviraju. A dobro i izgledaju! Sve više razumijem muškarce koji gledaju mlade djeve. I meni je sve ljepše i draže gledati, iako mogu i dirati! Oni (muškarci) su postali tako plaha bića da se više ništa ne usude? Život bi bio tužan da čovjek ne čini svaki dan nove uspomene i sjećanja! I da, kad smo kod nedjelja, uvijek mi pada na pamet Parni valjak i njihova prokleta nedjelja. Btw jel ima netko na ovom sajtu tko voli valjak i ide na koncert u travnju? Prije četiri godine sam bila s jednom dragom mi blogericom. I baš smo uživale. Otada ih volim, onako tajno!

p.s. nikad nisam mislila da baha može netko izvodit na harmonici? pa sam se ugodno iznenadila od ove moje puljanke! evo kako zvuči taj preludij (srednjovj. lat. praeludium) → predigra)? Izvrsno!

Link

Živim solo, kak veli krelec, i ujutro bih voljela s nekim popričat uz kafe! Ali, kad već ne pričam, mogu pisat, pa nek ljudi čitaju! A nije loše niti pričati sam sa sobom, to činim sve češće! Neki dan sam napisala u blogu da me sram što sam na iskrici! Pa sam osjetila potrebu ponešto napisati o tome kako me lažni moralisti ne bi pogrešno protumačili? Dugo sam tu, od 2006.g. i nije da nisam imala veza, prijateljstava, druženja, čak i sex za jednu noć...dobro je jednom rekla juice, ako žena dovoljno dugo živi ima puno...ha ha... sjećanja! Pa sam se tako ovih godina družila kako virtualno tako i stvarno s dosta ljudi! Neću o prijateljima, od kojih su mi neki i danas, deset godina nakon, još uvijek...nabolji! Kažu da ti je prijatelj onaj koji će ti učinit ono kaj ti neće nit rođeni? Bilo je i onih drugih hinjenih, no kao što sve prođe u životu što nije dobro, tako su me i oni prošli! Nažalost, neki nikako da zaborave da sam ih ostavila, a osvetoljubivost često traje dulje nego li sam odnos. Ljudi teško mogu podnijeti i oprostiti što sam svjedočila njihovom jadu, čemeru, knock dawnu i ostalim ljudskim padovima, iako meni svaki pad znači i dizanje! Više ću prozborit o jednom sindromu koji me prati sve ove godine! Jedan znanac mi baš neki dan reče da je bio u prethodnoj vezi dugoj osam godina...i da je ona prekinula bez riječi? Kako može veza koja traje tako dugo otići samo tako? Obično se pitamo ono što ne razumijemo? Ja ne razumijem njih, oni ne razumiju mene! Moja prošla veza bila je po mnogo čemu jako dobra! Nakon dugo vremena konačno sam srela muškarca koji mi je bio egal partner, imao više nego ja (kuća u centru zagreba, privatni biznis koji još pomalo radi više iz hobija nego kaj mu treba, obrazovan, s njim sam mogla dugo i puno pričati, kulturan). On je bio dugo godina u lošem braku i to je ostavilo na njega traga, čovjek koji je godinama živio u podzemlju a jedina veza sa stvarnim svijetom bile su knjige (u životu nisam vidjela toliko knjiga kao kod njega). Obilazili smo koncerte, izložbe, plesnjake...od vintage bara, route 66, hard place do cabareta M. Ungara! Odlasci u kino, kokice, izlet u deželu...sadržajan i lijep život kakav sam nekoć vodila sa svojim ljubavnikom i suprugom dugo godina! Ali, ne zna se svatko nositi sa slobodom koju ima i izborom koji može učiniti? Sve te kao i prethodne priče ponukale su me da napišem ovaj zapis pitajući se: zašto ljudi ostaju u lošim brakovima, vezama dugo godina preko svake mjere? Moja poanta je u slijedećem: nisam ja toliko dobra koliko su drugi loši! Pametna sam i obrazovana žena koja zna da u današnje vrijeme i u mojim šezdesetim godinama života teško mogu negdje sresti čovjeka za druženja, ljubav, sex? Pa sam čim sam postala slobodna (drugi brak koji je završio prije 14 godina) odlučila učlaniti se na iskricu, potom badoo, two...a i u udrugu 50+! I tako već desetljeće. Ali, nije mi cilj virtualni život već onaj stvaran! I nije da nije bilo ljubavi, bilo mog zaljubljivanja bilo njegovog (jedno njegovo je upravo iza mene) ali nekako niti jedna ta ljubav i veza nije potrajala? Ne zato što su to bile loše veze, što ljubav nije bila dovoljna već upravo suprotno...željela sam sve a ne mrvice, željela sam kvalitetu koja traje a ne samo da traje....i željela sam to svom svojom žestinom i bićem! Bacam se u život posve! Dakle, dobar sex, dobar razgovor, dobar život sa izlascima, druženjima. Neki tj većina mi je bila zahvalna jer sam im pokazala kako život može biti drugačiji? Ali upravo taj žar i svestranost, strast kako fizička tako i intelektualna, ta želja za znanjem i životom, obično im je bila previše i da tako kažem, stajala me glave. Iako moram reći da me svi moji bivši poštuju iznad svega i dan danas smo si dobri! Čak i moj prvi suprug, kojeg sam ostavila me zovne svakih par dana da pita kako sam i kaže da znam da uvijek mogu računati na njega, iako je čovjek u braku! Ali, svaka ljubav ima vijek trajanja. Kada umjesto ushita, oduševljenja, dragosti, ljepote počnu otaljavanja, navike, druženja tek toliko da nisi sam, ružne riječi ili još gore, šutnja...jednako kao i hrana koja ima oznaku: best before, vrijeme je otići. Istina, možeš ju koristiti i nakon, možeš još dugo konzumirati nakon isteka roka trajanja...al time riskiraš teške probavne smetnje, trovanje i slična sranja! Tako je i sa vezama, ljubavima, brakovima...dobro je biti u nečem dok je dobro. Kad prestane to biti treba imati muda i biti sam! Ja uvijek kažem radije sama dobro nego li loše u dvoje! Neki će reći da nisam u stanju ostvariti dobru vezu? Kao demanti mogu nabrojati svoj dugogodišnji dobar brak (13 godina) te jednu dugogodišnju vezu (15 godina) koja je isto završila brakom...kao i zajednički život šest mjeseci prije par godina, te nekoliko veza koje su trajale od godine dana do par mjeseci zadnjih više od 10 godina soliranja! Poanta je da ja odlazim i prekidam kada priča nije dobra i kada uz sav trud stvari ne štimaju? Ili on odustaje jer ne može i ne zna drugačije? Nije bitno tko je kriv ili zaslužan, obično uzajamno ne možemo ili ne znamo....ili zaljubljenost i želja nisu dovoljne da se razlike prevladaju! I onda moja očaranost ili zaljubljenost (istina, zadnje četiri godine nisam se uspjela u nikog zaljubit iako nekolicina jest u mene) obično biva prekinuta mojim razumom koji ne pristaje na polovične odnose, odnose bez razgovora, sexa, odnose koji su sve samo ne dobri! Ok, reći će neki (tako vas biblija uči) u dobru i zlu...no, to vrijedi kad si s nekim godinama...onda trebaš gutat i ponešto opraštat! Kompromis kad postane sam sebi svrhom, guši i ubija čovjeka. A možda sam već i okorjela samica (iako sam svojim zajedništvom često pomagala druge)? Dugo već prati me jedan sindrom, od riječi: bolji si čovjek od mene do...za klasu si bolja od mene i sl. I obično post festum dečkima bude žao i ne znaju zašto nisu mogli drugačije? Znam, nije me lako pratit a kamoli prestić a muškarac je genetski tako građen da mora biti jači, veći od nje, svoje partnerice, jer većina je ipak još uvijek na brdovitom balkanu a zna se kako ovdje muškarci doživljavaju žene! Zato valjda i tolika zavist i animozitet i ovdje, kako od žena tako i muškaraca! Što je čovjek jadniji (neimaština kako fizička tako i ona mentalna) to je jalniji! Još toliko toga mogu! Kak reče jedan pametan čovjek, ja ću više zaboraviti nego što su neki ikad znali (umjeli)? Nije lako tako živjeti kad si sam i osamljen i uglavnom okružen ljudima s kojima rijetko kad i malo što imaš zajedničko? Ipak, s vremena na vrijeme podijelim sebe s nekim drugim bićem i zato sam tu! Taj sram o kojem sam pisala i na što sam mislil ne odnosi se na to da mislim da je iskrica loš sajt. Dapače, u današnje vrijeme internet upoznavanja su kao nekoć odlasci u kino!A...sram me mene koja ne mogu biti drugačija, takva prilagodljiva i prosječna! Ne mogu abdicirati od svog uma, srca, tijela! Zašto većina ljudi ipak to može, ne znam? I zbog njih me sram, jer kako reče Marcuse: ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! No, pomalo sam bezbrižna, jer sve razine će se spustiti, sva očekivanja će izostati, slijedećih deset let sigurno neću vitlat kopljima što ne znači da ću baciti sva koplja u trnje! Do tada, uživam u svemu što si mogu priuštiti, što mi drugi nude...nisam biljka niti vegetiram u virtualnom životu! Vrituala mi je samo sredstvo ali ne i put, osobito ne cilj! To je taj sram o kojem sam pričala...sramim (sram je jedan vid nelagode i neugode) se zato što sam bolja! I za vas, koji to niste i ništa ne činite da to popravite? Takva sam kakva sam i volim se unatoč toga, a volim i vas, ljude! Ne morate nužno i vi mene! Preispitujem se, ali ne odustajem od sebe! A vama, kako vam drago? Ako nećete biti bolji, budite gori...ja ne mogu!
p.s.
Ovaj moj zapis je naprosto moj pogled na svijet. Objavljujem ga ovdje možda samo zato što sam ovdje anonimna (iako svi imamo oib i uopće nemamo svoju privatnost), što sam platila ovaj prostor za pisanje i u 21. stoljeću više ne pišem dnevnik! Više niti ne ištem razmjenu mišljenja, ne diraju me niti pljesak niti kletve...naprosto sam tu i pišem sebi u brk! Iako nisam uopće brkata! I da malo odmijenim ove slikopise riječima, slovima...jer ljudi u stvari komuniciraju riječima, zar ne? Slike gledamo očima, iako kažu da su oči ogledalo duše! Jednu moju dušu i njezinu sliku ću ipak stavit dugo nisam već! Otišla sam u Dumovec i otada se družimo već više od desetljeća pa se može reć da sam i te kako vjerna i ostvarila dugotrajnu vezu (ha ha šala mala)!

koko! drago mi te pozdraviti ovdje, jer kao što znaš, mai obrisali pa mi ostao ovaj nick na kojem moram platit premium što mi se baš često i neda više iz principa nego li love! i uplatim nakon par mjeseci premium, napišem zapis i thats it! što se mene tiče. dobro si primijetila glede kučke, tim više što sada imaš pesu doma pa je za mene, taj izraz uvredljiv i za pesa a kamoli za ženu! no, neki ljudi imaju problem sami sa sobom! za tvoju informaciju, dotičnog tomislavakeca nikad nit čula nit vidjela u životu, osim kaj mi je svojevremeno slao poruke a ja sam ga kulturno otkantala jer mi nije bio zanimljiv! ponekad se oslanjam samo na svoju intuiciju. a možda si propustila zapis (kao i obično, cura ima običaj ili obrisati ili brže bolje sakriti sa tri nova zapisa) od cyberlady zajedno kad i tomislavkec, dobrodošlica sve u šesnaest? na koncu, svatko piše (a bome i njena fotka je dobra i baš će mi jedna takva torta falit za ročkas) ono što mu nedostaje u životu? hvala ti na ovom zapisu, jer o tome sam već pisala davno....nije u redu da svi šute kad se nekog vrijeđa, napada i bljuvotinama gađa jer to govori prvenstveno o onima koji šute a ne onima koji tako ružno govore! ne treba reagirati samo kad je netko pogođen, već bi trebali reagirati kao svjesni članovi jednog društva tj. bloga da je takvo ponašanje nedopustivo! no, žalosti me što jučer čitam da je i vrhovni sud oglasio da oglasiti nekog idiotom nije uvreda, iako se nadam da nisam dobro pročitala? nije ovo stvar samo bloga već i šire...kultura dijaloga ne postoji u ovoj zapuštenoj državi. ljudi ne znaju razgovarati, ne slagati se, imati posve oprečna mišljenja, ali ne ići ad hominem i ne vrijeđati se? na koncu, dužnost je svakog čovjeka braniti slabijeg (od djece, starih, nemoćnih, životinja) pa do čovjeka kojeg čopor razapinje, cipelari i slično. nažalost, znaš i sjećaš se koliko je toga ovdje bilo (i mene, i tebe...pašemke, čak i vege koja je i sama vrijeđala osobito tebe i mene...da ne govorim kako su neki se naslađivali, ala meija, dok je horni vrijeđao žene, objavljivao privatne podatke. danas, tj jučer ta ista meija drži slovo o poštenju, ponašanju na blogu i slično kao da nije tolike ljude izvrijeđala! očito imamo različite aršine za sebe a druge za druge? kakogod, ovo ti pišem ne zbog svega što sam napisala već samo zbog jedne stvari...tako mi je drago da imaš pesu! uživaj s njom. ja eto već 10 godina se družim sa svojom curom! i sve nam je bolje! oprosti na duljini komentara i drago mi je da si se javila ovako javno...ti i ja smo uvijek bile hrabre cure ma na kojoj strani života (barikade) bile! nikad te nisam doživljavala kao neprijatelja, čak niti ono društvo sa druženja uživo...naprosto sam to prerasla i otišla jer mi nije mjesto kao solerici u društvu gdje su skoro svi bili upareni (osim nas dvije), ali tako to biva u životu, neka poznanstva se stvaraju a neka propadaju)! a kjele i cyber mi sigurno nisu društvo, ma što tko mislio o tome! mene je uvijek vodila istina, a istina ne može biti loša (obično sam ovdje ljude gađala istinom koja im se nije svidjela). dalaj lama je dobro rekao: istina je najveća vjera i u tom smislu sam baš fanatik! stay well!
p.s. ovaj svoj komentar na tvom blogu stavila sam i kao blog, jer nije uopće samo moje dupe u pitanju!

ne bje me tri mjeseca ovdje što ne znači da nisam pisala, iako ne u javnosti! nažalost (zahvaljujući mojoj "najdražoj" blogerici koja me dala obrisat a ja nekak iz principa neću plaćat dok mi ne dođe voda tj riječi do grla), blog je i nadalje slikopis a ne blog tako da ću idućih par mjeseci opet dizat živac onima koji ne vole, ne znaju ili ne mogu pisati? a morti su i sramežeći? a ja im kažem na to, platite si anonsu pa pišite! a glede čitanja, ni ja ne čitam tko je sve umro tak da ne morate ni vi! neki će u korotu u povodu mog ukazanja na blogu, iako ne znam kome bih uopće mogla biti vijest nakon 13 godina pisanja i bivanja ovdje? kakogod, da ne kažem i kajgot! kad smo kod srama, i mene je sram kaj sam još uvijek tu, na iskrici, na blogu, u zagrebu, u HR! a sramota me i ovog naroda, mog naroda! al, što ćeš, nemam ja drugu domovinu (dežele sam se odrekla) tak da mi nema druge nego biti navek tu! još samo da mi koščice u prah pretvore i da me ima tko rasuti po kamenjaku? ide već i petnaesta godina mog uvaženog članstva posmrtne pripomoći! još malo pa ću postati i počasni član s mogućnošću da ne plaćam članarinu! ako se jako pitate i zbog toga niste mogli spati noćas, gdje sam i kako sam bila zadnjih par mjeseci moram vam reći (znam da vam je jako žal, osobito nekima) imam opet jednu krasnu vezu od pet mjeseci iza sebe! i opet smo ostali prijatelji (ubit će me tolki prijatelji)! u tih pet mjeseci bome sam uživala...obilazila zagrebačke restorane s finom klopicom, na tjednoj bazi dobivala hrpimice cvijeće, svaki vikend bila u gostima uz njegovo kuhanje....etc etc. da ne mislite kak je sve bilo idealno, znate kaj mi je falilo? sex! nemrem ja još uvijek bez...iako sad više nit ne znam jel bih mogla sa? sve u svemu, na zapadu ništa novo....osim kaj nekak učestalo umiru ljudi oko mene? istina, jedna bloška ex frendica se i udala iako joj neću poželjeti sreću jer nema u tome kako je sklopila brak sreće? i tak trkelj po trkelj ide to meni!
p.s.
opet sam po dobrom starom običaju obrisala sve iz ignore grupe ! ne volim kad ljudi dolaze ovdje vrijeđati, omalovažavati i ad hominem komentirati, što znači da su svi dobrodošli i svatko može ostaviti svoje mišljenje o temi, vremenu, prostoru...a i mojoj frizuri ako pri tome prikaže i svoju? pa kak tko voli i zasluži?

i kaže on meni da nas dvoje možemo biti prijatelji! a ja imam i previše prijatelja i ne pada mi napamet skupljat ih. davno je prošlo vrijeme kad sam skupljala značkice, salvete, sličice životinjsko carstvo i slične trofeje! više ne skupljam niti muške a kamoli prijatelje! pri tome normalno podrazumijeva da on meni bude prijatelj onda i u onome kaj njemu paše a ne kak se meni hoće! jer, svatko zove kad se njemu hoće a ne kad meni paše! ja rijetko zovem. evo i ovih dana mi se stalno porukicom javlja jedan bivši iako nemam pojma kaj oće? kad netko ne nađe godinu dana vremena da se vidimo, takve ljude ne smatram prijateljima! čisto levo smetalo i ne kužim kaj to ljudima znači? ta ljudi smo, valjda nam je komunikacija face to face imanentnija od nekih glupih face druženja, vibera ili sličnih "prijatelja"! jedan moj drugi netom bivši vidim sveudilj počeo pisati pričice na fejsu! i uživa u tome kaj mu bapci u dotičnoj grupi komentiraju, dive se! nikad nisam razumjela ljude koji iz stvarnog života pobjegnu živjeti u virtualni! tako i ovi ovdje na iskrici...oni bi sve nešto...dok je virtualno! al kad zagusti i treba otić na kavu, pojebat se ili ne daj bože s nekim otić u kino ili ručak...tajac posvemašnji! ah da, na zapadu ništa novo!

umjesto dobro jutro., iako bih prije rekla laku noć?

(16. siječanj 2011 u 9:53 prvi put moj facebook)

I opet se vraćam…umijeću ljubavi

Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi međusobno komunicira iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra svog postojanja. Ljubav nije mjesto odmora, već neprekidni izazov, mjesto neprestane aktivnosti, rasta, mjesto zajedničkog nastajanja…umjesto da bježe od sebe. Sporedno je pri tome da li među njima vlada harmonija ili sukob? Čovjek iako u svijesti nosi strah da neće biti voljen, zapravo boji se da ne bi volio. Vjerovati u drugu osobu znači biti siguran u pouzdanost i nepromijenjenost osnovnih stanovišta, srži njene ličnosti. Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. Biti voljen i voljeti zahtijeva hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviše vrijednosti…te da se učini skok. I stavi sve na te vrijednosti. Hrabrost iz očaja je suprotnost hrabrosti iz ljubavi.

Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet misli ostaje uhvaćen u paradoksu (proturječju)! Jedini način koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo nalazi se, ne u mišljenju, već u činu!

U doživljaju sjedinjenja!

Stoga je borba mišljenja…nepotrebna!

Voljeti znači obvezati se bez garancije, prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav ljubljene osobe!


Svemu su nas učili…zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti….trgovati! Jedino nas nisu učili ….voljeti!


I zato, neću se boriti s…tobom...again!

(09.02.2014, 9,54 drugi put)

kako nemam novih priloga oliti mrtvih slika živih događaja (sve vrvi na fejsu od vodenjačkih i inih fotki ovih dana) ostaše mi samo...riječi!



Link

ovaj tjedan je blog toliko napredovao da to valja zabilježit! mojim prvim zapisom u ovoj godini! a koliko je sadržaj minoran govori više o stanju bloga, kao i mom stanju! zanimljivo je da je čak omjer fifti fifti blogova sa slikama (slikovnicama) i onih sa zapisom (tekstualni)! ciglih pet rečenica maksimum! da ne pijem kavu i razmišljam o svom bitku, došlo bi mi da se vubijem od tolike gluposti prisutne na blogu! e da je to barem sva glupost koja me okružuje? posvemašnja, gdje god da se okrenem! od obiteljske situacije koja je blago rečeno hladna ko da sam na antartici, do one zavijene smogom u gradu zagrebu! ne samo glede meteoroloških stanja već i glede dna države u kojoj živim! nemam rezervnu, iako sam nekoć mogla lijepo birati slovensko državljanstvo, ali nisam! janezija mi je uvijek bila bljak državica čiji mentallitet mi se nikako nije svidio. nažalost, imam prilično tih gena, ali što mogu! nosim se s tim iako ne i ponosim! no, sve to me ne sprječava da sam sinoć vodila male noćne razgovore! simpatično nakon dugo vremena! mislila sam da toga više nema tj da nije moguće! ne zanašam se, ipak sam ja samo priučena tome. svojevremeno je vojo šiljak bio majstor malonoćnih razgovora! magla, suton, siječanj...hm...to me ipak (kao ni toliko toga osobnog) ne sprječava da se smijem! zadnjih dana se jako puno smijem! volim kad se smijem, i zahvalna sam na tome!

evo malo starog štiva za novo leto pod bor! nemam ništa nit dodat nit oduzet! Alzheimer me i dalje nije posjetio, uživam u penziji, prijatelji oko meni osim jednog dragog mi koji je u međuvremenu otišao zauvijek, vezice oliti žniranci i dalje povremeno svrate u moj život...ove godine ću opet utabanim dočekom i..... that's all folks!

(zapis objavljen 29. prosinca 2018. moj facebook)

REZIME
danas je točno godinu dana kako sam zadnji put radila! ova godina je za mene bila poprilično teška! počelo je već u siječnju sa dvije operacije, kćeri i zeta! oporavak je bio dug i težak, no zadnjih dana je konačno dobro! konačno se vratila normalnom životu, počela raditi, osmjeh ne silazi s njezina lica. i zet je dobro, kažu da je rak izliječen! i ja sam ljetos imala jednu bezazleniju operaciju koja je uspjela posve dobro i riješila moj problem! na osobnom planu dogodio je prijelomni događaj koji sam čekala 40 godina. otišla sam sa 1.1. u mirovinu i mogu reći da je stvarno tako dobro kako ljudi pričaju! tek sada shvaćam, ne koliko vremena sada imam, već koliko ga prije nisam imala. jurnjava je bila obilježje mog života. u ovoj sam imala i jednu vezu i dvije vezice! reklo bi se tri jebača ha ha malo jača! pregršt druženja sa prijateljima, poznanicima....sve u svemu osim djeteta, prilično dobra godina zame! čak sam se i dugova uspjela riješit zahvaljujući pozamašnoj otpremnini. i znate kaj sam još otkrila ove godine? to da volim svoju samoću, prigrlila sam ju i uglavnom uživam u njoj! redovno odem van na izložbe, kazališta, kino, plesnjak...no više ne jurim bezglavo u društvo samo da nisam solo! istina, teško je ponekad i bolno kad nemaš s kime podijeliti tugu ili radost, ali sve više to dijeliš sa sobom! i nekako si smiren, sretan i zadovoljan! nisam još posve odustala, ali kako je ovih dana prošla i 12. godina mog soliranja, recimo da sam izgubila svaku nadu da ću srest stvorenje koje mi odgovara. što ne znači da opet neću učinit neki kompromis, neku vezicu radi sexa, radi priče ili čega got što se u određenom trenutku pokaže prikladnim? mogu sve, ali i ne moram! to je daj dobar osjećaj, taj balans...ništa ne moraš osim onoga što želiš! definitivno, u ovoj godini nije bilo ljubavi za mene i za nekog od mene! i sve u svemu, ovo je bila dobra godina! nakon šest godina izlazaka i dočeka, odlučih ovu biti doma! bila sam karakter pa sam odoljela raznim pozivima..naprosto sam odlučila biti doma! ta predvidivost nekih događaja sve mi više paše! no, iskočim ja još uvijek tu i tamo iz svakodnevice...ko ona ribica iz vode! no izroni su sve kraći i sve pllići, a dubine sve dalje! svijest o tome pomaže mi živjeti. jedno je kad znaš tko i što si i to prihvaćaš a drugo je kad si u nesvijesti i nemaš pojma kaj ti se u stvari uopće događa jer nisi u stanju zaviriti use! osim nase i podase! svakom njegovo! anyway, i ova Nova će biti kako doliči! i što sam starija svjesnija sam kako je novac važno sredstvo sreće! moš kupit ponešto što te veseli.....eto, u frižideru se "ladi" šampanjac neki talijanski, neko fino francusko vino, nešto janjca, sarmica pod obavezno...ostaci kolača...i bok te veseli! u stvari jedino čemu se radujem je i ovaj put novogodišnji koncert bečke filharmonije! jedino će se juhica krčkati i ometati te zvukove radeckog i dunavske plave valove...davno su mi rekli da sam morti ja trebala živjeti u nekom drugom vremenu, kad se slušao jazz, blues i kad su žene bile...dame? no ipak, draže mi je ovo vrijeme s obzirom na moju feminiziranost! jesam li vam rekla da ću se početi baviti politikom? onako, volonterski sa žutim prslukom na cesti! iako nisam sigurna koliko i u tom društvu nisam ispred vremena? pa ipak, vrijedi pokušati! u Novu s novim entuzijazmom svih prethodnih! A kako se "Nijemac" i ja još ne družimo, valja stvarati nova sjećanja! tko zna što će biti sutra ako me on posjeti? film "zauvijek alice" mi još odzvanja u glavi..tnx no tnx! kak ono vele...činim što mogu, a desit će se što mora! sretna mi...sretna vam..Nova!
p.s. neki (slavni) razotrkivaju sise, guzove i slične im "pertinencije" javno...a je eto razgolitih se....ljudski! jer, sve što je ljudski nije mi strano!

O kako je dobro sretati se opet sa vlastitim promišljanjem a ne samo sa sličicama? Godine prolaze a ja sve čvršće stojim na svojim znanim stajalištima!

(moj zapis facebook 25. prosinca 2013. i iskrica blogu)

ANTIPOD
kako se ne bih ovdje osjećala kao da sam na vjerskom portalu, idem malo pitat ove fejsovce koji cijele dane lijepe slličice i čestitaju božić svim i svakom (ne morate mi odgovorit, jer sam pitanje postavila na pravom mjestu tj. portalu na fejsu ateista i agnostika) koji nisu vjernici (ima ih valjda)? pitam se ovih dana dok se tako aktivno i gotovo fatalistički svi zapućuju u šoping centre koji su danima uoči blagdana radili do ponoći (znam jer su to i moji radnici) a nisam čula nit od crkve nit od vlasti da to nije humano? zašto? zar je smisao vjerskog praznika...šoping? zar je smisao vjerskog blagdana darivanje? kupovina...ha ha...kako su vam podvalili kapitalisti! i svi priležnici...crkva, vlast! a narod? hm...povodljiv, snishodljiv etc. nije to uopće pitanje vjere! a što činimo mi ateisti? jel mi igdje išta to bojkotiramo? znam, ima kapitalista i ateista...no, načelno...što je u tome dobro? ta kupovina i prodaja svega i svačega? gdje je čovjek, gdje su ti samozatajni vjernici koji prakticiraju vjeru a da ne kupuju bjesomučno, ne krkaju 15 vrsta kolača (btw nikad nisam razumjela zakaj se peče 15 vrsta kolača u današnje doba kad nitko nije gladan, barem ne oni koji to čine i nije da nam žito nije rodilo), gdje su ti ateisti i agnostici na badnjak, božić? svi portali vrve s čestitkama, božićnim kićerajem...dobro reče jedan osvrt na fejsu...imamo u bolnicama svećenike al nemamo...psihijatre? to kolektivno ludilo koje je nastupilo nakon devedesetih kad se vjera poistovjetila sa narodom i državom i daljej traje. rat je davno prošao! a mnogi svećenici upravo podsjećaju da je vjera nadnacionalna i anacionalna! zašto i čemu? pitam, vas...nas (ateiste, i nemrem vjerovat da nas je u predzadnjem popisu stanovništva bilo manje od 1% (ne znam kak je po novom popisu stanovništva, navodno smo prešli 1%)...što je lijepo u tome? što je sa isforsiranom floskulom obiteljski blagdan, kad je poznato da je velik broj samih, samaca, bolesnih, starih....koji nemaju nikoga? nije li to omalovažavanje čovjeka? zašto ste toliko glasni, toliko naturate svoje običaje? znam, i država vam je dala (i nama) blagdan od dva dana (jbt niti jedan blagdan u hr ne raje dva dana osim ovaj crkveni)! kaj smo mi laička država? zašto država nikad nije pitala crkvu što je to božić? zašto crkva nikako da promijeni taj image koji je došao s ratom...ta rat je davno završio a crkva i dalje želi vlast? za koga? protiv koga? dozvolite mi da danas za mene bude dani kao i svaki drugi! iako sam jučer imala finog romba za ručak, pojela sam i sendvič sa šunkom! iako nisam vjernik, okitila sam bor sinoć! i napravila aranžman od grančica! no, uredno sam otišla na spavanje u 22 sata budući mi vjerska televizija na svim programima nije dopustila da budem budna kao što mogu biti budna svaki radni dan...do 23 sata! zašto mi ne vjernici ne možemo na božić biti pošteđeni vašeg agresivnog slavljenja božića? ne slavim božić i nemojte mi ga čestitati! što ne znači da svima vama ne želim sretan božić! no ne kužim kakve to veze ima samnom, fejsom, tevejem, dućanom u koji nisam mogla uć kupit hranu kak kupujem svaki dan...vozit se cestom jer su svi bili ludi i sluđeni...i zašto danas svi krkaju, žderu? hm...ja i jutros doručkovala..krušku, bananu, kiwi! popila kavu...i hvala vam vjernici kaj imam blagdan da mogu biti doma i ovo pisati! al, dajte se malo stišajte, pliz!

nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža:
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."
tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?
p.s. ovo je moj zapis sa fejsa od prije godine dana

no, kak veli nijesveuimenu danas u svom zapisu e pur si muovo...ipak se nešto kreće u našem pravosuđu!
bravo, konačno jedna ljudska i dobra presuda suda! ljubav koju dječica bez doma zaslužuju ima samo jedno ime a nikako nije svjetonazorsko pitanje!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sud-u-zagrebu-presudio-da-gej-par-moze-
udomiti-dijete/2141768.aspx

pod tim naslovom objavila sam i podijelila na fejsu, svoj doživljaj od subote. možda me na objavu ovdje potaknuo pamelin zapis i neki ratovi koji se ovih dana vode na blogu? otkad nisam premium i nemrem pisati na blogu (zahvaljujući mojoj "dragoj" meiji kao mai sarai) sumnjam da će ovo itko čitati, ali neka ostane traga. jer doista, život je cabaret! zadnjih mjeseci živim jedan lijepi život pun ljepote, osjećaja, brižnosti, pažnje i to ostavlja traga! možda malo dobre vibre ostavim ovdje pa se i primi? anyway, zadovoljna sam i sretna žena! neka traje

sinoć sam uživala u Caberet clubu Kontesa! Nenadmašni Miro Ungar kao da je kakav mladac a ne star čovjek sa punih 80 let! Bravo g. Miro! Pregršt pjesama, pantomime, plesa na štangi (uz uzdahe j. birkin), cure koje se zovu marmelade izvele su i onu sjajnu stvar voulez vous coucher avec moi, gotovo ko ove dolje...potom točka s kolutovima (hula hop)...sjajan stand up komičar, sve u svemu sjajno veče, sjajan prostor, sjajni ljudi i atmosfera (konačno malo gradskog štiha)...a vrhunac je ipak one man showman Miro Ungar! valja svakako ponovo doći, dolaziti čak...

Link

dobro vam jutro, dragi moji sugrađani! da, ovako se štrajka...u francuskoj (zemlji blagostanja)! a mi? pa mi dobro živimo, imamo advent, okićen grad i rulju koja isto baulja gradom obilazeći bandićeve punktove! kupite, kupite...sve što vam ne treba, jer slobodu i dostojanstvo ioanko nemrete kupiti! to naime samo uzmete! žao mi je što građani nisu ni svjesni tko su i kolika im je snaga i moć! no, danas u vrijeme interneta nemate opravdanja za sav taj podanički mentalitet ko u doba konjušara i beča i pešte! trebaju vam samo noge i smisao? koji je smisao života bez dostojanstva? i da, dobro vam došao sv. nikola, jer što biste vi bez njega? on će vam pokloniti i donijeti sve što vam treba....malo šarene laže od staniola, čokoladica i pokoje zlaćane šibe! hi ho ha!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-ovako-se-strajka-na-ulicama-franc
uske-milijun-ljudi-zajedno-protiv-vlade/2138180.aspx


Link

o kako je dobro ovaj zapis vidjeti opet...i opet...(napisan 2012.g.) jer, ništa se bitno (čak dapače, nagore) nije zbilo oliti promijenilo otada! znam, nedjelja je i upravo jutrom čitam (dok je većina na misi) kako nikako da osude onog crkvenjaka što je silovao pesice! bravo naše sudstvo...ovaj moj članak i danas je pogodak u sridu a nismo na alci! (iako sumnjam da će većina uopće i pročitati tekst ispod, iako je objavljen ponovo na fejsu 2019.g. na današnji dan)

PISMO SIMONOVE SIMONI (nije ljubavno)
Nisam Simone (de Beauvoir), al još uvijek sam sklona "traženju smisla i življenju slobode"! Neki su me ovdje ovih dana proglasili egoistom i složila bih se s njima! Jer, „.. sam izraz opisuje potragu za osobnim interesima ne uzimajući u obzir interese drugih i ne brinući o štetnosti vlastitog ponašanja prema drugim osobama. Sebičnost se u ovom kontekstu kritizira kao suprotnost altruizma i solidarnosti. Obratno postoji stav da altruizam postaje moguć tek kroz ostvarenje vlastitog blagostanja analogno primjeru da je prva mjera u pružanju prve pomoći zaštita samoga sebe ili primjerice čuveni biblijski citat: "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga".
Tako gledano, ne može biti egoista netko tko vodi brigu o sebi. Da li može biti egoista netko tko ne vodi brigu o sebi? Opet, tako gledano, dapače, može! Da li samo zato što, kak je znala reći moja 15. godišnja kćer svojevremeno, „mama, ali svi živi...etc.“ koji argument joj ja nisam uvažavala. Jer, meni argument da „svi nešto čine“ nije argument, sam po sebi! Pa tako, manje više „svi živi“ uglavnom hvataju krivine kad je posao u pitanju i nastoje što manje raditi! Pa tako, većina nastoji gdje god može ušićariti nešto badava (kako na nekim promidžbenim akcijama tako i u sitnim pogodnostima i koristima) prvo na poslu a potom i u privatnom životu! Pa tako, većina nastoji uz što manje truda postići veće (čitaj materijalno isplativije) rezultate! Pa tako, većina u prometu se ne drži prometnih znakova već ih često krši. Pa tako, većina nastoji gdje god može ne platiti neki porez ili daće, glumeći sirotinju i primajući plaću u vidu minimalca, a potom obilato ispod stola dobivajući u koverti! Time ne samo da zakidaju državu, već i sve uredne platiše poreza! I tako bih mogla nizati do ujutro! Pitam se koliko se vas (vi ovdje ste mi samo „uzorak“) prepoznalo u ovim navodima? Reći ćete (kao što reče i medo) svi ste vi samo obični ljudi! A zašto obični ljudi ne bi bili moralni, pošteni, radišni, spremni voljeti bližnjeg svog i pomoći mu a ne biti jalni i ljubomorni? Zašto je običnim ljudima to tako teško? Zar je toliki napor biti neobično običan? Jeste li probali? Day by day! Dakle, što je s ljudima koji čine loše sebi time što iako si olakšavaju život (prakticirajući zaglupljujuće stvari poput nogometa, turskih serija, šoping centara, razgovora o vremenu i šupljoglavih svakodnevnih postavjanja slika i sličica kojima bi se djeca u prvom pučke ismijavala, jer su ih prerasla) u osnovi si ga otežavaju. Njima će se vratiti ta prosječnost, ta ispraznost, taj lažni moral, ta prijevara! I opet ću se vratit na svoju kćer koja je rekla (pametna neka mala) nakon što sam joj prigovorila da čita stripove, romane i ostalo ljubavno i ino smeće: znam, ti bi bila najsretnija da ja čitam...enciklopeciju! Danas mi je zahvalna! Voljela bih sretati ljude od kojih bi mogla naučiti...bolje voljeti, bolje pisati, bolje raditi, bolje pričati, bolje...ako već ne, a ono..dobro? Da se opet vratim na Simone de Beauvoir koja je bila „.. kao nepristran, hladni promatrač i moralno angažirani sudionik u društvenim i političkim zbivanjima svoga vremena...“ . I na kraju, postavit ću pitanje (na koje sam nakon dugih krzmanja našla odgovore koji me baš i nisu zadovoljili, no važno je postavljati pitanja) da li je društveno korisno i ljudski (u razvoju čovjeka) prihvatljivo ponašati se poput...varati bližnje, partnere kako poslovne tako i intimne, skrivati i koristiti prava koja nam ne pripadaju („branitelji“, „socijalno ugroženi“, „poslovno uspješni“) jer uzimajući sebi ono što ga ne pripada, uzima drugom, kojeg pripada! Tko je taj tko određuje što koga pripada? Sigurno ne pojedinac koji uzima (mimo reda i zakona) ono što misli da ima pravo! E to jest egoizam! Biti bahat i bez mjere u svojem siromaštvu duha i ostvarenja! Onoga što bi mogao, a neće! Onoga što bi htio a ne može! Tako gledano, svojom slobodom i življenjem ukazujem i pokazujem (bez crkve u pozadini koja me tjera na takav nauk) kako se može biti običan! Jer takvi obični, ispravni i pravi, mogu iznjedriti, podići one druge...velike! Ne trenutne političke i ine moćnike, već prave ljudske mogućnike! Ako sam (a često sam) tim svojim ponašanjem upravo ukazivala na ove druge (ne stoga što jesam, već su se oni osjećali nelagodno, prozvano i normalno ugroženo) žao mi je što se i oni ne trude barem u traženju smisla i ljudske slobode od sebe samih.“ No, kako to biva, nesposobni su uvijek imali sposobnost da onesposobe sposobne! Nažalost, ovo društvo, ova država počiva na tome i takvima! Ne od jučer...otkad pamtim. I ne znači da ću ikad doživjet drugačije. Al ću znati u svojoj glavi što jest a što nije. I neće mi nikad moći nitko (kao što nit nije) podvaljivat da je šamaranje tuđeg obraza, kao da miluješ svoj! I istina je, ne milujem vas, već vas upravo šamaram! Nakon što sam toliko puta išamarala sebe stoga i znam cijenit čovjeka i skrbit zanj! (objavljeno 24/10/2012. na ovom "ljubavnom" portalu)

nažalost, otišla je jedna od rijetkih žena koje sam štovala i čitala!
dobro je to napisala rudanica, kapa dolje objema! bravo žene!

http://www.rudan.info/gospoda-vjestica-mani/#