HIPOKRIZIJA

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

(Konstantin Simonov)

Queen - I Want To Break Free
Link

krasan francuski film ZA NJU koji sam večeras odgledala ostavio me iznenađenom! rijetko što me može još tako lijepo izennadit! bravo francuzi, samo oni znaju snimit takav film...prekrasni kadrovi i fotografija, prekrasna gluma ostarjelog glumca. gotovo kao da ne glumi, tako se saživio sa ulogom..sredovječnog (da ne kažem ostarjelog) muškarca koji je uspješan u životu i ostvario što je htio, brakom i djecom iza sebe...i potom iskra preko neta zapali nešto! i krene on u koreju...za nju! za mene pak, bolji od parazita oskarovca! bliske su mi te teme i šarm, duhoviti dijalozi i opaske...ma uživala sam! teško je uopće opisati taj sadržaj, više je stvar osjećaja, atmosfere...nečeg u zraku! čega, želim vam da otkrijete sami? ponekad mi se čini da mi se čaša napuni i prepuni...emocijama, osjećajima, doživljajima...a ja puštam da teče...jer i oteče! pravi aluvij duše!

ha ha..ilija me podsjetio na ovu metodologiju svojim komentarima kod romana! kaj bi mi danas bez copy-paste? a nekoć, ne tako davno...morti pred 30 i nešto sitno godina mi neki smo bili pri redakciji nekih novina (Trešnjevački list, službeno glasilo skupštine općine trešnjevka koja je tada brojala 100 tisuća građana) i tako po prvi put iz prve ruke saznali kaj to je! poznat je bio Tanjug (bivša YU u Beogradu) koji je radio press clipping iz cijelog svijeta! tako smo mi u yugi mogli pročitati sve kaj je relevatno u svijetu, ali samo neki uži krug ala moj predsjendik općine npr. bilo je to jako zanimljivo štivo! što je to, onima koji ne znaju i nemaju pojma (njima je uglavnom poznato c/p i kak veli ilija, autor toga koji je ovih dana umro)
Po definiciji, press clipping je, u slobodnom prijevodu, izrezivanje informacija iz tiska o nekoj temi. Koriste ga tvrtke, ustanove, vladine i druge organizacije, političke stranke, udruge kao i umjetnici, sportaši, glumci, političari i druge uglavnom javne osobe.

i bome smo izrezivali i čitali novine svaki dan i vadili ono što je bilo zanimljivo...pa su naši novinari koji su pisali (uvaženi novinari tog vremena koji su radili u vjesniku, iako sumnjam da je većina uopće i čitala te najbolje novine ikad na ovim prostorima) imali dokumentaciju i u svakom trenutku kad im je zatrebalo, vadili i čitali te članke koje smo mi arhivirali! bilo je to jedno kratko razdoblje mog radnog vijeka ali sam tada puno toga navčila...kaj je prelom, kaj je rotacija..a bome i geštetner je bil sveto pismo jer smo pripremali skupštinske materijale, pozive za sjednice i sl (ko ovi u saboru danas)! postojala je jedna služba koja je opsluživala stotine ljudi (ako niste znali, a znam da niste, tada je postojao VUR-vijeće udruženog rada, VMZ-vijeće mjesenih zajednica i DPV-društveno političko vijeće, oliti same "komunjare" kak bi rekel roman i sl)...ustav iz 74. g sam jako dobro poznavala i znala kako funkcionira društvo, od razine općine do države, iako smo tada još bili samo republika ali sa potpuno izgrađenom vlašću! bila su tri vijeća u kojima su sjedili delegati i odlučivali o važnim pitanjima općine! to se nekoć zvalo delegatski sistem i osim što je imao glomazan aparat, ljudi su neposredno odlučivali. sabor u malom...osim kaj su ovo ipak bili volonteri i dobivali neku siću za sjednice! par godina sam bila tajnica predsjednika općine (par njih jer su se birali na godinu dana) pa znam kak je cijela stvar funkcionirala! ajd ti danas reci koju oćeš ulicu da ti asfaltira bandić ili da ti uredi rasvjetu ili slično...nemate pojma sigurna sam tko su vam ljudi u mjesnim odborima (opet po političkoj opciji) i sve je isto ko i nekad...osim kaj je pametni čovjek izmislio c/p! da toga nije, ne bi bilo niti bloga. jer ovdje je 90% uradaka upravo c/p (bilo slike bilo slova)! eto, nadam se da ste i danas nešto naučili by me? ako niste, ja sam kavu popila u dobrom, svom društvu! i osjećala se korisnom!

Nehajno sam još u subotu ubacila iza zadnjeg sica bijelu kovertu (poklon za ročkas) koju mi je dao moj ex dečko s kojim sam potom otišla na ručak, šetnju, kavu! Sinoć, bila je valjda i ponoć odjednom se sjetih te koverte zataknute za stražnju mrežu mog sica? Došlo mi je da u ponoć onak zaogrnuta nekim kućnim haljetkom odgibam vidjet kaj je u koverti ali pomisao da bih mogla sresti nekog susjeda ili susjedu koji bi pomislili da sam sišla s uma, odvratila me. Moram priznat da mi je radila mašta? Znajući već pet mjeseci tog dragog čovjeka, gotovo sam bila sigurna da je neki poklon bon? Neki šoping, neke krpice (jer zna da volim krpice)? Jedva sam dočekala jutro i čim sam se sjurila filtom u jutarnju šetnju s pesom najprije sam otišla do auta i gurnula bijelu kovertu u džep! Moja znatiželja bila je ogromna, ali ipak nije pristojno na cesti otvarat kovertu, no ipak sam škicnula? Wow...masaža! Kad sam došla doma onda sam pažljivije pročitala a bome i na internetu pročitala što je i kakva je to THAI masaža! I mam sam se naručila! No ovu crticu ne pišem samo zbog svoje thai masaže već ću u par riječi prokomentirat perinu i buginu komunikaciju na perinom blogu? Drago mi je da je pero zadovoljan što je ostavio svoj brak iza sebe ali ne zavidim mu? Biti samohrani roditelj je stigma koju ovo društvo i danas čini prema takvima (tri kćeri nije lako odgojit) a osobito prema samohranim ženama! Nažalost, ni u tom dijelu samohrane žene nisu al pari samohranim muškarcima! Jer, još uvijek je uvriježeno mišljenje...uf, samohrana žena...sigurno je nešto zgriješila i gledaju se kao da je kužna? Muškarce, samohrane roditelje se gleda posve drugačije, dapače s puno sažaljenja, pacijence i suosjećanja! I lijepo da društvo suosjeća sa samohranima, ali nažalost i u tome ima velike razlike! Hrvatsko društvo je strašno patrijahalno i primitivno. Pa tako još uvijek dominira muško mišljenje (posve sam suglasa sa bugom) da žena koja je sposobna, obrazovana...koja ne cmolji i cvili te sve prepušta u „muške ruke“ nije uopće ženstvena? Najstrašnije je što upravo žene podražavaju takvo muško mišljenje i to obilato koriste. Jer kao, takva žena ugrožava tradicionalnu ulogu muškarca? Kaj got! Sva sreća da današnji mladi (obrazovani) ljudi dijele poslove i bez pardona muž moje kćeri npr pere suđe, a ona je managerica i njemu šefica! I imaju divan i skladan brak i odnos godinama već! Ali baš zato su valjda i otišli iz ove lijepe naše u Evropu. Još uvijek je uvriježeno mišljenje da žena koja je sposobna nije i nježna, podatna i mazna? Kaj got! To perce nikako da shvati, pa mu zato i trebaju infantilne fotkice mlađahnih djeva a ne zrelih žena! Muškarci kao on boje se zrelih i sposobnih žena, kao i većina muških ovdje! Lakše je glumatat facu pred nekom mlađahnom i neostvarenom ženom! A još k tome ako su ove „generacija ili tu negdje“ mazne, nježne...uf...vanzemaljka čista! Btw i mi žene bi nježne i mazne muškarce (nažalost, muške zablude su da moraju biti macho i da je to na cijeni)! Ali ne i njonjaste i nesposobne tako da žena mora svašta? I nama ženama imponira da muškarac vodi i predvodi (kak veli buga, prava je blagodat kad sretneš muškarca koji je bolji od tebe i koji te vodi ali i cijeni tvoju sposobnost i ne boji se tvoje pameti) osobito nama ženama koje smo sposobne i koje je život prisilio da budemo i muško i žensko! Što mogu kad mogu i gletat i krečit i fugirat i farbat stolariju i prodat stan i vozit auto...ali jednako tako mogu imat tucet orgazama, uživati u sexu i danas gotovo kao prije 20 godina! Kome treba takva sposobna žena? Pa samo sposobnom muškarcu koji se ne boji biti uz takvu ženu i koju ženu doživljava kao osobu a ne objekt! Samo nesiguran i slab muškarac zazire od jakih žena! Pri tome priče o emancipiranim ženama su jedna posve druga priča koje s često upravo floskule koje rabe nezreli i iskompleksirani muškarci...ali egal odnos je nešto što bi svakoj osobi trebalo biti važno! Podčinjenost, snishodljivost, spletke, prijetvornost...glumatanje...slabosti ili snage...hm...nije me nikad zanimalo. Nažalost, rijetko kad sam imala upravo takav egal odnos? Ima jako puno žena koje se mire s bilo čime. Ima nas žena koje puno dajemo ali puno i tražimo i to je uglvnom razlog zašto smo dosta same! Ima i takvih muškaraca kojima žena ne treba za sex, pranje suđa, rublja, kuhanje...već žele egal osobu s kojom mogu sve! U pitanju je samo (ne)kvaliteta osobe i ništa drugo!
p.s. ovaj put bez fotki, linka...samo slova! nastavak slijedi (opisat ću vam thai masažu jer znam da vapite za tim mojim zapisom)

Iako je dan započeo ne baš lijepim povodom (peta godišnjica majčine smrti) i obilaskom grbolja, u nastavku, zeleni rezanci u umaku od lososa, 2 dcl bijelog vina nakon šetnje uz savu bili su pravi izbor današnjeg dana! Moj bivši dečko pozvao me na šetnju uz ručak! Uživali smo oboje, on u puretini ja u lososu! A i ona je uživala, moja ljubicima! Potom smo nakon pregršt razgovora ugodnih i šetnje Savom, otišli u Grif bar na kavu (nedugo otvoreni kafić uz Vintage bar u Savskoj). Atmosfera ugodna, uz tihi blues, artefakte i nešto mladleži. Sve onako lejzi i opušteno, kak ima biti za subotnje popodne! I reče on meni: znaš, ti si mi podigla kriterije i sad nema šanse da budem s nekim tko nije kao ti? I to me ponukalo da se prisjetim moja zadnja četiri dečka zadnje četiri godine! Niti jedan od njih si nije našao neku curu nakon mene i nas? Dapače, soliraju svi oni...i onaj jedan s kojim sam živjela prije četiri ljeta, nikako da si nađe neku djevu bajnu za nešto više od...čujemo se često, pričamo dobro. I onaj slijedeći u nizu, prije tri godine, baš sam se s njim sinoć čula i bje mi pratilac na čagici...nakon mene nije imao komada? Čak nit pod razno! Pa pitam ja, zakaj! Odmahuje rukom i samo kaže...ah! (očito je naporno, zamjećujem ja a on ponavlja upravo to). Onog trećeg iz ovog četverolista, upravo sam danas vidjela iz auta kako nosi 2 gajbe piva? Zgodan, visok i prav zege dečko, pametan i pun sebe, glavna faca u bridž klubu nosa gajbe piva po centru grada? Ha ha...da mi je netko rekao da ću tog samodopadnog svog ex dragog vidjet u toj pozi, vjerojano bih se nasmijala? Ali, život je takav! A ovaj potonji, koji me pozvao danas i na ručak, pa smo dogovorili kino drugi tjedan...sve u superlativima o meni! Ispada da me ti neki dečki više vole dok više nismo skupa nego dok smo bili? I da sam ostavila pečat tako da im je, ili prisjelo pa više uopće nemaju volje za ženama ili pak sam ostavila neizbrisiv trag i teško se nadmetat samnom? Kakogod, lijepo je imati za prijatelje biveš dečke! Malo za plesnjak, malo za kino, malo za ručak, male razgovore...još samo da stignem do kreveta? Noćas sam sanjala pred jutro dobar sex! Ali ima jedan bag, to je prvi put da sam sanjala sex s muškarcem bez lica? Do sada je uvijek taj neki imao neko lice...bilo nekog bivšeg bilo nekog poželjnog? Toga više nema...što bi značilo da nikog ne želim? Ili nema toga koga želim? Ima još jedan bag, grif bar nema kavu sa šlagom! Napisala sam dobru recenziju za ove zelene rezance sa lososom (stara sava), ali da baš lokal u centru zegeja nema kavu sa šlagom nije baš pohvalno? A kako sam lokalni google vodič šestog ranga (prilično su čitane moje recenzije jer stalno nekam gibam) neće im to biti baš neka pohvala? No neću ih niti pokudit preveć, jer iz priloženih fotki vidljivo je kako je to ipak poseban lokal! Subota mi je baš bio ugodan dan! Čak nisam nit kaznu za parking platila (zaboravila) tak da je danas ipak moj sretan dan! No ostaje činjenica da „moram“ imati četiri ex-a kako bih zadovoljila svoje potrebe (ples, kino, ručak, priča)! Ja bih radije četiri u jedan? No, razumijem dečke kojima je sve komplicirano (glede žena) i naprosto im se neda više petljat. Kak veli moj dugogodišnji (deset let smo si najbolji frendovi) frend...radije ću ga izdrkat nego li morati ići u kino, ručak, pričat i svašta da bi dobio p...? On se čudi meni kako mi se još uvijek da, a ja se čudim njemu kak mu se neda? U međuvremenu, prođu godine i čovjek ostari! Zato živite dok ste još u moći jer u nemoći ćete uglavnom drkat po daljinskom u ležećem položaju (muškarci) ili žene koje će uglavnom heklat (po sapunicama)! Ne brinite, i ja znam da zavaravam sebe svojim čestim izlascima (ovaj tjedan kino, pizza, ručak, plesnjak)! I da, preporučam pogledati Parazita (oskarovac), osobito ako imate dobar želudac? Naime, dio filma je baš onako masakr (nije motornom pilom al liči)! Film je dobar ali po meni nije za oskara! Kriteriji su se u svemu srozali pa i filmovima. No, čudno je da jedan metuzalem kao ja uopće ide u kino! Pitam neki dan u kinu (dok sam uzimala velike kokice) zakaj ima studentska a nema penzionerska (jeftinija)? Zagreb je pun događanja, izađite i izborite se.... ZA SEBE! Ako ništa, vježbat ćete za skorašnje parlamentarne izbore i nećete valjda opet derat ko Maxim po diviziji HDZ-SDP? Ili oćete, jer bolje ne znate? Probajte, nije teško! Danas je nedjelja, sedmi dan...odmora! Naprosto sam doma i odmaram, i ovo žvrljam. Obično ljudi kad ostare ništ ne rade već pišu memoare!

MOJ MOZAK I JA SMO PRIJATELJI!

čitajući današnje novine na netu, evo što sam izdvojila od mnoštva gluposti (niže dolje link a i tekst tko ne može otvoriti link):
posebno izdvajam ovaj dio teksta koji mi se čini jako točnim i smislenim! tako dugo već živim pa valjda tome mogu i zahvaliti svoju vitalnost? kako god, dobili ste savjet iako ga niste tražili u vidu ovoga:

"....- stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
- nikad nemojte prestati učiti nove stvari
- vodite zdrav život
- uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
- učite glazbu
- redovito vježbajte
- plešite
- spavajte najmanje sedam sati dnevno
- radite na pozitivnom razmišljanju
- budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
- meditirajte

NEUROZNANSTVENIK POMLADIO SVOJ MOZAK, A TO MOŽETE I VI:
Evo što trebate raditi da ostvarite taj rezultat

Tijekom 20 godina, napravio je 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti

Ljudski je mozak vrlo kompleksan. Sastoji se od 100 milijardi neurona, a broj konekcija među njima veći je od broja zvijezda na nebu. To je organ koji sudjeluje u svemu što radimo, a njegova ravnoteža zaslužna je za naše zdravlje, dobrobit i mudrost.

Nažalost, svakoga dana izgubimo čak 85.000 stanica mozga, ali čini se kako određeni životni stil to može promijeniti. Slavni neuroznanstvenik dr. Daniel G. Amen otkrio je za Bright Side što savjetuje svojim pacijentima.

‘Bilo mi je žao moga mozga’

On se počeo zanimati za mozak kada je proučio vlastiti tomogram. Tada je imao 37 godina i zabrinuo se jer njegov mozak nije izgledao najbolje. Premda nije ni pušio ni pio ni drogirao se, imao je nekoliko loših navika: spavao je svega 4 -5 sati na dan, pio je gazirana pića, imao višak kilograma i patio od kroničnog stresa.

“Bilo mi je žao moga mozga i htio sam ga popraviti”, kazao je dr. Amen. Tada je počeo raditi na sebi, odbacio je loše navike i zamijenio ih dobrima. Tijekom 20 godina, ovaj je znanstvenik napravio 70.000 tomograma ljudi iz 90 različitih zemalja i dokazao kako svi mi možemo usporiti proces starenja, pa čak ga i obrnuti. Najbolji dokaz za to je vidno poboljšanje njegova tomograma.

TRENIRAJTE MOZAK DOK SPAVATE:
Možda zvuči nevjerojatno, ali jednim trikom u snu možete poboljšati pamćenje

Dobre i loše navike za mozak

Naše svakodnevne navike mogu našemu mozgu ili pomoći ili naštetiti. Najopasnije su za mozak ozljede (nema ništa gore od udarca u glavu), droga i alkohol, pretilost, pušenje, visoki krvni tlak, dijabetes, otrovi iz okoliša, nedostatak tjelovježbe, ovisnost o videoigrama, pretjeran unos kofeina, nedostatak sna, stres, sjedilački način života i negativne misli.

Njaveća snaga mozga je njegova fleksibilnost i zato svatko može poboljšati njegovo zdravlje. Dr. Amen preporučuje da usvojite sljedeće navike:

stvarajte pozitivne društvene veze jer ljudi oponašaju navike onih s kojima se druže
nikad nemojte prestati učiti nove stvari
vodite zdrav život
uzimajte multivitamine i dodatke prehrani s ribljim uljem
učite glazbu
redovito vježbajte
plešite
spavajte najmanje sedam sati dnevno
radite na pozitivnom razmišljanju
budite zahvalni na svom životu tako da svaki dan zapisujete tri stvari na kojima ste zahvalni – to funkcionira bolje od antidepresiva
meditirajte

c/p sa mog bloga (nažalost link više ne radi i nemogu nać stranicu na netu) od 04.03.2019. u 9:35

a nekog prijave ovakvi kao ti (na pravdi boga,kak se veli) pa mora prisilno otići! koje je pravilo kad nekom zaprijetiš porukom na massenger da ćeš mu objavit ime na blogu

(10. 07. 2017. 19:00 Hoćeš da objavim tvoje prezime na blogu? Tebi stvarno fali daska u glavi, a ljuta si kad ti to napišem javno na blogu..")

a potom kad dotična to učini tebi, ti učiniš to da ju trajno zbaniraju i obrišu? hm...nije baš egal, kaj ne? morti i o tome prozboriš u svojim bloškim pravilima? sklona si prozivanju i etiketiranju ljudi ovdje, al kad tebe netko pikne, ajme...zgaziš ga ko gnjicu kakvu? na koncu to si činila ne samo meni već prgršt ljudi ovdje koji su trajno obrisani. pa dodaj npr pravilo...u stilu...ne čini drugom ono kaj sam činiš?

pitala sam te danas kad si zadnji put spavao kao šeflja? ja jutros (ili sam to samo sanjala)!? iako to ne bje ona zadnja šeflja s tobnom! uvijek sam se pitala kako neki ljudi osjete one druge ljude koji spavaju kraj njih i okreću se jedno za drugim ko...ruka u ruci? to je ko zemljina vrtnja oko sunca ili još bolje, saturn i njegovi prstenovi! ne moš ih zamislit jedne bez drugih? neupitno je. ili pak jest, kada toga nema, i tek tad primijetiš, toga nema! čitam i slušam da se neki odriču u korizmi....(nabrojite sami)! a ja vas pitam, čega se niste odrekli inače, pa si priuštite u korizmi? šeflje sigurno jeste! kuham i ja juhu počesto, ali šefljom jedino kaj zagrabim jest upravo juha! možeš li s prijateljem spavati u šeflji? teško! čak ako je to i neki prijatelj s povlasticom. nikad nisam imala takvog. nadam se da nit neću! čitam ovih dana blogove, i nekako stalno primjećujem tuđe pogreške...i to baš nekako kod meije? too much, ponidaštavati (pero)...valjda je čovjek mislio nipodaštavati? iako nitko nije ispravio dotičnog, kao niti adminica bloga? kažeš, ima vremena za ljubav jer ti ona ne treba! u interregnumu, čitam bloške pizdarije i gledam slikovnice! uglavnom tuđe, jer ljudi ne objavljuju svoje mrtve slike živih događaja? i primjećujem da sve manje slušam ljude a sve više oni pričaju. i ja, neslušajući se! meni je ljubav trebala još jučer, a nekako mi se čini da neće nit sutra? al, važno je ostaviti se cigareta u korizmi, hrane, a ljubav upražnjavati...neimanjem! sinoć sam se imala uz ritmove bluesa. i njihala se, pače talasala sebe i oko se! nas par žena, hrpimice muški...i svi se nekako njišu u ritmu...ljubavi i želje! životinje to čine puno privlačnije...perjem, arlaukanjem, šljokicama...jarkim bojama? hoće li sutra biti kasno? ne za ljubav već za maske protiv koronavirusa? fašnik je nekima izgovor za mržnju svega što je drugačije? zar je dotle došlo da više ne marim? jesi li otišao jučer ili ćeš doći sutra? zar je doista neizbrisiva ljubav otišla izbrisivim bestragom? jutrošnja šeflja samo me podsjetila na....ljubav kakva je mogla, bi mogla...biti! pa ipak, od svega ,mislim da najviše od imanja...nemamo vremena...zagrabiti?
p.s. popila sam dvije kave otkad opet dejtam, iako ne dejtam. neću o njima, mislim da bi mi i guinness-ova knjiga pozavidjela? od korice do korice...kruha!

Link

ha ha tko o čemu, ja o sebi! i o sexu! sjedoh oko 17h popit kavicu, istina treću po redu (ne jebe me tlak al moram ipak pazit da srčeko ne lupa zalud). i to bje prva sjedenka od jutra! jutrom sam već bila kod frenda u vugrovcu! malo ubavo seoce pokraj sesveta, prigorje zelene! vijugava cestica s ponekim ležećim, pitom ljudi, obavezna kavica u dvije vrbe...i stvar riješena! tako je kad imaš dobre prijatelje! ponekad se pitam jel sam ja to tak sposobna da sve rješavam (servis auta, dogovor za tehnički, dogovor za registraciju i policu)...sve u jednom švusu! uz maksimalnu uštedu. to godi mog egu, taj osjećaj da sam uspješna! još uvijek. to mi je godilo i dok sam radila, jer sam radila sa ljudima. a ljudima nikad udovoljit? obično su mi znali reći: vi ste strogi, ali pravedni! i sada kad me sretnu neki "moji radnici" ili oni neki drugi poslovnih partnera, sjete me se i uvijek se lijepo pozdravimo! kad si čovjek, ostaviš uvijek dojam. moji loši dojmovi ostaju samo za iskricu (ha ha)! čak i ovdje pokušavam biti duhovita, ali jeste li primijetili u životu da ljudi ne podnose kad ste bolji? sve će vam oprostiti, ali ne i to! i tako sam ja danas sretna i zadovoljna. ili mi je opet nekaj šenkao moj anđeo čuvar? u stvari imam dva, kraj kreveta! jedan mi je (anđeo) od pokojne majke a jedna (anđelica) od bivšeg dečka! još samo da budem i...zadovoljena? ništ, nema druge neg da krenem za vikend u shooping...onaj kupon za dobar sex već imam samo ga valja...opredmetit? vidim da se danima već bavite lisicom...a ona već davno u šumi? i umjesto da se njome bave lovci, sve neki pucnji u prazno? petak je, odmaram! i čitam gluposti, no uvijek sam voljela radije čitati tuđe gluposti nego li činiti svoje! iako mi i to ide! pričam danas sa frendom koji je u vezi...i nekako mi drago kaj ja nisam! baš odmaram i uživam! i smijem se...neki ljudi me i dalje nasmijavaju pa sam im zahvalna! možda je zato i dobro što ništa ne očekujem? eto malo razbribrige...križaljke, sudoku, mikijev zabavnik, skandinavke i slične pričice...o dejtanju, sexu, iskričavosti (dosta mi politike, ubijenih po ulicama, bačenih sa balkona, pretučenih, rasporenih)...ne biste vjerovali kako je malo potrebno da se čovjek zeka! osobito me ovih dana nasmijava hr javnost koja se raspisala o masonima,a da uglavnom nemaju pojma kaj to je? ispada da su hrvati veći katolici i od same katoličke crkve? ja sam si pokušala zamisliti jedan crtić: uhvatili se za ručice jedan reiner, jedan bozanić i gabrić...svi imaju halje i haljinice kak i doliči pravim muškarcima! jedino se nemreju dogovorit koje kolo bi plesali? jedan bi rock, drugi bećarac a treći linđu? pa si ja sve nešto mislim, morti da im skinem te kilteve pa da zaplešu baš onak...ko ovi dečki na slici? šteta kaj imaju gaćice, mogli bi konkurirat ovim marmeladama iz moulen rouga! vikend je treba se malo raspojasat!
Link
Link

vesele me ova dvorišta, tavani i ostala intimna mjesta! i ona druga, još više intimna! sinoć sam bila u plesnoj školi! svaki put kada krenem, odustanem. em zato što relativno znam dobro plesati em zato kaj me sram pred drugim ljudima fušat? ali, tango mi je ostao jedna od rijetkih neostvarenih želja? i možda salsa koju sam davno plesala? a sinoć smo baš tesali tango! večeras bum na klavirski koncert dviju mladih dama. normalno, u dobrom društvu! nedam se, godinama, učmalosti i ostalim radostima penzionerskog i solo života! kad bi bar dečki bil takvi? ali ponekad, ponešto i naleti takvo? kakogod, jutrom uz kavu malo sviram! a gleč nju kak vozi po gitari? bravo curo! a i dečki su dobri

Link
Link

a ova žestica mi je uvijek bila najdraža, to mi uvertira za večerašnji klavirski!

Link
Link

a sad ja prašim...oprat auto, opljačkat koju banku i vratit se (a ne otić) u suton!

baš mi nešto kratka ova veljača...ne po danima već po lovi? em ročkas, em registracija..pa tko je to vidio sve ugurat u tako kratak mjesec? pa jedan ručak, pa drugi ručak, pa cuga u klubu...i sad ti odi na tehnički i registriraj auto (bez kartica molim). il se vozi bez? čitam 700 kn ak si platio osiguranje! a par tisuća ako nisi? da mi nije pese ne bih više imala niti auto. čemu iskeširat cca 2.5 tisuće kn samo zato da bi se mogal vozit cestama koje si ionako već platio porezom! a ceste pune rupa i ležećih (policajaca se razme)! sva sreća da mi banka sjedne tj pemzija već 1. u mjesecu. dobra neka banka, samo se pitam dokle? a čitam jučer da nam je HZMO u 19. stoljeću ii da mu arhiva razasuta po podu i hodicima. pa jadna administracija mora sve pješke oblizat papir i sve to dojavit. pa kažu pitanje je oće li ovaj mjesec sve to bit na vrijeme (mislim pemzije)? pa mi dođe da ih sve razjurim i pošaljem tam na savu, gradit novi nasip? sigurna sam da onaj kod gunje nije baš dobro napravljen? a čitam isto jučer (jbt imam onaj brzi neograničeni internet pa mogu surfat) da HR ima milion agencija...i kad sam sve to pročitala (a znam osobno jednog uhljeba kaj tamo prima debelu plaćicu) dođe mi opet da ih pošaljem duž naše granice...da kopaju rovove? nikad ne znaš, kad se vrati škoro ili thompson, eto nama 1917.g. (oskarovac) iako se tada rovarilo po rovovima po evropi a mi nigdar nismo bili ta! sve u svemu, unatoč kratkoj veljači bje mi dovoljno dana i prostora za ovaj zapis. iako sam kratka, sve kraća. čak su mi i kave na iskrici kraće (da ne kažem da ih gotovo i nema)! sve me podsjeća (kak veli habi) na...shortcut! al zato malo svirke iz domaće radinosti. nije brlja ali grije! to je valjda još jedino kaj u ovoj državi radi (obrte su zatvorili, tvornice oteli i izgradili wellnese, polja zapustili i uveli porez na neobradivost)...ak imaš dom i ak si zanj spreman, kad uvedu porez na nekretninu (dom) to će biti valjda prvi porez koji neću morat platit? do tada, imajte se rada uz

ZZtop i fogerty!

Link

izvedba lijepe naše prilično dojmljiva, da ne kažem posebna, jer je i pjesma posebna. kao i josipa lisac, iako možda inauguracija nije najbolji trenutak za takvu izvedbu! ali, definitivno je sve to bolje nego li lažno držanje ruke na srcu dotičnih za vrijeme izvođenja himne! to je fakat fuj!
niti jedan (pa niti ovaj) predsjednik države nije bio moj izbor, ali narod je rekao svoje a ja sam legalista pa poštujem volju naroda i dotičnog predsjednika smatram svojim, kao što sam i njegove prethodnike. konačno je milanović ukinuo vašar taštine na markovu trgu i smjestio inauguraciju tamo gdje joj je i mjesto...u svoje dvorište! normalno, bez crkve i ostalih značajnih beznačajnika! kamo sreće da živim u državi čiji građani nit ne znaju kak im se zove predsjednik jer bi to značilo da je on samo javni servis građana i radi svoj posao, četiri godine, a nakon toga ćao! nažalost, i ova prethodna će imat apanažu i mjesecima glumatat ko što je to činio mesić, josipović...i dokle tako? nadam se da će hrvatski narod konačno doć pameti i okrenut se budućnosti a ne prošlosti! i da, predsjedniče, dobre su ti riječi EKV (ali jasno mi je zakaj se mnogima ne dopadaju kao niti lisica)! samo još da ne zaboraviš kaj si reko?

https://www.index.hr/magazin/clanak/josipa-lisac-ima-samo-jednu-rijec-za-sv
oju-izvedbu-himne/2157782.aspx

I tako, prođe i ovaj šezdesetineki ročkas, kao i sve ove godine, baš na valentinovo! Nije neki ročkas za slavljenje ali pristojno sam ga obilježila. Jučer ručak sa najdražim frendom, danas ručak sa najdražom frendicom. A sinoć sa malim društvancem u udruzi, kao i tolike godine! DJ mi pustio na plesnjaku za moj ročkas stonse i njihov satisfaction! A potom i ACDC! Zna se tamo na čagici tko kaj čaga (nije moj prvi izbor ali može proći)? Od ranog jutra je krenulo sa čestitkama, ali nisam očekivala da će mi se četiri bivša dečka prikazat i ukazat, nešto uživo uz kitu (cvijeća, se razme) a više virtualno, uz porukice za sretan ročkas! Ovaj zadnji dečko je napisao i cijelu priču na jednoj face grupi! Bome si je dao truda, od mog bordo šešira do kave i ostalih sitnih detalja iz našeg četveromjesečnog bivanja! I onda mi u 2 ure, nakon što je svršio (priču) poslao mess! Sva sreća da po noći gasim net i ne dopuštam da me itko uznemirava! Pitala sam se kaj to znači kad ti četiri bivša dečka iz zadnje četiri godine lijepo čestitaju ročkas, uz pregršt ruža, lijepih riječi? Očito sam ipak vrijedna osoba! I bivši suprug mi čestitao, onako s jutra skoro pa prvi, iako smo dan prije popili i kavu! Normalno, u društvu naše kćeri! No, dobila sam i jednu zgodnu čestitku u vidu poklon bona! Ha ha...u koverti nema ništ ali kaže da je to bon za dobar sex! Jedino nisam pitala kak da ga konzumiram, jel u nekom šoping centru ili kak? Jer, morti bi radije lovu nego dobar sex? Ali, nekako sam sigurna da ćemo se dogovoriti? Šalim se, naravno! I unučica mi je narisala i napisala čestitku a nema joj još niti pet ljeta! Dobila sam i jedan (bilo ih je nekoliko) prekrasan buket cvijeća koji me osupnuo! Naime, jutrom zvoni netko dolje na portafon! Imamo dostavu za vas! Pa mi na vrata dođe (sve je znao i koji kat i koje prezime) jedan mladac sa ogromnim buketom cvijeća! Dobivala sam puno cvijeća, prekrasnih buketa ali ovaj se odlikovao ne toliko cvijećem koliko aranžmanom! Nisam odoljela da ga ne uslikam i ne stavim...poseban papir, sivi i bijeli, posebna prekrasna vrpca...cijeli aranžman umjetničko djelo by Pollak (očito neka on line fensi dostava)! Bje od moje kćeri a ne od nekog zaljubljenog bivšeg! Svejedno, dva najdraža buketa su mi upravo od mojih kćeri...znaju one da ja obožavam cvijeće! Ne moraš mi ništa kupit, al kupiš li mi cvjetak, kupio si i mene! I thas all falks! Valentinovo? Dugo već nisam bila zaljubljena? Večeras ću opet na neko druženje nas par, malo dobre stare mjuze, metuzalemske i plesne! Ali tako i priliči mojim godinama! Ne tužim se, pače nalazi liječnika (to je drugi veliki poklon koji sam dobila za ročkas) su vrlo dobri! Ispada da sam zdravija sada nego prije šest mjeseci kada su se neke sitne pizdarije pripetile! Bravo ja! Kako čovjek može biti sretan i u ranim šezdesetima! Sada polako krećem ka sedamdesetima! Tko zna, ako budem na svoju mamu onda bum sa sedam banki dolazila ujutro sa plesnjaka i dočeka Nove zajedno sa unučicom! Naime, jednom davno dok mi je mlađa kćer bila studentica, kaže ona meni nakon što je došla doma s dočeka nove (ja sam tada uredno sjedila doma) da je srela baku na tram stajalištu...obje su išle doma s dočeka! Što ti je loza i korjenje...nenadjebivo!


Link

Svoju abecedu sam uglavnom napisala 2011.g. i objavila na ovom sajtu u vidu blogova! Dobre priče, još boljeg sadržaja i primjerene dejting sajtu! Vidim da nekima i danas fali jedna moja objava o dobrom kurcu, barskom stolcu i sexu u kuhinji? S obzirom da smo na dejting sajtu mislim da je ovo pravo mjesto za reprizu, tim više što neki izmišljaju a ja im želim priuštit originalnu priču! Kod mene svaka priča je baš kao abeceda, od A do Ž! A i naslov je izvorni, kao što je i sve kod mene izvorno! Ja nisam licemjer da pišem ono što biste vi htjeli čitati i podilazim i dodvoravam vam se! Nisam omiljena upravo iz tog razloga jer živim svoj život i imam svoje priče! Vi ste ipak samo čitatelji koji nikako da napišu (odžive) neke svoje priče? I možete samo nagađati jesu li te moje priče doživljene ili su ipak samo plod moje mašte?Vidim da su se i novi dobro uklopili, stoga uživajte! Ja jesam i bum al u svom životu a ne u tuđem!

DOBAR KURAC

Neke stvari koliko god željeli sačuvati, ne uspijevamo. Gotovo da se ne mogu sjetiti jel mi se on dogodio lani ili preklani. Čak nemam niti taj zapis? Iako sam se usred noći digla i zapisala tako dobar blog. O tako dobrom kurcu. Ispada da ga nemam? Ili ga bar ne mogu naći? Zapis, a ne kurac. Iako nemam niti njega. No nije bitno. Bitno je da neke stvari i događaje imamo zapisane u svom čipu. Pa tako i ja njega. Njegovana. Po imenu već sam imala dojam da je drugačiji. Kasnije sam ustanovila i zašto. Poslao mi je na samom početku našeg druženja jednu prekrasnu fotku na mobitel. Une. Tada sam poželjela biti tamo. I naša kava u Novom Zagrebu nije bila nimalo obećavajuća. Dapače, jedva da sam poželjala naći se opet. No bila je još jedna kava. Pa potom još jedna. Iako me fizički odbijao (ne volim neuredne muškarce) bilo je nešto u njemu. Što me privlačilo. Pomalo divlje, pomalo bahato. Intelektualno je bio vrlo zanimljiv čovjek. Iako i u tome prilično divlji. Zašto me ta divljina privukla ne znam niti danas? No ispod tog oklopa divljeg spiljskog čovjeka osjetila sam mekoću i dobrotu. Dragost kojom je pričao o nekim stvarima, događajima. Bio je to nasilnik s likom dječaka. Poželjela sam sresti ga. Tog dječaka. I jesam. Istina, srela sam muškarca. Na jednom od pića jedne ljetne večeri, bila je oluja. Onako baš ljetna. Počeli smo piće u Novom Zagrebu, al ljetno nevera ispriječila se. Prozori su ostali otvoreni. Nema smisla da oluja uništi stan. I tako smo mi završili neplanirano u njegovom stanu. Iako sam tvrdila da nema šansi da ostanemo, ostala sam. Barem toliko da smo uz neko piće poželjeli jedno drugo. Kuhinja obična, tipična muška iako vrlo uredna sa barskim stolcima. Sve je došlo tako spontano. Vani je lijevalo, sijevalo, grmilo. Nas dvoje samo smo znali da želimo jedno drugo, da želimo voditi ljubav. Fatalna privlačnost bila je na djelu.Tu. Na barskom stolcu. Bez zadrške. On kako reče, dugo nije. A i ja sam bila željna. Dobra kurca. Koji je to doista i bio. Nakon dugo, dugo vremena. Možda nekom mjeseci baš i nisu dugi, ali meni jesu. Gotovo da sam požalila što nikad do tada nisam imala barske stolce u kuhinji. I sada dok to pišem gotovo da osjećam njegovo prodiranje ume. Nije trajalo dugo, ali je bilo moćno. Ludo, divlje. Voljela bih to pokazati Pognioci, možda bi tada znala o čemu pričam. Pa ona ne bi pričala gluposti poput one neki dan na blogu kako nisam poželjna. Potom smo otišli, niti u njegov niti u moj krevet. Svatko na svoju stranu. Iako je on želio da ostanem. Možda sam tada pogriješila? Pobjegla sam, kao da sam se bojala sebe. I stidjela. Bio je to užitak pomiješan sa sramom. Onako biti uzeta, uzeti u kuhinji...za barskim stolcem? Ta to ne priliči jednoj dami i jednom akademski obrazovanom građaninu šefu u prilično uglednoj firmi. No zov je bio jači. Drugi dan smo otišli na Sljeme. Šetnja i ručak. Što god smo započinjali nije bilo dobro. Potpuni fijasko. Kao i moj krevet. Jaukao je od bolova. Tako je to s nježnom biljkom od kurca koji nije vičan žestini. Moj prijatelj očito dugo nije bio s nekom ženom pa se raspomamio. Pa je pretjerao. Pa ga ozljedio. Danima ga liječio, mazao kremicama. I tko kaže da svaki kurac može biti kurac? Tu je priča bila gotova. Jer su uslijedila verbalna zanovijetanja. Osim što je on propustio i put u inozemstvo. Valjda mi to nije ni danas zaboravio? Iako sam ja još jednom pokušala. Otišla sam u posjetu mu gdje su mu korijeni, put jedne prekrasne rijeke. Možda bismo se opet dohvatili ali njegov ranjeni kurac gotovo da je zajaukao na sami pogled a kamoli dodir. I bio je drag, dapače, ljubezan domaćin u svom okruženju. Srbi su ipak građani drugog reda, ma koliko mi šutjeli o tom. Iako je bio zagrebački dečko, pomalo me to smetalo. I njega. Nije bio niti njihov niti naš. Nije lako tako živjeti, makar u velikom gradu. U njemu je bilo tako puno gorčine. Možda ne bih tako lako odustala od njega da je bio neki drugi. Ja koja nemam predrasude prema drugim nacijama, ispalo je da me ipak pomalo sprješavalo? Unatoč krasoti Une, ubavom krajoliku jelo je bilo preslano i papreno, on razjeban od posla i želje da bude kao mi, znajući da to ne može. Jer rat je učinio tolike tragedije. I njegove rane su bile još svježe. Bili smo dva svijeta koja su se na trenutak srela. Strasno poljubila, pojebala. Gotovo da smo ostavili komad života zajedno? No, slijedećih dana već smo krenuli svaki svojim putem. Istina, poslije smo još par puta popili kavu...onako u prolazu. Pričali i trudili se, ali nije išlo. Nije mi baš mogao oprostiti što je njegov mali prilično stradao u našem žestokom okršaju. Iako je nadam se shvatio da je sam kriv što je bio prežestok. Tako je to kad imaš barske stolce u kuhinji. I želju neutaženu. U međuvremenu je izliječio svoj nježni kurac. Ali, bio je tako dobar da sam mu odu napisla na blogu. Nadam se da mu služi? A valjda i nekoj ženi? Bilo bi šteta da ne!

tko o čemu, ja opet o bosancima! ovom prilikom o muslimanima koje je danas bilo zanimljivo gledati kako piju svoje neke jogurte iz staklenih čaša što baš i ne vidjeh po zagrebu?! poštujem različitost osobito kad je ona ovako izvorna i ne glumata nekaj drugo! izvorno bosansko u zagrebu je dobro došlo (po meni) jer upoznavati kulturu i običaje drugih je stvar kulture. ne volim kad mi ovi iz bosne glumataju rvatine veće od nas hrvata. bila sam danas na jednom novom mjestu gdje do sada nisam bila. jer nije niti njega bilo? dakle, moj kvart već gotovo pol stoljeća, ex končareva i novi restoran! pomalo neobično uređen, niti restoran, niti birtija, a bome niti pečenjara! onak, imaš dojam da si u sarajevu! na sve strane slike, predmeti...ugodna i tiha atmosfera (nedugo sam bila u beštiji, fensi mjestu u centru grada i vrlo ga loše ocijenila na google vodiču baš zbog buke jer ne priliči jesti gdje su ljudi bučni i buče), gotovo poluprazno u 15h kada je vrijeme ručku! izgleda da je novo mjesto i mnogi ne znaju. ili morti zato kaj je u ex končarevoj koja više nije ono što je bila? sjećam se te ulice kada sam ranih sedamdesetih došla u zagreb! i ostala, najprije u voltinom sa starcima, a onda još 25 let na remizi! i primila me neka nostalgija (sad ću ja bit vodič kroz zagreb ko arapo kroz križevce)! i pričala sam svojoj kćeri, koja se u stvari rodila u tom kvartu na remizi i odrasla, kako je to nekoć bilo! jer, ona se sjeća tek 90.tih godina kada je ex končareva bila ex. nekoć, tu su bili dućani, restorani (ala neretva, prekrasan riblji restoran), fensi butik vera iz čijeg su izloga plijenile svečane i moderne haljine koje si nije baš svatko mogao priuštiti. potom je dotični butique (nekoć su se tako zvali dućani) preselio u gunulićevu, ali nekako je i propao i nestao u ovoj državi? kao i većina obrtnika ne samo u ex končarevoj ulici već i u ilici! nekoć si mogao u ilici hodajući od dućana do dućana kupiti fenomenalne cipele ili čizmake od pravog postolara, nekoć je u ilici bila udruga obrtnika gdje si stvarno mogao kupiti stvari ko vani! naši obrtnici bili su vrlo vješti i pratili su modne trendove kakvi su bili u italiji! još sam nešto danas poučila svoju kćer (cura će još malo pa za koju godinu 4 banke)! ona meni priča o tome kako je divan život u pragu, češka...a ja njoj ispričah kako smo mi nekad bili bogata juga kojoj je češka, madžarska, poljska gledala u leđa i bili smo za njih el dorado! kad su naši ljudi putovali tamo domaći česi, rusi i slično dali su se prodat za jedne traperice! bili su daleko od nas...(to je znate ono doba dok smo bili iza željezne zavjese, nismo imali nego jedan jogurt i slične pizdarije ex precjednice K.G.K) a gleč čuda? danas, kad smo mi kakti razvijena evropa oni nas debelo šiju...po svemu (češka naročito i njihova putovnica je jedna od najcjenjenijih u svijetu)...ekonomiji, demokraciji, razvoju....oni su za nas postali ono što smo mi prije 90. bili za njih! jadno je to da ideš 30 godina u budućnost da bi dosegao prošlost! eh, baš sam se raspisala sve u povodu ex končareve ulice (tratinska, ozaljska) i sjajne prošlosti trešnjevke i mog kvarta! nama na remizi bila je najbolja u gradu u kojoj si mogao kupiti sve što ti srce želi! danas trešnjevka podsjeća na zapušten dio zagreba u kojem egzistiraju stari, penzioneri, (radništva nema i crvena trešnjevka je pase)...propala načisto! ali je zato narasla dubrava, sesvete i ostali istočni dijelovi grada i bandićeva glasačka mašinerija! netko će reći da sam jugonostalgičarka, ali kak veli gabika...pamtim bolje dane! nekoć bih ja kćer vodila na ručkove, danas je ona mene! a stavit ću ovaj obisk i na google! tam sam vodič šeste razine i prilično sam čitana pače, kažu da sam peta po redu glede zege restorana i ocjena i pisanja? a pišem ono što zateknem, ili pohvalim ili pokudim? današnji kriteriji nečeg da je dobro i moji od nekad, su ipak malo drugačiji! kao i taj merak...otvaraju se nova mjesta ali sve je to tako tužno...končareva je tužna...i da nema tramvaja koji još uvijek njome voze, ne znam što bi remetilo muk i tišinu (čim se makneš od placa prema gradu)! ipak, moja trešnjevka mi je u srcu!