Duhovnost na brzaka

Na mentalnom nivou, navika je skup automatskih, nesvjesnih misli, ponašanja i emocija stečenh ponavljanjem. Navika na tjelesnom nivou nastaje također ponavljanjem istih radnji toliko puta da vaše tijelo zna kako nešto učiniti bolje i od vašeg uma.
Razmotrimo to….. ljudi se probude u jutro, izlaze iz kreveta s iste strane, idu na toalet, popiju šalicu kave, tuširaju se, oblače se, voze se….. Onda uzmu svoj mobitel, provjeravaju WhatsApp, svoje e-mailove, provjeravaju Facebook, slikaju svoja stopala i objavljuju na Facebooku, nešto tweetaju, gledaju Instagram, provjeravaju vijesti i sada se osjećaju stvarno povezano sa svime što je poznato u njihovom životu. Prolaze kroz niz rutinskih ponašanja. Na isti način rade iste stvari, viđaju se s istim ljudima, pritišću iste emocionalne tipke i to postaje rutina. Tako sada 95% naše svijesti ima zapamćen skup ponašanja, emocionalnih reakcija, nesvjesnih navika, ustaljenih stavova, uvjerenja i percepcija koje funkcioniraju kao računalni programi. Ostaje nam samo 5% svjesnog uma koji razmišlja i donosi zaključke kao što su npr.:“Želim biti zdrav/a. Želim biti sretan/na. Želim biti slobodan/na“. Ali tijelo je na potpuno drugom programu. Početak dana donosi i ponovno suočavanje sa svojim neriješenim problemima. Ti problemi su sjećanja u mozgu. Sva sjećanja povezana su s određenim ljudima i stvarima u određenim vremenima i mjestima. Mozak ima zapis iz prošlosti, tako da onog trenutka kada počinje dan, već razmišlja u prošlosti. Sva sjećanja imaju memoriranu i svoju emociju. Emocije su krajnji proizvod prošlih iskustava. U trenutku kada razmišljaju o svojih problemima počinju se osjećati nesretni, nervozni, tužni, uplašeni, tjeskobni i sl., tj. osjećaju psihičku bol.
Što mislite, kako vaši osjećaji određuju vaše stanje tijela i uma ako cijelo vrijeme živite u prošlosti i što to zapravo znači? Znači da će vaša poznata prošlost prije ili kasnije postati vaša predvidljiva budućnost. Dakle, vaše misli upravljaju vašom sudbinom, a kako ne možete misliti moćnije misli iznad ovih koje stvaraju vaše emocije, osjećaji tj. tijelo a ne analitički um postaju centar donošenja i sprovođenja odluka. Razmišljate u prošlosti i uglavnom ćete nastaviti stvarati u budućnosti isti život kao i u prošlosti. Analitički um kaže: „Radiš ovo 20 godina i nije ti donijelo ništa dobrog, prestat ćeš osjećati patnju i prestat ćeš se osjećati krivim i prestat ćeš osjećati sram? Nećeš se žaliti ili okrivljavati druge ili smišljati isprike i tugovati.“ No tijelo se odjednom nalazi u nepoznatom području. Tada tijelo kaže – želim se vratiti natrag na poznato područje. Tijelo pomoću povratne kemijske veze počinje utjecati na mozak i kaže: Počni sutra…… Previše sličiš na svoju majku/oca…… Nikada se nećeš promijeniti…… Nije ovo za tebe…... Ovo se ne čini dobro. Mozak reagira na to kao da je istina i odustaje od promjena. Vračate se na iste misli, koje će dovesti do istog izbora, stvoriti isto ponašanje koje će stvoriti isto iskustvo,
Dakle, ono što se događa je da ljudi razmišljaju neurološki unutar iskustava i stvaraju emocije uslijed hormonske (kemijske) reakcije. Kada imaju misao na nekoga ili nešto, većina ljudi ne može kontrolirati svoju emocionalnu reakciju. Ako dopuštate tu emocionalnu reakciju, koju zovemo refraktorno razdoblje (može trajati satima ili danima) imate uvjetovano raspoloženje. Kažete nekome ‘Hej, šta ima? Ja sam dobro raspoložen.’ On vas pita: Zašto ste raspoloženi?“ Nešto mi se dogodilo prije 5 dana i imam dugu emocionalnu reakciju.“ Ako održavate istu emocionalnu reakciju tjednima ili mjesecima postaje vaš temperament. Može biti i suprotno. Zašto je on tako ogorčen? Zašto je takav? Eto, nešto mu se dogodilo prije 5,15 ili 25 godina… Svaki put kad se sjetite određenog događaja, proizvodite istu kemiju u svom mozgu i tijelu kao da se događaj opet događa. Povezuju se isti mentalni krugovi i šalje se isti emocionalni signal tijelu. Šta je relevantno iz toga? Pa vaše tijelo je nesvjesni um, ne zna razliku između emocija koje nastaju na osnovu prošlih iskustava i emocija koje nastaju samim razmišljanjem. Tijelo vjeruje da živi u istom prošlom iskustvu, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Ako se ista emocionalna reakcija održava godinama postaje karakterna osobina. Učenje kako skratiti refraktorno razdoblje zapravo je mjesto na kojem počinje rad na ozdravljenju.
Dakle, emocije utječu na misli, onda te misli stvaraju iste emocije pa iste emocije stvaraju opet iste misli i tako u krug. Sada je stanje cjelokupne osobe u prošlosti pa onda, logično, pravi isti izbor koji je napravila dan ranije. Važna stvar je da ponavljanjem tih mentalnih krugova oni postaju sve utabaniji, stvorili ste predvidljivo uvjetovane mentalne obrasce. Takva će osoba radije ostati u poznatoj situaciji iako ta donosi npr. krivnju i patnju (jer to može predvidjeti) nego biti u nepoznatoj situaciji. Biti u nepoznatom području je zastrašujuće za većinu ljudi jer je nepoznato neizvjesno. Zato ljudi osjećaju strah za svoju budućnost kad su u nepoznatom. Najbolji savjet koji vam itko može dati je:
SAMI STVORITE SVOJU BUDUĆNOST ALI NE IZ POZNATOGA VEĆ IZ NEPOZNATOGA
Kako promijeniti mentalne programe?
Morate upotrijebiti analitički um, jer ono što odvaja svjesni um od podsvjesnog je analitički um. Tu nastupa meditacija kroz koju se ulazi u operativni sustav, gdje se mogu početi raditi važne promjene. Većina ljudi čeka na krizu, traumu, bolest, neki gubitak ili veću životnu tragediju da prihvati neminovne promjene, umjesto da nauče kako to napraviti u trenucima radosti i nadahnuća. Najteži dio promjene je emocionalno podučavanje našeg tijela. Koje emocije u budućnost buditi u nama ispred stvarnog iskustva. Što to znači? Znači da ne morate čekati uspjeh da bi se osjećali uspješnim. Ne morate čekati bogatstvo da osjećate kako živite u izobilju. Ne morate čekati vaš novi odnos da bi osjetili ljubav, ili vaše iscjeljenje, da se osjećate cjelovito. To je stari model stvarnosti … uzroka i posljedice … Čekanje da se nešto izvan nas promijeni da bi promijenili svoje osjećaje. Kada se osjećamo bolje unutar nas, obraćamo pozornost na onoga ili na ono što je to uzrokovalo. To je predvidljiv Newtonov svijet u kojem većina ljudi živi cijeli život u oskudici, bolesti i nesreći, čekajući da se nešto promijeni izvana kako bi njima bilo bolje. Za razliku od tog starog svijeta postoji kvantni model stvarnosti tj. uzrokovanje učinka. U trenutku kada se počnete osjećati bogato i vrijedno, stvarate bogatstvo. U trenutku kada ste samopouzdani počinjete koračati prema uspjehu. Onog trenutka kada počnete pozitivno osjećati – počinje cijelo vaše iscjeljenje… i kada volite sebe i volite cijeli život, stvorit ćete jednako… tada uzrokujete efekt.
Kada to primijenite, postajete kreator svog svijeta. Moje promijenjeno razmišljanje i moji promijenjeni osjećaji uzrokuju moje promijenjene odluke koje mijenjaju ishode u mom životu. To je sada sasvim drugačija igra kada vjerujemo da smo mi kreatori naše stvarnosti. Ako vas ne definira vizija budućnosti ostajete sa starim uspomenama iz prošlosti i bit ćete predvidljivi u svom životu. Ako se probudite ujutro i ne budete definirani starom vizijom budućnosti, kao što je viđanje istih ljudi, odlaženje na ista mjesta, obavljanje istih stvari u isto vrijeme, vaša osobnost više ne stvara vašu stvarnost … sada vaša osobna stvarnost utječe na stvaranje vaše osobnosti. Vaša okolina kontrolira način na koji mislite i osjećate, nesvjesno. Jer svaka osoba, svaka stvar, svako mjesto, svako iskustvo ima neurološku mrežu u vašem mozgu. Svako iskustvo koje imate sa svakom osobom proizvodi emociju. Tako će neki ljudi koristiti svog šefa da potvrde svoju ovisnost o prosudbi. Iskoristit će svog neprijatelja kako bi potvrdili svoju ovisnost o mržnji. Oni će koristiti svoje prijatelje da ponovno potvrde svoju ovisnost o patnji. Potreban im je vanjski svijet da nešto osjete zato što jake emocije koje proizlaze iz lošeg iskustva daju tijelu i mozgu nagli skok energije. Tako ljudi postaju ovisni o „lavini“ te energije i koriste probleme i loše uvjete u svom životu kako bi nešto mogli osjetiti, ali u isto vrijeme potvrđuju i svoje ograničenje.
Dakle, za promjenu, treba biti veći od svoje okoline, biti veći od uvjeta u svom svijetu … a okolina je tako zavodljiva. Zašto je onda meditacija alat? Pa, sjednimo, zatvorimo oči i odvojimo se od vanjskog okruženja. Dakle, ako vidite manje stvari – manje stimulacije ide u mozak. Ako slušate laganu glazbu ili ako imate čepove za uši, manje osjetilnih informacija dolazi u vaš mozak tako da se isključujete iz okruženja. Meditacijom možete posjesti svoje tijelo i reći mu da sjedi tu mirno kao životinja. Ostani tu! Ja ću te nahraniti, kad završimo možeš ustati i provjeriti svoje poruke e-pošte, ali sada ćeš sjediti i slušati me. Sada tijelo više nije gospodar nego sluga.
Dakle, kada se tijelo želi vratiti u svoju emocionalnu prošlost, budite svjesni tako što čete vašu pažnju usmjeriti na tu emociju, a gdje je vaša pažnja tamo usmjeravate svoju energiju, koju sada premještate iz prošlosti u sadašnji trenutak. Postanite svjesni toga jer tako vračate svoje tijelo natrag u sadašnji trenutak pa npr. kažete: Dobro, sad je 8:00 ujutro i normalno ti se uzrujavaš jer si zapeo u prometu i navikao si na osjećaj ljutnje jer se stvari ne odvijaju po rasporedu … ili oh, 11:00 je sati i obično u to vrijeme provjeravaš e-poštu i piješ drugu kavu… tvoje tijelo traži to predvidljivo kemijsko stanje ali vi ste sada svjesni da to radite i da vaše tijelo žudi za tim emocijama – vratite se natrag u sadašnji trenutak, govorite tijelu da više nije um i da mora slušati zapovjedi. Da ste vi um. I sada vaša volja postaje veća od programa. Ako to stalno iznova činite, to je kao da trenirate psa koji će na kraju poslušno izvršavati naredbe. U trenutku kada se to dogodi, kada tijelo više nije um, kada se konačno preda, dolazi do oslobađanja energije. Čestice postaju valovi, materija postaje energija i vi se nalazite u kvantnom polju beskonačne kreativnosti i beskonačnih mogućnosti. Oslobađamo se lanaca onih emocija koje nas drže u poznatoj prošlosti, koje ste vidjeli tisuće puta. Te promjene potvrđuje i moderna znanost skeniranjem mozga koji pokazuje aktivaciju drugih moždanih centara koji do sada nisu bili aktivni.

Razumio sam skoro sve. Prihvatio sam i činjenicu da je promjena na to teška. Postavljam pitanje( nije iz prošlosti) zašto smo stvoreni bez tog tvog iskustva, te efektne spoznaje. Zašto nam Stvoritelj to nije dao kao svojstvo, kao osjetilo, kao mudrost? Takvo nešto trebamo sami stvarati. Ja više ne mogu i ne znam!

Ok, pitam JOA?

ha ha...prilično ti se oduljio ovaj zapis, ali ga je vrijedilo pročitat! ja bih ga sažela otprilike na ovo: " Naš je mozak kao jedna ogromna džungla, s bezbroj mogućih neuronskih veza i puteva. Zamislite džunglu kojom prvi puta prolazi čovjek – nije mu baš ugodno ni zabavno, zar ne? Potrebno je uložiti trud da bi izašao iz nje. No, svaki sljedeći prolaznik će se već lakše snaći, jer put postaje sve više poznati i utaban. Nakon nekog vremena, staza je prilično očita i poznata i nitko više ne bira “novi” put, već automatski bira poznatu stazu. Tako i naš mozak funkcionira. Kada jednom usvojimo uvjerenje, svakim novim potvrđivanjem jačamo postojeću stazu. Da bismo promijenili uvjerenje, potrebno je birati novi, neutabani put, što nije najugodnije u početku, no kada znate da vas taj novi put vodi tamo zaista gdje želite biti, onda je i vrijedno truda, zar ne?"

dakle, i te kako su za naš život važne "utabane" staze tj sinapse kojima često "hodamo" ali i novi putevi koje trebamo pronalaziti i ići njima. pače, upravo o tom suglasju rekla bih da ovisi i naš suživot sa samima sobom, ali i sa drugima! nažalost, ljudi uglavnom pribjegavaju rutini i rijetko ili nikako ne "iskaču" iz naučenog pa sve više u današnje vrijeme govorimo o vojskama zombija koji svi misle isto, delaju isto i počinju čak fizički ličiti! pače, mnogima je sve izvan rutine bolno fizički čak? ne trebam reći koliko je poželjno "dresirati" naš mozak novim...dokazano je da sporije stare ljudi koji više razmišljaju i koji su kreativniji tj mijenjaju svoju svakodnevicu!

Za Medu: Kao što text govori, teško je zakoračiti u nepoznato. Ako to uspiješ, tada nije teško promjeniti se jer si več promijenjen. Sve živo i neživo u svemiru podložno je zakonu evolucije, pa tako i mi. Zato čemo jednog dana, kad postanemo duhovna bića (kad će to biti neznam ali jednom sigurno hoće) se rađati sa daleko večom inteligencijom nego sada i tad čemo imati sva ta znanja. Za sada smo tu gdje jesmo.

Zamisli sara kako mediji, političari, korporacije ....itd. manipuliraju s nama koji smo nesvjesni svojih postupaka. Zašto google, Facebook i svi živi oglašivači skupljaju informacije o nama korisnicima. Zato što znaju koju emocionalnu tipku treba pritisnuti kako bi izazvali željenu reakciju. Npr. Coca Cola je izmislila djeda Mraza kako bi nam skupo prodala slatku vodu kroz emocije vezane za Božić. Besramna manipulacija....a to je kamilica što nam rade političke stranke.

u pravu si, hevn, ali da te citiravši ispravim "... manipuliraju s nama koji smo nesvjesni svojih postupaka..." manipuliraju vama...ali ne i samnom! jer, nisu to uspjeli ne samo samnom već niti sa mojom djecom kkoje sam tako odgojila da im nikad nije niti cola niti mcdolalds ništa značio...odgojila sam dva mlada individualca, a i ja sam individualac koji npr na reklame gasi zvuk godinama već...teško će me bilo tko nagovoriti na bilo što...ako sama ne dođem do nekog takvog zaključka! pače, uvijek sam stršala i nikad se nisam uklapala u gomilu, a to baš i nije ugodno desetljećima tako živjeti jer te gomila izopći! vjerujem svojim osjetilima...umu, oku, uhu, njuhu...što ne znači da se skupljam informacije! dapače, vrlo mnogo čitam, prebirem i informiram se...to što "svi živi" nešto rade uopće nije moj đir! često sam i ovdje doživljavala atake samo zato što drugačije mislim, djelam i tak...no, svakom njegovo! o svemu tome sam toliko puno i tako dugo pisala da sam više odustala...ne od sebe, već od očekivanja da drugi drugačije vide tj da samo vide i gledaju?

SVE je u glavi (procesor). U tijelu su neke U/I jedinice.