Čovječe, kakav blog!

Kad se dogodilo ovo što se dogodilo, zatekla sam se u malom ličkom mjestu. Da se razumijemo, nisam nikakav komad, naprotiv, u najgoroj fazi svoga života tako i izgledam, tad sam bila dva mjeseca nakon poroda iz kojeg smo jedva izvukli živu glavu, i doista nisam ni mogla zračiti išta jebozovno, niti tako izgledati. Ipak, bilo je dovoljno da je tu "neka u tridesetima", nije se tražilo puno prigovora kilaži, niti se zagledalo u to što je moj blajh mjestimično povukao na narančasto a ne platinasto... Pojavilo se tu "interesenata"- mahom starijih ljudi, oženjenih.
Oženjenih za žene, poslovično kako ovdje biva, koje su se nasavijale tona i tona sarmi i pelena, smjerne, dobre, krotke žene koje drže SVE kantune kuće, posa, bašča, dica.
I koje su islužene, narađene, napaćene.
A tu se po birtijama meni uletavalo doskočicama, pa mi se "navrat'lo" s paketom griota i dvajst deka kave, da bi mi se značajno sugeriralo kako tako mlado tijelo ne može bez seksa, pa sad eto ja da sam mlađi, a? Ili ne tribam bit mlađi?
Ne trebam vam objašnjavati da je odgovor bio "ne, ni sad ni ikad".
-----------------------------------

Bilo mi je žao tih žena, jer za to vrijeme one su vjerojatno iscrpljivale sebe nekim već seoskim i kućanskim poslom.
Nisu se kurvale negdje, pa da stvar bude fer, u stilu samo ti dušo daj, a ja pet dana u Opatiji na wellnessu s izvjesnim nekim tipom, pod parolom "ma nemaš ti što ima mlađi, poljubac slađi".

--------------------------------------

Monogamija možda više nije u ljudskoj prirodi, jer možda više nije ni adaptivna.
Slijedom kompleksnih faktora, od kojih možemo izdvojiti razvoj tehnologije, povećanu mobilnost i izjednačavanje pristupa resursima u odnosu na spol- to više nisu obitelji koje čvrsto drži moranje: deset djece, malo zemlje, preživljavanje i nemaš kad ni pomisliti ni toplu vodu izmišljati: legnete navečer i štaš više.
Ovo je nešto drugo, i mislim da polako idemo kao čovječanstvo prema potpunom poništavanju ne samo obitelji nego i ljubavi, bar ove monogamne, "kako Bog zapovida".

Nisam nikad varala, ali jesam ostavljala, često i na robusne, nepažljive i glupave načine bez prevelikih objašnjenja.
Mislim da je u tom ostavljanju ipak nešto više poštenja ili karaktera nego u "dvostrukim", "paralelnim" i sl. igricama koje su mi nekako lejm.
Ali definitivno ni sama nisam pokazala sklonost monogamiji pod svaku cijenu, i zapravo kad pomislim da sam zauvijek mogla ostati sa svojim prvim dečkom (prekrasan jedan predobri Bračanin), nisam sigurna da bih to željela čak ni sada (kao da mi je ipak negdje i drago što sam više toga prošla, iskusila, osjetila- iako daleko od toga da je sve bilo dobro i lijepo).

-----------------------------------

U tim razmišljanjima, pomislim: ako je obezvrijeđeno i osuđeno na propadanje, na varanje, na izdaje (a nevjeru smatram izdajom; iako priznajem da je izdaja i to kad te ostavim bez jebemti iako doista jesam vjerna)....
Pa zašto da se time previše opterećujem i da si želim?

U nedjelju ujutro, umjesto da peglam košulje, povijam se njegovim zamislima o tome gdje ćemo i što ćemo, ili radim jela koja ne vole ni klinci ni ja nego oživljavam uspomene na narodnu kuhinju njegove pokojne majke..... Stavila sam na lice skupe kiseline za refresh tena, hodam obučena u spavaćicu na Kermita (klinci to ne zamjeraju) i živo me boli pička kakva sam, i natječem li se u mozgu mog muža sa: susjedom, bivšom curom, Lidijom Bačić, Rihannom...
Jer smisla ima ostati samo s onom koja je najbolja što se može, zar ne?

-------------------------

Potpuno neoduševljena konceptom, uživam u slobodi. Jest, činjenica je da ću se popodne (iako se ovdje jako prijeko gleda na rad svetom nediljom) ja uloviti trimera (za travu, ne bikini zonu- to ne nikako, ovo je Lika i to je pitanje ponosa). I da ću osjećati frustraciju po pitanju toga kad izleti osigurač, treba mijenjati ulje itd. Činjenica je da ću za Valentinovo biti malo lejm i da apsolutno nemam kamo nositi ove lijepe sandale koje sam si kupila (a baš bi bilo zgodno s mužem ih prošetati na neki dejt)...

Sve to stoji.
Ali, ako je sve to već tako kako jest, a čini se da većinom ipak jest... Živjela moja sloboda da ne budem nekom najbolja, i da ne opravdavam njegovo povjerenje što se odlučio za mene, i u ruke mi prepustio svoje sreće i nesreće, razočaranja limitima, ženskim rodom ili životom... Ko ih jebe.

Sve navedeno ne znači da se neću još jednom, ili još stoput, zajebati. Ali osjećam se dobro, pametno i moćno što trenutno nemam nikoga. I žao mi je žena koje su se nasavijale sarmi i pelena, da bi muškarci "bili lovci u duši, štaš to je priroda, nemoš protiv jačega".
Nemoš, da. Jača sam ja.

Link

u potpunosti se lažem sa konceptom slobode, kao i onoga što je bilo prije (kako za muškarce tako i za žene), tak da i tvoj opis onoga što muški rade ženama, i žene rade muškarcima... volim da sam slobodan, ali se bojim trenutka ako budem pokleknuo.
kad god poželim se sa nekom stisnuti, podragati... imam protuotrov, sjetim se da će nakon nekog vremena biti isto: jebente budalo, kurvo, idiote, ljenčino, pijanac, fukaro... i svih ostalih prekrasnih pridjeva.
valjda imam feler: ne mogu zaboraviti i vjerujem da je to moj nedostatak a i prokletstvo.

ali ne želim se. eto. tenkju da simi dozvolila ovaj komentar.

bz, draga. jaka, jaka si ti. kako god bilo.
i postat ćeš još puno jača.vremenom. dugim vemenom.
a tek tada ćeš biti i slobodna. i smijati se mlađoj sebi u nekim stvarima. jer sve će te dočekati, prije ili kasnije. nešto na putu, a nešto iza ugla. izbjeći nećeš ničemu, ni dobrom ni lošem, što ti je zapisano.

no kad budeš doista slobodna.... čoinit ćeš odabire za, a ne protiv.

Postoji osoba koja hladne glave pristupa svemu, pa točno zna kako napraviti dobar odabir za sebe a ne loš
Ne ide to tako . Ljudi koji imaju dušu ne kalkuliraju. Oni koji je nemaju zbrajaju i oduzimaju
Što dobivam. Što gubim
U konačnici, biti će ono što će biti
I vjerujem da će još puno toga biti, i dogoditi se ne samo tako mladoj osobi poput autorice bloga
Nego i nama..........starijima........što nužno ne znači i mudrijima
Od nje

Patricia, svi, baš svi kalkuliraju. I svi imaju dušu, samo što se jedni predstavljaju kao hladni, a drugi preemotivni.
Klonim se onih koji za svoje (krive) odluke krive emotivnost.
Klonim se i onih koji glume skromnost (kao ništa im ne treba), a sve je izgovor da bi malo dali.

U životu je ono- bit će što mora biti,
ali kaže Bog da si pomogneš sam, pa će ti i on pomoći.
Ipak su odluke (ili promišljene ili impulzivne, s dušom ili bez) na nama.

Pogni, vjerovala ili ne, ponekad ne kalkuliram, i zapravo, najbolji trenuci su mi se dogodili, čak i neke priče , baš u tom
momentu, kad se mozak "pogubi" negdje na putu..........

@pognioci, izvrstan komentar. u bit
@pc, slažem se i s tobom. nismo ni mi sami isti svakog dana.

Slažem se da ovo nije stvar zli muški-divne žene, ja sam samo iz ženske perspektive pisala ono što doživljavam recentno... Vjerujem da bi i muškarci mogli naći se razočarani istim fenomenima, apsolutno.
Nije to do spola - iako u primitivnijim sredinama nekako na žene padne više tereta "čuvarice ognjišta" pa su možda situacijski sputane razmahati se u nekim stvarima.
Slažem se s Bepom u tom da nije to muška ili ženska stvar

Slažem se i s time da godine ne donose nužno mudrost, niti da idemo linearnim tijekom u sve mudrije- baš su ovi zreli muškarci dokaz da neki i pobudale s godinama


I slažem se i s time da nam iskustva ipak otkrivaju neke finese i nijanse, u funkciji vremena, ako smo dobri čitatelji života

Slažem se i s time da su odluke naše. Neke najgluplje su mi donijele najviše sreće. Uključivanje mozga mi je donijelo najveću nesreću: bila sam uvjerena da sam našla stabilnog, dobrostojećeg, zrelog i uglednog muškarca (što mi nikad nije bio cilj, ali iscrpljena životom jesam probala i to), da bi se tu lagano pokazalo da je čovjek u žestokim problemima usprkos svemu pozitivnom što jest bio.

Zajebano je to.

dakle, ja ovdje JESAM kalkulirala, i sebi i djetetu, iako sam i voljela i palila se da se razumijemo.

i ispalo je kao prstom u struju.

kad sam bila mlada, strastvena i idiot na razini nagona, znala sam hazarderski napraviti cjeloživotno genijalne poteze.

nema tu puno recepta, čini mi se. načelno, biti pametan, da. ali što pamet znači, e tu smo već na višoj filozofiji. život nije recept za mađaricu- toliko jaja, toliko brašna...... pa čak i ako je, računaj da ne znaš kako radi rerna.
(zajebane su te interakcije s drugima, koji su uvijek rizik time što su ipak nepoznanica.... i mijenjaju se, s vremenom.... a često i tako da ne slutiš. mislim da supruge ovih tipova, bar nekim dijelom, pojma nemaju).

hm...iz perspektive iskusne žene koja ima dva braka iza sebe, dugogodišnju vezu, dosta veza i vezica...i eto me opet pokušavam! to jest sloboda! i u svemu se slažem u zapisu (i komentarima, osim pogničina koji je samo djelomično točan), osim ponešto! tijelo je vođeno mozgom pa i ta kemija, dakle, ima nešto istine u tome da nas sve vodi....razum! utoliko je i svaka ljubav razumska...važe, razmišlja, djeluje! no, jasno je da zdravorazumska bez emocija je kurac, barem što se mene tiče! trgovina i računica mi nikad nije bila jača strana. zato sam valjda i otišla iz prvog braka sa dvoje djece jer nisam kalkulirala. kao većina ovih žena ubračenih o kojima pričaš! jer, opće je poznata stvar da razvedena ili samohrana žena je niže vrijedna od ove druge, udate! bitno da se piše da ima muža a to kaj je taj muž kurva (svatko vara sebe a ne druge), to kaj je ništ koristi već samo na papiru...to je problem odgoja žene na ovim prostorima! skupo sam platila svoju slboodu, ali neka sam. srčem svaku kap njenu...svaki dan. i nikad ne pristajem niti ću na takav neki potčinjeni unfer odnos licemjerja! jedino kaj se ne slažem s tobom BZ je izraz izdaja? nije u redu živjetu u licemjerju, pa onda niti u onom prema samom sebi! dakle, ako ti netko više nije, ako ne želiš, ako je prošlo (slažem se s tobom, ali to s godinama shvatiš da monogamija baš i nije za čovjeka, kao ni za većinu životinja) pošteno je otići. time nikog ne izdaješ, dapače, da ostaneš, izdao bi sebe! možda stoga što nikad nisam crkveno rekla da, već građanski....a dok god postoji razvod, mislim da je sve legalno i legitimno! samo treba reći. ja sam npr. rekla svom prvom mužu...čuj, ja sam se zaljubila...onako pošteno i naivno! možda bi bilo bolje da nisam, ali ljubav je meni uvijek bila važna...najvažnija čak! bitno je da je čovjek čist pred sobom...pa će onda i bog doći. ja sam i danas dobra s tim svojim prvim ex....čujemo se, i kad netko nešto treba zna da se može oslonit na ono drugo. to je taj fer odnos...pogriješiš, ali kažeš! nisi pička (tako mislim o svim tim koji bi doma toplu hranu i sve što nosi brak, ali bi pičke sa strane bez beda) ko što su svi ti o kojima pričaš....oni bi i nebi. jebeš takvog čovjeka, jedino što zaslužuje jest moj prijezir! nažalost, sretala sam i takve, neki su me čak i uspjeli nasamarit (ujvjerit da su slobodni)...ali svaka laž kad tad dođe na šekret! eto, moj prilog nedjeljnom blogu (u očekivanju odlaska na ručak s dragim)! slobodni smo oboje ko ptice, na izmaku života ali još puni energije, nade, želje....postoji sve to, samo se treba usuditi...a onda se i posreći. ne zauvijek, jer ništa nije zauvijek, pa ni mi, ali dok traje, nek traje!

Hej curke!
Nikada nisam u odnosima kalkulirala i koliko god mi to vjerovali ili ne...nisam.No..ima to svoju jako veliku cijenu jer...tako puno toga sam morala sama...tako puno puta sam bila doslovno i gladna i bez sredstava jer i ono malo što sam imala sam čuvala za dijete koje ništa nije bilo krivo u svemu tome i nisam htjela ni da je gladan ni u nepodobnoj odječi.Bilo je skromno ali..bilo je dovoljno.Danas vidim da kada moje dijete i ima materijalnog koliko treba ..oni su svi skromni jer je tako naučio.Sretna sam da je izabrao i takvu suprugu.
Dakle...sretna sam što sam sve to izdržala jer sam uvijek bila svjesna da...sve se vraća ..sve se plaća i to će mi kad tad oduzeti onu ljudsku slobodu koja mi je jako važna.Danas naravno osjećam koliko me to koštalo ali...nema veze...i to će proći..ovako ili onako.Čovjek ipak mora znato što su njegovi prioriteti i tako se ponašati.Svatko zna za sebe što radi i nikada nisam osuđivala drugačiji život i mišljenja.Ja to neću živjeti i neću to plaćati..zašto onda da dociram i optužujem za išta.!!

Saro- uživajte mi danas... divne misli.

Arapo- slažem se, nipošto docirati niti suditi. Ali kad ti se nudi nešto, o tome treba imati stav (ovakav ili onakav). Naime, kad ti oženjen tip mlati žlundrom pred očima, naprosto nije suđenje ni dociranje ne pristati na to
(ili bilo što drugo- baš bilo što)

Nikom ne sudim, ne ulazim u tuđe varijable i razloge. Iznosim prilično jasno gledište po pitanju navedenoga (kome sam bila sklona i s 25 godina, u sličnim socijalnim sranjima kakve opisuješ, mlada, plava, prava zdrava.... i nije mi bilo sila zajebavati se sa svim navedenim, bilo je tu ponuda čak nemjerljivih s današnjima. Moj odgovor je uvijek bio rezolutno ne, tako je i danas).

Time ne poništavam ničija mišljenja ni odabire; tek potvrđujem svoje.

o da, kalkulacije.
ako ništa drugo interes- vlastite ugode.

Profi lopov je objasnio da poštenog čovjeka ne možeš prevariti.
Prevariš samo one koji u radnji koju ti on predlaže vide osobne interese. Čak i nesebično darovanje (sebe) ima u konačnici osobni interes

mjera kalkulacija (očekivanja) je- razočaranje
onoliko koliko je netko razočaran u bilo što: život, ljude, sudbinu, psa, mačku- toliko više se vidi da se nije ispunilo ono što je htio, planirao, očekivao, postupao u želji prema tome da se ostvare njegova očekivanja.

pa svako onaj tko nije bio razočaran- priznam da nije ni kalkulirao.

pogni- jasno, sve se može svesti na ekonomiju i nekakav vid razmjene - ali to je ipak malo karikiranje motiva.

naravno da je u korijenu SVAKE međuljudske interakcije nekakav "interes", čak i kad odeš popiti kavu s frendicom- daješ svoje vrijeme, uzimaš njeno..... interes ti je ugodno provedeno vrijeme... OK

ali termini tržišne ekonomije u kontekstu odnosa, prilično su preuveličavanje ljudske logike.

zvati interesom, kao da je to nešto nemoralno, bazične postulate ljudskog funkcioniranja je u kurcu.
zločesti interes je, po meni, pokušavati koga ili što ZAJEBATI u smislu- "uzet ću ti, neću ti dati"

Nije karikiranje, to je samo jasno imenovanje motiva. Taman to bila strast, ljubav ili nešto prizemlno.

Znam žene koje svašta trpe u braku (i glume zaljubljene patnice) isključivo radi svojih interesa da su u braku, u sigurnosti braka, da ne počinju od početka, radi djece, radi susjeda, a sve opravdavaju velikom ljubavlju. Ne, one ne kalkuliraju, one su zaljubljene.

Isprike muškarcima, i oni svašta toleriraju, sebičnih interesa radi.

ako već inzistiraš na tome,
onda bi ekstenzija te logike bila nešto sasvim regularno:

željeti dobiti (približno) što daješ;
odnosno davati sukladno dobivenom.

u tome je itekako važno znati što ti neki odnos predstavlja
(npr. netko nalazi gušt i privilegiju, netko uvredu dostojanstva, u ulozi ljubavnice; itd.)

slažem se ja sa svime što si, pogni, rekla.
samo kažem da je pretjerivanje baratanje terminima tržišne ekonomije, za ljudske potrebe među kojima su i pripadanje i ljubav.
nema tu kvarnosti, kao ni u potrebi da se popišamo ili spavamo, prilično ljudski i nekalkulantski.

pa sad već baratamo s patologijom mučeništva :)

evo dok pričamo, na radiju Doris Dragović pjeva da je muškarac stina a ona bez njega prašina gnjila.
ne znam što bih tu komentirala, a nisam feministica ratoborna, jednostavno debilizam.

čak se i ne znam referirati na mentalitet žene/muškarca koji se furaju na mučeništvo per se i u redu im je da se po njima sere.... poglavito zato što će susjed misliti da je sramota razvest se.
i što će djeca jako profitirati od sjebane matere na bensedinima (kao i moj pok.muž kojem su majku opisivali s "patnica", "oči pune suza" a oca kao frajera, doktora i imao ženu pored žene).
jebeno je mudro bilo ostati u takvom braku, osim što je odrasla osoba sa raznim mentalnim problemima i hendikepom za išta sa ženama- osim savršeno izglumatati...

uglavnom, slažem se oko krivih motiva, ali to je bez dileme neka viša patologija

zmija :))

volim pomoći nekome, anonimno, nesebično.
Figu nesebično. U svemu je moja životna filozofija da svemir sve zaokruži i da ti vrati onoliko koliko je primio. Ne očekujem od osobe kojoj sam pomogla, očekujem od "života" da mi da šanse da ih prihvatim.

Uvjeravam sebe da sam otvorena srca bez kalkulacija u međuljudskim odnosima, ali nije tako. Mogu donjeti odluku bez mjerenja, impusivno, ali znam da ću brzo uključiti ono: dajem sebe- što dobivam zauzvrat.

jasno da hoćeš, to se zove dostojanstvo i poštovanje (i) sebe.
(i upravo tog života, jednog, kojeg imaš).

I sad smo došli do toga da nas definiraju svjesne životne odluke i naš svjesni način života.
Znati reči da ili ne bez obzira na posljedice.
Kažu da se zbog toga razlikujemo od životinja.

ne, pogni. nisi tu dalekovidna.

prvo, nemamo kristalnu kuglu. moja je susjeda nakon 34 godine braka saznala da joj je muž pedofil

drugo, je li nečija svjesna odluka bilokakva katastrofa koju ne možeš predvidjeti- npr. auto nesreća na autocesti skrivljena tuđom greškom.

karikiraš, čak pomalo maliciozno ako se referiraš na moju priču; ili naprosto plitko ako govoriš generalno.

u interakciji s drugim ljudima (pod premisom da ne živimo kao filozofi u bačvi), događaju se i promjene, i nepredviđene situacije, i stvari koje smo vjerovali a ispostave se netočnima.

suviše se zaklinjati u svoje "ja homo sapiens a ne životinja" je pipkavo.
i samu me demantiralo.

ok.
nećeš me uvjeriti da susjeda nije znala da joj je muž pedofil nakon 34 godine zajedničkog života.

a ja se maknem sa tvog bloga.

moš se maknut ako podviješ rep čim se suočiš s kritikom :)

muž je inače dobio tumor na mozgu i moguće je da se nešto sjebalo u psihi.
na kraju je od toga i umro.

vidiš, stvari su malo kompleksnije. površno pristupaš svemu skupa, a pametujuće.

ne, nego ti miješaš odluke na koje čovjek može utjecati i nešto na što ne može (čak je i saobračajka upitna, ako je netko donio dluku da će piti i pijan je skrivio) utjecati (potres, poplave..)

pogni- uzela si si ambicioznu ulogu rasuditi na što se može utjecati i što se može predvidjeti

pod pretpostavkom da nemamo kristalnu kuglu

možeš li utjecati da NETKO sjedne pijan u auto i nabuba te na autocesti?
da pošalješ klinca u školu gdje će izvjesni K.K. porokati pola razreda?
možeš li utjecati na to da šest mjeseci nakon nečije smrti saznaš neke stvari o njemu (a pitala si pravovremeno, i dobila uvjerljive odgovore)

preambiciozan zadatak; nije ad hominem ali doista te nadmašuje (kao i sve nas, bojim se).
bez kristalnih kugli, privatnih detektiva ili uopće garda "ti, moj neprijatelj" prema ljudima, životu i svijetu (a ne mora biti lakovjernost).

(Ni Friclova žena nije znala da joj je u podrumu kuće gdje živi, godinama zatvorena kćer i nije pitala od kud joj muž donosi male bebe na odgajanje.)

nije to debata između tebe i mene.
to je naprosto sjebanost ove dimenzije.

naravno da možeš utjecati na zdravlje (ili misliš da utječeš) pa nećeš živjeti na crnoj kavi, rakiji i dvije kutije cigareta.

ali što s mojom sestričnom koja je živjela najzdravije što se može (i sve nas iritirala svojim zelenim čajem i fitnesom) pa je napunivši 35 godina umrla od raka debelog crijeva

i pritom, nakon što je, ne svojom greškom, bila doslovno spaljena dobivši kemoterapiju za stokilaša imajući pedesetak kila

precjenjuješ moć naših odabira i odluka... mi mislimo da smo nešto odlučili... ponekad ne baratamo širom slikom i nekim varijablama koje nisu nama dostupne niti pod našim utjecajem

sugerirati išta drugo, značilo bi biti vrlo nadut i "iznad dilema" na način naivnog čovjeka (s dobrom vjerom u sebe, što je pohvalno i ne možemo ekskludirati samo tako).

da, čovjek misli i trudi se i nastoji najbolje.
je li to uvijek ulaznica za sreću i raj?
o tom potom.

pogni- tu se već govori o idiotima.
postoje stvari koje su jasne, postoje mazohisti, kreteni, suučesnici u zločinima, zvijeri...

govorimo ipak o nekim manje ekstremnim i generalnijim stvarima.

zmija, ti samo odbijaš shvatiti da je naše djelovanje, čak i nedjelovanje naša odluka. Svjesna ili ne svjesna. Ali je naša i trebali bi biti, barem pred sobom samim, odgovorni za to, bilo dobro ili loše.
Ne pišem o tuđim odlukama (ili višoj sili) koje utječu na nas koje nismo mogli spriječiti.
Ili smo mogli a nismo???

ajd bok

pogni- sad si došla i do nesvjesnih odluka o svjesnom životu
full si se pogubila
:))))

zbilja bok, jer ideja ti je dobra ali površna, a pikanje prokuženo.
nadam se da ideš u realni život gdje si sve (čak i NESVJESNO svjesno odlučila) upravo kako si željela, znala, po receptu.
uživaj u savršenstvu koje ti je pruženo (i probaj, ako smijem, svjesno ili nesvjesno odlučiti ne biti zlobna prema kojekakvim ljudskim pričama... bar na razini kompleksnosti teme, ako se već upuštaš u davanje univerzalnih recepata za sreću...
koja je kod tebe, po frustri sudeć, svjesno i nesvjesno upitna)

ćao

Nekad su brakove dogovarali, mladenci su se prije vjenčanja vidjeli jednom ili par puta. Oženili su ih, sviđalo im se to ili ne. Živjeli su. Nisu imali prava na reklamaciju....
A danas, partnere si biramo sami, uzimamo na probnu vožnju, reklamiramo, i onda vraćamo u dućan.
Zaključak: sve nas je sjebo preveliki izbor opčenito u svemu u životu, tu smo se svi pogubili.

Vila Sila