Koja će se prije udat

IVANŠČICA ILI JA?
Vegani njoj, muškarci meni.
:*

Uredi zapis

08.10.2020. u 11:40   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

svim potencijalnim muževima sam podijelila broj moba i nastavljamo van iskrice

mnogi od njih bit će podvrgnuti testiranju.
mora pokazati što je i kakav. izvaditi keš i ono malo sirotinje, pa pokazati je li muško ili šta je.
više mi iskrica ne treba (ako se u budućnosti pojavi još kandidata, neka nabave moj broj od blogerice arapo- samo se ti javi dečko možda si ti taj)

sve vas ljubim, a pošto je blizu ponoć i trenutak mog odlaska (kao Pepeljuga), za kraj jedan video koji opisuje što mislim o vama
Link

vratit ću se da okačim fotku s egzotične destinacije, ako muž pristane fotkati svoju brkatu zmiju i Brkatu Zmiju.
ćao-zdravo, miševi...

Uredi zapis

07.10.2020. u 23:16   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Moj idealan muškarac

Link

DA!

Uredi zapis

07.10.2020. u 22:48   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Zadnji od kume

HRVATSKA VIDJE SVAKOJAKIH ČUDA
ALI NE NAĐE ŠTRIKA ZA TOLIKO JUDA
- NAJGORI STE BLOGERI, TOG NEMA NI U REPUBLICI SRPSKOJ

Uredi zapis

07.10.2020. u 12:04   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Oho, mamicu vam :))))))))

Hvala i na bračnim ponudama.
No, to ne ide samo tako.
Prvo trebate proći poligon.
A je, sad ste se usrali kad odlazim i kad vam ostaje čitati samo ove babe. Pa tko to može trpiti? Ajde zamisli provesti 24 h s takvom nekom šlapom. Niste vi ni ludi.
Može, može, udala bih se ja. Samo hrabro s ponudama, inbox još neko vrijeme radi.
Sve ja to pročitam.
Udat ću se, kako neću.

Podsjećam na uvjete:
1. jak kao bik
2. nježan kao golub
3. da me vodi na fancy mjesta
4. da mi napravi sina pod svetlima casina
5. da nije onaj koji poljubi pa zbriše već je momak koji uvek daje više
6. da pojede sve iz šerpe a ne da mi se zaštopa suđerica
7. da bude dlakav
8. da istetovira B ili ureže staklom/skalpelom na prsa pored srca

Hajde, hrabro. Jebiga kad smršavim ode ja sa šeikom, naftnim mogulom.
Dobro ste se na vrijeme usrali. Nastavite s ponudama, pročitat ću i odlučiti.
Ali napišite odmah što nudite.

Uredi zapis

07.10.2020. u 8:25   |   Editirano: 07.10.2020. u 8:27   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

Hvala vam

Sve sam pročitala.
Ne mogu vjerovati kakvih ovdje ljudi ima prekrasnih.
Ne možete zamisliti koliko mi ovo znači. Nekad sam imala dojam- daj B, kaj se tu raspisuješ i cviliš ko kučka.
Zaista imam neki gard, razvila sam. Ne pokazujem ja to baš IRL. Ovdje se sakriješ pod nick i pustiš, pričaš...
I sad, znate što je meni ovdje...ne znam, na rubu sam plakanja čitajući neke od ovih vaših pisamaca...

Što je posve izvjesno da nas je većina ovdje nečime povrijeđena, da ne kažem "sjebana".
I ono... Taj vaš instinkt da mi napišete ovakve neke stvari koje ste mi napisali...
Jebote. Nisam znala da vam znači, da vam se dalo to čitati.
Ima toga, i ima stvari koje nisu bile lako štivo niti zabavna tema.
To ste mogli čitati jedino bratski i ljudski.
I na svako vaše "hvala što si pisala", primite moje "hvala tebi".

Kao što sam rekla, završavam s blogom- da li trajno ili privremeno, ne znam.
Došlo je vrijeme za neke druge stvari, iako je gušt bio noćariti do sitnih sati u našim prepiskama (moj mail je i dalje otvoren), no izvrtila sam temu i ne osjećam poriv kontemplirati.
Ide to u nekim fazama, barem kod mene.

Trenutno mi se aktivirao onaj neki moj tipični "ovnovski" energičan moment.
Imam te momente kad mi paše stati... Čak se i zavrtjeti oko svoje osi, čeprkati po krasticama, buljiti unatrag...
Ali to nije moje osnovno određenje. Moj život je odredio moj nagon da se giba, trči, izaziva, skače...
Ja sam se do 26-e stigla... OMG, diplomirati, zaljubiti, živjeti u Dalmaciji s njim, da ne nabrajam još prije neke beogradske perone, emotivna fortissima, stigla sam odstažirati, razvesti se, iskusiti što je Hrvatska vezano za zapošljavanje, imala dvogodišnje dijete... I zapravo, to opisuje mene.

Sva ova kontemplacija, slowmotion... Nije moje određenje kao ličnosti, već kao faze života.
Moj se život stabilizirao u svemu bitnome, i više nemam potrebu skučeno i bojažljivo "sve držati na pauzi dok riješim najbitnije".
U svemu tome, od ove godine mi je dijete, kao i većina njih iz razreda, slijedom ukidanja boravka, naučilo onu neku osnovnu samostalnost.
Dovoljno za toliko da sam se upisala u teretanu. Možete me vidjeti i kako trčim, ovako okrupna i zaista nakaradna i znojna, oko Jaruna- ako me vidite, nemojte se smijati (to mi je uvijek neki strah, da mi se ljudi smiju... lako sam ja trčala kad sam imala sve vitko pa se prčila i guzila kao gazela, svjesna da sam hot... a sad, vjerujte mi, ponižena sam... ali ako me vidite, pravite se da niste vidjeli i, čak i ako sam vam odbojna i mrska ne rugajte se- ja se to trudim biti bolja sutra, nego što sam danas. Molim vas.)

Osjećam u sebi nešto što godinama nisam osjetila. Onu potrebu da život ide, da vatre gore, da vode teku, da se podignem na noge, da opet prohodam na štiklama, da se utegnem, da me dijete pamti kao lavicu a ne kao prasicu.
Da kaže sutra "moja mater je bila faca" i da ni na trenutak ne pomisli da je naša situacija bila nešto teško.
Jer nama je sada zaista dobro.
I ja imam nagon da nam bude još bolje. Ja zaista ne mogu stati. Ja ću ga dići toliko visoko.
A za to trebam iskoristiti ovo što mi je došlo.

Sve sam isplakala, sve sam presložila, sve sam odčučala strepeći nad malim 24/7, koji mi je naposljetku rekao:
"Prestani me gnjaviti toliko, nijedna mama nije toliko dosadna! Šta misliš da sam ja glup i tup da ne možeš otići trčati? Da li ti, mama, misliš da se ja možda želim ubiti i da ću zapaliti stan ili se baciti kroz prozor? Najdosadnija mama na svijetu!!!"
U tome sam prepoznala signal- hajde B, izađi iz stana, učini nešto s tom trbušinom, što uostalom može najgore biti? Da ti se netko smije što trčiš takva debela i znojna... A za 6mj taj isti može za tobom krv pišati kad budeš ribetina. Hajde prelomi, hajde stisni.

Imam sad takve potrebe. Kontemplacije i prepiske trenutno nisu ono što mogu. Previše sam se uspalila.
Ali to je moja vatra. To je ono što jesam.
A vama hvala što ste me ovoliko hrabrili, dok sam brljala po žaru.
Vi ste moje iskrice.

Još jednom, hvala vam za sve.
Ovo je bilo čarobno pročitati.

Volim vas.

Link

:*

Uredi zapis

07.10.2020. u 6:41   |   Editirano: 07.10.2020. u 7:00   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Uplatite premium

Kad me Iskrica zadnji put podsjetila da mi ističe premium, oprostila sam se od vas, ali to je bilo krivo shvaćeno- dobila sam bon od jednog čitatelja. Iako ga nisam upotrijebila, ostalo mi je to ganutljivo, a onda sam uplatila sama i odlučila se zadržati još malo- shvatila sam da mi paše.

U nekim trenucima mi je ovo prijalo.
I još ponekima, među kojima sam čula i kompliment "čitam više puta svaki tekst, jer mi je terapeutski"- mislim da je ovo raspisivanje i kod mene imalo upravo tu vrijednost. Nije riječ o žalu za mladosti, za oplakivanjem i nepreboljenim kuronjama... Neki je pokušaj repariranja, vjera u nova proljeća, nešto u čemu pisanje i riječ umije biti strašno moćan... čak ne samo alat, rekla bih i saveznik.
Meni je trebalo neko mjesto da tako činim, a najzahvalnija sam ovom sajtu što sam susrela nekoliko ljudi (žena prvenstveno) s kojima sam dotaknula tako duboko ljudske i intimne teme, u našim mail-prepiskama, razgovorima... To je nešto za pamćenje, i vjerujem da ćemo si "ostati" i nakon bloga.

Prije nego objasnim "nakon bloga"; u vjeri da me ponekad pročitaju, osvrnut ću se i na nekoliko muškaraca odavde s kojima sam se susrela irl. Iako nismo jedni drugima odgovorili na pitanja o životu, ljubavi i budućnosti, ja doista pamtim te susrete kao lijepe, zanimljive i meni kao ženi ohrabrujuće. Zahvaljujem i vama, i okolnosti da smo se sreli. Nisu bile idealne, možda ni povoljne, i sigurno da je mnogo toga do mene, ali praštajte ako sam što loše. Doista sam sretna da smo proveli neko vrijeme zajedno.

Od onog za što bih se još htjela ispričati, to je nedostatak samilosti i sućuti za neke ljude odavde.
Da, s jedne strane moja je logika "na ljutu ranu ljuta trava", ali postoji razlog zašto mi je sada žao.
Ja već sad, s 33, znam imati osjećaj da je najbolje, možda, ipak prošlo i da pripada mlađima od mene.
Doduše, to su samo rijetki trenuci, i u meni ne izazivaju čemer.
Ali pitanje je, ostanem li na nekom dejting sajtu u šezdeset i kojoj, hoće li mi to možda biti... Ne znam, kako god da se izrazim u ovoj ću rečenici morati ispasti pokvarena i bosti, jer moj je dojam ipak da se tu radi o nekom jadu i žalosti.
I takvog ne udaraš, možda ni kad te bocka.
Kao boks- plemenita vještina, nešto divno u tom kad se snažna tijela odmjeravaju u snazi. Ali mora biti ista kategorija, inače od plemenitosti ni "p".
Ovo nije bilo plemenito od mene. Zaslužujete moju ispriku.

Blog je bio sjajan hobi, zapravo u tome što je svaki moj zapis imao svoj produžetak u tim sjajnim komentarima i reakcijama- bilo je i tekstova nakon kojih bih se satima, pa i danima, zabavljala u nekim našim razmjenama misli (naglasak na mailu koji je krcat time, a žao mi išta pobrisati).
Kako mi dijete raste, tako se oslobađa neki prostor u kojem "on sebi traži prostor". Nije to više kao prije nekoliko godina kad sam dane provodila držeći ga za ruku ili rondajući po parketu autićima, puzzlama i legićima.
Opet, nije ni ono "evo ti ključevi, frižider ti je pun, pozovi curu, dođe mama u nedjelju navečer".
Nije ni "ide mama pa dođe za 2 sata"-ali prema ovom već idemo i njega polako vježbamo.
Ona faza kad ti kaže "mama, smetaš!" ali za pet minuta "mama, ja sam gladan" :)))
Znači, imala sam tog nekog vremena koje je bilo slobodno, ali i kućno.

Dolazi vrijeme u kojem se pomalo, s mjerom i oprezom ali ipak, mogu posvetiti nekim novim, i nekim novo-starim, aktivnostima i navikama.
One iziskuju vrijeme i volju, od čega konačno imam oboje.
U tom smislu, "ističe vaš premium" dolazi u savršeno vrijeme da ga ne obnovim.

Bilo mi je, u sumi stvari, sjajno ovdje.
Ali još uvijek nisam spremna pretvarati se u starosjedioca.
Stara nisam, a sjedioc ne smijem biti više ni dana ako mislim skinuti kile. :)

Ne zamjerite šalu, niti uopće išta.
Je li ovo doviđenja ili zbogom pokazat će vrijeme.
Ono što je važno, to je da mi stojite dobro (a muškarci vama i- da vam stoji dobro).

Sve u svemu... Hvala na društvu i mjestu, oprostite loše, pamtite dobro i- sve najbolje.
Hvala!


Voli vas Barbara

Link

:*

Uredi zapis

06.10.2020. u 19:00   |   Editirano: 06.10.2020. u 19:21   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar

Dopuna zadnjem tekstu

Kad sam imala 23 godine (studentica- jbg, civilizacija, "man made" konstrukt--- s prirodne strane, savršeno doba za trudnoću), zabrijala sam na životinje.
Udomila sam iz Rijeke kunića Brku.
Brinula sam o njemu patološki, spremala ispite s njim u krilu, kupovala mu igračke i vitamine.
Kunića je ladno bolio kurac za mene, što je i logično.
Bježao mi je iz krila i negdje si mislio "jebem ti ovakav život, što nisam s nekom zečicom nego s ovom luđakinjom".

Neko vrijeme sam se tako zavaravala tim kunićem, a na tulumu za 24.rođendan napravili smo bebu ex muž i ja- komad muškarčine, rasna jedna konjina.
Kunića sam ostavila materi i ćaći, koji su ga voljeli i brinuli o njemu.
Brko je proživio dugo i sretno, ali iskreno potpuno me bolio kurac za njega.
Ja sam željela bebu, a Brko je tu bio eto jebiga pokušaj da ja kao sad nešto brijem na flafi kunića.

Ljudi su popušili neke nakaradne priče i šetaju te pse. Psi su zakon, ništa protiv pasa.
Ali postoji nešto nastrano u tome da ženska psu govori "dođi mami".
Ma dođi ti ženska... znaš ti jako dobro na kaj.

Link Ponekad je najbolja stvar raditi bad things. :)

Uredi zapis

06.10.2020. u 15:00   |   Editirano: 06.10.2020. u 15:03   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

Meso



Disclaimer:

1.Danas je toliko puno mišljenja o prehrani, čak i ekstremnih (npr. veganstvo i jedenje sirovog mesa), pri čemu svatko ima neku svoju logiku, razloge i motive. Na kraj pameti mi nije ikog uvjeravati ili razuvjeravati, kao što se to ne može ni mene. Ja svoju uvjerenost temeljim na svom iskustvu.

2.Ja svojom tjelesnom težinom nisam ovladala, i to su još uvijek bitke i borbe. Cilj mi je potpuno eliminirati šećere i ugljikohidrate. Kad to uspijem živjeti "keto OMAD" (jedan mesni obrok s maslacem u danu i ostalo ne) recimo duže od 2 tjedna, već se vide ogromne promjene: manje na kilaži, više u bistrini pogleda, blistavosti kože, živahnosti kose, smanjenoj potrebi za snom... generalno, fantastičnom osjećaju. To je razlog zašto me, mimo ikakvih tuđih teoretiziranja, nitko nikad ne bi uspio uvjeriti u to da je voće zdravo (šećer i vlakna), a meso nije.
Kad dođem do toga da to ne presjecam iz EMOTIVNIH RAZLOGA (tipa, sjetim se nečeg... bude mi teško... pičke materine...), bit ću posve vitka. Prije toga ne, jer ovo je put koji sam odabrala, i ovladat ću njime. Fizičkih zapreka nemam, ja sam emotivni jedač i zloupotrebljavam slatkiše. Ovisnost kao cigarete, nešto što u nekom momentu presječeš.

3.Nisam okrutna, volim životinje, ali najviše volim ljude. Grizem se za jezik da ne kažem ništa, a suze samo što mi ne krenu na oči, kad gledam sina svoje prijateljice veganke- nažalost, i mali je vegan. Nemam nijednu fotku gdje su moj i njen sin zajedno, jer ih u biti ne mogu ni gledati zajedno bez da se potpuno sjebem, radi se sigurno o 20 kg razlike (da ne biste mislili- moj mali je građen tako da mi je na plaži jedna nona rekla "pa on ko odrasli čovjek, pogledaj ti mišiće, ma vidi kakav je, ajmeeee!"
Na hranu dajem puno novca, djetetu ne branim gdjekog koji slatkiš ili sendvič, nije to neka Sparta... Ali pravila su pravila jer ne želim da se muči i prolazi što ja. Užina je često: zdjelica domaćeg kravljeg sira, 3 domaća kuhana jaja i 2 dl sirutke itd.
A meso je kod nas uvijek, i ne žalim para da bude najkvalitetnije što mogu naći.


Vegetarijance i vegane ne uvjeravam, niti oni mene ikako mogu uvjeriti.
Recimo, kad sam išla na yogu gledala sam tog instruktora koji je zaista blage ćudi, predivan, čak i vrlo lijepo građen iako dosta tanak i blijed. Zapravo, ipak jedna divna pojava, čak i s tom "samilošću prema životinjama" koju je propovijedao.
No nisam ubijeđena da je to prirodno stanje.
Sjetivši se ex muža koji je meso jeo čak i polusirovo (jedan od onih sretnika koji je slatkiše doživljavao kao otpad i ne bi to ni stavio u usta... a ja KUŽIM DA JE OTPAD ali se ipak drogiram jer mi šećer donese neku utjehu... to je ono kad te u djetinjstvu "idemo na sladoled jer si dobra"- ja to svom djetetu ne radim jer kužim kaj je to)...
...on je imao 117-122 kg, rijetko preko, rijetko manje. Nigdje sala. Čisti endomorf, fizički potpuno dominantan, moćan.
Da je pitanje opstanka, moj ex muž bi u svakom trenutku prejebao mog yoga instruktora.
Govorimo u terminima prirode, evolucije i opstanka.

Bojim se da smo danas, u mogućnosti da bude tako, ipak zaboravili ljudsku prirodu.
I da smo u simpatične i uhu ugodne priče, uveli jako puno neprirodnosti.

Presjeklo me u želucu kad sam čula svoju prijateljicu, inače veliku facu na polju elektrotehnike, da svom psu govori "dođi mami". Nemam problem s psom. Ali ako govoriš "mama"... mislim, ne ulazeći u ičiju intimu, ali ne bi li logično bilo postati mama? Ili jednostavno psu reći "dođi"... Nemoj to "mama"- jebiga, nenormalno skroz.

Vezano za nejedenje "naših prijatelja životinja"- ma ja to razumijem. Kad vidim na selu kravu, janje... Stvarno mi izazove određeni konflikt.
Ali me prođe čim ogladnim. Moje tijelo najbolje funkcionira na mesu, moje dijete predivno napreduje (a stvarno..kuc kuc kuc, mladi slavenski bog) na mesu. Smršavim li, bit će to od mesa.

Svjesno i uporno pazim da me ne hipnotizira priča o tome da čovjek treba biti nekakav hipi, zatvarati se u sebe, ne padam na te jogijske šprehice... Sve je to laž. Čovjek treba biti donekle i agresivan, i asertivan, i budan, i prisutan, i snažan, i pun energije.
Kad vidim frajera vegana, ja mu želim sve najbolje. Sve, sve, sve najbolje u životu. Ali kužim da mu fale nutrijenti u mozgu, i karini. Osjećam nemoć kurca, nema tu ništa, vidi se po vibri. Automatski s njim ne želim imati ništa, ne mogu ga registrirati da je to uopće muškarac.

Nažalost, danas je puno toga otišlo kvragu.
Možda je to doista agenda i ideja smanjivanja populacije.
Puno je neplodnosti koje bi se možda (preosjetljiva tema da nagađam, ali dopustite mi dobru namjeru) riješilo time da frajer pojede komad mesa, da ženska popije kozjeg mlijeka, i tako koji mjesec.
Moj ex muž i ja smo (doduše, bili smo mladi) napravili dijete iz jednog seksa- ali stvarno smo krkani koji umiru od smijeha na ideju da je jabuka obrok, plakali smo od smijeha na kumine teorije o blenderima.
Sjemenke ipak jedu ptice. Dobar lovac, uvijek jede meso. Dobar lovac preživljava.
Ne, nismo mi toliko baš evoluirali, ne varajmo se...

Vegani da prekinu sa suvišnim, bajkovitim i MAGIJSKIM, "man made" sentimentom prema životinjama, a sažale se nad sobom... Sigurno bi imali veću potrebu za seksom, nutrijente...
Za čovjeka je prirodno da bude napaljen i živ, a ne omamljen i jede neke bobice kao zadnji u lancu.

Uredi zapis

06.10.2020. u 13:23   |   Editirano: 06.10.2020. u 13:33   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

Jednom će me pronaći moj budući muž

Pročitat će sve ovo i reći "draga, ovdje ti nije mjesto, uzjaši i odlazimo u suton".
(Nije bitno za tu izjavu hoće li biti na konju ili ne.)

Reći će- "Tek kad ostaneš udovica, tek onda ćeš doći na blog. Korit ćeš mlađe i ljepše od sebe da proliju u lice sok, onom gadu koji ih je počastio. Izvrijeđat ćeš svakog muškarca koji im uputi lijepu riječ, umjesto da reže žile na tvoje mudre, zrele godine. Bit ćeš Kraljica Bloga".

Ali prije toga, moj muž i ja ćemo proživjeti duge i sretne godine zajedno.
I do tih godina, ja na Iskrici neću imati što reći.
Sve što bude važno, pričat ću njima nekoliko, do kojih mi je već, i do kojih mi bude, stalo.
Ako ode prije mene, eventualno ću pisati o njemu. Ako odem prije, ko ga jebe nek se snalazi.

Sretnem li ženu u tridesetima, poželjet ću joj iskreno, a ne s ružnom voskastom grimasom, da proživi život kao ja.
Da nađe ono što sam našla ja, ako može onda i bolje.
Kad budem stara, neću imati potrebe da se natječem, da se dokazujem boljom od mlađe, da prdim na škrbava usta...

Želim da ovaj život prođe kičast, sretan i moćan.
Kad budem stara, tutnut ću 100 eura mladom konobaru koji me nasmije, i reći "vrijedan si dečko, počasti sebe i curu".

Kad budem stara, ma koliko mi usta tanka postala šminkat ću ih crveno, a čitav život ću proživjeti, kao i dosad, crveno.
I krvavo pod kožom, i s mnogo srca.

Tutnut ću 200 eura konobaru. Nek počasti sebe i curu jednom od mene, jednom od moje ljubavi. Bio on tu ili ne, on će biti moja jedina ljubav. Ja volim još jednom, i nikad više, ili: nikad više.
Voljet ću ga zauvijek. Najjače, samo njega.
I u starosti ću ga voljeti.

Tako će biti kad budem stara.

Uredi zapis

05.10.2020. u 23:25   |   Editirano: 05.10.2020. u 23:28   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Nije upitno to tko bi prodao... već bi li tko kupio.

(Dodatak, dala sam osmjeh. Pokušajte i vi) :*

Uredi zapis

05.10.2020. u 20:48   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Bili ste u pravu, sad se kajem i imam grizodušje...

... što budala ne rekoh "imate li soma eura?"
Pa da malog i kumče odvedem dva dana u Disneyland.

Uredi zapis

05.10.2020. u 17:11   |   Editirano: 06.10.2020. u 0:16   |   Komentari: 90   |   Dodaj komentar

Poražena, ne i uništena

Da mi je volje i informatičkih vještina, složila bih vam kompilaciju najvećih debila Iskrice, i to bi trajalo, i trajalo, i trajalo.
Nevjerojatno kaj je sve ovo skupa, apsolutno nevjerojatno.
Ajmo preskočiti jedno tisuću komentara "obrij se", "obri se", "jesi li i dolje brkata", ...OK, pravo mi budi, dala sam si taj nick.
Dolazimo onda do ovih koji bi se družili diskretno, konkretno- za njih imam lijek, kažem da može ali za 120,000 e, pa im se spusti.

Onda imamo priličan broj ovih koje ipak eto nešto privuče u mom iskrenom opisu (čak malo uljepšanom, imam 84,5 kg ali e ne dam da mi zaokruži na 90 jer to više nije 90, iako je bilo i 98.6).
Takve junake napali moj opis 180/80, zajahali bi me a skršiti me ne mogu. To su već i junaci iz narodnih epova, Nikoletina Bursać style, hajduci i domobrani- i ja ih razumijem, svatko se na nešto pali, a neki se očito ni boga ne boje.
Takvi junaci me ipak donekle napale- hrabrost je poželjeti zajahati jednu kao ja, jer rizik od ritanja je velik, a nije zgodno ni naći se u klinču sa mnom ili ispod mene- opasno je i mnogo zajebano.
Na neki način za pohvalu i ipak daje neku pozitivnu informaciju. Treba se i osiliti pa krenuti na Rusiju. Respektiram do neke mjere, ali nije dovoljno.

Kako god, uleti su katastrofa.
Ne znam više ni sama što da radim. Litaniju ispisala, noge pokazala, s nekima sam se čak i našla, sve uzalud.
Netko bi rekao, kako stvari stoje, da ću nastaviti skupljati letke od kućnih majstora, nositi Persil na treći kat, te krajnje uzaludno i utopistički pokušavati od ove sjebane plaće uštedjeti za sisetine i nosić.

Samo, taj netko bi se zajebao. Sve će to moj muž jednog dana meni pozlatiti i reći "voliš li više bijelo ili žuto zlato", a ja ću ga pitati "reci dragi sa koje ćeš strane da zaliječim tvoga srca rane?"
Ja od svoje bajke ne odustajem, ne i nikada.

Udat ću se. Javite i ljudima iz okoline- prijateljima, braći, kumovima- da sam udavača i da gubitnik kaže "moguće ali teško", a pobjednik kaže "teško ali moguće" i primi me za rogove.

Uredi zapis

05.10.2020. u 15:05   |   Editirano: 05.10.2020. u 15:14   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Ako moj muž postoji, ako je smišljen i stvoren i meni suđen... Molim te, preklinjem te, sad je trenutak, vodi me odavde!

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 08:33
Pošiljatelj:
Primatelj:

jel si sisata i krupna ženska , takve volim da zdovoljoim

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 11:37
Pošiljatelj:
Primatelj: BrkataZmija

jesi li stvarno brkata ?

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 11:38
Pošiljatelj: BrkataZmija
Primatelj:
Re:
da

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 11:48
Pošiljatelj:
Primatelj: BrkataZmija
koliko si visoka 180cm ?
koliko si visoka 180cm ?

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 11:52
Pošiljatelj: BrkataZmija
Primatelj:
Re: koliko si visoka 180cm ?
178

Ponedjeljak, 05.10.2020. u 11:57
Pošiljatelj:
Primatelj: BrkataZmija
volim kada zadovoljim krupnu ženaku
volim kada zadovoljim krupnu ženaku

Uredi zapis

05.10.2020. u 12:01   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Za sinuse

1 režanj češnjaka (onaj komad unutra 1), sitno nasjeckati i OBAVEZNO ostaviti na dasci 15 min.

Preliti prokuhanom, kipućom vodom. Hladiti na sobnu temp (može i u frižider).

Uliti u neti pot (ja imam plastični iz apoteke, tražite rog za ispiranje nosa, 100tinjak kn). Isprati jednu pa drugu nosnicu.

Neopisivo što izađe iz nosa. Redovno radim ispiranja vodom, solju i s.bikarbonom. ali s ovim se ništa nije dalo usporediti. Inače ne boli, ovo je užasno boljelo. Izašlo je...bez komentara. Dišem kao nova.

Uredi zapis

05.10.2020. u 10:21   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar