Čovječe, kakav blog!

Imala sam čaroban vikend, neću sad detaljno sve. Ali dogodilo mi se nešto... No, ne bih sad sve o tome, nego jednu sličicu želim podijeliti.
Bio je sumrak i ja sam otišla sama na pumpu po pljuge, ali u povratku me nešto natjeralo da odem malo voziti. I sad tamo negdje oko Kaluđerovca (a koji je sam po sebi čarobno mjesto) imaš cestice koje vode u planinu. Nisam vješt vozač i računala sam s time da te cestice uske nisu baš za mene tim više što je ubrdo pa nizbrdo (i bila sam u pravu, znoj me hladni oblio dok sam ja to sve izvrtila i izmotala...) - ali kontam: B, ne budi pička, ionako to moraš proći kad-tad, pa ajde iskoristi dok si sama, ako se strmopizdiš negdje u pičku materinu bar da solo budeš u autu.
I tako ja krenem, uz Božju pomoć. Pored crkvice sv. Nikole ja se bogami i prekrižim, jebi ti to, vidim da su ceste ludilo mozga. Začudo, iako je zajebano, nikakvih problema nije bilo, jedino što sam morala ući u nečije dvorište da se preokrenem kad sam došla negdje baš u šumu, jer vozila sam baš do kurca krasnog dokle se moglo. Na mjestima cesta uža od auta.

Ali to... To gore... Evo, kao iz bajke. Ništa manje od bajke. Pretežno napušteno, ali s onim strmim alpskim krovovima. Mene to obara s nogu, sve to, drvene kuće, preparirane životinje, krzna, šume... Ljudi, ja sam sve ovo sanjala, ovo je moj raj, ovo je SVE što sam željela od kulisa za raj. Nestvarna ljepota, pravo iz mojih snova. Šume. Kamen. Borovi. I još- ružičasti oblaci.

Zaustavila sam auto da izađem i pogledam to sve. Bilo je tako lijepo... Ne plačem ja često zbog Ivice, sve sam ja to i shvatila i posložila, ali ulovilo me. I tako sam se isplakala, kao nikad valjda, i govorila sam naglas baš njemu: "pa sve smo imali, pa pogledaj Ivice, pa sve smo... Pa sve smo... Kretenu, bolesniku, vidi ovo... Sve smo, sve smo..." i nisam stala plakati dok se nisam ispovraćala. Ispovraćala sam se kao nikad u životu, znači svaki komadić uranjene rođendanske torte a možda i poneki komad slezene jebo te pas. Od plakanja sam se kao životinja ispovraćala na livadu, jer nisam mogla stati plakati. Sve je iz mene izašlo.

Onda sam zapalila cigaretu, udahnula, popravila šminku u retrovizoru i sasvim mirna se vratila kući kao da ništa nije bilo.

A bilo je... Bajke i horora. Raja i pakla. I moje Like, majke i maćehe. I ne znam što kani sa mnom, što me čeka, hoće li me sažvakati i ispljunuti (ja nisam HDZovka i nisam sigurna hoću li se ovdje ikad zaposliti), hoće li me priviti na grudi. Tako sam užasno sama. A nedovoljno mila i umiljata da ikom kažem "strah me" ili "bojim se samoće".
Samo, ponekad, Ivici.
Još uvijek mu spočitavam što je otišao.
A oko mene sve stvoreno za sretan život, za ljubav, za Ono Kako Bi Trebalo Biti.

I opet sam, ususret 37-om rođendanu, kapetan momčadi s igračem manje. I s malenim, malenim šampionima u koje vjerujem. U sebe pokušavam. Bože, koliko ljepote... Koliko drske, divlje, prekrasne, neshvatljive ljepote moje Like. Kulise za samoću, borbu, strah, tugu, žalost, užas, pakao, ponor... Ali ne, ne samo to...
Vidim više, vidim dalje, vidim oči svoje djece.
A kad vidim sebe, više ne znam što vidim.

Tako sam, iskreno, zbunjena, izgubljena i bojim se samoće.
Ne kukam oko toga što je nepravedno, ili što mislim da sam trebala dobiti više ili proći bolje- ne to.
Samo se pitam mogu li ja to sve, onako kako treba.
Jesam li ja dovoljna. Ali jedno znam: više ne znam vjerovati nikome osim sebi.
Moja Lika je i mene učinila vučicom, iako sam zaista željela biti ptičica na sigurnom muškom dlanu.

Ja sam stvarno vjerovala da je ljubav najveća istina, najveća sila, da je to smisao i da je sve drugo nešto što to ili prati, ili podržava, ili tome ide, ili iz toga ide.
Danas sam ispovraćala zadnji atom tog sna, po tenisicama i ličkoj livadi.
A iznad mene rozi oblaci, kao grude rasplinutog sna o nježnosti.

Završeno je.

Sve si mi dao, Ivice. Kuću iz snova. Odličan auto. Najslađu bebu, kao iz mašte. Livade, šume, nekretnine, dao si mi čak i dijelove zaštićenog krajolika, dao si mi prekrasne voćnjake. Dao si mi drvene stepenice- znaš kako sam ja kao petogodišnjakinja mami rekla "kad budem velika, ja ću imati kuću s drvenim stepenicama!"- sjećaš se kako ti je to govorila.
Sve si ti meni dao, poispunjavao si mi snove, ne bi preciznije bilo ni da sam sama to išla stvarati!
Ali sebe nisi, nikome, ni životu.
Dao si mi sve što sam ikada sanjala i htjela od života, ali s jednim velikim "ali".
Dobila sam samoću, ženski strah koji ne možeš razumjeti, dobila sam titravost u srcu, i da me uplaši gomila zvjezda nad balkonom ove kuće koju si mi prepustio s nevjerojatno zahtjevnom misijom: da je ispunjavam smijehom i srećom, a slomljena sam i isprebijana kao pseto koje je netko šutnuo na autocesti.
Ali znaš što je najluđe? Što sve to ide.
Samo nekad, noću, u neko čudno doba... Ne često... Ali dogodi se da ustanem i ne znam što drugo učiniti osim reći "Bože, strah me". Ostavio si mi sve iz mojih snova, i pregršt straha od toga hoću li sve moći.
A obećao si, ti si taj koji će nas štititi. Bio si Ličanin, muškarčina, bio si silno uvjerljiv u tome da eto možda nisi od poezije i romantike, ali da si pravi muškarac.

Izgleda da sam ja.
.................................


Link - poklanjam si ovu za rođendan... tehnički, 25% sam Crnogorka porijeklom, ujedno svom djedu želim sretan nebeski rođendan kojeg dijelimo. On je bio komandir milicije- baš u ovom mjestu istom, u koje je i mene život donio, toliko nelogično da je možda sudbina. Ipak, zamišljam da je spot na Velebitu, sve tamo do Karlobaga, i da je ovo moja Lika. Gotovo isto. Pjesmu kao da sam sama pisala. Neka mi bude rođendanski poklon. Ivici nemam što više poručiti. Na grob mu ne idem, nema jebene šanse.
A cvijeće bih mogla kupiti ne za grob, nego za kuhinjski stol. Ipak mi je sutra rođendan. Da, bit će tako.

o ženo, sretan ti jučerašnji ročkas! o ženo, vrijedilo je večeras doći na blog i pročitati te. jednom davno, odgledala sam predstavu Majka Couragea (B.B.) u Gavelli! tada sam izlazeći iz kazallišta pomislila: ženo, ti si ta!
danas mogu reći, ti si ta!

sutra je, zapravo.
ali puno,
puno,
puno,
punooooooo ti hvala, Ženo! :*************

BZ, dobra ti večer.

Jako zanimljiva priča, prava životna.

Nisi izostavila ni dobro ni loše.

Ogolila se do kraja i ta iskrenost mi se dopada.

A evo da se pridružim i čestitkama.

Makar i dan ranije.

Sretan ti rođendan:)

Evo i slikovna čestitke od mene za tebe.

https://i.postimg.cc/262CRYfT/hbbz.jpg

Lana, punooooooo ti hvala.
Baš je lijepo, i ovo cvijeće mi je prekrasno i po mom guštu, savršeno pogođeno! :*
Hvala, vrlo pažljivo i zaista si me razveselila :)))))

To nije priča, nego život koji te sruši na tlo, a drugima, onima sa strane izgleda kao zanimljiva priča, a ne kao teška tuga i bol
a rođendan se nikada ne čestita
Unaprijed.....
Čestitam Ti ročkaš SUTRA BZ

Naći ću neku bosansku pjesmu.......samo za Tebe .........

Bit će to sve dobro, hvala ti na empatiji, na lijepim željama, i hvala ti za sve lijepo što mi kažeš.
Hvala, Pat :********

Volim bosanske pjesme, e baš će mi lijepo sjesti sigurno :))))

BZ, drago mi je da sam te razveselila:)

Znala sam da ti je sutra rođendan.

Zapravo znam to već duže vrijeme.

Zato jer sam pratila neke tvoje ranije postove.

I jedan tvoj sukomentator je spomenuo da ti je rođendan 25. 03.

A ja imam odlično pamćenje.

I kanila sam te iznenaditi čestikom sutra.

Ali ne vidim razloga da ti ne bih čestitala i unaprijed.

Pusa i tebi:)*

bz, sretan ti rođendan!

https://www.youtube.com/watch?v=C_DYnvkygs8

https://www.youtube.com/watch?v=KzvnEvbL-qs

BZ, Doživjela ti nama 100 uz Dugme, naravno ;-)


https://youtu.be/b7gUWEE5QK4?si=KU49O0qps71PKgMW

Zmijček!
I opet kažem....nije ovakav život za svakoga..."poklanja"se samo najjačima i zato ga i ti nosiš i to onako..ženski.
Čuvaj one male oke koje te traže i gledaju i neka ti Bog da puno zdravih i sretnih rođendana.Sreća je tu ..na dohvat ruke ali...moramo čekati svoj red...i sami učiniti sve što možemo kako bi ta sreća bila potpuna.
Uživaj u danu i životu:-))

BZ, sretan rodjendan i sve najbolje, zelim ti od srca ! :*

Dragi, pažljivi i dobri ljudi.
Žao mi je da nemam načina nekako s vama podijeliti kolače jer ovo me toliko iskreno ganulo...

A Patricia... pjesmu si ubola do mjere da mi mama otire suzu evo uz jutarnju kavicu i govori "a Boze pjesme"- i tako si me suosjecajno i njezno i pazljivo u njoj nasla...duso golema :*

Arapo... hvala na tim rijecima, divne su i snaze :*

Romane, tvoje linkice moram jos otvoriti jer se sjecam Zagrebacke lili marlen :)*

Svima hvala na ljepoti, dobroti i paznji. Raduje me i voljela bih vam svima tortu narezati

Una hvala ti :*

Heidi, puno hvala :*

Patricia, u 00:01- kakva paznja i ljupkost . Pjesma je cudo, taknula me bas, bas. Zauvijek pamtim :*

ups, fulala sinoć, ali popravljam danas....sretan ročkas!

Hvala, Saro. Svakako se racuna svaka lijepa zelja, sat amo ili tamo. Cijenim i puno hvala :*

Romane!!! Ovo je sjajno!!! :*

Sretno :))
Da ne cifram puno ;)

Aj...barem do mojih godina ;)

soori intelektualac... zaboravio si staviti pametni link na nekikuracmoj.

Sretan rođendan....

Barice sritan ti rođendan, e :)

Sretan Rođendan i od mene!

uuuuueeeeeehhahahahahahah... kolko čestitara nakon moga linka.... pajebenmumater....hahahahaha

Veliko hvala svima
:******