Bijela Ruža

Meni je pisanje pomoglo. Citali ste na vasu odgovornost. Znali ste da ne pisem hrvatskim knjizevnim jezikom, vidjeli da su moji tekstovi dugacki, ni kraja, ni pocetka, teme nisu bile nesto, vrlo rijetko sam koristila enter na tipkovnici i ima tu sigurno jos dosta toga. Slike i linkove sam objavljivala kao nitko ovdje.

Istinski mi je zao za vas umor i emocije koje su se javljale nakon procitanog, pogledanih slika i pregledanih linkova.
Svasta si ljudi umisle u svoje umove, nisam ni ja bolja. Od toliko stvari u zivotu umislila sam sebi u um da pisem blog.

Pokusala sam ostaviti dio sebe ovdje, kroz pisane tekstove iz svoga zivota, kroz slike i linkove izraziti svoje emocije, ispricati neke price koje su boljele kao crni vrag, ispricati i one lijepe koje su se pisale iz srca i duse.

Druzila sam se s mnogima na pvt, i s vama ovdje na blogu.

Ima vas svakavih i to je odlicno.

Bolju terapiju u zivotu nisam mogla dobiti.

Jucer sam bila na redovnoj kontroli u domu zdravlja, sve, bas sve je dobro.

Presretna sam i prezadovoljna zbog toga.

Bila sam i prije dobro. Zadnju godinu dana osjecam se harmonicno i sve je kako hocu.

Kad sam otisla s bloga pocetkom godine, otisla sam kao najzaljubljenija zena na svijetu. S vremenom to se pretvorilo u laganu zaljubljenost i jedno lijepo druzenje s jednim dragim covjekom, koje jos traje.

Sta da vise trazim ? Kroz sve napisano i svaku onu pjesmu nebo je uzvratilo.

Meni blog nikada nije bio zezancija, znala sam se zezati ponekad sto je normalno.
Shvatila sam ovo mjesto ozbiljno i dosla sam da pomognem sebi i da javno napisem i objavim sve sto sam uradila. Da budem to sto jesam. Na pocetku nisam bila dobro dosla i prihvacena od sviju, sto je normalno. Nisam to ni sada, nakon svih ovih godina. Nije mi to ni bio cilj.

Znam da sam jedna a svi vi imate svoje dozivljaje mene ovdje.

Tako i treba biti.

Pomozi sebi i blog ce ti pomoci ;-))

Lijep pozdrav i ugodna vecer svima ! :)


LinkMoja vilo - Miroslav Škoro

ha ha...cit. te "Bolju terapiju u zivotu nisam mogla dobiti." i to je sva istina! jer, i ja blog pišem i pisala sam poradi sebe...a ne drugih! dobro je došlo svako pristojno mišljenje i komentar, i volim kad naiđem na ljude koji me razumiju i kad možeš s nekim to podijeliti, ali to je tako rijetko da mi uopće ne smeta...navikla sam! zašto stalno tražiti povlađivanje, potvrđivanje i sl? ovo su godine kada možemo i moramo i posve sami! ili s nekim, ali biti ja! to je najveće postignuće...i drago mi je una da si ti zadovoljna!

Eto vidis lipo si rekla ili sazela svu mudrost bloga i blogera

Pisanje je terapeutsko a mozda su i bloske svadje isto tako terapeutske

Nego mala di ti beres tako lipo cvice e :)

Ćikara za kavu je iz Ikee

Sara, meni nista nije tesko priznati, tako i to da je blog za mene zaista bio terapija koju sam si sama propisala da bi se “izlijecila” od dosta toga, naravno da su svi ostali ovdje na iskrici pomogli u tome kroz komunikaciju i sve ove godine ovdje.
Drago mi je da dijelis slicno misljenje u vezi ovoga. Slazem se u potpunosti, biti ja i svoj je na prvom mjestu i kod mene.
Hvala ti, budi i ti zadovoljna i zelim ti od srca sve najbolje u svemu ! :)

Jaro, drago mi je da tako kazes, napisala sam samo kako osjecam trenutno
Moguce da su i svadje terapeutske, ne treba svima ista terapija
Slike vecim dijelom pronadjem slucajno na internetu i koristim uz tekst kad nesto
napisem, tako sam i ove tu pronasla. Danas sam u ovim bojama i raspolozenju.
Znaci cvijece je s internetske poljane :))
Moguce da je salica iz Ikee ako i nije, puknut cu jednu reklamu :))

https://youtu.be/oaMuFdjEJ3Q?si=oiIANYFPEdDuu1d0

Ja ne znam gdje si ti
Ja ne znam s kime si ti
U ovoj noći kad se sve
Dijeli napola
Osim bola

Ja ne znam gdje si ti
I nikad neću saznati
Da l' si našla sklonište
Kućicu i dvorište
Života svoga

Eh, da je tuga snijeg
Da se do jutra otopi
Mogao bih i ja, konačno
Kad oči zatvorim
Da se ne umorim

Eh, da je tuga brijeg
Pa da je vjetar ogoli
Ja ne bih mogao ni tad
K'o što ne mogu ni sad
Da te prebolim

Daljine nisu to
Što se mom srcu činilo
Kad je hudo mislilo
Da je sasvim dovoljno
Da ti čuje glas

Daljine nisu to
Što se za dušu primilo
Pusta su to polja nade
I barikade
Između nas

Eh, da je tuga snijeg
Da se do jutra otopi
Mogao bih i ja, konačno
Kad oči zatvorim
Da se ne umorim

Eh, da je tuga brijeg
Pa da je vjetar ogoli
Ja ne bih mogao ni tad
K'o što ne mogu ni sad
Da te prebolim

Patricia, hvala ti na linku i tekstu pjesme, Volim D.Merlin i ova pjesma mi je jedna od drazih.

Molim, iskreno, danas sam je prvi put čula.......al mi se jako jako svidjela......

Drago mi je da ti se svidjela ta pjesma.

Lana, drago mi je da tako kazes za tekst. Moje jucerasnje misli napisane na moj jednostavan nacin. Meni je puno pomoglo pisanje ovdje kad sam nakon godinu dana na iskrici dosla na blog.
Iskrica moze da bude sve, svi biramo zasto smo tu i pisemo iz svojih razloga. Mislim da je najveci razlog svih nas upoznavanje i druzenje na ovaj nacin, razmjena misljenja i iskustava. Neki se upoznaju i druze uzivo. Ovo je dobro zamisljeno.
Vjerojatno ima i drugih razloga zasto su neki tu. I neka je tako. Svi mi zajedno cinimo ovaj blog.
Da, i ja mislim tako. Covjek mora sebi pomoci, nema koristi bitt ukopan na mjestu i u problemu ili sta vec, pokrenit se treba, ciniti bilo sto umjesto cekati da netko drugi rijesi sve. kad god sam napravila korak, neka sila, koju ja nazivam Bog, pokrenula me deset a nekad i na tisuce koraka i pomogla mi da rijesim to ili poslala ljude koji ce mi pomoci.
Lijepo cuti da je i tvoje iskustvo slicno u vezi toga da treba djelovati u situacijama u kojim se nadjemo.
Malo sam okrenula tu izreku da ce blog pomoci, meni i jest, nadam se da je jos nekima :))