Bijela Ruža

Locknesjön, Sverige
(fotografija preuzeta s interneta)


LinkGIOVANNI MARRADI - Summer love

Poslije mamine smrti mora proci ostavinska rasprava. Brat zivi tamo, ja i sestra smo u Svedskoj i USA. Tako da cemo nas dvije poslati punomoc bratu da to rijesi kako treba. Ni ja a ni sestra necemo uzeti nas dio nasljedstva nego cemo pokloniti bratu.Obje imamo svoje razloge za to.Ja sam osoba koja se zna odlicno isplanirati i sve sto se moze rijesiti sposobna sam za to.Tako da i ova punomoc je na putu da bude gotova. Volim, ako to mogu uraditi sve sto je potrebno prije, na vrijeme a ne u zadnji cas. Jucer sam imala vrijeme kod notara i on je uradio svoj dio, treba samo njegov kolega da ovjeri s apostille pecatom i to ce mi poslati preporucenom postom.I zatim to trebam poslati bratu. Iskreno se nadam da ce sve biti kako treba u vezi toga.
Takva sam, kad nesto hocu i sto mi treba ne pitam za cijenu, tako nisam ni za ovo pitala. Jucer sam samo rekla da platim sto mi je notar odgovorio da cu to uciniti kad sve bude gotovo. Ovo je nesto sto se treba i mora zavrsiti i tada se placa koliko kosta. Mislim da ce biti puno jeftinije nego da idem tamo kad bude ostavinska rasprava.
Ovdje a i tamo odakle sam ljudi znaju imati problema s svojima kad dodje podjela nasljedstva. I to moze trajati duze. Ja mislim u nasem slucaju da bi trebalo biti brzo gotovo. Ali ako moradnem otici zbog toga i to cu uciniti, samo da se zavrsi.
Moj dio nasljedstva dajem bratu kao dar i neka on radi s tim sto hoce. Vec se zahvalio kad smo razgovarali. On zadovoljan, to je i moje zadovoljstvo i tacka na to sto mora proci.
Pokojni roditelji ostat ce u srcu zauvijek a materijalno me nikada nije zanimalo previse i zadnje sto bih htjela je praviti probleme i svadju u vezi toga.

Jucer mi je bio rodjendan. To je jako sretan dan u mome zivotu, uvijek bio. Sjecam se svakog ali u najvecem sjecanju ostat ce mi moj 22-i, kad sam taj dan uzela dijete od 3 mjeseca i nesto malo odjece za nas, ostavila sve sto smo imali i uputila na put pun neizvjesnoti i nesigurnosti. Zivjeli smo godinu dana kao izbjeglice. Za to vrijeme stvorili smo sve potrebno i krenuli u Svedsku.Stigli smo samo 3 dana prije moga rodjendana. I taj datum smo neki dan proslavili. Proslo je 30 godina zivota ovdje.Nasa borba da ostanemo ovdje trajala je 3 godine. To ne bih bilo moguce bez svih ljudi koji su nam pomogli u tome. Zauvijek cu osjecati zahvalnost i srecu zato sto su nam pomogli.

Svoj zivot podijelila sam na vrijeme koje sam zivjela s roditeljima, bracni zivot i zivot kao razvedena. Ima i podjela kad sam zivjela u rodnom mjestu, izbjeglistvo tamo i zivot ovdje u Svedskoj. Sve je to povezano i kad sve poslozim kronoloski, sve ima svoj smisao i svrhu. Dosla sam ovdje na ovaj svijet po sva ova iskustva koja sam imala do sada. Sve to je bilo potrebno da postanem osoba koja jesam. I to ce trajati dok zivim.Nema slucajnosti u zivotu. Sve se dogadja s razlogom.

Moj zivotni put bio je posut zvijezdama ali je znao biti jako tezak, uzak i trnovit s mnogim preprekama. Koje su bile veliki izazov za mene. Kad sam kroz sve to prolazila, tocno znam sta mi je pomoglo da to prevazidjem. Mnogo puta od ljudi koje poznajem cula sam “lako je tebi”. Da, lako mi je ali rijetki znaju kako mi je bilo sve to postici.
Ima dosta do sudbine kako ce nam biti ali mislim da veliku vecinu mi sami biramo kako ce nam biti. Znam da se zivot ne moze planirati u svaki detalj i cesto ne bude kako smo isplanirali i tada treba imati drugi plan. Ovo je lako ako nije neka velika vaznost ali cesto su to tako vazne odluke, kod mene je bilo tako da cijeli zivot je srusen, zbog rata, izbjeglistva i na to nikada nisam bila spremna, kad je sve to pocelo, vjerovala sam da ce me to zaobici nekim cudom i da cu ostati na svome. Kad nije bilo tako, morala sam donijeti velike i vazne odluke. Ucinila sam kako sam osjecala i znala u nadi za sigurnijim i boljim zivotom za sebe i malo dijete. Odabrala sam put kojim cu krenuti i odabrala sam drzavu u kojoj sam zeljela zivjeti. S tim nisu nestali svi problemi koje zivot moze donijeti. Mnoge borbe su se vodile ali uspjela sam izgraditi sebi i djetetu i poslije jos jednom koje se rodilo ovdje, zivot kakav sam htjela, naravno uz pmoc njihovog oca s kojim sam ostala u prijateljskom odnosu i nakon 13 godina poslije razvoda. On je osoba koja je 35 godina prisutan u mome zivotu i ujedno je najbolji prijatelj. Nema od svadje i mrznje nista a mi nismo imali razloga za to, razisli smo se dogovorom nakon sto ja nisam htjela zivjeti takvim zivotom kako ga on smatrao ispravnim i nisam htjela se davati za ciljeve koji nisu bili i moji a ni zelja, vec to bi me cinilo nesretnom i nezdovoljnom, prodala bi svoju dusu za materijalno koje mi nikada nije znacilo puno. A ostvarili smo ovdje dosta toga, zajedno. Nakon razvoda podijeli smo se s dogovorom. Kucu smo prodali i novac nisam uzela, to je islo djeci. Uzela sam pola ustedjevine, svoje auto i malo namjestaja, to je sve za sve te godine.
Samostalni zivot sam stvorila na najbolji nacin koji sam mogla. Imam sve sto mi je potrebno i zadovoljna sam. Djeca su izvedena na pravi put i to mi je najvaznije. Samostalni su i uspjesni ljudi koji zive svoje zivote kako najbolje znaju. Njihova sreca je i moja i oni mi znace sve u zivotu.

Ponekad kad razmisljam o proslosti uhvati me strah i pitam se sta bi bilo da dosta toga nisam uradila kako jesam. Nakon toga osjetim veliku zahvalnost i srecu sto je bilo kako je bilo. I sto nije bilo gore nego sto je bilo.

Osjecaj srece i zadovoljstva nad svim sto sam do sada iskusila u zivotu, kroz sta sam sve prosla je ogroman. Ja znam sta je meni bilo potrebno da ostvarim svoje zivotne ciljeve i znam cijeniti ovo sto imam jer stvoreno je velikim trudom i cijena je bila ogromna.
Ulagala sam samo ono sto sam imala a na tren se upitam sta bi bilo da nisam to imala, ne bih znala za ovo sto sam prosla i bilo bi nesto drugo, neki drugi zivotni put.
Sve znam da je ovo stvarnost i da je bilo ali opet moj zivot ponekad dozivljavam kao jedan san koji je ostvaren. Ja ne znam koliko jos vremena imam ali znam kako cu ga potrositi

Jucer je bio moj 53-i biser u ogrlici zivot i to me usrecilo puno. Poslije podne sam proslavila s mojim najdrazim ljudima u radosti i ljubavi. Dobila sam lijepe poklone, jedan od tih sam sanjala noc prije kao da hocu naruciti sebi to :)
Dobila sam ovdje na blogu i pvt, prelijepe cestitike i zelje za rodjendan. Iskreno i od srca zahvaljujem se svima vama koji ste mi cestitali i pozeljeli to.
To je bilo i na fb i od ostalih na telefonu. Osjecala sam se divno, i jos me drzii taj osjecaj srece, hvala svima !

Moj put je put mira i ljubavi, dok disem bit ce tako ! Nastavljam i volim ovu zivotnu tajnovitost sto ne znam sta me sve ceka a vjerujem da ima dosta toga lijepoga a od onog drugacijeg ne bjezim jer sve je to zivot. kad sve pomijesam sto je bilo do sada, moj zivot je jedno veliko sarenilo i nadam se da ce tako i nastaviti se.Zivot je lijep i najljepsi dar.

Sretna, zahvalna i zaljubljena u dosta toga (taj osjecaj mi je uvijek trebao) idem ovim svijetom dan za danom :)

Svima zelim ugodan dan i svako dobro !

Pregledanih profila: 11291
Profil ti je pregledan: 88888 puta


Broj članova koji su te stavili u svoju VIP grupu: 371
Muških članova: 351
Ženskih članova: 19
Parova: 1

LinkAgnetha Faltskog- Past forever

park u gradu gdje zivim, ovdje se najbolje odmorim od svega :-)
ima slicnih mjesta dosta, ima i mene na tim mjestima

Prosla su dva tjedna od smrti moje mame. Bol i tugu koje sam osjecala neizmjerni su. Postalo je malo lakse. Osjecam veliku prazninu i nedostaje mi jako.
Na ovaj gubitak ne moze se biti spremno, pogotovo kad se sve dogodi iznenada i brzo. To mi daje malo olaksanje. kad znam da nije bila dugo u bolesti i nije se patila.
Osjecam mir u srcu i drago mi je da neke nesuglasice koje smo imale rijesile smo dok je bila ziva. Obje smo se trudile da nas odnos bude dobar. I bio je.
Za ova dva tjedna, dva puta sam je sanjala. U jednom snu bio je i tata. Snovi su bli lijepi i osjecala sam veliku radost. Mislim da su oni sada zajedno i da ce me docekati kada dodje vrijeme za to. Ove misli daju mi snagu i smirenost, lakse podnosim ovaj veliki gubitak.
Moj zivot vratila sam u normalu.Imam ljude koji me vole i ja njih i tada se sve podnosi lakse. Zivot ide dalje i ne smije stati ni iz kojeg razloga.
Ova vrsta gubitka je nesto prirodno i neizbjezno, to radi da sam prihvatila situaciju i zalim na moj nacin. Osjecam se prilicno dobro. Gledam naprijed. Moji roditelji ostat ce u mome srcu zauvijek. Sjecanje na njih radi da se osjecam zahvalno na svemu sto su mi dali.
Svaki moj dan, pomislim na njih i radim kako je najbolje za mene. Bili su ponosni na nas djecu, necu da ih razocaram po tom pitanju jer to je duboko u meni sve ove godine moga zivota. Volim ih puno ! :)
Zivot ide dalje !







LinkHanka Paldum - Mojoj majci

K.K 1949-2024

Pocivaj u miru Bozjem, draga moja majko. Iskreno se nadam da si otisla na bolje mjesto.
Ostat ces u mome srcu zauvijek.

Jedan od osnosvnih i najtežih zadataka na putu duhovnog razvoja je napustiti položaj žrtve. Razlozi mogu biti mnogi, to sad nije ni važno, ali kad god upadnemo u taj film zapravo se pretplaćujemo na neuspjeh, razočaranje i patnju. Kad god odlučimo da smo nesposobni i predamo svoju moć nekom drugom, sigurno ćemo doći do frustracije i ljutnje.

Ono što nam se događa u životu, ne događa se nama, već se događa zbog nas. Nema slučajnosti, sve je namjerno. Život nam pruža upravo ona iskustva koja su najkorisnija za evoluciju naše svijesti. Ako zbog nečega osjećamo ljutnju, to je odličan pokazatelj da u nama još uvijek ima ljutnje koju je potrebno adresirati. Kada pritisneš naranču, iz nje može izaći samo sok od naranče. Nije bitno tko ili što pritišće naranču i na koji način, iz nje može izaći samo onoga čega u njoj ima.


“Mi smo korisnici života, ne njegove žrtve.” - Peter Crone

Strah i ljutnja se pojave kada zaboravimo da smo dio božanske kreacije. Kao da kažemo izvoru ove savršene kreacije “Nisi to dobro napravio, ja bi to bolje…”

Nema smisla brinuti se o stvarima koje ne možemo promijeniti jer s njima ne možemo ništa učiniti. Neke izvanjske okolnosti možemo mijenjati, nije da treba uvijek sve samo prihvaćati, ali ono što je bitno u nekom duhovnom smislu je ono što se događa u nama, što iz nas izvlače izazovne situacije i koja je naša reakcija. Ono što odabiremo je pokazatelj što nam je u životu, svjesno ili nesvjesno, bitno. Ako je mir ono što zapravo želimo, odabrati ćemo mir. Prava sreća ne ovisi o onome što nam se događa.

“Ništa izvanjsko te ne može učiniti sretnim ili uspješnim. To su unutarnje tvorevine koje donosiš u svoj svijet, a ne ono što od njega dobijaš. Ako imaš mirne misli, osjećati ćeš mirne emocije i to je ono što ćeš donijeti u svakoj životnoj situaciji. Ako smo vezani za to da nam je nešto apsolutno neophodno da bi imali miran i uspješan život, živjet ćemo uvijek u težnji koja nikada neće biti ispunjena.” - Wayne Dyer

Autor- Dario Duišin Džunić

LinkZlatni dan - Bisera Veletanlic
LinkDanijela Martinovic-Zena

I nije bitno teku li ti suze ili ti dolaze ideje o bespomoćnosti ili besmislu o tome što sada radiš ili u osvrtu na ono što si s nekim gradio. Mrak koji dolazi je samo iluzija. To bi bilo jako dobro što prije shvatiti.

Napravi što je potrebno kako bi napravio sada i odmah razliku između tog energetskog mulja u kojem se valjaš i lakoće postojanja u svjetlosti novog izbora. Izbor da ti bude čista ljubav bez obzira na sve.

Teško ti je? I to je izgovor da uništavaš svoj život i da se bahato ponašaš prema životnim blagoslovima? Nešto nije po tvojoj volji pa ti usta nekontrolirano brbljaju bijesom stvorene riječi, koje bez cenzure prelaze preko tvojih usana? Preko tih istih usana koje znaju moliti, koje znaju reći hvala, koje znaju ljubiti i voljeti?

Koja je to sljepoća uma koja te je zadesila kada se tako lako predaješ? Koje su to sile u okruženju koje te kao okovi vuku u podzemlje tvog postojanja? Kako li racionalizirati bijes koji je generirao destruktivno ponašanje kojim povrjeđuješ i sebe i druge? Što ti se to dogodilo? Kako sebe uvjeravaš da je opravdano ovo ponašanje ili čak da je jedino moguće uzimajući u obzir sve životne okolnosti?

Kako si sebe uspio uvjeriti da je agresija rješenje ili još gore da zapravo ni ne postoji rješenje te tako bijes postaje stil života, jedini opravdan, jedini udarno usklađen s razočarenjem tvog uma?
Što god da ti se dogodilo, još uvijek si živ! Zahvali se najprije za to!

Dato ti je da spoznaš sebe, a mrzi te da se pokreneš? Da sebi kažeš DOSTA JE sa sabotirajućim ponašanjem i sa sažaljenjem sebe? Sviđa ti se dobit koju imaš?

Sviđa ti se da se i drugi oko tebe osjećaju jadno poput tebe samo zato što tvoje frustracije ne želiš prevazići? I onda svi trebaju TEBE razumjeti i tvojim sklonostima se prilagođavati.
Dokle više?!? Osvijesti se i ojačaj! Skini te obrambene izraze s lica, odbaci zaštitu i skloni se od onog što te uvlači u dublji mrak! Što čekaš? Tko će umjesto tebe doći i unaprijediti tvoj život? Tko ti može promijeniti misli i životne navike? Tko može za tebe zamisliti svjetliju budućnost? Tko se može umjesto tebe pokrenuti i zapravo napraviti nešto korisno za druge, umjesto što sjediš i žališ nad svojom sudbinom?
Imaš neke dijagnoze iza kojih se kriješ? Mentalna, fizička, emocionalna stanja koja te u tvojim očima pravdaju?

Još uvijek nisi dovoljno dobar za nešto, plašiš se da budeš svjetlost da ne bi iznevjerio obitelj ili prijatelje koji te podsjećaju da si bezvrijedan? Vrijeme je da stvoriš nova prijateljstva i novu obitelj. Najprije u svojoj glavi. A onda shvati da svakodnevno moraš IZABRATI svijetlu stranu života SVAKI put kada ti naiđe mrak.
Ni jedna ti više tehnika ne treba, ničije mišljenje – ni jedan tečaj. Ništa. I onako ne primjenjuješ. Ponese te vibracija i padneš za par dana. Zar si toliko slab?
Zar si povjerovao u ideju da ZAISTA nešto ne možeš? Zar si zaboravio da si rezultat Stvaralačke Inteligencije koja svjetove stvara? Zašto misliš da si manje savršen od bilo koje uzvišene kreacije u ovom svijetu?

Presjeci sve te uzaludne misli i prekini već jednom sa svojim sebičnim ponašanjem.

Život ti je dat da ga živiš sa zahvalnošću. Diži glavu, razvuci osmijeh, ispravi se i uradi nešto sa svojim životom.
Za početak, prekini samom sebi podmetati nogu i život će uraditi ostalo.
Tako je jednostavno.
Samo je pitanje što ćeš odabrati.

Namaste.

Autor: Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com

Trenutno zivim na 18oj adresi i ovdje sam 8 godina. Stan (59m2) je po mome ukusu i opremljen je jednostavno i skromno. Ovo je moj dom i ovdje se osjecam odlicno. Za sada nemam namjeru seliti se, toga je bilo i previse u zivotu.
Na ljeto bit ce tocno 30 godina kako zivim u ovoj drzavi, vise od pola zivota. Kako godine prolaze, moja sjecanja na zivot u bivsoj drzavi polako blijede. Necu nikada zaboraviti odakle sam ali ovdje pripadam.Ovo je jedan od snova koji zivim i koji traje dugo, neka se nastavi sto duze :-))
Ove fotografije su danasnje, jedan mali djelic mog zivotnog prostora, fokus je na cvijecu :) imam jos jedan kaktus u kuhinji, nije puno i nije da se hvalim ali to mi bas uz ostalo ide od ruke :))
Proljece je moje najdraze godisnje doba. Pogotovo nakon zime kao sto je bila ova prosla. Duga, puno hladna s dosta snijega. Uzivam u svakoj sekundi, posebno u mojim setnjama i predivnim mjestima u prirodi
Osjecam se zaljubljeno i zivim tu ljepotu :)


.







LinkJura Stublic & Film - Lijepo, lijepo, neopisivo

LinkDragana Mirkovic & Ivan Zak-Kad srce stane
LinkDanijela Martinovic-Zena

Dugo vremena osjecam se dobro, nemam nikakvih problema i zivim jedan harmonican zivot..
Nisam jos postala sveta una ( tako nemojte se cuditi za neke moje rijeci i postupke ovdje, sve to ide pod bloski zivot) ali na dobrom sam putu, danas sam bolja nego jucer..
Imam toleranciju za mnogo toga do neke moje granice. Nisam osoba lako uvredljiva i nemam kratak fitilj
U realnom zivotu prosla sam pakao, pravi pravcati pakao ali i raj.
Ovo ovdje na blogu dozivljavam kao jednu dodatnu zivotnu skolu.
Znam da nisam svima po volji, nije to moj problem.
Nemoguce je biti uvijek 100% u najboljem smislu, samo sam zivo bice i nista drugo, napravim greske ali trudim se neponavljati ih.
Tako je i u realnom zivotu, rijetke greske sam ponavljala.
U ovim godinama prosla sam sve i svasta.
Sjecam se prvog susreta ovdje s migracijom, kad sam odgovorila na pitanja, osoba koja je radila taj prvi intervju je rekla tumacu “da je ona sve to prosla, ne bih ni bila ovdje”. Tumac nije htjeo prevesti ali na moju traznju i rasparavu s njim ucino je to.
Pogledala sam tu zenu i pomislila, kako je neprofesionalna.
I bas je neki slabic kad bi dozvolila tome da je slomi.
Mene to nije uspjelo, samo me jos vise ojacalo.
Ta prica bila je vezana samo za moj put do Svedske i ratno vrijeme.
Da je sve znala sto sam do tada dozivjela u drugim situacijama ne bih mogla doci do sebe od cudjenja nikada, sta sve covjek moze dozivjeti i prezivjeti.
Mene je dva puta u zivotu odvezlo auto hitne pomoci pod sirenama do bolnice.
Dva puta u zivotu sam osjetila kako izgleda otici dok su lijecnici borili se za moj zivot i zivot moga tek rodjenog djeteta..I po nalazu doktor je rekao da sam trebala biti mrtva.Trebala ali ja sam prezivjela.
Pri odlasku iz rodnog grada, osjetila sam kako izgleda kad ti vojnik hoce oduzeti zivot, nije se dogodilo zahvaljuci “njegovom” covjeku koji je za dobre novce prevezao mene i dijete na sigurnije mjesto.
Znam kako izgleda dosta toga, znam kako izgleda kad se boris za ono sto zelis ostvariti. Znam jos dosta toga ali znam da ne znam sve sto se moze dogoditi.
U svemu tome sto sam prosla, znam sta mi je pomoglo da prezivim i da budem ovo sto jesam COVJEK u pravom smislu te rijeci.
Meni ovdje na blogu pomogli su ljudi koji su mi dali par savjeta kad sam tek dosla, bili su iskusniji i procitali su me odlicno. Uz moj put ovdje, meni je to pomoglo.
Kroz sve sto sam prosla moj sistem vrijednosti zivljenja postao je vrijedan i dosljedna sam mu.
Nisam sveta una, nisam savrsena i sve moje greske kad bi drugi imali ovaj svijet bio bi raj na zemlji. Nije ovo visoko misljenje o meni, ovo je objektivno i realno uz dokaze koje imam.
Volim da cujem lijepo misljenje drugih o meni ali i ono lose. Moja istina o meni i istina drugih su dva razlicita pojma. I tako je kod vecine. Ja mijenjam ono s cime nisam zadovoljna. Svaki dan nova sam osoba koja ima mogucnosti za dosta toga.
Ovdje na blogu, prestala sam se cuditi za dosta toga. Nemam ili ne zelim trositi vrijeme da citam sve i sviju, kroz objave i komentare, najcesce posmatram i kad nesto napisem, to su moje trenutne misli koje dijelim ovdje.

Ovdje sam dobila mnoge lose etikete, koje su spaljene ali dobila sam dosta lijepih rijeci i to cuvam.
Nikada, bas nikada, nisam imala zle namjere ovdje kroz komentare, nesporazumi u komunikaciji se dogadjaju, kad sam osjetila da se trebam ispricati to sam i ucinila. Imam vas dragih i simpaticnih ovdje, ostali su tu da se vidi razlika i da se zna kakvih sve osoba ima ovdje.
Svi smo sebi najbolji, tako i treba biti. S kim se moze razmijeniti rijeci dobro je s kim ne moze opet je dobro.
Dobrom covjeku se tesko prasta, dobar je bio godinama i na nekoj maloj “gresci” mnogi zaboravljaju to dobro. Znam da uvijek u svemu gledam dobro i pronadjem to, najcesce. Da nisam takva bila, zaista ne bih sve prezivjela, bila ovdje gdje jesam i oprostila ogromne greske drugih ali i neke svoje.
Meni je to dalo mir, blazeni mir dusi mojoj koja me vodila i vodi.
Moj svijet nema granica, mene se ne moze staviti u neki ram, lebdim i tu sam gdje zelim biti. Sve sto radim je moja dobra volja i iz ljubavi.
Moje strahove pobijedila sam mnogo puta. Padala sam i podizala sam se. Sada cvrsto stojim s nogama na zemlji, svjesna da je zivot nepredvidiv. Odradila sam dosta toga, sada sam u mojoj mirnoj luci.
Zahvalna na svemu jer sve je bilo potrebno da postanem osoba koja jesam. Zadovoljna sam. Volim i voljena sam. Dovoljno za jedan sretan zivot koji je najveci dar i lijep je. Prolazno je sve, pa i mi ljudi, to mi nije tesko prihvatiti kao i sve ostalo u zivotu.