UDAR SREĆE i ANATOMIJA PADA (metafore)

Ovako čila i bistra nedjeljnjim jutrom, skorašnji filmski naslovi koje sam odgledala su mi baš pravi izraz mene same! Pogodio me jučer udar sreće i to sam zabilježila mojim red me note (nije više huawei) mobitelom! Nakon takvog naleta sreće obavezno dođe pad. No, htjedoh pisati o nečem drugom, ali pobjegle mi sinoćnje misli.
Nekad sam znala onako iz kreveta ustati i to brže bolje zapisati jer sam znala da će otići. Ranijih godina ponekad mi se znalo desit da sam u šetnji s mojom pesom Savom uhvatila na diktafon oliti snimač mobitela takve stvari. Nevjerojatno koliko mi teško padnu ta gubljenja misli koje su meni vrijedne. Normalno, imaš ljude poput etea (većina je takva) koji nikad nisu razumjeli što i kako tj na koji način pišem! To nizanje misli bez nekog strogog reda i smisla, moj je specijalitet! Jer, ne pišem za publiku već od sebe za sebe! Ha ha…čim sam spomenula publiku, vratila mi se misao od sinoć o čemu sam htjela pisati.
Na svu sreću, ima i u književnosti krasnih djela i pisaca koji pišu na taj način. Naprosto bilježe misli i nižu događaje, gotovo kao kroničari a ne i sudionici. I pravi pisci uglavnom pišu u trećem licu. Zato ja i nisam ta, jer publika je tek kolaterala. Istina, ima trenutaka kada i ja podlegnem nekom izazovu, bilo da izazivam pa baš želim vidjet i čut reakciju publicuma bilo da želim izazvat sablazan! Jer, ponekad se i ja sablaznim sobom. I tako u tom višedesetljenom druženju, izgradiš jedan profil koji ti se neda više niti mijenjati. Tko zna zna, tko nezna neće niti saznati. Iako sam željela da sazna, sa shvati, da razumije…taj netko, njegovo veličanstvo čovjek! Uglavnom su to ipak bile osude i nerazumijevanje.
Sjećam se, davne 2007.g. nakon razlaza i razvoda od svog drugog supruga, došla sam (zahvaljujući kćeri, koja se s iskricom i vjenčala) na ovaj site u nadi kako ću sresti novog čovjeka? Avaj! U to doba na iskricu (jer ja sam uvijek iskrena i nemam tajni, barem onih koje ne želim da su tajna) se logirao i moj ex suprug. I sjećam se mojih prvih zapisa ovdje, bilo je tako tužno i ružno to njegovo pojavljivanje pod nickom (čak dva). Nevjerojatno, nije tada bilo niti moje slike niti je znao moj nick, ali me prepoznao po načinu pisanja! Kao i ja njega, jer me uporno osporavao! Ha ha…kako se ljudi prepoznaju za razliku od „ljudi“ kojima uvijek ostaneš netko drugi i nešto drugo. Na svu sreću kratko je trajalo, jer je dotični odustao i shvatio da sam to jedna nova ja i da u mom životu više nema mjesta (nakon 15 godina) za njega! Gdje sam 17 godina nakon pisanja bloga? Kak ide ona dugmetova pjesma „…sve je isto ko i lani..:“ tako i u mene.
Psi laju moje karavane prolaze! A vidim i Rudanica dere po svome. Ha ha…možemo se ili ne slagati s njom, ali gotovo uvijek me zaitrigira da pročitam. Tako vidim i mene ovdje ljudi čitaju ne zato što sam toliko dobra ili što ih zanima što imam za reći, već više zato što intriga vlada dobrim dijelom života. Idem vidjet što ima preko plota, idem čuti onu „lošu“ zvjerčicu kako bih nahranio životinju u sebi. Privlači ta različitost kao magnet za osudu, a opet svaka ptica svome jatu leti. I ja sam imala svoje „bloško jato“ neko vrijeme, ali onda shvatiš da je to bio Let iznad kukavičjeg gnijezda! Ljudi s osobnošću ne znaju dijeliti svoju osobnost a da pri tome ne zakače ili barem ovlaš dodirnu one druge, koji žive od pričanja o tuđoj osobenosti!
Navikne se čovjek na to, ali kako reče čini mi se Heidi ovih dana (a i ja u svom prethodnom blogu), čovjeku treba potvrda njega samog u drugom čovjeku. I zato ište prijatelje, interakciju, potvrđivanje…pa čak i osporavanje! Boli kad ne doživi ovo prvo, već samo ovo potonje. Svi smo mi dobri glumci i dobro glumimo pred publikom, ali često i sebi. No, kad-tad maske padnu i ostanemo pred zrcalom života takvi kakvi smo zaista! Nikako plošni.
Pa tako, imati djecu (anatemizirana moja sintagma) je nešto što ti priušti upravo to: udar sreće i anatomiju pada, dva u jedan! Djeca nas uzvise ali i unize kao nitko nikad i s njima najbolje rastemo i eventualno narastemo i mi? Iako osim uma imamo i ticala…oči, usne, nos, ruke…za dodire! I ti dodiri su nam jednako (ako ne i važniji) od razuma. Razumom spoznaješ ljubav, a ticalima ju doživiš! Ljubavničku, roditeljsku, prijateljsku! Jučer sam bila sretna. Ne zbog novog boschovog blendera i nove el.četkice za zube već zbog činjenice da me kćer čuje…kad pričam o sebi i tome što me muči. Pa smo se tako i jučer slušale i čule tri sata i neprestano sam ju dodirivala…koliko sam bila sretna i zadovoljna njezinim prisustvom. Godinu dana je dugo, predugo.
Sve više toga (odsutnosti) brojimo ne danima, ne mjesecima, već godinama. A onda se opet godine pretvore u dane…jer pitanje je koliko nam preostaje? Do tada, budite si dobro, budite si dobri, budite dobri…kad god možete?

p.s. znam da me ne volite vidjet, ali ovaj svoj jučerašnji udar sreće morala sam zabilježit i ovako javno!

04.02.2024. u 8:55   |   Editirano: 30.04.2024. u 22:03   |   Dodaj komentar

sorry patriša, nisam kanila biti iznad!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 8:56   |   opcije


Dobro jutro sara, da biti ćeš danas.......
Onaj blog ispod nemrem ponoviti......
Ostati će cijeli dan......

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 8:59   |   opcije


Još nekaj , ja Te volim vidit , volim svaku pametnu i opasnu curku vidit i čitat...........

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 9:00   |   opcije


Jedino bi Ti nekaj rekla, koliko god budeš bjesnila a i odluka je naravno samo Tvoja, da se previše ljutiš na jarca999,
on je malo mačista i konzervativan , al takvi muškarci bi Te prvi obranili, hipotetski pišem , recimo da hodaš cestom i netko te napadne.........
Mislim, da tu griješiš........
I mislim da si mu draga......

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 9:01   |   opcije


hvala patriša na ovome...a glede jarca, i sama potvrđujem to kaj ti veliš...on je tip muškarca koji, ženu koju ne može (a želi) imati, popljuje! i gleč, ne bi ja reagirala toliko, na koncu godinama je i on tu i ja, ali zadnjih par godina non stop pljuje po meni i apostrofira jedino mene na blogu (ponekad i donu) i to me smeta! prema drugim ženama je prava ulizica (što isto ne cijenim kod muškarca), a prema meni uvijek đonom! pa onda i ja dvostruko uzvratim...nije lijepo, ali je nužno. mislila sam da će me ostaviti na miru, ali ne...malo malo pa me stavlja u usta! a ne vidim zašto i čemu? ja njega ne diram...ali, nemre on prihvatit da žena misli, a još k tome drugačije (ljevičarka)...ma to je njemu crvena krpa! a ja sam još uvije borac...pa i ja onda izreagiram...valjda je to ona vlaška krv? sve u svemu, glupo ali svi mi smo skloni ponekad nekoj gluposti!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 9:12   |   opcije


Mislim, da se razveselio kaj si se vratila, probaj pažljivije pročitati kaj je napisao
On se tako šali :-)
Pa toliko dugo ste tu zajedno, zar nije , nekako žalosno da budete na nož.........
I ne petljaj tu ovu drugu
Ta je igračica samo takva, njoj više nikad neću pisati, jer mi je uvijek prodiku držala kao balavici od 5 godina......

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 9:18   |   opcije


Meni je govorila kako se NE SMIJEM PONAŠATI, a ona sama ponašala se upravo tako , kako je meni branila........
Uglavnom uvijek mi je neki mali šamar udijelila
A i te njene crvene brigade i lažni feminizam - jer to joj je TRADE MARK mi idu na ............
Hmm.........

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 9:20   |   opcije


hm...glede done se ne bih složila, ali meni je jasno da se ne slažemo! to je kao i toliko toga vidljivo ko balvan u oku ovdje na blogu. točno se zna tko je desno a tko lijevo! ha ha...nekoć je bilo u tramu...sredina naprijed, jer su se ovi lijevo i desno gurali oko vrata. sve u svemu, neka svih njih i ja više poštujem pravog desničara nego li kvazi ljevičara...a ovi kaj pretrčavaju sad sim sad tam...ah, biznis je to. svakom njegovo! no, ne znači da ako se svjetonazorski razlikujemo da ne možemo pričati? istina, ja sam možda pokušala i živjeti u takvoj razlici, ona te kad tad sustigne...i kad tad odustaneš da nekog mijenjaš, očekuješ da te razumije i slično. no, volim biti freelancer...sloboda je najveće postignuće, jer kad si svoj, moš bit i bilo čiji!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 9:24   |   opcije


Uvijek treba svojom glavom mislit, zato glava i služi
:)
byebye

Zločkice

Autor: PatriciaC   |   04.02.2024. u 9:28   |   opcije


sve je to samo percepcija...u našoj glavi! kako doživljavamo druge često nema veze sa stvarnošću, a opet...sve je to stvarnost! nema plošnih ljudi...svi smo zločesti i dobri, ovisi o podražajima. i prema zaslugama...ha ha...ciao i tebi

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 9:31   |   opcije


Jutro..

Autor: wasyxde   |   04.02.2024. u 9:37   |   opcije


A kaj te briga tko
što misli...

Autor: wasyxde   |   04.02.2024. u 9:38   |   opcije


jutro wasy! nije me briga...ali, kad mi ljudi postave medicinsku dijagnozu "da se lilječim" najmanje što mogu, onak ko pravi škorpiončić, uzvratiti...dvostruko! ili kad me ljudi (mislim na virtualu) čim me vide, počnu podjebavat...iz čista mira, bez provokacije, izazova...onak, naprosto ne podnose drugačije ljude? mogla bih prešutjet, ali to nisam ja. ja kužim da sam ja nekima naprosto provokacija samim time što sam tu i pišem tak kak pišem...ali, da, kako ja preskačem većinu na blogu u komentarima, ne kužim zakaj ljudi ne mogu i mene preskočit? ok, ak imaš neku reakciju na nešto...kaži! ali, ima dosta ljudi ovdje koji što god ja napisala...nije dobro tj izaziva njihov loš komentar i uvrede, mržnju čak? ne bi mi nikad palo na pamet nekom dati dijagnozu i reći, liječi se! isprika ako sam malo oduljila, ali malo me začudilo tvoje pitanje...jer znam da znaš odgovor! samo sam i jutros željela podijeliti svoju sreću...i ništa više! zašto je to mnogima prijepor, ne razumijem. kamo sreće da više dijelimo sreću! ja sa svojom u dan, a želim to i tebi! i da, hvala na" dobrodošlici"!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 9:45   |   opcije


Sara, dobro ti jutro, lijepo te citati i vidjeti, dobro dosla nam na blog .

Neka sreca traje sto duze, zelim ti od srca.

Autor: una_sw   |   04.02.2024. u 10:04   |   opcije


dobar dan i ovdje, @sara_tera.

čitam o dijagnozi za koju me prozivaš kod @pc, ovdje pišeš, dijagnoza i liječi se.
nikad nikome, pa ni tebi, nisam napisala nikakvu dijagnozu, a još manje rekla, liječi se
stoga, iako mi se ne više ulazi u rasprave, a još manje se volim reinterpretirati, ovdje je pojašnjenje očito nužno
govorite što god želite, ako je argumentirano.

čudi me doista da ne poznaješ i da nisi razumjela ovu poznatu i čestu metaforu - "medicus, cura te ipsum"
liječniče, liječi sam sebe. a u prenesenom značenju, ono što propisuješ drugome, prvo primijeni na sebi.
@pc često zna reći daljnju izvedenicu, prvo pometite pred svojim vratima, jel

no da se vratim na latinsku metaforu - da si je znala razumjeti, a i da si sve ipak pažljivije pročitala, shvatila bi da je navodim u kontekstu grčkih filozofa o kojima si prethodno pisala i njihovih tekstova, savjeta, a vezano za onu krasnu izjavu o djeci
to što u novim porukama bi to malo...zamela...nije novo kod tebe, ali ne umanjuje to što je izjavljeno jarcu999 ovaj puta
a govoriš i o karmi nekada..jel...

kako bilo, i dalje čvrsto stojim na principu - možemo o svima i o svakome - ali se djeca ne diraju.
nikad i ničija, pa ni od crnog neprijatelja.
toliko od mene, kava je na suncu, labudovi plove...utegnuti muškarci se osmjehuju ;D... život je lijep.

Autor: SuperHeidi   |   04.02.2024. u 10:44   |   opcije


Bok Una! Hvala na dobrodošlici i lijepim željama. Lijepo je kad te ljudi pozdrave i kažu da je sreća veća kad ju podijelimo!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 11:03   |   opcije


Hm...Heidi...vidiš kako je (je li) nesporazum osnova ljudske komunikacije!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 11:05   |   opcije


Btw ja sam ateista pa meni nit djeca nisu svetinja, Heidi.

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 11:06   |   opcije


A kako sam pisala o udaru sreće, red je i da se dotaknem pada! Normalno, on je uslijedio od druge kćeri! Zato valjda i razlikujemo jedno od drugog? Dobro je imati dvoje djece pa onda jedno amortizira drugo! A dobro je i da ne dolazi istovremeno...taman se oporaviš od sreće i pripremiš za pad. Anatomija jednog i drugog...hm...to ću ostaviti za sebe.

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 11:11   |   opcije


bitno je da si ti sretna ;))
a neka pati koga smeta ;p

Autor: ema-emily   |   04.02.2024. u 12:10   |   opcije


Sara, evo samo da te pozdravim, ugodan ti povratak na weblog.

Čitala sam te malo i dok si pisala bez premiuma, ali nisam stigla pročitati sve, jer je stvarno puno toga.

Autor: Lana48   |   04.02.2024. u 12:13   |   opcije


Tak je Ema...nisam dugo pustila my favorit song...pa budem, tebi u čast!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 18:41   |   opcije


Hvala lana na pozdravu! Nije obvezna lektira. Ha ha...slobodna volja!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 18:42   |   opcije


Isprika na malom slovu Lana!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 18:43   |   opcije


https://www.youtube.com/watch?v=IFYOHrwi-W8

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 18:50   |   opcije


a ja ne bih bila škorpionka (bar u pokušaju) da ovom kriplu od ricambija ne odgovorim onako kako zaslužuje! dakle, očito dugo nisi jeo ni kupio hobotnicu jer da jesi znao bi kako izgleda! a možda bi joj se i obratio kao odrazu u ogledalu, jer je to vrlo pametna životinja s nevjerojatnom inteligencijom! i nenadjebivo fina ispod peke...iako sumnjam da si ikad to ne samo spremio već i jeo? kakogod, kužim ja tebe koji se hraniš smećem da sanjaš i sanjariš hobotnice, ali glave ti baš i nisu nešto jestive? naime, ja ih ne jedem već samo krakove...tak da ja uživam u octopusu!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 18:53   |   opcije


H aha i nakon 35 let filmska komedija Sally i Harry me oduševljava! Volim takav humor....vrhunsko seciranje muško ženskih odnosa, prijateljstva! Danas ne znaju napravit takav film? Uživam iako sam ga gledala već toliko puta!

Autor: sara_tera   |   04.02.2024. u 22:18   |   opcije


Dodaj komentar