HIPOKRIZIJA

"Moji tužni monstrumi" drama M.Matešića (nastavno na prethodnu dramu Ljudi od voska) sinoć u Gavelli bje snažna drama, dobri glumci...ali sadržaj me uopće nije zanimao niti impresionirao? kada netko iznosi prljavštine iz domovinskog (drugi čin), uz obilje psovki (znam da je tako većina branitelja u ratu i pričala) a u prvom naprosto lamentira o fantazijama, da bi potom pointirao u zadnjem sa hotelskom sobom u BG između njega i nje...između fikcije i stvarnosti....ok, mogu razumjeti da je nekom mladcu otkrivanje života i smisla IN, but...meni baš ne osobito ne na takav hr način. a ni taj "kulturni" događaj nije mogao proći bez jednog manjeg ekscesa. jebem ja ljude...trome, inertne, spore, fah idiote! moš ti bit sto puta intelektualac glede tehnike i elektronike, al brate mili socijalna inteligencija ti je na nuli! ok, cijenim video poziv na whatsup...jesu li sretno stigla? lijep je taj osjećaj da netko brine za tebe! a gavella me podsjetila na mene...stara ljepotica ušminkana onak izvana...ali unutra gdje god pogledaš poneka pukotina, poneka fleka..tragovi vremena i događaja prije. neću tako skoro niti do gavelle niti do nekog drugog kazališta. unatoč druog reda, pola njihove spike nisam čula? ok,ja sam nagluha, ali oni sebi dobar dio govore u bradu. a onda viču! jbt to je kazalište otkad ga pamtim. kavu taman šljuknem dok napišem blog, a sada put placa pa onda opet na frendovsku kavu! jučerašnji dan ipak nije obilježila gavella već jedan zagrljaj i oči pune suza! jebeni život melje...ne pita za vjeru, boju, imaš li ili nemaš love...naprosto svatko dobije svoju porciju govana! na zapadu ništa novo.

oni isti tulipani od prekjučer, ali sada u punoj rascvjetanosti...od sunca koje piči! stalna samo mijena jest!

a na temu stalnosti i mijene, evo malo današnjeg lamentiranja!

jutrom, kako rekoh na zapadu ništa novo (osim tulipana u raskoši)! ali, onda tijekom dana...upravo ti tulipani rascvali...pa obračun za plin koji nije velik (malo preko 60 eura), pa odlazak na tržnicu i kupovina pregršt radosti i sreće zame! borovnice...dva kolača cukeraja (ne baš jeftinjak dva kolača 6,5 eura)...pa kava u dobrom društvu! pa onda shvatiš da sve te sitnice čine dobar život! i raduješ im se. i prezimiš zimu! dani su dulji, sunce sja (barem ovdje na zapadu) i grije, miluje čak. osjeća se dah veljače i proljeća! a možda je samo petak, dan sjećanja na obavezni izlazak van na čagicu...desetljeće i više!

a radujem se i što mi konačno kćer dolazi...vidjet ću je nakon godine dana! od veljače do veljače!

a vidim na blogu se pale krijesovi..iskrice frcaju već pomalo? a neki se naslikavaju...proljeće čini svoje (vrbopuc su to nekoć zvali)!

eh da, hrabre žene uvijek najebu! i one samohrane. evo kaj sam u vidu komentara napisala na fejsu (pod imenom i prezimenom) na dežulovićevoj tekstu glede seve i žene:

"ZNA SE kako prolaze SVE žene na ovom brdovitom balkanu! samohrana majka je stigmatizirana u ovom društvu i žena drugog reda! tako na nju gledaju muškarci, žene, institucije...cijelo ovo društvo! tu stigmu nosila sam više od 20 godina a društvo ništa ne čini da pomogne ni ženi ni djetetu. a očevi kao da ne postoje a država sve to blagonaklono gleda i šuti!"
i to u najboljem slučaju! ono drugo, kada ubijaju, tuku, ne plaćaju alimentaciju, kad te svaka šuša iz socijalnog zajebava...o tome neću, o tome je više rekla B. na svom blogu u povodu Sevke. da se razmemo, tu ženu nikad nisam slušala jer to nije moja glazba...pamtim je od njezinih početaka (njezina teta bila je moja zubarica i često je navraćala) i kao mladu zgodnu curu! i to je sve. ali očito se HR tradicionalno i balkansko društvo lomi preko nje već desetljećima! primitivci trče počasni krug!

eh, kako vrijeme čini svoje...nije joj teta bila moja zubarica već moj otorinac! nebitno, jer bitno je nešto drugo. nedjelja...srćem kavicu i čekam unučicu! bit će to jedna lijepa nedjelja!

e da, B. vrijeme čini svoje i učinit će...zaborav, sjećanje...to je sve što imamo u životu! i danas, samo ono postoji! sutra? bit će ako i kako će bit. fala bogu ne znamo, iako naslućujemo! život nas ipak svaki dan iznenadi, nekim, nečim...čak i ničim! opet mi zasuzilo dok sam te čitala B. teško je kad izgubiš čovjeka kojeg si voljela...meni se to dogodilo nakon 20 godina. i trebalo mi je skoro 10 da sam preboljela. i danas se pitam...zar je moralo tako biti? valjda jest...shvatiš s vremenom, prihvatiš...i živiš dalje! to je taj nagon u ženi...jači i od nje same! fala bogu na djeci...vjerojatno bi posustala, odustala. neke stvari su za cijeli život, promijene ti život, tebe...do neprepoznatljivosti. poznaješ život prije i poslije...njega! ja tako...od svoje 35 do 55...dvadeset najboljih godina mog života! i najgorih. ljubav uzvisuje ali i baca na koljena. tko to nije doživio, nije živio. moj više nije to i tako. iako me još uvijek ponetko, ponekad baci u neki bad...ali to traje tjedan dana i kao da nije ništa bilo! dobro je da je to sve iza mene. i ljubav i patnja i bol! jedino što sada imam jest zdravlje...o kojem trebam brinut. i koje onda daje (ovisno da li ga imaš ili ne) smisao svemu ostalom u životu. dobro je...dobar je dan predamnom! izdrži, ženo...jer druge nemaš! grlim te!

ha ha jedna poruka večeras dala mi satisfakciju! gotovo da bih zaplesala na stonse i njihov satisfaction...ali nisam! ne moram biti u pravu...naprosto čitam ljude! bolje od njih samih!