HIPOKRIZIJA

ljubav! ona ista o kojoj B. tako svesrdno piše traktate (možeš to sa 30 i kojom). zadnja bje prije osam godina! nije tako davno a opet, pradavno. istina, pomislila sam da sam jednu ljubav to the end srela prije tri godine i upustila se. usudila se otići čak iz doma svoga u novi život, novi stan, zajedništvo!
avaj. kako čovjek požali. mislila sam da mogu, znala sam da mogu. ali, za ples je potrebno dvoje. možda me uvjerio u nešto u što sam i sama željela vjerovati? da dvoje ostarjelih ljudi, umornih od života i trauma, žele zajedno provesti život u ljepoti i miru! ta moja venera u jarcu je tako konzervativna. želi dom, ljubav, trajanje i stalnost!
moj vodenjak sve to razbaruši u nešto posve drugo, ali...ali...kak ide ona, mijena samo stalna jest. pa smo se kućili i opremali stan ko dvoje mladenaca. on starac od gotovo sedam banki, ja nešto oko 65...penzići samo takvi! i dobro nam je išlo. bili smo si blizu po genima, ja iz sitnog on iz šibenika! vlaška i dalmatinska loza! dalmoš sa zagrebačkim štihom a ja dalmošica sa kranjskim štihom, kud ćeš bolje! čak mi nit njegova nizina nije smetala, iako nikad nisam imala tako niskog dečka. ali, progutaš jer voliš čovjeka sa onim unutra a ne izvanjskim. i bili smo dobar par, jedan pomisli drugi učini! sjajno nam je išlo, dok se nismo stropoštali. a počelo je nekako s ratom u ukrajini...pa je počelo iskakati nerazumijevanje i razlike koje je vješto prikrivao. nekako mi je tada pala na pamet jedna stvar koju sam davno uočila? muškarac je lovac, i dok lovi sve će činit da ulovi. kad ulovi, mijenja se i postaje onaj koji jest...a to nije onaj kojeg si upoznao i kakvim se pokazivao? čudna je ta transformacija i koliko libido upravlja muškarcem? on će zbog njega učiniti sve. pa je nerazumijevanje raslo, pa se množilo. i umjesto da smo rasli, mi smo venuli. a ja ne mogu vegetirati uz nekog. kad to krene, ja divljam, tražim razlog, pokušavam nas oživjeti...i tako još jače sunovratim priču. to moje škorpionsko kopanje po nutrini, završi odlaskom! mojim...njegovim. tko je vidio pričat o sebi, o nama? to se ne govori, to se odšuti. parovi koji postoje uglavnom šute! i otaljavaju...šoping, krevet, buljenje u tv...praznina preuzima prostor i ljude. a ja ne mogu u praznini, čak niti sa samom sobom! a mislila sam da sam našla tu ljubav u poznim godinama...koja donosi mir, poštivanje, suradnju u svemu...dijeljenju onoga što nam je važno, čak i onoga što nam nije. umjetnik sam u umijeću življenja. ali, ako netko odluči biti mrtav, prestajem i ja biti živa. i tako dočekasmo smrt, on i ja! uskoro, za koji mjesec će i godina dana od mog novo-starog samačkog života! na zapadu ništa novo! jutra uz kavu, iskricu, poneki izlazak, obavezna frendovska tjedna kava...eto, to je moj đir! ne mogu reći da sam posve nezadovoljna, prigrliš život takav kakav jest. za desetak dana će mi i neki ročkas! to je postao samo broj. bilježim do odlaska u dom. to je jedini važan događaj koji će mi se valjda dogoditi? dobro je, kad nije bolje. a nedaj bože gorem. nema slike, nema tona....

wow...i eternis se ukazao! nećemo se svadit jer nisam premium, iako nisam sigurna da ga neću idući mjesec uplati? iako se pitam...kome...čemu? nema se tamo kaj niti čitat niti pisat! no, bumo vidli