i tak

i

https://www.youtube.com/watch?v=H-pAMIcYywU

ovog se Zagreba sjećam...nekak je zagrebačkiji :)

sivi, kišni, ali domaći

i warburzi ..i peglice

skroz domaće

“Postanem jedan lik, sjena koju vidiš iz tramvaja, kada prolazi preko jarko osvijetljene reklame ili izloga. Prisutan, ali neprepoznatljiv. Bezličan čak. Nadasve ružan, čak i takav.”

Sindrom Cyrano de Bergerac, ha?

meh... something domace..

Cyrano je faca ...

Jutro!
Ti neki ljudi u prolazu...život nam čine ljepšim....zanimljivijim...po nekada je to samo tren..po nekada sat ili dan...a po nekada ..ostanu za cijeli život.Sreća jer da ne znamo što i koga nam život nosi...možda se ne bi željeli probuditi..ovako....ustanemo i krenemo..pa što bude..bude:-)))

tipa "..nisi ti gey...vec obican peder" :)

hmm arapo.. ti ljudi ..u prolazu..

fala bogu da su u prolazu :)

odo ja na hitnu...sretno mi bilo

kaj je pak tebi??

eh, poznat mi je takav zagreb...osamdesetih čini mi se! baš smo jučer, mimohodno od frankopanske do trga, moj frend i ja osvježismo sjećanje...koliki dućani, sitni obrtnici...kupovine, ko u italiji. od cipela, kožnih torbi, rukavica, (borovo, planika, alpina, strugar etc etc), konfekcije...od standarda u praškoj (najbolja robna kuća), savremene žene, tref, varteks, mura, zivt, siscia...ne bi se zasramili niti milana u to doba! mogao si tako prošpartati ilicu do britanca i kupiti sve što ti treba i ne treba! pa otić u plitivce ili fijaker na ručak, pa u vinceka koji je tad još ličio na nešto...pa u kino lika, balkan ili zagreb...ili onu pizzeriu prvu u zagrebu u dežmanovoj...ah, siv i socijalistički, bio mi je draži od ovog danas! o tramvajima sa drvenim stolcima da ne govorim! bili su krcati, sedamdesetih na pulferima dečkeci. danas su tramvaji poluprazni čak i u špicama? nema više radničke klase u zagrebu, najjačem industrijskom središtu nekgdašnjih 20 miliona stanovnika! nije to nostalgija, naprosto činjenice i okusi i mirisi proustovi nekog doba. sve je nekako bilo slow motion, iako su ljudi i tada bili užurbani, ali ne i nadrkani? kak ide ona...tko nam je ukrao dušu, generacijo moja....? nažalost, jučer sam baš tramom od centra do jaruna...išarana pročelja, pust i zapušteni grad oronuli fasada (osobito u centru), te osim kolona na mirogoj, nestali su ljudi. gdje su se stisli svi ti ljudi iz negdašnjih tramvaja? ili sam se ja ušla u sebe?

A blogati blozjega ostarili ste pa vas vata nostalgija za neklimatiziranin tranvajima e

ae :)

arapo...a nis, ko ping pong loptica u fliperu...

ne ovdje, odite ondje...a tko vas je ovdje poslao...a nee, ne ovdje...to mi nemamo..i tako to

na kraju..platis taxi tam i sim...i mozes krepati..

ma bezveze..

normabel i to je to ..za danas

a nee... neee

nema normabel...

idem danas na plivanje i stavljam se u stav: "Nista mi nece ovi dan pokvarit"

20 do asa! - (mantra)

E...to je prava odluka.Zadnji puta..nedavno kada sam završila na hitnoj..niti sam bila nervozna ..nisam pokazivala nikakve znakove psihičke poremetnje osim kaj mi je moja aritmija ludila i ona meni spiči normabel injekciju od 10 mg i još me pita gdje živim?.Reko ..tu blizu...a ona ..neka onda jurim doma jer me bu oborilo.Nisam znala kaj sam dobila.No...neko je došel po mene i ja sam bila dva dana drogirana da Bože moj..ne ponovilo se.Majke mi..oni nekada nisu normalni mada ja njih jako poštivam i cijenim ali.....to mi se nije baš svidjelo!

pozdrav peempee...
puno se toga promijenilo, ali nismo li se i mi sami promijenili?

čuja sad ovo, mislim, smiješno je za krepat :)

prije nekih 20 godina, dok su mi nećaci bili klinci, tinejđeri, a ja kao nadišla neke stvari i postala teta vegeta, odgojno-obrazovna persona i sad ih kao svjetujem...

i tako mi prolazimo tam negdje oko studentskog centra i neka ekipa tinejđera žica sitno... i kažem ja njima dvojici - eto, oni žicaju za pivu ili već nekaj, nemojte to raditi jer vam se može dogoditi ovo i ono - uglavnom lupam neke pizdarije i pogleda me šogor te oboje prasnemo u smijeh jer smo se sjetili sebe dok smo jednako tako žicali iz čiste fore, nemam više pojma za što smo žicali, ali to je 'onda nekad' nama bilo skroz prihvatljivo, ali di buš sad to sugerirao podmlatku...

i skužiš da si se ukalupio, da ti sve nešto smeta, baš ono što si i ti nekada radio, i baš si sam sebi turbo smiješan dok prodaješ mudrost i sereš na vagone, ali ne zato što im želiš zlo, nego prodaješ iskustvo, neku proživljenu mladost i misliš u sebi - ma nek žicaju, nek to sami prožive... moraju živjeti i doživjeti i ono što ja jesam i ono što ja nisam i osjetiš da stariš i da više nisi bezbrižno, besmrtno i biće puno nade, ambicija i osjećaja da život traje beskonačno i da trebaš probati i proživjeti baš sve što ti se u tom trenutku nudi

bilo bi žalosno da se ne mijenjamo, da se ne mijenja percepcija svega što nas okružuje, da smo isti kao nekada i da s jednakim žarom proživljavamo ono što je bilo

ne kaže se "gey", nego obična seoska pederčina.....

eh, da smo samo izgubljeni u prijevodu......

ehh Vuga.. da..drvo se svija dok je mlado... kad ostari..odrveni..i puca...

a mi isto tako..po savovima

zdrni... tak nekak :)

Znali smo se smijati tipovima sa kragnama "dodirni mi kolena", koledzicama...i inim..kakti seljackim, starim, isfuranim i ofucanim stvarima, forama... a sad ih tak slatko ponavljamo pred izbecenim klincima ..koji trepcu na to...dok polove smisao...kao ona lampica na kompu koja indicira da HDD nesto cita/pise

ma daaaa

E, kad ti djeca dobace do puberteta pa kad krenu s pitanjima tipa:
Kad si se ti prvi put sexao?
Jesi kad duvao travu?
Jesi kad ukrao nešto?

I sl..

Pa ti sad cupkaš s lijeve na desnu nogu jel to situacija u kojoj je bolje lagat za dobrobit djece ili rec istinu pa dobit bekhendom “šta meni zvocaš i ti si isto”
:)

Uglavnom, dosjetio sam se trik odgovora:
Niste više djeca. Radite što želite i nosite se s posljedicama.

I sad držim fige da sam sve na vrijeme objasnio :)

I kad još malo porastu, sve ću priznat

Mujo na pilani ostao bez oba palca. Kaže mu šef. Ne brini Mujo nači češ posao. Ma znaš da se u Hr za posao traže nepalci.....

hahahaha :)))