Prije 12 godina...

....danas sam se pocastila setnjom ulicom mojeg djetinjstva, gdje nisam bila jako, jako dugo, povodom rodjendanaa od prije dva dana.

Prosetala sam ulicom u kojoj sam odrasla, kojom sam svakodnevno isla u skolu osam godina.
Na kojoj sam se igrala. Koju sam poznavala jako dobro, svaku livadu, svako drvo, svaku kucu i svaku obitelj koja je stanovala u njoj.

Mnoge kuce i ograde su ostale netaknute, samo zapustenije, nego su mi ostale u sjecanju, ograda 'velike livade', tako smo ju zvali, gdje smo se igrali od jutra. do sutra, gdje je sada vec desetljecima naselje, ograda je ista, ali su vrata koja vode na preostali dio livade, zapustena, zarasla...a sve na desetak minuta od Trga...sjecam se umjetnickih ateljea, umjetničke kolonije u kojima su radili, nasi najpozatiji slikari i kipari svih vremena, kao Vasilije Jordan, Branko Ruzic i ostali. Sjecam se, Mirko Rački je uvijek imao neku jako mladu pratilju, ne znam u kojoj ulozi, a kako je on bio dugovjecan, pratilje su se izmjenjivale, iako moram priznati, jednu istu smo vidjali jako dugo. To su im bili ne samo ateljei, nego i stanovi, a igrali smo se s njihovom djecom medju poznatim umjetnickim djelima, koja nam tada i nisu djelovala impresivno. A djeca su danas kao i ja, sredovjecni ljudi.

Hodajuci tom mojom ulicom s gornje strane, s lijeve strane, vidim zgradu nekadasnjeg Jadran filma, s druge strane Medicinski fakultet, gdje smo se suljali oko mrtvacnice, gledajuc mrtvace kroz neki prozorcic. Ja sam se klela da sam ih vidjela, a u stvari nisam vidjela nista. Jadran film, gdje smo hrlili statirati u jednom kultnom jugoslavenskom djecjem filmu, ne mogu mu se sjetiti naslova, u zavrsnoj sceni. Samo se sjecam da smo bili jako uzbudjeni. Ja sam bila jako uzbuđena i ujedno i jako razočarana, kada sam napokon vidjela scenu filma, gdje smo svi bili pod maskama...ništa od filma, niti mene

Pa onda Sjemeniste, tamo su decki igrali nogomet.
Tko zna, tko stanuje u svim tim starim kucama moje mladosti?
Gledam jednu ogradu, prastara, nakrivila se teska, samo sto ne dodiruje tlo, ali se jos uvijek drzi. Je li to zbog toga, sto su se nekada stvari radile puno kvalitetnije ili nesto drugo, mozda je to neka fosil ograda?

Dolazim pomalo do dugacke ulice, duge, duge, dosadne, koja stize od Vlaske prema sjeveru, sasvim ista, kao prije skoro pola stoljeca, a vjerovatno i duze, znala bih ju sanjati u proslim desetljecima, a evo je sada, tu je, kao da je sve bilo jucer, samo sada mi je nekako malo tuznije...a sjecam se te dosadne ceste, to mi je bio put, kojim sam hodala s deckima, jer nikoga nije bilo na toj dugoj cesti i mogli smo se ljubiti neizmjerno, sve do moje kuce...tamo mi je jedan, prvi put 'slucajno' dotaknuo grudi...tocno se sjecam tko je to bio
Sve mi je to danas malo tuzno, jer se vracam s Mirogoja, gdje sam polozila cvijece i svijece na grob mami i tati i pomislila, eto, sad je moj red, mozda ne brzo, ali po redu, to cu biti ja...:)))))

Uredi zapis

24.06.2011. u 20:58

19.05.2023. u 19:31   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

bok đusi! drago mi je da si tu...i sretan ročkas,kažu da vrijedi tri dana prije i poslije! u to ime, nadam se i nekoj igrici...znaš kak smo se nekad igrali...okolo šalata?

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 19:47   |   opcije


Sara, opet ćemo se igrati na Šalati haha.

Autor: juicy-mama   |   19.05.2023. u 19:53   |   opcije


btw patricia...oćeš i ti koji petak na šalatu? naime, tamo je baš plesnjak za ovakve kao mi dušu dao (generacija 50+, a ja idem već 10 let pa me puste iako sam prestara?) , dobra čagica i mjuza (barem dio večeri), jeftina cuga...i ako ništa, moš kibicirat bez beda neke muške! normalno, moraš svoj foto ponijeti?

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 19:55   |   opcije


patriša, pramenove stavljam ni manje ni više već 40 let (prvi frizeri u gradu zagrebu su se učili na meni u onoj frizerskoj školi gdje sam radila)! jeza...ali izdržala sam skroz do sada. idući mjesec ću prvi put otić na pramenove bez blajha već pramenove sa farbom! tak da...moja sućut za tvoja tri i pol sata!

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 19:58   |   opcije


Baš bi bilo fino, dobra ti je ideja Sara.
Ja isto volim u dvoje, al' kad nema u dvoje, onda volim i društvo.
Ja nažalost nisam još tamo, ali kad budem, znat ćeš Sara.

Autor: juicy-mama   |   19.05.2023. u 20:01   |   opcije


tak sam i mislila, patricia! tvoja tajanstvneost je bit tebe....da se otkriješ saznala bi tko si! ovako ostaješ tajanstvena i enigma sebi? otprilike:
cit.
"Sedam velova istine
Ridiger Šahe
Popularna psihologija / Publicistika / Duh i telo

"Tajna se nastavlja...

Onaj ko traga za istinom, pronalazi smisao života i ljubav.

Put do istine vodi kroz sedam iluzija. To su velovi koji vas odvajaju od suštinskog. Čim ih razumete i razotkrijete, sve u životu postaje jednostavnije i osećate se ispunjenije i srećnije: sukobi nestaju. Veze se produbljuju i oslobađa se prostor za unutarnji mir i postojanost...."

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 20:05   |   opcije


đusi, malo mi se činilo rano...ali ludo je vrijeme, pa nikad ne znaš? drago mi je čuti da se bumo družile...u dvoje!

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 20:07   |   opcije


U dvoje Sara, ne...u više ja se nadam, haha.

Autor: juicy-mama   |   19.05.2023. u 20:10   |   opcije


stay well

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 20:10   |   opcije


dvoje tebe i dvoje mene...ha ha (jučer sam objašnjavala ricambiju i patriciji razliku između dvoje i dvojice)

Autor: sara_tera   |   19.05.2023. u 20:12   |   opcije


Nas dvije...eto, imamo i treću tajanstvenu prijateljicu.

Autor: juicy-mama   |   19.05.2023. u 20:15   |   opcije


Dodaj komentar