Mic, mic...

Prvi put sam se nakon dugo vremena, probudila bistre glave i jasnih misli, ne još jasnih osjećaja, ali i to se mijenja.

Primijetila sam da je svaki dan različit, tako da ima šanse. Nije sve tako crno kako je jučer izgledalo. A dokaz je da pišem. Štagod pišem, ali pišem, imam potrebu za komunikacijom, što je dobro.

On i dalje piše, kao sinoć, vrijeđa, ponižava, koristi sve svoje narcisističke metode, samo ja to sada znam. Nažalost. A cijeli život sam provela u blaženom neznanju.

Ali odlučila sam da njegove emailove stavljam u poseban File s njegovim imenom, tako da mi se ne povlači stalno ispred očiju. Još nisam došla u fazu da ne čitam svu tu salatu riječi, uvreda, poniženja i svega čime se služi, ne bi li me povrijedio, ali svaki e mail preselim tamo i ako baš želim čitati, moram se malo potruditi da dođem do njega. A nadam se da neću.

Osim kad me uhvati šiza i počnem analizirati stvari, ali i tu ima lijeka. Nađem nešto što će me zaokupirati više. Neki put i neki put pomogne, a neki put i ne.

Narcisi nikada ne ostavljaju svoje žrtve, odnosno, vrlo rijetko. Na želim se nazivati žrtvom, ali mislim da sam mu to bila već tri godine. Ja sam jedna od tih koja je pogodna za narcisa.

Zaljubljena (ne više), više opsjednuta, opčinjena, starija, prijemčiva, anksiozna, slaba na njega.

Kažu da je veza s narcisom (kao) ovisnost o drogi.
Kemijska i psihološka ovisnost trigerira sve iste hormone i teško se skidaš s nje.
Pomaže kad shvatiš o čemu se radi, ali da je lako...nije.

Kažu, došlo je u modu, haha.
Kakva moda, to je oduvijek postojalo, samo nismo imali ime za to!

Kad sam započinjala pisati, imala sam velike riječi na umu, ali riječi pomalo evaporiraju, snaga me napušta. Hajde, nije se ni Rim preko noći sagradio, pa tako neću ni ja preko noći ozdraviti, ali doći će jedna noć, nakon koje ću se probuditi i shvatiti da me vise ne boli.

Živim za to jutro.


* Disclaimer: Hrvatski mi je još uvijek prvi i materinji jezik, ali ne živim s njim svakodnevno od 1988.

Evo, opet sam dobila jedan otrovni email, ovog časa, odmah sam ga sakrila od sebe same, možda ću ga pročitati kasnije, ne želim si kvariti raspoloženje. Svugdje je blokiran, ali na emailu nije. Vjerojatno pogreška, ali i to ćemo s vremenom riješiti. naravno, ne odgovaram na to njegovo smeće od riječi.

Fantastično!

Link

Link

...ja sam u spavaćici, spremna za spavanje u 20:37 (bez šminke i photoshopa, ma je, slika je mutna, baš kako meni treba), slikala sam se samo za vas na Iskrici.

Edit: tko rano ide spavati, probudi se u 2 kao ja





Slika slikana u 21:16

Link

...jer sam bila u Tvrtkovoj 5.

Link


Od prije 5 minuta

Agava je biljka iz porodice mesnatica, na Mediteranu može živjeti između 25 i 30 godina, ponegdje i 40, a viđeni su i primjerci koji požive i sto godina i upravo zbog toga agavu nazivaju i stoljetnom biljkom. Budući da rastu i u pustinji, nije im potrebno puno vode, a ne smetaju joj ni velike oscilacije u temperaturi. Debeli, mesnati listovi, koji imaju sposobnost pohranjivanja vode, omogućuju joj da uspješno preživi duga sušna razdoblja.

Ovisno o klimatskim uvjetima, nekim agavama treba 10, 20 ili čak 100 godina da procvatu. Nakon što agava procvjeta, cvijet se osuši i odrveni te kao takav sam od sebe sruši. Nakon toga tobolac se raspukne, a iz tamnih, plosnatih sjemenki, koje vjetar raznosi i na nepristupačne predjele, narastu nove biljke.
Informacije s Google-ta :)

...nisam osjetila nikakvu paniku, strah, nelagodu...a ja sam inače kraljica svega toga...nisam osjetila paniku niti strah ni u trgovinama, nisam kupovala sumanuto niti u jednom trenutku...da, imam hrane i svega, ali ja to uvijek imam i bez korone...eto, jedino sam malo osamljena, a i to je normalno stanje, meni je uvijek isto, možda zbog toga nisam u stresu...čudo božje

Nabavljam novog, brat bratu 2 godine, ali sam zaljubljena u starog.

Ne mogu reći da kupujem novoga, jer staroga - volim.
Koliko puta sam se bila uputila u BestBuy i vratila se razočarana, jer niti jedan nije ni sluga mojem starom.
Naravno, proučavam internet, isto tako zadnje 2 godine, onako intenzivno. Ne računam ono kada kupiš nešto pa proučavaš, jesi li se zeznuo. Ne to.

Ali, stari je fizički posustao. Nije ni čudo, pao mi je 2 puta i nije se baš razbio, nego se onak pošemerio. Nekad je bio 2 in 1, laptop, kad ga preokreneš, bio je tablet. Bio je za onda 16 GB i 520 memorije. I još stotinu čuda od tako male spravice od 1 kg i 14 incha.
Naravno, govorim o latopu, a inchi su za latop.

Htjela sam još štošta napisati, ali sam izgubila zalet.

Ukratko, kupila sam napokon novi koji naravno nije razbijen, dok i to ne obavim. Sada gledam neku zaštitu za njega, kao što imamo telefone, da ga zaštitim. Nisam još emotivno vezana za njega, ali nije loš.

Ima 1 terabajt memorije.

Iako, s obzirom da sam sa staroga preselila slike i muziku, cijele albume Rolling Stonesa od početka karijere do danas, Kinkse, Gene Vincent, Jerry Lee Lewis i td, već mi je memorija popunjena dvije trećine.

Baš si mislim da ovo izbrišem, koga interesira, što sam ja kupila. Ma nek stoji, bilo je i glupljih zapisa.
Ovaj je iste marke Asus kao i onaj prije, isto divan, mali, lagan, a moćan.

Ovo nije reklama za brand.
Šta mogu kad se palim na tehniku.

Odvedi me u Željezaru ili Boje i Lakovi, tvoja sam!

Platila oko $1500 s Taxom, jer ovi ovdje uvijek istaknu cijenu BEZ Taxa, onda dođeš na blagajnu i cijena je sasvim drugačija.

Stavila bih sliku, ali laptop ko laptop, svi bi rekli, ništ posebno...sad sam u fazi imprintinga. Ne želim da mi ga tko zgadi.

PS. E da, nije lako kupiti novoga, meni koja se jako vezujem, pogotovo.

Link

...organizaciju, masu ljudi, na eventualni stampedo, mislim o nesretnim slučajevina, o hitnoj, promet...(nema veze s ovim, ali sam gledala proteste u Beogradu, isto gomila ljudi)

Ja sam osobno klaustrofobična, ali sam svjesna toga postala tek kasnije u životu...šta ako...nikad mi nije prije padalo na pamet...žalim recimo što nisam bila na Rolling Stonesima, Jerry Lee Lewisu i ostalim velikanima.

Znam ljude koji su bili, ali nikada nismo diskutirali o tom aspektu, aspektu gomile. Uvijek je bilo razgovora, i dan danas, o muzici o stvarima koje su se svirale, a o gomili - nikada.

Ali nikada nije bilo toliko ljudi...a ovo sada...

Pretpostavljam da ste vi sve to proučili, prodiskutirali poodavno. Ja nisam. Jer uvijek se diskutiralo o drugim stvarima.

Čujem u zadnje vrijeme, da i neće biti baš toliko ljudi, jer su se karte kupovale planski, da bi se zadnji čas prodavale za više...ali u ovom slučaju ja mislim da će biti za manje...ali što ja znam, penzionerka iz Amerike :)

Nisam se makla iz kuće cijeli dan, slavim sama sa sobom u ugodnoj klimatiziranoj temperaturi moje kućice.
A vani pakao 35 stupnjeva.
Eto zašto ne volim ljeto, draža mi je zima.
Lakše stavim na sebe odjeću, nego što mogu skinuti svoju kožu.
Nemreš iz svoje kože, a vruće je.

Stari i djeca marš u kuću, hladi se pij puno tekućine i jedi uz laptop. A i laptop poneki puta grije.

Ništa, samo sam htjela naglasiti kako je vruće, ali sigurno je i kod vas.
Kod nas je neki val, valjda i kod vas.

Htjela sam staviti fotografiju, ali kako ćeš slikati vrućinu?

Link

Link
Link
Link

Link


Kak' ide glagol od Uzašće, možda uzaštiti...whatever...ove godine će biti drugačije nego prošlih godina...svake godine kad bih došla, medeno su mirisale lipe kroz vrata od kuhinje i to je bilo krasno.

Svake godine me negdje u svibnju uhvati lipozov, nos mi začezne miris lipe i kaže mi, vrijeme je mala da se spremiš i uputiš tamo gdje se cijeli život vraćaš, bokte, ja ko ptica selica. Sad znam kak' im je, pticama selicama.
E, ove godine k.!

Ove godine se sve mijenja, znala sam da će doći vrijeme promjena, jedino nisam znala kada.
Doći ću, ali ne kada sam normalno tamo. Mrzim promjenu, volim rutinu.

I dalje NE uzimam lijek koji mi je propisam, od kojeg mi se trbuh raspada, dakle, svaki dan mi je poklonjen. Baš fino, nikad ništa u životu nisam posuđivala, instniktivno sam znala da nije dobar osjećaj - i nije.

Dakle, bit će po onoj, operacija uspjela, pacijent umro :(

...a bil je zgodan dečec...evo sad su i dečeci počeli odlaziti.

Bil' je 65. godina mlad, čini mi se.
Ali, svi dolaze na red, a netko i bez reda, postalo je vraški blizu.

Imam i ja nekih problema koji se momentalno istražuju, nema švercanja, misliš poseban si, jesi đavla, prije ili kasnje dođeš na red. Ja sam 77 godina, za 2 mjeseca.
Našli nešto, neka žila iz bubrega sužena, onda aorta prošrena, sve naopako, tako nešto, imam nalaz, ali odbijam se udubljivati. Dok ne saznam više, neću dijeliti ignoranske gluposti.
Ja znam da svi vi imate skoro svatko kojekakve boleštinama, i više njih pa se ne hvalitie.

Čudo je bilo to, da sam do sada bila izuzetno zdrava i prpošna, što je dobro, bez i jedne operacije ičega, osim smanjenja grudi, al' to sam napravila s guštom, a sada mi je 'freaky' da mi se sada bilo šta događa.

Valjda tako to nešto počne kad si mlađi, i vuče se, vuče i odjednom....umreš.

Jedna pura, dva pandura, svakom dođe smrtna vura.....

Da, sobro jutro dobar dan, bolja mi je diskusija o Perkoviću.

Neću više o sebi, dok ne saznam detalje.

Čekam na nekog kompetentnog, iskusnog operatera da pročita sve nalaze i obavijesti me o ocijama, do tada, mala budi tiho, kažem sebi.

Lijepi pozdrav od Đusike iz Amerike