don't even bother

da,stogoff zna biti inspirativan_ali je samo čovjek,s puno kilometara iza sebe.kao i bukowski.

that pain is what makes the muscle grow.

I'll just expand_pain makes everything grow.
no pain no gain.

-tako si pun kontradikcija_ali jako dobro znaš što stvarno želiš,zar ne?
možeš me okovati,ignorirati moju prisusnost,možeš me ograničavati,spuštati pogled i izbjegavati susrete s drugim ljudima_ali,dana,i prekršena obećanja,odluke zapečaćene ožiljcima starima mnogo godina,samo dokazuju jednu stvar_nisi dovoljno jak da me zadržiš.simple as that.
-shvaćaš da moram nastaviti pokušavati.svaki put kad se oslobodiš,napraviš više štete_i drugima,i meni.za druge me boli kurac_tu smo slični.ali,kad se otrgneš s lanca,iščupaš komad kojim si bio sputan.a jako si svjestan činjenice da,ako nestane mene,ako me raskomadaš do kraja,nećeš više postojati ni ti.
da,znam,osjećam zov zbog kojega to radiš,vjeruj mi,svake sekunde i trenutka znam da nešto ključa u meni_ali,zar se ne možeš ograničiti,zar se ne možeš fokusirati na jednu stvar,na jednu osobu,koja bi nam podjednako odgovarala?
-mene više zabrinjava to što želiš biti netko što nisi,što se ne prihvaćaš_dovraga,dualizam je sasvim normalan u čovjeku,pomiri se s tim da odlično funkcioniramo kao cjelina_haha,mi smo poput griotte!ti im daješ punoću karaktera,crveno srce(mada bez srži_koštice),začinjen užitak toplog i tekućeg,a ja..dajem ono za čime žudi njihova druga polovica_nemoj mi reći da si toliko glup da misliš da one osjećaju cijelim bićem,nepodijeljeno i senzualno,kao u petparačkom romanu?ma daj..
-ne negiram podijeljenost,ali zar mora toliki jaz biti između nas dvojice?
-budi sretan što nemamo još i emotivca tu negdje_kakvo bi to onda polemiziranje bilo..
-da,ali da je on tu,jedan od nas dvojice ne bi.najvjerojatnije ja.bili biste sretni vas dvojica,sigurno i jebeno uspješni_već vidim uvodnu špicu žive istine:
˝kurac i srce ponovno zajedno˝.
-daj ne seri,vidjet' ćemo sve..

u srednjoj školi smo imali profesoricu iz vjeronauka(ili to,ili etika_a pošto se na vjeronauku nije ništa trebalo ni raditi ni sudjelovati na bilo koji način,logično da sam izabrao njega)koja je vjerovala da govori jezikom anđela(srećom,ja sam imao drugu profu,zadovoljnu i usmjerenu na uobičajeni oblik komunikacije).
nekoliko puta smo gospođu anđeoskog jezika imali na zamjeni,i moram priznati da su to bila nezaboravna iskustva_naravno da nisam razumio ni riječ kad bi počela na anđeoskom_čak se više i ne sjećam kako je sve to zvučalo,ali se definitivno sjećam suza u očima i krepavanja od smijeha.
kasnije smo imali dogovor_kad bi ona došla na zamjenu,ja sam imao slobodan sat.
nevezano:
jedna slučajnost je ok.dvije slučajnosti,jedna za drugom,isto tako nisu sumnjive.ali,kad se skupi po nekoliko njih,blisko povezanih i isprepletenih,onda to više nisu slučajnosti_ne,nije prst sudbine,ili boga(vjerujem da su mu davno odgrizli prste,ako ih je gurao u ovako beznačajne gluposti),nego nečija snažna volja i način da se postigne zacrtani cilj.
kao što je i gospodična u gore navedenom textu sve više komunicirala s anđelima,tako se i moje koincidencije množe proporcionalno neznanju i nerazumijevanju,a pogotovo vremenu.

and I heard a voice in the midst of the four beasts,and I looked and behold:a pale horse.and his name,that sat on him, was death.And hell followed with him.

bez mržnje.bez gađenja.bez osuđivanja.bez cviljenja.bez samosažaljenja.bez grizenja noktiju.bez glave na ramenu.bez staklastih očiju.bez začuđeno-iznevjerenog pogleda.bez ruku oko vrata koje sutradan postanu omča.bez jednostrane krivnje.
svi imaju svoj križ_neki si mogu priuštiti da sjednu na tuđi.neke boli kurac koliko ekipe nose na svom.neki si propucaju mozak.

my old friend lucifer came,
thought to keep me in chains,
but I saw through the tricks of 666.

ljudi uvijek ulaze u konverzaciju tiho,povučeno,oprezno_naravno,mogu urlati i privlačiti pozornost,dizati glas ili držati bradu visoko,ali ono što im je važno,ili čega se boje,skrivaju duboko i nikada ne spominju_uvijek dajući do znanja da imaju nešto što će podijeliti samo s osobom za koju misle da je dostojna tog njihovog dara/raznolikosti/tereta/opsesije.zar komunikacija(verbalna ili fizička)ponekad nije dovoljna sama po sebi?meni je nekoliko sati razgovora s osobom koju nikad nisam niti vidio promijenio život.
koliko dugo moraš poznavati osobu da bi joj se otvorio?fuck,nikada to neću znati_ekipa uvijek misli da se zatvaram,da šutim jer se bojim pokazati unutrašnjost,ljudskost,toplinu,whatever god meant people should have inside.da se zato nikada i ne zadržavam dugo.ne zadržavama se jer dosad nije naišao nitko dovoljan.mene to ne deprimira.mene to ne zabrinjava.ne osjećam prazninu ili možebitni dio koji nedostaje_nastavljam dalje,rijetko se osvrćem(najčešće s osmjehom_iako znam da je iza ostalo puno više loših stvari,nego dobrih),susrećem ljude i uživam u njihovom prisustvu,koliko god ono trajalo,i nadam se da oni uživaju bar koliko i ja.zar to nije smisao društva?
komunicirati i učiti.

sister bi rekla da je danas savršen dan za prejedanje i gledanje modernih azijskih filmova(nestvarnih,opadajućeg lišća i niša nasred jezera staklaste površine,žena koje rađaju odrasle muškarce,and stuff like that),no,kao i uvijek,ne slažem se.trijezan sam,čist,zadovoljan i svjestan_odlično se osjećam,hrvem se s bebom po podu i razmišljam gdje ću večeras ići van.
A i ja smo odradili popodnevnu šetnju,po kiši,željno iščekujući najavljeni snijeg i njegov omiljeni zimski sport,rušenje snjegovića_oko kojih su se djeca,promrzlih nosića i crvenih ušiju,mučili po cijele dane.
prvo se sa svojih šezdesetak kilograma i pogonom na sva četiri zaleti u okruglu hrpu pažljivo oblikovanog snjegovićevog trbuha,potom prednjim šapicama raskopa sve što je ostalo čitavo i prepoznatljivo od unakaženog snježnog čovjeka,i u konačnici zapiša ugaženu hrpicu,kao,pretpostavljam,svojevrsni potpis.ni ne moram spomenuti da se djeca više ne igraju oko takvih mjesta.
konačno ću,možda čak i ovaj tjedan,pronaći vremena za odlazak u tattoo salon_dovršiti lijevu podlakticu i obilježiti kraj jednog perioda(mada kraj nije potpuno točna riječ/ispravnije bi bilo reći kraj jednog dijela razdoblja,i nastavak drugog dijela).lijepo će se uklopiti,i nakon dugog razmišljanja,bilo svjesnog ili nesvjesnog,drago mi je zbog svega što se dogodilo.naučio sam..

već se u autu pripremajući na tipično ritmičko sranje od crnačke muzike,i smrad ustajalog zraka znojavih tjelesa stotinu majmuna koji pokušavaju iznojiti obilan nedjeljni ručak_vadim ključ iz brave,gasim elvisa i preko kurca ulazim u teretanu.
a potom_BAM!
iznenađen,u nevjerici,promatram potpuno praznih stotinjak kvadrata svježeg zraka,koji struji kroz otvorene prozore,napuštene sprave,posvemašnju tišinu i trenera koji čita knjigu(?!) sjedeći na žutom fitball-u.brzo se prilagođavajući neuobičajenoj situaciji(adapt&overcome),iza pulta kod ulaznih vrata vadim davno zaboravljenu kompilaciju pantere(koju sam spržio prije nekoliko mjeseci),ubacujem je u liniju,radim par zgibova za zagrijavanje i konačno se upuštam u trening.neopterećen,bez čekanja ili iritacije čudnim zvukovima(stenjanja i cviljenja),intenzivan,samostalan,totalno destruktivan trening.fuckin' love that shit.
uspio sam se otresti jučerašnje posvemašnje zbunjenosti i dezorijentiranosti,koji su potrajali skoro cijeli dan danas(čak sam i tijekom šetnje s A popodne posrtao),ali mi je definitivno najsmješniji dio jučerašnjeg izlaska bio prelazak na stražnje sjedalo auta.otvorio sam vozačka vrata(pridržavajući se za volan desnom rukom,stupio van),zatvorio ih,udahnuo svježi zrak dječjeg školskog igrališta omeđenog golim stablima divljeg kestena(uvijek u ovakvim situacijama obraćam pozornost na nevažne stvari,poput svjetlucavih komada razbijenih boca karlovačkog,ili bijelu unutrašnjost razbacanih pivskih čepova),oslonjen na auto otkotrljao do stražnjih vrata_ponovno zastao,pogledao par razasutih zvijezda i općenito mračno nebo_koncentrirao se,otvorio ih i upao unutra.kasnije..uff,kasnije..

hey,hvala što si mi donijela kikiriki u petak.ne znam kako bi subota prošla bez njega.

još uvijek tumaram po kući,dezorijentiran,pospan,otežale glave_iako sam ustao u jedanaest_otuširao se,dvaput jeo i odspavao još dodatnih dva sata,pošteno me uhvatilo..konačno sam sjeo u auto i otišao kod frenda upoznati kujicu bullmastifa(četiri mjeseca)koju je dobio,poigrao se s njom(savršeno malo biće,umiljato i zainteresirano,ni približno zlo ili pakosno kao što je bio A u toj dobi),trebao bih odraditi i teretanu,ali sam toliko pri kraju snaga(samo mentalno_fizički potpuno operativan i u stanju pripravnosti.za što?ufff,neam pojma),da bih najrađe svukao svu odjeću sa sebe i zamračio sobu,pustio neku,ne prefrenetičnu muziku,i ostatak dana proveo u krevetu,s dekom preko glave.o takvom raspletu situacije ću još razmisliti.
na G-talku mi povremeno iskoči message od bivših kolega_pitaju kaj ima,ja odgovaram na sličan,ljigavo-pristojan način,dvosmislenom porukom tipa «ništa pametno»,rikavam slušajući duet richarda cheesa & stephena hawkinga-i unatoč sve snažnijoj glavobolji,osjećam se zaista dobro.
pio sam sok_svi ostali,naravno,pivo_svakih dvadesetak minuta dodavajući nešto kikirikija kako bi podigao/spustio raspoloženje(više misam siguran čemu služi koja vrsta),čak su se na balkonu našla dva prijateljski nastrojena nepoznanika(ni približno veznika,ili ne daj bože atributa)koji su bili i više no voljni podijeliti pljugu.
sutra je ponedjeljak,znakovit po tom što počinje tjedan,a samim time i svaka moja odluka_iako bih možda trebao čekati početak idućeg mjeseca kako bih se ozbiljno uhvatio u koštac sa svim zaostacima i pizdarijama koje su tu još od početka vremena.
so,pošto je ovo posljednji dan moje zajebancije i slobodoumnog životarenja,idem spavati.nakon toga vjerojatno van.a nakon toga..well,whatever comes first.or last.

tijekom naših dugih šetnji,uvijek su mi najviše smetali ljudi koji bi se našli kompetentnima da proseru par činjenica o A i njegovom šetanju bez lajne(ne vidim logiku u tome,jer je to ipak moj član obitelji,moj pas,pa bih ga ja trebao i poznavati).
nakon takvih debilnih opaski,prvo pogledam njegovu predivnu nezainteresiranu fačicu i pomislim kakav kreten moraš biti da bi pomislio kako u njemu leži prijetnja_gospodine/gospođo,on vas ne bi napao iz jednog jednostavnog razloga.ne predstavljate mu ništa u životu.vjerujem da bi mu mačje govno ili krepana ptica pored puta više privukli pozornost,nego vaša sasušena menopauznjačka faca(ili faca krize srednjih godina),utegnuta guzičetina mlade mame i slinava faca vašeg derišta u platnenim kolicima s debilnim žutim suncobrančićem.da imate imalo pameti u glavi,više biste se bojali moje reakcije.gledajući taj priglupi izraz straha u kokošijim očima,ukočenost,paralizirajuću fobiju,najrađe bih martom ugazio u ta jebena kolica i facu musavog drečavog crva.
najdraži i najčešći argument koji se spominje,je da su rottweileri pasmina(kada bismo prosuđivali po pasmini,nažalost,svi ljudi spadaju u istu)koja je poznata po agresivnosti?dovraga,što se tiče statistike,s malo biste više straha trebali promatrati ekipu koju susrećete na ulici_koliko ja znam,u 99%posto slučajeva u crnoj kronici ljudi ubijaju ljude,a ne psi ili druge životinje.

postoje dvije konstante vezane uz godišnja doba u javnom prijevozu,bilo da se radi o autobusu,ili o tramvaju_ljeti se ljudi ne tuširaju/kupaju,zimi ne peru zube.

I SEE A DARKNESS
well,you're my friend
and can you see
many times we've been out drinking
many times we've shared our thoughts
did you ever,ever notice,the kind of thoughts I got
well you know I have a love,for everyone I know
and you know I have a drive,to live,I won't let go
but can you see this opposition,rising up in me
this terrible imposition,comes blacking through my mind

and then I see adarkness
oh no,I see a darkness
do you know how much I love you
cause I'm hoping some day soon
you'll save me from this darkness

well I hope that someday soon
we'll find peace in our lives
together or apart
alone or with our wives
and we can stop our whoring
and draw the smiles inside
and light it uo forever
and never go to sleep
my best unbeaten brother
that isn't all I see

and then I see a darkness
oh no,I see a darkness
do you know how much I love you
cause I'm hoping some day soon
you'll save me from this darkness

gledam,i slušam,tu odvratnu staru babuskaru žuži jelinek,i grozničavo razmišljam da li su sve žene poput nje?klonirao bih je u milijun primjeraka,i svaki izmasakrirao na posve drugi način.