don't even bother

sat vremena and counting_relativno mi je dosadno,lampe proviruju svojim aluminijskim glavama iznad pregrada(izazivaju vraga),slušam waitsa i 'watch her disappear',zabačene glave unatrag i zavaljen u stolac.stol mi je zaista u neredu,razbacani cd-i i skripte,išarane,izderane,kemijske,baltazar na promo materijalu s zacrnjenim zubima i mudrinićev plakat na kojem sam mu u ruci nacrtao kurčinu,i dodao natpis 'evo vam plaća'.
prostor u kojem se nalazi call centar je prvotno bio namjenjen skladištu_vjerojatno zato nemamo ni prozora,ili prikladne klimatizacije_nekoliko stupova raspoređenih kroz prostoriju okrečenih narančasto,oblijepljenih posterima polugolog gobca ili wannabe slikom agenata teleprodaje zadubljenih u dubokoumne planove(kojima sam nacrtao hitlerovske brkove ili dodao groucho brkove i naočale) za proširenje ionako monopoloistički nastrojenog T-Coma.

samosažaljenje.bljutava poezija.zamagljena stakla autobusa i umorne tugaljive oči starica što prodaju cvijeće u tkalči zagrljenim parovima.umorna dječica što tumaraju pothodnikom i željezničkim kolodvorom žicajući kunu,šmrkavih noseva i prljave istrošene robe_promatram ih svaki dan,osjećajući puls u sljepoočnicama,nabrekle žile,ubrzani ritam srca,grčenje mišića čeljusti,pucketanje zglobova i vratnih kralježaka.
I'd kill em' all.

wow,ovo mi je zasad nepoznat osjećaj_čujem ga kako bez prestanka govori dvadeset minuta(mizeran monolog ogorčenog spliće),gledam film,full izvan bilo kakvog toka svijesti i vremenska.naravno,nije platio račune pet mjeseci,očekuje uključenje nakon par minuta_naravno,novine i televizija,radio i javna glasila,što god mu srce poželi,sve će ih uključiti.samo se nadam da će i moju sliku staviti.

televizija zbilja nije dostojna ni pet minuta pozornosti_radio,ako samo puštaju muziku,još i jest.toliko reklama,toliko priča,toliko smeća_jebiga,uvijek pobjeđuje kvantiteta nad kvalitetom.za deset godina ćemo svi biti žuti.ili crni.
jutro je prošlo brzo,u šetnji s A i u teretani,kratko tuširanje i spremanje za posao_uopće nemam osjećaj da sam pola godine proveo na tom mjestu,i sad ga clean cut odjebavam,upravo danas.
lagano sam under influence,rasporedio sam arsenal da izdrži do deset sati navečer,dok mi ne završi smjena(last shift),potom ponovno izlazak,kojeg se,bar se nadam,neću sjećati,u ponedjeljak se vraćam na fax(što me podsjetilo da moram kontaktirati onih nekoliko ljudi koje sam upoznao tamo i vidjeti da li što bitno dogodilo u ovih par mjeseci što me nije bilo tamo),slušam casha i dajem si oduška nasumično nabacanim rečenicama.nisam se obrijao.ponovno.previše sunca i svjetlosti_znatiželjni pogledi i lažna uljudnost,iskvarcana mesina i ogromne zatamnjene naočale na prištavim facama,vriska djece,vrtići,škole,crkve,loša muzika iz kafića_ljeto je ove godine definitivno došlo prerano.

na plakatima invalidi i borci traže još_dajmo im još.dajmo im svoje kuće,aute i pare.dajmo im sve.osim,naravno,posla.koji će im to kurac,kad i bez njega mogu parazitirati na ovoj usranoj državi_ne razumijem zašto nacija ovako kratkovidno sagledava cijelu situaciju_dovraga,zašto dati samo njima i njihovoj djeci.a što je s rodbinom,unucima i cijelim obiteljskim stablom što se tek grana?u svim zemljama postoji aristokracija,koja po nasljeđu dobija i status_zašto to ne bismo dali i njima?ja sam za.ja sam uvijek za.samo da konačno odjebu.
 
sorrow breeds creation.

mrzim kad mi netko pruža ruku s dlanom okrenutim prema gore.

dobro_bole te koljena,boli te glava,boli te rame ili lakat,ne možeš se sagnuti,ne možeš čučnuti,ne može ti se dignuti niti možeš išta dignuti,ne možeš disati?onda nemoj.umri i pusti druge da žive.
zar je zaista nekoliko tisuća godina civilizacije i društvenog napretka svedeno na terminaciju prirodne selekcije?

nikad nije bilo važno koliko ćeš dobiti,nego što si spreman izgubiti za to.

ja se ne ljutim.nikad.samo mi postaje sve dosadnije.i napornije.
naravno da ne marim s obzirom na količinu intelektualne degradacije koja vlada posvuda_uvriježeno je mišljenje da će glupi i uporni uspjeti tamo gdje nadareni zapnu.nažalost,i praksa se pokazala upravo takvom_samo što ne razumijem jednu stvar_zašto uvijek najviše govore oni koji imaju najmanje za reći?paradoks ili prikrivanje intelektualnog deficita?we'll never know..

fuck,zašto mi postavljate pitanja na koja ne želite čuti odgovor?uporna,tvrdoglava,na mahove i ljutita diskusija o stvarima koje već znamo_i koje smo već prošli toliko puta_uvijek s istim sadističkim ciljem.

dovraga,kako je jebeno vruće vani_ukomponirano s milijun iritantnih zvukova razvaljenog ZET-ovog autobusa,glasnim razgovorom prištavih srednjoškolaca,i znojem slijepljenim potiljcima penzionerskih glava_obećavajuće jeben početak dana.još ne mogu vjerovati da je ove godine zima izostala_fuck,razdoblje hibernacije i pustih ulica,puna trauma i bljuzga uz cestu,čizme do koljena i komandosica_I miss that shit.

svatko je lud onoliko koliko si može priuštiti.

dok se nismo upoznali,bio sam čvrsto uvjeren da je količina emocija koju netko osjeća obrnuto proporcionalna inteligenciji te osobe.sad pak još čvršće vjerujem u to_samo što mislim da si ogromna iznimka.

rezignacija u glasu_zar je ne mogu osjetiti?uvijek dajem prioritet onima koji ga ne zahtijevaju,već onima koji ga trebaju_s dobrima dobro,s lošima pravedno.

znači,trebale bi mi omogućiti kontakt s nesvjesnim dijelom?damn,promatram tih desetak zelenih tableta i razmišljam da li želim stupiti u kontakt s onim ispod površine_pod uvjetom da nešto tamo i postoji.možda je vrhunac samoostvarenja svesti sva djela i motivaciju na zadovoljavanje osnovnih potreba,bez pretjeranog ili ikakvog razmišljanja,bez introspekcije ili pokušaja shvaćanja drugih_samo jesti,spavati,jebati,komadati život na 24-erosatne dijelove,dok ne istekne rok trajanja.život na površini stvara zadovoljne ljude,oduševljene svakodnevnim stvarima i samim postojanjem_dovoljno nesvjesne vlastitih psihičkih i fizičkih mana,a istovremeno zadovoljne ogromnom količinom nedostataka koje ispoljava okolina.