don't even bother

lone wolf winter...
alone again
lookin' sideways
paranoid again

gotta get out
out of here
cannot breathe
with the stench of fear!

black days and blacker nights
gets the gift of the second sight
don't believe that I belong,
don't feel right but I don't feel wrong

I think I'm a wolf,then I'm crazy,
I think what I need is a bitch,don't you?

how is it that I have become the hunter and the hunted,
and thought has become my enemy?
memory falls away behind me,leaving me in despair
I run but I cannot hide,the terror is inside
I awake but the nightmare is still here

u posljednje vrijeme dosta izlazim,i,sukladno tome(čak i protiv svoje volje),upoznajem sve više i više ljudi_starije,mlađe,ekipu svojih godina_i što je najgore,ponašaju se praktički isto.naravno,ovisno o stupnju obrazovanja i okolini iz koje potječu,ali,kad se ti faktori poklope,razgovor postane toliko predvidljiv i dosadan,da jedino možeš ili prošetati ili otići doma.
savršeno su se pokorili zakonima svoje kategorije,i svaki pojedinac može poslužiti kao predstavnik skupine u kojoj se nalazi_upoznao sam samo nekoliko ljudi koji su probili barijeru,koji su svjesno odlučili učiniti više i izdvojiti se iz grupe(doduše,nakon toga najčešće ne pripadaju nigdje,pa ih se kao takve i tretira),ili su se jednostavno kao takvi rodili.
ljudi se ponašaju...neshvatljivo,barem meni.sve shvaćaju doslovno_bez razmišljanja,odmah traže vezu sa sobom u tuđim riječima_kad netko želi nešto naći,makar morao izvrnuti značenje,će to i pronaći.
kako utjecati na to?nikako,pretpostavljam_pokriti uši i oči,jer obračunavati se/raspravljati sa svima o onome što je rečeno,definitivno nema smisla.

dug,lijep dan.dobra knjiga.obožavam knjige_stotine,tisuće riječi,nijedna izgovorena.

ne vidim ništa loše u laganju_jebiga,postoji tisuću čvrstih razloga za svaku izgovorenu laž,možda malo manje razloga za one prešućene.
najprikladnija situacija?
u mom slučaju,izbjegavanje gubljenja vremena na pojašnjavanje nekomu za koga znaš da neće shvatiti istinu u čistom obliku,ili jednostavno nezainteresiranost za konverzaciju.nemam strpljenja,bio bih loš učitelj..
nikada s lažljivcima nisam imao većih problema,pogotovo zato što većina ljudi bira sitne laži,nevažne laži,zabavne laži_a ako koji put i zajebu stvar velikom laži,naučiš lekciju i više ne komuniciraš s njima.
s druge pak strane,užasavam se ekipe koja laže sama sebi,fanatika uvjerenih u istinitost vlastitih riječi,onih koji su svjesno(ili nesvjesno,ne znam što je gore) pretvorili mane uočene introspekcijom u vrline,opravdavajući sve što čine neobjašnjivom uzvišenom mišlju/prirodom vodiljom.
samoobmana koja raste u nedostatku samokritike.

prvo ovogodišnje kupanje_klopa,pljuga,zajebancija na sitnom šljunku i jebena vrućina.as arnold would say,chill..

obrijan.konačno,nakon mjesec dana puštanja kose i brade,potvrđujem pripadnost zapadnoj civilizaciji,za razliku od dosadašnjeg izgleda obraslog proroka koji je ispuzao iz špilje negdje na bliskom istoku.
konačno je i uskrs prošao,i sad se otvoreno radujem ljepoti mnogih mjeseci prije bilo kakvog većeg blagdana_doduše,nekako mi se čini da je sve bilo puno tiše i manjeg opsega nego prošlih godina,slično uobičajenom tijeku vikenda,pogotovo nedjelje.osim,naravno,punog parkirališta ispred crkve_pogledao sam ben hura,napljugao se svako večer ostavivši mobitel u ladici,čuo se s bivšim kolegama,koji su tih nekoliko dana proveli jako slično meni.slow weekend.
uff,danas je danD_idem do faxa,provjeriti koliko se toga promijenilo u ovih...pola godine?vjerojatno i više,što nisam bio na predavanjima,ispitima,okupljanjima,pijankama,druženjima,učenjima i tko zna kakvim još stvarima što ih zagrebački studenti organiziraju.well,velika je vjerojatnost da neću sresti nikoga poznatog,jer su ljudi,koje sam upoznao još na prvoj godini i s kojima sam stvorio odnos sličan prijateljstvu,ili odustali,ili praktički završili fax.
u svakom slučaju,nekoliko tisuća ljudi na jednom mjestu,opipljiva kolektivna frustracija,živčane menopauznjače u referadi i loša klopa u menzi+nijedna poštena birtija u blizini=nekoliko pljuga u džepu i klupica u parku s dobrom knjigom u ruci.
sad mi je pomalo i žao što sam sasjekao sve facijalne dlake_nitko u busu nije htio sjesti pored mene,nitko me nije gledao,nitko ništa nije pitao_bio je to,definitivno,pravi užitak osjećaja anonimnosti i izbjegavanja.
u ZETu postoje tri zlatna pravila_ne gledaj druge,ne pričaj s drugima,i,ni u ludilu,ne dodiruj druge putnike.da ih se svi pridržavaju,možda bi čak bilo i podnošljivo putovati(i naravno,uvesti linije koje voze svakih sat vremena,namijenjene samo penzionerima i ekipi s djecom).

more trash for less cash.

razmišljam o vjeri u posljednje vrijeme.iskreno,više razmišljam o gubitku vjere koja me na mahove sve više obuzima.ogorčenost koju kršćanstvo nameće prema bilo kakvom obliku užitka,pognuta glava i slava gospodinova,prije svega ostalog_nisam baš lud za tim konceptom.mislim da nitko nije.osim licemjera koji se uvjeravaju da žive «prema pravilima».dovraga,da bi potpuno i slijepo slijedio takav način života(ili,bolje rečeno životarenja),doslovno bi morao biti stroj.možda su to i upute za programiranje_fuck,što ja znam..bar znam zašto ga oslovljavamo s oče naš_uklapa se u sterotip_nikada zadovoljan.
rado ću biti odlutala ovca,i spremno prihvatiti rizik da pastir ne dođe po mene.

damn,dobio sam tri kile u dva tjedna_očigledno mi godi nedostatak kretanja,jer,osim šetnje s A i teretane,doslovno ne ustajem iz kreveta.čitam,slušam muziku i gledam cjelokupni repertoar debilnih serija uTV ponudi_dolazim do zaključka da postoje tri vrste pijanaca,koje se kasnije granaju u više kategorija.
pijanci koji se ne sramote,
pijanci koji se sramote,
pijanci koji sramote i sebe i druge.

dva dana zatočeništva_predosjećam da će potrajati cijeli tjedan.

terminal illness
few cans of gasoline
painkillers
AK-47
SIG-Sauer P225

današnji je dan,kombiniran s pomakom sata unaprijed,usraniji od većine u zadnjih nekoliko tjedana.
cijelo vrijeme sam posvetio samo gledanju televizije,koncentrirajući se na reklame i fashion emisije_sad imam dovoljno destrukcije u sebi da me drži cijeli idući tjedan.
jebena dekadencija i mentalni trulež..

danas sam odlučio odraditi cijeli izlazak savršeno trijezan i sabran_potpuna i beskompromisna apstinencija.
bez dima.
bez tablete.
bez alkohola.
frend mora pišati na mjesečnoj bazi,pa si ne može priuštiti prva dva navedena stavka,ali je zato maksimalno iskoristio treću opciju,dok su ostali,ponukani širokim izborom,pošteno prionuli.nije mi žao.bilo je to lijepo iskustvo_svjestan svih zamuckivanja,pogrešno izgovorenih rečenica i besmislica,odvaljivati se na njihovo posrtanje i rušenje stalka za kapute_pokušaja,bezuspješnih,sricanja višesložnih riječi,damn,zaista sam oduševljen.toliko oduševljen da ću sutra popiti pola gajbe piva.

zašto stari ljudi imaju jaču želju za životom nego mlada ekipa?promatrajući ih kako se grčevito kandžama hvataju za istrošene rukohvate tramvaja,shvatim zašto su ljudi najveća misterija ovog usranog svijeta.usranog STAROG svijeta.

there's nothing special about it
it's either there when you're born or not
gifted with talent are no big deal
welcome to the death of the century...

cause yesterday don't mean shit
what's over is over and nothing between
yesterday don't mean shit
because tommorow's the day you have to face
there's no rewinding time
yesterday don't mean shit
yesterday don't mean shit

reliving old reviews is a useless tool of confusion
don't hold your breath for the turn-around
come into the world of endless odds..

they'll tell you about guilt
and in time you'll face the darkness..
but darkness is a friend to you
embrace and fly through the madness
flying past god and wars and conflict
oppressor in you
plowing through minds and paranoia
oppressor in you
the oppressor's in you

yesterday don't mean jack shit..
to protect you and I'll keep to myself
it can only be that way.

jednostavno obažavam večeri poput ove_sjedim ispred kompjutera,gledam sat u donjem desnom uglu i slušam 10's.plan je,kao i uvijek,bio drukčiji.naravno,nisam uračunao svoju totalno sjebanu percepciju vremena i potrudio se provjeriti koji je dan danas_nije srijeda.bar ne još.
prekasno je da bih zvao ekipu za cugu,komunikacija s bilo kim drugim ne dolazi u obzir(na bilo koji način),full sam odustao od anti-realitetnih elemenata(not under influence)pa vrijeme prolazi poprilično sporo.
pogledavam na TV,reklame se redaju jedna za drugom,svaka gluplja i iritantnija od prethodne_najave filmova,američkih blockbustera_bljutava mješavina auta,oružja i žena.mada mi ovo zadnje baš i ne smeta.jebiga.
sutra ću vjerojatno ići izvaditi pokaz za ZET_ali se prvo moram ići slikati_and fuck,I hate that shit.ali ću se bar zabaviti_smislio sam dva scenarija,valjda ću na vrijeme odlučiti koji je bolji..
1:uzet ću lanac od A,objesiti ga oko vrata i obući crnu majicu,napraviti si od zlatne folije za cigarete navlaku za zub i iskesariti se u objektiv.
2:zelena komandosica i što ofucanija majica s kapuljačom,markerom zacrnjeno nekoliko zuba,i,naravno,širok osmijeh.
uz oba scenarija ide i činjenica da nisam brijao ni glavu,ni bradu nekoliko dana,pa vjerujem da će i to doprinijeti dojmu.fuck,čak se i veselim tomu sutra.uvijek volim dobro ispasti na dokumentima(za osobnu i pasoš sam obrijao pola glave).