Čovječe, kakav blog!

Moj mali je bio pacijent izvjesne Nate,
na kojoj je umro Bandić
Tako kažu.

Ispala mu je bravica a Nata napizdita.
Nata ne želi više s njim raditi jer ne čuva aparatić.
Uobičajeni slom pičke, teški neurotik, crvena i luda.

Kažem ja- Prvo, vičete kao kobila.
T je pojeo Snickers i bravica je ispala.
Vi bi mu uskratili liječenje.
Ja znam za kardiološkog pacijenta kojeg su liječili
Iako je protivno uputi pun kokaina i viagre
jahao neku kurvetinu kojoj je kupovao torbice.

Sad ga liječi Natina šefica. Dobili smo ispriku.

Iako kuma upotrebljava brutalne vulgarne termine
u komunikaciji, ja sam odlučila ne spuštati se više
na taj nivo poganštine. Ona nek dere svoje, a ja
sam ipak gospođa a ne uličarka prljavog jezika.

Dakle, umjesto izraza fuksa i sl.,
odsad za kumu kažem
da je - dama bez predrasuda.

1. Skuhaj rižu (da ostane sirova)
2. Istresi na rižu konzervu kukuruza
3. Uživaj

Pitala me kakvo je, rekla sam da bi valjalo za loviti šarane ali da sam ja na ketu... :)

Moj stariji sin bio je izuzetno napredan i sve je kužio u ovoj dobi. Ali miran, skoro trom, zen-budist.
Mlađi... je... hiperaktivan. Živa vatra. Vulkan. Spretan, okretan, kolut naprijed, kolut natrag, nema gdje se nije popeo, JEDNE SEKUNDE NE STANE i ne sluša ama baš nijednu zamolbu ili prigovor.
Ne jebe živu silu.

Idemo van bar 4x dnevno da ga izmorim.
Kao npr.belgijski ovčar ili tako neki luđak kojeg moraš umoriti da ti ne sjebe sve.
A sad je kiša. Uopće nemam više ideje, evo izmičem sofu da mu napravim skakaonicu.

Znaju ljudi imati prigovore meni ali rodilo se 100x žešće.
Da ga grdim, to mi je ko sebe grditi.
Samo nek je čitav, takve akrobacije nisam vidjela, ovo je kaskader, sportaš, ne znam kaj je ovo ali takvog vidjela nisam.
Ništa ga ne zanimaju npr.slikovnice ili išta za mućnuti glavom.

Samo rokenrol

U parku ljuljam malog, čovjek usisava goleme količine lišća.
Kaže "džaba ja usisavam kad ono stalno pada!"
Kažem mu da tako i ja džabe usisavam po kući kad djeca stalno mrve.
Sizifov posao zaista, baš smo se smijali. :)

Misto mi je prepuno fizikalaca.
Gradi se parking plac.
Fino ih pozdravim pa kukam
dok preskačem rupe
Pošto sam kao šofer dosta retardirana
Govorim joooooj upast ću
A oni meni neeeee ma šta bi upala.
Kad preživim mašem im razdragano
I kažem im ajme spasili ste me.
Tako su slatki i dragi!!!!
Obožavam taj moment dana.
Da su bar uvijek tu ti zgodni tipovi.
Jebeš intelektualce
i njihova sranja kroz gusta granja.
Kao rumeni kolačići dječaci kopaju po ulici!

Mirka Vasiljević, glumica lijepa kao da ju je Bog za sebe radio.
Vujadin Savić, sin slavnog Duleta i sportaš, lep ko greh.

Četvero djece. Mladi se sreli, još uvijek mladi.
Tradicionalna obitelj.
Slavni, bogati, i četvero zdrave lijepe djece.

Pošto mi mobitel izbacuje razne glupe stvari tipa neke srpske novine, baš njima sam znala... pa ne znam je li prava riječ zavidjeti, mislim da ne. Ali diviti se svemu skupa, toj mogućnosti da se dvoje takvih sretnu.
Pa opstanu.
Pa suspregnu ego i ipak im je u svemu tome prva- odanost, sklad, obitelj.
Sve to što sam ja tako silno željela, i sama se opredjeljujući za one koji su se činili tradicionalnima i normalnima. O jebote koji smijeh. I u redu, ja sam nešto fulala u procjeni, ali baš takvo što sam smatrala idealom.

Jer Mirka nije ni neka tamo sjebana koja samo doma čuči.
Niti je on neka sirovina primitivna.
Ne, točno sve kako treba biti, moje poštovanje.
Ma ne zavist baš, ali onaj neki "ah, može se ipak, ..."

Fast forward: Mirku je Vujadin prevario s 21godišnjim transvestitom. Vujadin je dakako i homofobni pravoslavac. Mirka je zbog tlaka završila na hitnoj, Vujadina je transvestit ucijenio seks snimkama, snimanim na Zlatiboru i Cipru (Kipru) gdje su čekali Novu guzeći se.

I u ponudi vidim "zeleni čaj s okusom orehnjače".
Ajde momče da vidim šta znaš... mada...
Skeptična sam :)

Znate, ovo mjesto je sve što sam željela.
Kao mala sam mami izrekla proročanstvo da ću "kad budem velika imati drvene stepenice".

Par dućana i kafića, mali dom zdravlja u alpskom stilu.
Oko nas šume- neopisive. Šetala sam jučer poljem i gledala golema stabla u svim bojama, imala sam osjećaj da sam na LSDu kakve boje.

On je to asketski... ali ja dodajem male keramičke patuljke i gljive, karirane košare i parketu sam udahnula miris bora eteričnim ulnima. Malo pomalo. I sve više.
Klinci su tako, tako, tako dobri. Lijepi, pametni, umiljati.
Kao dva jablana već se vidi.

Ovdje ne trebaš puno. Jer je samo po sebi već.

Sve to što fali, tako je lako i tako rješivo, nakon što se ONO preživjelo.
Tako da gotovo da ništa ne fali. Ne znam ni što bih puno poželjela.
Jednostavno sam uvijek maštala da bude ovako.

Bake koje pridignu dijete i izljube ga svog, pa mu križić na čelo stave.
Miris bukovine i hrpica drva u kutu.
Da sam na par sekundi od kuće u takvoj šumetini.
Da svaki ormar izgleda kao da je tamo Narnija.
Sve sam htjela točno ovako, osim...

Osim što njega nema. Na način na koji moj ovnovski mozak teško prima, na način poraza,
neke kapitulacije gdje se nije računalo baš ništa...
I jutros sam gledala kako pada lišće, u nekoj sepiji sve,
Bila je neka reklama za Brut čini mi se kad sam bila mala,
Neka žena koja stoji i uzdiše za njim. Sjećate se?

I na tu čežnju me zauvijek osudio (ili sam se ja?).
Taj treperavi čovjek koji je samo malo nešto, pa otišao.
I mozak krene žaliti što nije vidio koliko je sad ljepše.
Karirani jastučić.
Maskara s kojom sam kao da imam umjetne trepavice.
Dunje.
Što god. Sve. Sve što me toliko oduševljava.
Taj obris šuma. Bubamare koje dolaze na stol.

Nekad me primi nešto strašno, taj njegov odlazak razlije se preko rubova mene.
Ne vidi se to jer ja ne plačem.
Samo osjetim da su mi oči vrele i gutam prazne kugle zraka kao olovo.

Ne traje dugo, ne smije.
Više je stvar što dođe nenajavljeno.
Da imam sve što sam sanjala, i nerješivu noćnu moru.
Sve se može popraviti, ali ovo ne.
On je mrtav, i taj komad žerave iz pakla nosim u svom raju.
Nemam ga gdje odložiti, samo ga premetati i vježbati fokus.
Ponekad se ipak opečem.

Link

Raskopaše, radovi neki.
Ležećih policajaca su nam postavili dovoljno
da ti razbije sav pijesak i kamence u bubrezima,
da bi ih potom sve poskidali.
Bitno da se radi.

Idem autom preko tih rupa, ide auto ususret.
Uzak sokak, pa se mimoilazimo sporo i jedva.
Spušta čovjek staklo, spustim i ja.
Pa kako si, radiš li, ma ide li, ma kad ćemo na kavu.

Ispričasmo se mi par minuta.
Sve mu rekoh kao najrođenijem, kava naravno.
Razveselio me kao brat!
Ali pojma nemam tko je on :)

U mom mjestu mene znaju svi (ma kurac me znaju)
a ja doslovno nikog.

Uopće nije sporno da pas ide za tobom, maše odvratnim repom iznad još odurnijeg šupka i liže te (netom nakon što obliže svoju vaginu ili jaja).

Poanta je da to radi jer si mu izvor sigurne hrane.
A fantazija je da to radi jer te voli ili ti je odan.

To biće nagona je pas. Ne čovjek. Čak ni kad ga mentalno bolesni ljudi nazovu Maja ili Lana i slično.
Fantazirati o tome da te pas voli jest umobolno.
Naprosto magijski svijet, šiza na koju racionalni ljudi ne pristaju.
Jebiga lako tako ali da bi bio VOLJEN to moraš zaslužiti u svijetu ljudskih odnosa.

A da si slijeđen od psa jesi, jer samo gleda što bi proždro a prevelika mu je zajebancija tražiti u prirodi kad ima osamljenog imbecila koji mašta ljubav.
(I kontrolu. I status nečijeg boga.)

....
Da se razumijemo, ja imam neku glupu mačku koja se samo jebe i koti. U biti nije ni moja ali tu dolazi.
Ja je zovem Čičolina jer samo da je kurca.
Ne fali joj ništa, kupila sam joj regenerator prije nego sebi, a kad sam vidjela novu mačad guglala sam smijem li im davati mlijeko za bebe u prahu itd.
Meni je životinja žao i fala bogu da nemrem jesti ako i svi oni ne jedu.

Ali da haluciniram da ta banda mene voli? Moramo biti iskreni, to su proždrljivi oportunisti i tu lj od ljubavi nema.
Nema tu emocije, samo vide da ide neka velika žuto pofarbana koja je srećom uvijek na ketogenoj .....ok..... pa ima razna mesišta u ponudi.

Mačke još kako tako, bar ne zajebavaju, a pas ne daj Bože da mi se uprizori u životu.
Zahtjevna životinja kojoj ne bih željela pokloniti jednu minutu u danu a kamoli toliko odustati od stvarnosti i ljudi da na dnevnoj bazi u šaci gužvam vrećicu s vrućim govnom izašlim iz šupka te smrdljive žvalave živine.
Koja me NE VOLI.
Nego kuži da sam ja ta velika žuta, pa ne mora po kantama ili šumama prebirati.

Biće nagona (koje nije curica ni dečko već pas) hodat će uz tvoje noge, lizati ti ruke svojim miksom sline i analnih netom olizanih vrećica, skakat će uvis kad te vidi- evo ide izvor hrane.
A ti ćeš, nesposoban za ljudske odnose i ikakvu svrhu, maštati da je to obitelj i ljubav.
Bolje da si kurcu pjesmu svirao nego dao se u takve zablude.
Uostalom, pametnije nego živini da proždire, bilo bi da si se zainteresirao što ti jede roditelj, susjed ili krava od koje imaš koristi.

Znači, radi se o životinjama KOJE SU OK jer su stvorene kao bića nagona.
STOP ZLOSTAVLJAČIMA!!! I nisu živine krive što ih se uzgaja, ima ih toliko jer su ljudi poludjeli pa čak stvaraju neke hibride i degenerike koje ne liče ni na kurac.
I o ljudima KOJI NISU OK NEGO HALUCINIRAJU LJUBAV PSA, otprilike sličan nivo debilnosti kao halucinirati da je drvo bukve znanstvenik ili trubadur.

Ne želim nikakvog psa u životu. BIG NO.
Ako se budem bavila lovom- lovački pas Campi ili Vuki, kućica u dvorištu.
Ako me vidite da psu govorim da je dobar dečko i da dođe svojoj mami, molim vas da mi pozovete hitnu jer haluciniram i brkam pojmove te mi možda trebaju antipsihotici i duboka psihoterapija da se vidi kad sam se toliko prepala ljudi i stvarnosti pa se za ljubav obratila životinji (zlostavljajući je pritom projiciranjem i ulogama za koje nije okoćena).

Postoji jedan tip.
Viđam ga kad sjednem u taj jedan kafić gdje često zna biti.
Naravno da nemam muda uletiti ko konjina, a sigurno je i oženjen
što ne želim znati.
Ličana vam ima nekoliko glavnih tipova, a on je visok i vitak,
kao i moj pok.muž.
Ličani su većinom totalno zakurac ali ima taj jedan tip
to nešto što mene pali i probudi Indijanca u meni
kao da sam Senna M ali malo bolje.

U Gospić idem često iz svog seoskog perušićkog domaćinstva.
Sjebano se obučem, sjebana frizura i sjebano parkiram.
Udahnem duboko i gonim. Živa u grob ne mogu!

Dogodi se da sretnem tog tipa i pošto nemam muda a ni elana
za ulet, pritom sam 99%vremena obučena kao klošar sa sela,
samo ga gledam iz prikrajka kao seksualni manijak.
Najradije bih uzela burek i vrebala ga čak i iz crnogoričnog grmlja.
On mi je neka vrsta simpatije.
Ništa o njemu ne znam a vjerojatno je i bolje tako,
i vjerojatno mi je zato simpatija.

Maksimum moje odvažnosti je da blenem u njega
a ako slučajno i pogleda jer osjeti manijačko buljenje,
tad napravim tu neku svoju gnusnu facu
kao da je hrpa đubra, kao da mi se tip gadi,
kao vrhovna svećenica svih arogantnih kučki galaksije,
pa skrenem pogled tobož jako me zanima plakat na zidu.
Pritom sve s tom njuškom kao debilčina nadrkana.
A nisam ali eto.

Ako ga nema u bircu što je čest slučaj,
razočaram se i u sebi zapjevam
Udrite gromovi ovo su lomovi.

Jednog dana kad mi prekipi pitat ću ga ELI ŠTAŠ POP'T
Kao prava Kleopatra iz Perušića.

DOG PEOPLE ' seem like lonely, narcissistic attention whores who just want some animal slave to worship them and give them 'unconditional love' , 24/7 validation and 'be loyal '... whatever the hell that means ... It's beyond pathetic and the fact that they expect everyone else to love their dog and put up with its bullshit is selfish and PSYCHOTIC

Popišam se, umijem i saperem.
Voda je između ledene i mlake, kako kad.
Stavim dezić i parfem.
Kosu svežem čvrsto, ujedno fejslifting.
Namažem bijeli sloj plave Nivee.
Pogledam u brda i gore i samoj sebi kažem "dobra si, još uvijek imaš libido, još uvijek bi mogla za silu".
Zatim očistim pepeo i stavim drva.
Ako fali triščica mlatnem par puta sjekirom.
Did Mate ako tjera ovce preko moje zemlje viknem mu HEY YOU
jer nećeš ovce preko moje zemlje dok ne naučiš da se to plaća janjetinom.
Sve poštivam svoje uživam a pičke principijelno ne dam

U dimnjaku je katran što je čudno jer imam 2.5g sušena drva perfektna.
Da ne bi došlo do požara brzo tražim dimnjačara.
Denis više ne radi.
U svibnju je Perušić zvao IZ KOPRIVNICE DIMNJAČARE.
U Lici imamo 1.7 dimnjačara, svatko pametan je odavde zbrisao.
No ja sam glupa, zato i jesam Ličanka.
Moram u 15h zvati nekog tipa, možda dođe.

Jutro sam provela s malim u šumi.
Genetski je isti ćaća pa vižljast i mršav s 2 godine već bolje ide po kršu nego ja.
Naletjeli smo na neku životinju, valjda je to neka lasica ili kuna.
Vidjeli smo masu bolesno šarenih gljiva.
Onda smo išli iz šume preko puteljaka do kanjona Like.
Mali je ultraizdržljiv, nudila sam mu da ga nosim ali nije želio.
Genijalan je i prelijep, junak i sokol.
Viša svijest, napredna inteligencija, šaman brusi osjetila u šumama.
Sklon je vanjskim aktivnostima i najgore mu je biti u kući.
Lutamo stalno kao vukovi.

Po povratku smo bili prljavi kao dva svinjčeta.
Pristavila sam sarmu s masom suhog mesa, sad to napravim i tri dana ne moram kuhati.
Kom ne paše nek se ženi.

Stala sam usput po krumpir i sreli smo dvije male Romkinje, čučnule i ljubile bebu i govorile mu MA KAKO SI LIP
Pa sam i ja njima rekle da su lipe što i jesu i izljubila ih.

Vidjela sam šogora da sere iza svoje štale i kako me vidio srušio se, no ne znam da li u govna.
Samo sam rekla sebi u bradu "sunce ti jebem"