Čovječe, kakav blog!

Ovaj blog pišem zbog sebe. Ne držim se iznad koncepta: naročito mi je drag, posebno u ovoj vukojebini i ovoj fazi života, svaki kontakt s ljudskim bićem. Suštinski, namjerno sam izabrala totalno underground blog gdje ne bih imala nekakvo neželjeno i nepozvano mnoštvo publike kao na nekim drugim portalima.

Svakako, svjesna sam i da sve ovo što pišem, mogu pisati u jednu lijepu bilježnicu s tvrdim koricama- evo imam recimo jednu s mačkom koju je moj sin rekao da ne želi jer je pederska, tako da mi može to biti dnevnik.
Opet, ne činim tako- upravo zbog ove šanse pronalaska momenta razmjene misli s nekim dragim bićem (o spolu i godinama neovisno), a i ovaj "komad papira" koristim i u funkciji toga da link imaju ljudi koji nisu članovi, neki iz mog privatnog života.
Također, u nedostupnosti opcije komentiranja svim članovima, svi znamo da se najkvalitetnija razmjena događa na PVT- često i zaključam komentare znajući gdje će se odvijati replike. Znaju biti kvalitetne, znaju biti divne.

I znaju biti s mojim ljudima iz RL.
Šta ja znam, ne volim kukati IRL, a postoji ih par za koje sam voljela da znaju- i koji su voljeli znati. Pa smo izbjegavali ta neka suvišna pitanja, kukanja i kmečanja.
A kad bismo se vidjeli i čuli, znali smo gdje je otprilike ta jeziva priča sad.
-----------------------

Svakako, ponavljam, svjesna sam da objavljujući igdje, negdje, ma koliko to mjesto bilo opskurno i ma koliko moja inspiracija i cilj nisu zadovoljavanje čitateljskih nagona baš svih onih koji me pročitaju...
Dobivam i dobro, i loše iz te činjenice- u odnosu na mogućnost pisanja u mačju tvrdu bilježnicu.

-------------------------
O "kokičarima" sam pisala- to su ti ljudi koji čitaju tuđe priče, jedući sebe ako su sretne,
a jedući kokice ako nisu- i jedu oni kokice, a vlastita pokvarenost jede njih.
To je kao s komarcima: pije krv, pa rikne. Ima toga puno, lako ćemo za virtualu, i nije novost.

Postoje oni koji imaju reći neku svoju misao, iskustvo.

Postoje "sendvičari" koji će ti uz nekoliko komplimenata sasuti vrlo zločeste misli i obeshrabrenja, pod krinkom "ja znam, iz mog iskustva" posrati tvoje napore kao da ih se tiču, zlokobno ti najaviti propast, tuge, samoće i sjebanost "toga što si usrala"
- ne znajući baš ni o detaljima oko toga tko je što usrao a gdje bio posran,
vjerojatno u glavama poravnavajući činjenicu da im nije bogznašto, "a eto, ima i goreg".

Postoje oni koji će u svemu naći neku univerzalnost, što je suštinski osnova i pisanja i čitanja: to neko naše "ujevićevsko" pobratimstvo lica u svemiru.

Postoje i dobronamjerni, oni koji napišu i iskažu tako, da je potrebno dodati "U DOBROJ NAMJERI!"- što bi, da je namjera uistinu bila dobra, bilo sasvim suvišno istaknuti.

-------------------------------

Ne žalim se, jer sam posve svjesna da tu postoji moja mačja tekica, ukoliko se ikad prepadnem izloženosti.
Zasad je se ne bojim, svjesna toga da živim najbolje što mogu, malokad na ičiju štetu postupam (možda gdjekad svoju, i to u vidu cigarete i ugljikohidrata).
Znam da se trudim, i da na kraju dana, ni uz aplauze ni uz uvrede, nitko neće pokositi travnjak osim mene (i mog sina!), da ću račune platiti sama, a da ću "teško mi je" ako do toga i dođe priznati eventualno Bogu, ma ni to, radije kao u filmu Tristo sebi nogom u guzicu i ideš naprijed.

Iskreno, živo mi se jebe za namjere- tek što one koje su uistinu dobre ponesem u dan kao razlog za osmjeh.
Istinski me raduju dobri ljudi, s naglaskom na to da ne tražim ni sućut, ni razumijevanje, ni pomaganja.

Ali uvijek me iznenadi kad "dobre namjere" koje to tako iz aviona nisu, dobivam od istih onih koji će me uputiti na potrebu poštovanja njihovih riječi- jer tu su iskustvo, godine i mudrost.
A gdje su, u zluradosti, dociranju i "kokičarenju"?

Još uvijek ne znam je li moja ljepota ili ružnoća, što sa strašću uzvratim na zločesto.
Barem toliko sam strastvena kad uzvraćam na dobrotu.
Balašević kaže da se na kraju pamti samo "nežnost i bes"- zapravo je isto, ali u oštroj određenosti i uvjetovanosti prirode onoga na kojeg se aplicira.

Puno je zlobe, i to se promijeniti neće nikad. Ono što možeš promijeniti, to je da se naučiš narugati na tuđe umišljene i patvorene dobrote. Jer ako si ravnodušan, i u isti koš stavljaš i dobre i zle, prema svima bivajući dobar i jednak, "okrećeš drugi obraz"- ne obezvređuješ li time izvrsnost i vrijednost dobrote?

Meni nikad nisu bili isti. Nikad ih nisam isto tretirala. I posve sam svjesna da će poneki "kokičar" reći da mi nick izvrsno pristaje uz narav. Kad dobije poruku da nije zanimljiv/a, da je prokužen/a, i da je necijenjen/a... u odnosu na one koji ne moraju naglasiti svoju dobru namjeru-

jer te stvari ipak jesu očite, toliko evoluirali dosad jesmo, da se ponešto temeljno u čovjeku prepozna.
Pustite me takvih dobronamjernika, molim vas. :)

Itu su znali svi, ali imao je malo ljudi koje je smatrao prijateljima. Te koje je prijateljima smatrao, nekako ih je baš-baš smatrao.

Međutim, kad je umro, svi do zadnjeg su rekli "ma više smo bili poznanici, ne bih baš rekao prijatelji".
Svi.
Svi do zadnjeg.
Ne postoji nijedan čovjek koji je - nakon suicida- rekao da je Ita njegov prijatelj.
Vjerujem da ih je bilo daleko više dok je obnašao tu neke političke i administrativne, kakve već, funkcije.
Danas, ne postoji nijedna osoba koja će igdje, ikome, reći da je Itin prijatelj.

--------------------------------------

U neznanju o tome tko sam mu uopće ja i bila, imam neku potrebu biti mu.
Baš i zato što su mu drugi prestali biti.
Od njega oprali ruke (nama ih, čak, poneki, pokušavajući zaprljati- jer eto to zadnje, kao po načelu igre "Vrući krumpir"- tko je zadnje dirao taj mora da je skrivio?)

Da odem u Zagreb, bila bih jedna od tisuća razvedenih žena. Mogla bih reći da mi je muž umro od srca, čak da radi u Washingtonu, da smo razvedeni i ne čujemo se jer on je u Gospiću, mogla bih nešto prosrati.

Ali neću. Ne perem ruke ni od njega, ni od naših života. Pravdi se ne nadam, ja ju imperativom zahtjevam.
I usuđujem se.
Pitati "zanima li vas što, želite li na kavu kod mene?"
Reći "šteta, on tebe jest smatrao prijateljem, a i ti si njega kad ti je malu ugurao u HEP- šupak si ti stari".

Usuđujem se kositi, pilati, flaksati.
Biti Ona Udovica.
Biti Ona Itina.
Ona Zbog Koje Se Ubio.

------------------------------------
Zaključila sam: bježati od vlastitog udesa, od vlastite sudbine- nema nikakvog smisla.
Prorekla bih si radosniju, da sam sebe pitala.
Ali ne odričem se ničega što me pripalo- ni dobrog, ni lošeg.

Događaju se neke stvari o kojima mi još nije pisati, jednom budem.
U kojima, odlučno i bez najmanjeg straha a gotovo ni obzira, otklanjam iz vidokruga sve ono što je nakanilo, na nas naprtiti križeve koji nisu naši.

Pa ipak, ja sam ta koja pristaje pomoći ponijeti Itin križ. Na neke svoje načine. Uvijek sam činila tako, i dok je živio.
Na kraju, da nema mene, taj grob ne bi obišao nitko.

A mnogi su ga, nekoć, vukli za rukav.
Ja pak nikoga.
Ali ne dam da se očešu o moj, ili ne daj Bože dječje.

Jer tko god je to nakanio, nikad se više noću nije mirno naspavao.
O nekim stvarima mi i nije pametno pisati, ali vjerujte mi na riječ.

---------------------------------------
Nikad nisam oprala ruke od njega, osim ako sam ih uprljala čisteći mu grob, braneći obličje njegovog vrta, ako se to zemlje računa.
I ne zanima me je li to zaslužio netko kao on (covert narcissist, nema greške, kolaps i sve što s time ide.)

U moru nitkova i ljudi koji mu nisu više prijatelji, sasvim slučajno sam srela svećenika iz gospićke biskupije, s kojim sam imala prelijep razgovor - i to ga je on inicirao, čuvši o onome što se dogodilo, želeći mi nešto reći.
To što mi je ispričao, i način na koji je to inteligentno, mudro i istinski božanstveno učinio- neću zaboraviti dok sam živa.

Jedna od misli bila je- "a Vi ženo, kao na križnoj postaji, Veronika s rupcem... I ne brinite, spašen je, razumije Bog".
Zanimljivo je što malo o Bibliji znam, ali sam tu Veroniku već iz nekog od onih krvavih filmova zapamtila.
Kad ju je spomenuo, zaplakala sam mu i zamolila da me blagoslovi.

I osjećam se lijepo ovog popodneva, osvježeno. To bješe maloprije, još sam pod dojmom.

"Rodi me u majsku zoru, kupaj me u bistroj vodi
Čuvam jedan cvijet kad svi drugi odu,
čuvam te dok sam živ".
Ivica Ita Bašić, 16.5.1976.-11.10.2023.
Snaći ćemo se mi, ja igram na svoju kartu- poneku izgubim, pretežno dobijem, ali definitivno idemo naprijed... Dečki rastu, ja starim, ali što me briga kad nemam celulita i prebogata sam da se smaračima bavim. Život je lijep, bio bi ljepši da si tu, ali imao si svoj put.

PS- Ja sam mu prijatelj, Ita Bašić je moj prijatelj. Tko ima problem s tim, nije problem da se pobijemo na keca, ali zaboga nismo djeca... Moj je posao da sijam kao vatromet, popunim klubove, pa strane naslovne... Puno je dobrih, ali nema do ličke.

je kad pokušavaš argumentirati VLASTITU kvalitetu:
- time što ti je radio otac
- plemićkim grbom svoje obitelji
- pozivanjem na režim (ovaj ili onaj)
plus simpatične stvari tipa uvjeravanje da si bolja od Merlinke, nezgrapna korištenja tuđica, proklamiranje sebe svjetskom ženom temeljem šest-sedam rock balada koje poznaš, ali ne bi da ga jebeš točno napisao/la pravilan naziv.

Sve to ide... Nekako... Ajde. Ali ANATOMIJA LJUDSKE GLUPOSTI je kad se u sve to uplete ponižavajuć, svisoka govor iz pozicije elite- onima koji, primjerice, tečno govore (i pišu) tri strana jezika.

O tome se radi, najteže je sebe samog pozicionirati na pravo mjesto, na raznoraznim kontinuumima.
Onda ćemo često, mi ljudi, kako bismo "poravnali stvari u glavi" (Glasser, Teorija kognitivne disonance)- jednostavno poniziti one oko sebe, dok ne dosegnemo nekakav nivo i omjer, u kojem smo uistinu elita, plemstvo, Michael Jackson ili što već (ovisno o stupnju raskoraka sa stvarnošću).

Tako, nažalost, nastaje i zloća. Potrebno je biti zločest, ili zločest postati, da stvari poravnavaš na način u kojem si više i bolje od nekoga od kojeg, objektivno, nisi. I tu kreću objede, laži, niski udarci. Kako god, sve navedeno je uistinu prikaz anatomije ljudske gluposti i hipokrizije.

Link
Al nije loš filing. Alexis, Mordana, Strina Gara...
Kaj velite kak našminkat ovu vile valo situaciju.

Žena kakva želim postati, i imati svog dedu muža koji će trpiti moja sranja i diviti se kad iskuham krpe
"jao kakva si ti žena rimska boginja, kako je uopće moguće da krpe budu tako bijele kao snijeg?"
a onda mu ja kažem "eto vidiš, ah, takvih žena nema više, šta da ti kažem" i da imamo yt kanal koji se zove "Baka i deda u suvremenom svijetu se snalaze" gdje nas unučad razbija papučama po glavi i sl. MOJ JEDINI IDOL, MUZA I SVE ŠTO ŽELIM POSTATI Link

Link
Kideksi- Balerina rokoko diže noge visoko

Suviše nova da bih znala, slušam priče doajena
kako su na Iskrici nekad bila drugačija vremena.
Nalazili su se blogeri po stanovima i kafiću Armani,
porno odjeća i maske na licu kad izađe se vani.

Bilo je tu veza raznih i ljubavnih parova,
a kad je Sari bio rođendan bilo je i darova.
Bilo je erotike, intrige, mašte i seksa,
a sad smo K39 i ja gledali Inspektora Reksa

Jer više nisu vremena kad se blogeri nalaze
Nitko više nema libido ni žara, samo se gaze
Fly se naslikava po Parizu i Londonu u stilu ćao šta ima
na blogu nema vatre, samo pepela i dima

(Na blogu sad Krešo sere o tome kako je pojeo buncek i pohanac te sladoled s uljem... alo?
Maksimum seksa je kad Arapo i Was napišu "pusa zna se kome"- sad imaš sad nemaš a na taj način ne buš ni imo)

Nitko nikog ne bari, nitko nikog ne fuka
Samo jedna drugoj žene govore "ti si tuka"
Sve je sjebo zapravo Fly jer nijednoj ne udvara,
izaziva frustracije, grč tijela, on ovo zlo stvara

Fly je muškarac izuzetne građe, šarma i snage
Ima više od 100 kila žive vage
Sve žene govore "ne, mi volimo tanke i tananije"
Ali da ih Fly pričepi rekle bi "da si me bar ovako i ranije"

Rekle bi "da si me bar Fly ovako čepio zadnjih 10 ljeta
a ne da sam pisala tekstove o Titu i kak nosila se štafeta,
znaš da za Wasa nisam osjećala ništa iako se trudio,
kopipejstao tuđe pjesme i bezveze palamudio"

Hoće li ovaj blog ikad više biti poprište erosa, seksa i žara
Hoće li itko ovdje se spojiti kao u seksi vremena stara,
kad naša je Sara obučena u porno divu Čičolinu,
furt plesala na Tinu Tarner, Stonse i popela se na binu?

Hoće li nešto poševiti naši pjesnici romantični,
hoćemo li vječno biti ovako pasivni i statični,
zašto je propao rokenrol, seks i hipijevski đir
-da Fly da Donni i Sari zavladao bi mir!

Link

Što uopće odgovoriti na pitanje jesam li stvarno brkata.
Nikad mi neće biti jasno zašto ne pitaju jesam li stvarno zmija.
Taj dio valjda nije sporan.

Jeste li skloni šikicanju s muškarcima? Je li vam se dogodilo da begenišete muškarca i da čeznete i uzdišete?

Fly je ovdje pokretač svih sila- jedino, samo i isključivo Fly. Ovo što ostali muškarci čine u najboljoj je verziji nešto poput gega dvorske lude- dospije biti, ako i to, jedva simpatično. Žene ovdje- a govorim o zrelim ženama- ne trzaju na to.
Jer sve je u prokletom seksu. Fly je dominantan, u džungli on bi bio tigar, jer je toliko visok, snažan, markantan (i ne, ne palim se na njega ja- ja sam ovdje po godinama jedino uz Melkia i Krunu39 koji me, također, ne pale!)
Fly je ovdje utjelovljenje EROSA. A Eros je sve, čak i kad godine naiđu, jer čovjeku od toga bijega malokad ima (posebno ako ga ne ište!)

Možda nije ni svjestan, ali ja dugo već ovo pratim i skužila sam dinamiku

Dakle, iz moje točke gledišta: donna i sara žele flyja a on njih ne.
kad objavi svoju fotografiju, nekako se dogodi tarapana ovdje.

to više nije ni svjesno... sve radi podsvjest... žele ga

Fly zakuha bez jebemti, bez da uopće želi, time što se te žene uzbude i onda krenu biti toxic jer ih kao meduze on odbije!!!

imamo čistu mitologiju
teatar
antiku

ne znam cijenimo li dovoljno ovaj frojdovski moment koji nam se događa ispred očiju.
Fly je taj koji ovdje unosi muški eros
Čak i ne trudeći se
Ne želeći
Ne, nema veze namjera.... On to naprosto čini

Uzbudi ih
i odbije.

Postaju ljutite meduze. Pretvaraju blog u kamen.
I tako- sad imaš, sad nemaš- ali Was nikad neće biti gas.
Ovdje je jedini muškarac koji uzbuđuje i izluđuje ih- Fly.

I to je jednostavno, dragi moji, tako. Dalje nema, to je to.

Postala sam prava seljanka.
Idem sutra frizerki da mi uplete pletenicu.
Sise, sise mi fale da bi to bio taj look Ličanke ruralne. I guzice, guzice mi fale.
Ali kad upletem pletenicu garavu pa mrko pogledam jel ko šljivu brao, pa kad zaorim "ooooj" da se uvjerim jesu l' psi ili vuci...
Ne boj se ti Liko dok je ovakve.
Muškarce više ne primjećujem, slabi su, lagani i nikakvi.
Nikakve koristi od njih. Sve umem i sve razumem.
O jebote Barbara, nikad nisam znala da ovakva možeš postati... sjajno.
Javila mi se Tihana iz gimnazije, postala je majstor za tetovaže. Tixa je jedna od mojih par srodnih duša. Imam jednu tetovažu ali moram pustiti Tixi da me bar zera pošara. Nek mi malog vuka istetovira nek se vidi tko je tko.

Pozdrav od žene koja će nasložiti 24 metra drva.
Od one koja knedle i pekmez od svojih šljiva pravi.
Od one koja milost ne traži a pičke ne bi dala- kao Rade Končar ali jače, jače...

Na blogu postoji naš Fly- odmah da se ogradim, mene ne zanima nijedan muškarac pa tako ni Fly, u mojoj cjepanici žara više nema. Ali primjećujemo da je prava muškarčina nasuprot današnjih nebinarnih pojavnosti. Visok je, markantan, ima široka ramena i izuzetno je privlačan po objektivnim kriterijima. Ponekad nabaci fotkicu, u Galeb majici na pruge, i stvarno je Fly pojava. Nije kao ovi dedeki ko užegli orasi neki.

Imamo tu razne izuzetno popaljene žene u godinama. One se lože na Flyja ali to ne žele priznati. Napaljenost izbace povremenim objedama na njegov račun, bilo je famoznih tekstova u kojima ga uvjeravaju da su bolje od Merlinke i sl. Genijalan fenomen je ta agresija prema Flyju.

Kao potpuno neutralna, štoviše kao žena, moram priznati da je ovaj zanimljiv moment toliko jasan: Fly u tim ženama, svojim prirodnim erosom i proporcijama, izaziva požar u butinama. Pošto ga ne uspijevaju s njime kanalizirati u vidu odnosa, snošaja ili makar plesa na "Besame mučo"- povremeno se dogodi bijesna igra vatre u vidu hejta.
Fenomen Fly: napali ih ali im ne daj- snosi posljedice (osjetit ćeš što je žena kad poludi) ako ne priznaš da su bolje od Merlinke.

Amazing.

Link
-Seljačka tlačenica; Plemićki sir (Sarin) i put do moga srca Link

Link