Čovječe, kakav blog!

...i ovdje mi se javljaju ljudi s tt :)))))
Genijalno :*

Samo prave junačine nek priđu, ostali nek obustave napad

Prvo Krelecu odgovor- dobro si rekao iz koje perspektive si stekao dojam. Zašto nisam na tt- jer sam postigla svoje ciljeve. Ne znam s kojom si dubinom pratio ali situacija je prilično gadna bila- suicid partnera je u primitivnoj pripizdini ostavio pregršt predrasuda s kojima ni djeca ni ja nismo trebali imati ništa. Poslije tt sam postala ona kojoj se plati piće a ne od koje se okreće dupe.
Inače, hvala na brizi, u problemu sam taman toliko koliko bi svatko u nekoj bremenitoj situaciji ali to nije puno. Postoje i neki manevri i zezancije koje možda ne može shvatiti svatko primitivan ili naprosto star, ali meni su poslužili.

Što se tiče povratka na blog- ma imam ja uvijek o čemu pisati ali baš je ovo mjesto palo. U tom smislu, nema prostora ni za skeč, ni za zezanje- ovdje nema puno ljudi. Ima to svoju čar, no nekako trenutno nije u suglasju s mojim afinitetima. U nekoj sam prilično dobroj furki ali nije virtualna.

bb šaljem ti veliku pusu, i zavirim povremeno.
Mislim da ovdje najviše fali sara!
Ps- žao mi je vidjeti da se Lea i Lana toliko svađaju. Čitam upravo i baš mislim da je šteta da žena ženi otežava. Što se tiče Lee, mislim da se zeza više nego što je zla, ali fiksiranje na sjebavanje nečijeg (Laninog) raspoloženja stvar je za zamisliti se a definitivno ne čini dobro tenu. Volim intrigu i skeč, ali kad stvari krenu u zonu sadizma kao ovdje onda shvatiš da je otužno.
Radije prošetaš do Grabovače nego sudjeluješ.
Podrška Lani. Lea, mislim da si veći kapacitet od ovog kaj radiš.

ali ja zaista nemam veze s dva nova profila.
Kao što sam i rekla, preselila sam na tiktok, tamo mi je objave znalo vidjeti i po 170.000 ljudi, nabrala sam se mlade, kreativne, zgodne a i ličke ekipe.

Imam klinca u pubertetu a mali je živo srebro i jurim za njim- ne znam na kojim bih drogama trebala biti da uspijem pratiti tempo bloga i to s dva profila... noću i danju... pa ljudi, HVALA NA KOMPLIMENTU ali to se ne postiže ni na speedu.
Ostala mi je navika povremeno zaviriti ovdje i vidim da me mnogi haluciniraju.

Vjerujem da je moguće provjeriti i preko nekog ID-a, ili kako to već ide. Ja sam uvijek bila ja, i da me ovo mjesto inspirira svakako bih uplatila premium. Znači- sorry ili ne, ali nisam BB ni atala, isključivo ovdje tek u prolazu.

Kao što sam rekla, plejs je i dalje shit i u tom smislu uveliko se slažem s BBom u nekim oštrim ali istinitim definicijama.
Sad, jesu li one kao takve potrebne i koja im je svrha- o tom potom. Ali vispreno zna biti.
Ja vam, uz najbolju volju, nemam za to vremena, i zaspim uglavnom prije 22- sorry ali nemrem SVE I DA ŽELIM. :)

Nisam tu zbog dopisivanja niti bloga, samo stalkam i uživam... Ha ha ha....
Xoxo

EDIT: ovdje nema puno novosti,
tu imamo starog alko kepeca od 165 cm koji i dalje pokušava kompenzirati uvijek istim sranjima "hrapavi rubovi, ja sam od čelika i metala i dima".... joj stari ko te jebe debilu...
par baba koje nas uvjeravaju da su seks giganti i da babe rade što ne znaju mlade,
par baba koje kukaju i psihički maltretiraju uz očekivanje da svi padnemo na guzicu zbog njihovih DIY projekata i sastanka kućnog savjeta;
par nekakvih koji su anonimni i kad se potpišu,
...

sve u svemu, tuga, jad i nevolja. Točno te sram biti dio te ekipe, stvara loš feeling. Tako da samo prolazim, a popratim povremeno jer... imam čudan ukus za stvari (znate li da je izašao novi album Tee Barbie? eto ja znam XD)

Što se tiče PVT uleta tipa "šta se radi" i "brkata dolje ili gore"- najbolji odgovor je ignore, čemu i pribjegavam.
O čemu da pričam s tobom, kad te zameo vjetar, kad si propao kao Rimsko carstvo, kad si prohujao s vihorom...
Unaprijed vidim naš prvi nesuđeni dejt: tučem po rakiji da mi se zamutiš, i kontempliram je li Zemlja kažnjenička kolonija, u kakav sam to matriks upala... to su asocijacije koje bi mi stvorila tvoja sasvim izvjesno podebilna faca.
Nisam tu.
Nisam ta.

Zdravstvujte

https://www.tiktok.com/@shipikaripi.barbara

tamo stvaram shitcontent kojeg nitko ne jebe dva promila ali frend mi smišlja kontent

hvala vam na druženju, raspravama, razmjeni misli. Sve loše zaboravimo, lijepo nek ostane. Ja sam- ali glupo mi je sad ići u neke detalje i elaborate i razloge- došla u neku novu fazu svog života.
Beskrajno mi je značilo u prethodnoj imati tako divne sugovornike s ovog sajta. Iskreno, za neke teme ne bih ni mogla sa "svojima"- jer ne znam nikoga koga su neke životne uloge zadesile tako rano. Pa je zaista, zaista, zaista vrijedilo- a i vrijedi, jer ostajemo si.
Razdoblje u kojem meditiram ovdje i pišem, završilo je, s vrlo sretnim i snažnim zamahom naprijed. Sve što bih mogla reći o toj temi, bojim se, pročitala bi barem jedna osoba koja bi nešto od toga prenosila pogrešno, tako da šutim.
Bit će dovoljno reći: preplivala sam na drugu obalu, i ovo je mjesto - često toliko dragocjeno i vrijedno- ispunilo svoju svrhu.

Svima vam želim svako dobro,
hvala na druženju,
vaša B.

Link

izlazak s tipovima s Iskrice.
Još manje svaka opcija ulaska.
Gore od Jehovinih svjedoka i njihove Kule stražara, je kad u poruci lažeš da si prekrasan i megauspješan i pun ljubavi a ta supruga je eto kamenčić u cipeli i zla sjena nad našom srećom, inače garantiranom, osobito u pogledu tvoje karakternosti i odanosti. Gore od Kule stražara.

Frend će mi dilati Ozempic
Sasušit ću se kao bakalar, a otvorit ću teški influens youtube kanal i monetizirati ga (sve na engleskom) koji će se zvati KETO EMPRESS
Tvrdit ću da sam uspjeh postigla čeličnom voljom i spartanskim karakterom, vrijeđati debele žene da gdje im je karakter i mozak, pozdravljat ću ih "hi this is Babs, Keto Empress, 'supp fat bitches ur so pathetic come on WAKE THA FUCK UP!!!", a u biti ću se fiksati ilegalno nabavljenim Ozempicom, no lovu ću mlatiti kao Keto Empress.
To je to, ciao poyy
#soclever #sosmart #ketoempress #ketogamestrongaf

Pa iskreno, mislim da će Lika propasti, ako ovu pustoš i zaostalost propašću već smatrati ne moramo.
Tu je uglavnom staro stanovništvo koje, prirodnim procesima, umire. Groblja se prepunjavaju.
Želim se ograditi od bilo kakvog oblika diskriminacije, upravo suprotno, činjenica je da je puno Nepalaca, Ukrajinaca, Roma, Bosanaca- još jednom: ništa protiv ljudi niti mi smetaju ili nešto tako- naprotiv.

Što se Like kao Like tiče, ostaje tu poneka manifestacija u stilu Lička jesen, Dan medvjeđeg luka, Noć jazavčeve masti, Vinetu, Lička tamburica, Djeca ličkog krumpira, Prdni lička garo imaš našta, Kamena s ramena, Analna primjena jazavčeve masti, Lička šljiva, Kruška jabuka šljiva veli mala Iva, Pjevaj mi vuče sviraj mi medvjede, .... i sl.

Ipak, bit ćemo iskreni- daleko je to od Like kakva je bila, ta su vremena (kao i za mnoge druge regije) prošla.

Zime nisu što su bile, ljudi je premalo, teško da ćeš naletjeti na dijete ili mladog čovjeka koji tu želi ostati, svi gledaju da se dočepaju Zagreba ili Rijeke, već nakon osnovne škole Ličani idu u golemom broju u učeničke domove. Vrate se vikendom ili praznicima, nakrcavaju ih slaninom i po torbama im trpaju krumpire i zelje za Zagreb što djeca gledaju baciti u kantu već na Autobusnom kolodvoru Zagreb jer im to smrdi po uprđenom.

Naši pleteni nakurnjaci i ostale duhovitosti, slab su sentiment. Ljudi to možda kupe, kao i ličku kapu, dok prolaze kroz Liku prema Dalmaciji- usput se poseru u Macoli i gledaju zbrisati što prije. Pametni i probitačni Ličani, koji su odavno zbrisali ne samo u Zagreb nego i daleko u dijasporu- tobože puno žale za Likom, ali nostalgiju utaže svakih par mjeseci ili godina preko kakvih praznika, kupe drvenu figuricu medvjeda i bježe odavde koliko ih noge nose pa odtamo tobož jako pate za Likom zemljom vila i vukova.

Priroda je divna, nestvarna, na toliko mjesta- što ni ne kužiš kao turist, treba ovdje malo se zadržati. Klima je u biti savršena, nema jedne noći ovo ljeto da ja nisam spavala pod dekom. Zime nisu toliko gadne kao prije, nije to sad neki faktor.
Liku je pojela politika, korupcija, uhljebništvo.
Pedeset USKOK-a ne bi sredilo to što je lički mentalitet, na valu poslijeratnog "zajedništva", Lici učinio.
Teško je opisati koliko ovdje stvari ne funkcioniraju- znam da smo navikli u Hrvatskoj da ne valja, ali Lika je zbilja dodatno sto godina iza civilizacije.

Lika je raj za sve one koji si mogu, i dok si mogu, priuštiti da ih ništa od toga ne tangira previše.
Za umirovljenike, bogate nasljednike, ili nekoga tko će recimo popušiti kurac lokalnom moćniku pa postati njegova priležnica i pod njegovom zaštitom. Iluzije ne trebamo imati.

Postoji tu i poštenog, čestitog i vrijednog naroda. Oni su obično rezignirani i drže se onog "gledam svoja posla".
Lika kao takva opstaje u sentimentima ponekog entuzijasta, a i taj ispraća vlastitu djecu odavde uz "idi se spasi", osim ako ga može uhljebiti negdje što je teško jer u Gospiću se vrte četiri prezimena.

Budućnost Like je da bude resurs, igralište, lovište ili nešto treće- nekom pametnijem svijetu koji to zna voditi.
Još uvijek smo u fazi gdje je dopušteno da grabe, razvlače i teroriziraju šačica (pretežno polupismenih i sirovih) lokalnih moćnika, koji zapošljavaju i "guraju" sve od svojih kćeri do babastrina do pušačica im kuraca.
To će trajati još neko vrijeme, a onda slijedi velika smjena uloga u kojoj ne samo da Ličane neće pitati za mišljenje nego će biti kako kaže Gazda.
Gazdu će odrediti vanjska politika.

Ličani potapaju domove Kosinju zbog materijalnih interesa,
na vodstvu školstva im je diplomirani agronom pogodnog prezimena,
a ja sam ovdje jer mogu biti.
Da ne mogu biti, bježala bih glavom bez obzira, kao što su odavno pobjegli svi, moje roditelje uključujući.

Lijepo je kad vatrica pucketa, kad šetaš bajkovitom bjelinom crnogorične šume, ili se nađeš prsa punih pogleda na ljepote bistrih ličkih voda, nosnica punih oštrog zraka, pa imaš silnom Velebitu želju viknuti da si velik, da si jak.
Lika je drugačija od svega, Lika je spiritualna stvar u svojoj čistoći, pustoši i prelijepoj surovosti.

Ali Lika je opljačkana, razjebana i Lika ide u tri pičke materine, a usprkos ponekom cvjećnjaku ili koncertu giganta tipa Ivan Zak ili Krušlin Kruška... Bit ćemo iskreni, nismo daleko od toga ako, žalosni što je tako, priznamo: Lika je u pički materinoj odavno.
Ima li joj spasa?
Ne na način na koji bismo to voljeli.
Lika mora postati nešto drugo, i postat će.

Ne zanimaju me muškarci.
Čekam vrijeme seks robota s jakom AI.

Nekidan sam dopustila da perušićko slavlje prođe mimo mene, odnosno ja pored njega, kao da me se ne tiče.
Došavši doma, doživjela sam nešto kao ultimativno pitanje sebi: mogu li ja ovo, je li ovo moja priča.
Bila sam tužna, ali i umorna od tog osjećaja koji mi je dosadio. Ono što sam prepoznala: iz ove priče ima pređe za čitav život provesti u tkanju tuge, u perpetuiranju motiva jezivog vješanja, u "nemam nigdje nikoga" u "zašto" i... Opasnost je u tome da se ta navika ne prekine, ma koliko da ostaje kao činjenica. Činjenica čega, neke prošlosti ili sadašnjosti? Uzburkalo me i sljedeći sam dan sebi zadala zadatak:

u Perušiću ću provesti tri sata dnevno izvan kuće. I jutros sam odradila tako, s bebom, obzirom stariji spava bar do podne pošto je dečko Dalmatinac i u pubertetu a ne da će s materom sjediti i kao nekad piti sok. Ne moraš, sad imam ovog a ti si nađi curu pa kad se vidimo u kafani poslat ću vam bocu Chivasa samo da ustanovim da te zanima još nešto osim igrica. Svoje ću snahe okititi paunovim perjem i jabukama od zlata, jer ova Gen Z mi se čini dosta neromantična, tako da čim dođe kakva snaha potencijalna evo mene sa zlatnom kajlom, nek nosi mala kao da je protojerej stavrofor.

Ništa se tu pokazati nema, krkala sam te krafne, pa opet za Liku sam seks bomba jer ovdje ako si mršava odmah pukne priča da si ili narkomanka, ili imaš rak, ili imaš sidu, ili kombo svega toga. Pala je minica, sranje s Temua s 3 eura, no komunalci i poneki susjed 80+ u njoj su očito vidjeli zlatnim vezom istkan nevidljivi "Gucci"- nije to prizor, ali kad ti u mjestu živi 90% udovica blizu 80 godina, dobra je i (doduše isto udovica) blizu 80 kila (zera preko, ajde da ne bude da lažem... jebale te krafne, tuko autodestruktivna, sad reci je li vrijedilo).

Obavezno odredište nam je parkić- Perušić ima divni dječji park samo što je uz cestu i trebalo bi staviti ograde;
kao što bi i na groblje trebalo staviti neke čemprese a ne da svaki put kad prolaziš se moraš sjebavati.

Poslije toga, pekara zbog mekanih peciva (ovog puta za bebu, a mater nek zatvori labrnju prokletu na ugljikohidrate!!!),
pa kava.

Zaključila sam da je dosta Cadillaca- gdje sam izlazila s Itom.
Zamislila sam da je sve to neka igra u kojoj je Ita naprosto meni prepustio Perušić i sve to, i da ja moram naći "svoj" birc.
Od četiri moguća, ja sam izabrala Life- koji je uistinu moj, jer to je onaj u koji sam sjela kad sam prvi put, sama, došla u ovo mjesto. Ujedno je nasuprot zgrade gdje je živjela moja mama kao djevojčica, i ispod nekadašnje policijske postaje gdje je moj djed bio komandir.

Na povratku kući, tri babe na hoklicama. Pozdravim kad su već blenule, mada su vjerojatno blenule zbog minice koja je za ovakvu vukojebinu prilično skandalozna (iako ovo nije kratko nešto jako, ipak imam obzira u odnosu na teretnost vlastitu, mogu ja puno kraće a i rado bih).
Baba1: Hoda li?
ja: ne još, stoji....
Baba2: Kad je rođen?
ja: osmi osmog
Trio baba: a dooobro, ne treba još ni hodat
Baba1: Isti ćaća... Isti ćaća...
Baba 2: A kad će drugo?
Baba 3: Ona je od Ite... (šuška nešto)
Baba 2: A... (i pogleda kao da ću je sad prebiti ili što li, sva se sjeba)
ja: Ma sve u redu, bila sam plave kose onda...
Trio baba: e, e, plava... Nek je živ i zdrav... Prilip je... Ame meni ame meni...
Baba3: E pa nije Ita jedini koji ima kurac! Stigne ona kako ona hoće i po svom!
Trio baba: e, nego kako, kako ne, Bog ga živio šta je lip...
I tu se negdje pozdravismo, mahnusmo, izmigoljim se

Ali nema greške, ako želiš biti u Perušiću sve se zna.

Pa kad se već znati mora, nek se zna da smo živi i zdravi i, Bogu hvala, dobro.
I da mater, uz hiljadu problema, nema problem celulita.
A ni Ite. Jer zamislih: sve je to igra, unaprijed zapisano nešto, u čemu je najbolje: uspraviti se u ramenima i reći: živote, tu sam, što ćemo danas lijepoga?

Pa polako, dan po dan. :)

Turistička razglednica Perušića za vas: Link

Ima i još pitanja tipa "jesi li svjesna da ti fali K", "bila bi opuštenija da se ..." itd. Pokrit ću videom.
Uploadam video, ide sporije jer pada kiša, tako vam je to kod nas u šumi. Full sporo ide. Ovo je za vas nolifere kojima sam realno jedina ženska s kojom popijete kavu makar i virtualnu. Imate jedno 20-tak minuta sa mnom, samo nažalost ovaj put nismo u autu jer izbjegavam noćne vožnje zbog opasnosti od konja koji Perušićem bauljaju i čarlijaju pa se zna dogoditi problem - konje drže Romi zbog poticaja i imamo neke situacije zbog kojih ne vozimo noću mjestom ako nije prijeka potreba.
Evo sad će ... Ili neće, nešto ga restarta. Uspijem li, ide video, ne uspijem li drugi ćemo put. U svakom slučaju, pitanje je na mjestu i rado ću odgovoriti.

Oj, misliš mili da si moje zlato,
Ti si meni sa cipela blato.

Oj, što si mali obrve navuko,
Da si jači, valjda bi se tuko.

Oj, ljubi me mali, ne žali me mladu,
Ni moji me ne žale na radu.

Oj, udaću se nakraj sela moga,
Za onoga malog garavoga.

Oj, sinoć mi se dogodila šteta,
Joj, pobjegla sam mužu iz kreveta.

Oj, cvijeće moje i ja bi te brala,
Ali ne znam kome bih te dala.

Oj, dođi dragi večeras na prelo,
I obuci bećarsko odijelo.

Oj, dođi dragi večeras na prelo,
Nema mame, sjedit ćeš uzame.

Oj, varaj dragi, varaj ćaću svoga,
Joj, nećeš mene, imena mi moga.

---------------
Vidite, određen stav u stilu "varaj ćaću svoga", ili kad ga ujutro vidiš da mu kažeš "a šta si mali obrve navuko, da si jači valjda bi se tuko", pobjeć mu iz kreveta,
to su sve stvari koje ne kažu da Ličanka ne valja,
ali jamče da nisu za papke, to možete preko tunela tražiti ove s kojima je lakše, malo mandoline i tvoja je.
S Ličankom bi mogao i najebati.
Ali znao je Drug Tito zašto - znao je i kako!

Kad Goran Karan kaže Dalmatinki "ja sam samo vagabundo, ti si mene sanjala", ona se rasplače od emocije i zavoli ga.
Ličanka mu udari trisku, pita ga kad će ošišati tu kosurinu ko strina Mande, i reći će mu
"ništa ja nisam sanjala, jebo si, sad imaš tamo deset metara drva i da te čula nisam... jebo ti vagabundo ćaću sapetog, uzmi ovu sikiru jaču."