***

"Neko je upitao jednog mudraca za značenje Žene.Odgovor je bio:
"Ona je poput površine stakla, prozirna tako da vidiš njenu unutrašnjost.
Što više nježno brišeš, više će zasjati. Možeš vidjeti svoj odraz na njemu, kao da čuva sliku tebe u sebi. Ako ga nekada slomiš, bit će ti jako teško prikupiti razbijene komade. Iako si ih sve prikupio, nećeš ih sklopiti kao što su bili. Uvijek će biti unakaženo. Svaki put kad prođeš rukom kuda je lomljeno, povrijedićeš svoju ruku."

Uredi zapis

04.04.2023. u 18:55   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

***

MLADI i STARI
Što znači imati pedeset godina? Ovisi koga pitaš. Mladi će reći da si star, stari će reći da si mlad. No, ovako ili onako, u srednjim si godinama moćan. Mladost i starost su nemoćne. Međutim, bespomoćnost beba pobuđuje u čovjeku nježnu predanost i požrtvovnost. Njihovu je slatkoću i čistoću tako lako voljeti…
„I dok nad novorođenčetom rasipaju brižnost i naklonost, ljudi namjenjuju starcima više svoje bezdušnosti nego li brižnosti, više svoga gnušanja nego li suosjećanja“ kazuje „Knjiga Mirdadova“. Baš kao što su nestrpljivi vidjeti bebu kako postaje, tako su nestrpljivi vidjeti starca kako nestaje.
U ovom našem odljuđenom matriksu, starost je postala toliko teška, samotna i čemerna da ljudi radije lošim navikama pokreću mehanizme samouništenja, nego da dočekaju sustizanje starosti. Jer starost je postala sramota koju, međutim, ne osjeća sustav koji proizvodi otuđenje, nego starac koji ju je doživio.
U starosti riječi sporo prolaze do uha, a vid do oka. Nekad laka stopala postaju teška k'o kamenje, nekoć hitre noge klecavi izdajnici, a spretne ruke tek drhtave vlati. Starci se boje nešto pojest da to nešto mučninom ne pojede njih; sjedaju sa strepnjom da se više neće moći ustati; noć probdiju u jezi da neće dočekati dan…
„Stoga je starost vrijeme kada im treba posuditi vid, sluh, ruke, noge, pažnju, toplinu, utjehu, dostojanstvo. To je vrijeme kada im treba pokazati da ni za trunku nisu manje dragi životu u svojim opadajućim godinama nego li su bili u svojim rastućim“ – govori dalje Mirdad i nastavlja…
„Jer u svom životnom vijeku od nekoliko desetljeća, starci su stvorili riznice vrijednosti koje postaju hrana za one koji dolaze nakon njih. Svaki se dolazeći život hrani prethodnim životima. Stoga, zagorčate li zadnje godine staraca ravnodušnošću, njihova će hrana biti gorka u vašim ustima.“
Babuška, koja misli da daje ljubav djeci, ali je puna gorčine i zamjeranja da bi je dala starcima, da li ona uopće zna što je ljubav? Ljubav ne dijeli sebe na „volim“ i „ne volim“. Ljubav je jedno, cjelovito, nepodijeljeno „volim“. Ljubav je „ja“. Ljubav je boginja.
I babuška kaže: „Pa ja ne mrzim starce!“. Ali „ne mrziti“ nekoga ne znači voljeti ga. Ljubav je djelotvorna sila. Zahvalna, a ne sažaljiva. Boginja ne sažalijeva starce – samo ih voli. Ona voli, i svoje staro korijenje, i svoje mlade grane. Jer boginja je kao drvo – drvo života. Sve što drugima daje, zapravo, sebi daje.
Ako nisi u stanju voljeti starce, onda ni ono što daješ djeci ne može biti ljubav. Jer ti ne znaš što znači biti ljubav. Ali ne brini. Rođena si da to naučiš. Ili, kako kaže Mihail Nuejma u „Knjizi Mirdadovoj“: „Živiš da bi naučila voljeti - voliš da bi naučila živjeti. Ništa se drugo ne zahtjeva od tebe…“ D .U .

Uredi zapis

26.01.2023. u 20:39   |   Komentari: 37   |   Dodaj komentar

***

DOĐU MI TVOJE OČI
Dođu mi tvoje oči kao slika
Koja se ne mijenja
I još su mi potrebne te tvoje oči
Za neka uzaludna sanjarenja
Dođu mi tvoje sjene
I pronađu lako svoj put
Šta da ti kažem prošlosti moja
Stjeraju me jednostavno u kut
Dođu mi tvoje oči
Dok pod prozorom breze kisnu
I uspomene sve što se vrate
Još jače se u srcu utisnu
ŽELJKO KRZNARIĆ

Uredi zapis

23.01.2023. u 7:36   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

kad jednog dana prisjetim se svega

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem
spavaj, uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno

I neću znati što se sa mnom zbiva
prolazit će neki ljudi
kraj mene kao da me nema

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac
koji odlazi bez riječi

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade ima
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu
sto promijenilo se nije
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije

Tko će mi u tom času snage dati
sam je čovjek kao slamka
što oluje nose


Željko Sabol

Uredi zapis

21.01.2023. u 11:47   |   Editirano: 21.01.2023. u 12:27   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

***

Posve polako

Posve polako, o posve polako
Tajna se svjetlost u meni širi.
To zamrla radost otvara oči.
Ah, sunce u moje srce već viri.

Ne, nije još jako.
Još uvijek je mlako,
I ne gleda cijelim okom, već žmiri.
Ali polako, polako, polako
Gube se pred njim noćni vampiri.

Dobriša Cesarić

Uredi zapis

16.01.2023. u 20:25   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

***

Vesna Parun

"Kad bi se moglo otputovati..
Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek,
ili neku staru lađu
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju,
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru,
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala
ni na konju ni na lađi
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim.
I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek,
i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni..."

Uredi zapis

13.01.2023. u 15:31   |   Komentari: 36   |   Dodaj komentar

***

ima mnogo nečega na što sam ponosna u svom životu ... nisu to skupa putovanja , glamurozna odjeća , skupi nakit ... nije mi to nikada bilo važno ... neću čak ni govoriti ni koliko imam djece i unučadi , koji su svakako moje najveće blago ... danas vam se želim pohvaliti ... danas sam darivala 55ti puta krv .. ponosna sam na sebe ..i još više ... jer sam se godinama liječila od anemije ...i eto me tu sa vama ...sretna ...

Uredi zapis

09.01.2023. u 17:50   |   Editirano: 09.01.2023. u 20:07   |   Komentari: 42   |   Dodaj komentar

Everybody Hurts ...

mislio si ne možeš dalje ..teško je ..i preteško .. koliko puta su ti ruke drhtale , u očima si nosio mora tuge ... a srce ti je treperilo ..kao svijeća koja samo što ne ugasne ... mislio si ne možeš dalje .. na životu te je održavao samo tvoj prkos ... ne daš ..želiš neka nova proljeća , kišu na svom licu , nečiji osmjeh upućen samo tebi ... previše bitaka si izgubio , padao , bio na koljenima .. ali uvijek si smogao snage ..da iznova ustaneš ... i išao si ...ostavljajući iza sebe komadiće duše svoje , utihnule nade .. kada si mislio ...ne možeš više ..najviše si morao .. i danas kada ne možeš pustiti glas i klupko nemoći caruje u tebi ...stavljaš svoje misli na ovaj papir , kao opomenu samom sebi ...idemo dalje .. i što god ti uradili , koliko god te povrijedili ...znaš da vrijediš ...i neka te boli ...dok god te boli ..znaš da si živ ..da osjećaš ...i rat za ljubav još traje ..

Uredi zapis

02.01.2023. u 12:40   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

*** 2023 ***

Život je pun uspona i padova, ali zahvaljujući vama , mojim prijateljima na Iskrici , nikada se ne mogu osjećati loše ili razočarano. Hvala vam što ste mi podrška. Jako vas volim. Sretna Nova godina.

Uredi zapis

01.01.2023. u 9:20   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

***

JEDNOM KAD TI BUDE
Jednom kad ti svega bude dosta
Kad ti jata ptica polete iz oka
I kad krenu ka jugu
Kad te prevare jutarnje mirisne trave
Dođi na ovu moju stranu
Da pređemo mostom preko rijeke tuge
Da popijemo zajedno zadnje zrake sunca
Koje na zapadu u zalasku krvari
Imam jedno mjesto
Jedno malo mjesto
I ne treba ti mnogo stvari da ih poneseš
Dovoljno je ono što će ti u srce stati
Jer to je ono što se ni najvrijednim zlatom
Ne može da plati
Ž . K .

Uredi zapis

30.12.2022. u 1:29   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

Neka nova jutra ...

Vrijeme je blagdana . Ono sretan si , čuješ svoje ptiče i cvrkut njihovih ptičica ..dobro si . U nekom trenutku ostaneš sam sa svojim mislima . Prožimaju te neka nedostajanja , nešto što fali ..nešto ti je ukradeno . I prebireš po svom životu , kao što pijanista vješto prebire po dirkama klavira . Čuješ te loše tonove i misliš , jesi li znao pametnije puštati glazbu u svoj um . Ne ,nisam znala . Srce je kraljevalo mojim razumom . Upijala sam te svakom porom kože , moj pogled je bio samo za te , moji dodiri ...samo tvoji . Daješ sebe , sve misli su tvoje , sve što činiš ... sve što imaš ..za tebe je . Boriš se , ne daš da umine sjaj oka tvoga , slatko iščekivanje susreta . I više od previše puta , kažeš samoj sebi ...nije to ljubav . U ljubavi nema patnje , tuge ...suza . I dođe trenutak kada shvatiš , ne da nećeš više ... jednostavno ne možeš više . Iscrpio si sve svoje zalihe opraštanja i nadanja . Postao si ljuštura u kojoj tinja plamičak . Tinja ... ali još uvijek je tu. Ne za tebe više . Sabereš se , ližeš svoje rane , šepajući kreneš dalje ... i ideš iz ponosa i prkosa . Moja zvijezda još sjaji i čekam neka nova jutra .

Uredi zapis

26.12.2022. u 11:51   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Sretan i blagoslovljen Božić !

https://www.youtube.com/watch?v=yXQViqx6GMY

Uredi zapis

25.12.2022. u 8:01   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

kaj je sreća ....

dobro jutro ... moram to podijeliti sa vama ... hahha ..eto tako to ide , smijem se sama sebi .. neki dan , naša dobra Lana objavi post o sreći ...lijepo sve napisano ...komentiramo ...i ja ...uglavnom sitnice čine sreću ..da , slažem se sa tim ..krupne stvari ti se rijetko dešavaju i ja hoću sitnice za sreću .. i danima me čvrka po mozgu ta sreća ...denes idem delati ...ono ...zvoni alarm ..skočim z kreveta ... direkt kupatilo ... davaj brzo tuš ... posli tuša , zgrabim kremu ..zima je , koža mi se suši .. hop ... i tu nastupa sreća ... koliko god mi žene bile sposobne ...ma .. ima jedno malo mjesto na leđima , između lopatica ...ne mreš ...ideš lijevom ...ideš desnom ...ideš preko ramena ...ideš preko rebarca iza ... ma ...kako god da ideš ..osjećaš ..nije to ...to .. nije nabijeljeno ... i ja si jutros mislim ... to je sitnica ...i to bi bila sreća ...samo taj mali dio između lopatica ...to je niš ... eto ... sada jurim delati ..i nisam sretna ...ono malo izmeđ lopatica nije namazano ...

Uredi zapis

22.12.2022. u 6:13   |   Editirano: 22.12.2022. u 6:31   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Salon bonboni ...

veselje , radost ...Božić je ...otac nam je donio poklone od Djeda Mraza ...nešto slatkiša i narandže ... okićena jelka sa pokojom kuglicom , jabukama , komadićima vate i nikada zaboravljenim ...nafinijim salon bonbonima .. kako je prolazio Božić ..u omotima je bilo sve manje bonbona a sve više umotanih kuglica papira .. e tako je bilo ... moram si kupiti jednom te bonbone ...nek me vrate u djetinjstvo ...kada se sve činilo lijepim ...čak i siromaštvo ...

Uredi zapis

21.12.2022. u 18:07   |   Editirano: 21.12.2022. u 18:40   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Meni od mene ......

Da li je bilo ljubavi , prije nego što si se rodila jedne noći tijekom kasnog proljeća . Sve zvijezde su iskrile nebom , dok si ti otvarala prvi pogled na svoj svijet . Nikada dok su te učili govoriti ... jesti .. hodati , nisu ti pokazali da se moraš i smijati . Ne sjećaš se kako su prošli ti nevini djetinji dani ... ali znaš da nije bilo ruku koje te miluju . Odrasla si i dalje tražeći ljubav , onako kao što prosjak traži milostinju , udijelite bar nešto . Kažu , tko traži malo ...ne dobije ništa . Tebi bi bile dovoljne i mrvice sa stola života da utažiš svoju glad . Smjenjivala su se cvjetna proljeća sa bijelim zimama , a ti si nesebično davala ono što nisi dobila . Danas kada si umorna utonula u san , kao najljepša glazba došle su ti riječi ..meni od mene . Meni od mene , dajem si ljubav majke ..koju nosim u sebi za svoju djecu . Meni od mene , žena sam i kraljica ...jer u sebi imam toliko nježnosti i pripadanja . Meni od mene , dajem si sve osmjehe svijeta , radost , sreću i nisam prosjak na cesti što milostinju prosi . Neprocjenjivo je samo ono što čovjek u sebi nosi . Meni od mene , ako te nitko ne voli ...ja te volim , baš takvu kakva jesi .

Uredi zapis

11.12.2022. u 17:37   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar