kad jednog dana prisjetim se svega

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem
spavaj, uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno

I neću znati što se sa mnom zbiva
prolazit će neki ljudi
kraj mene kao da me nema

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac
koji odlazi bez riječi

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade ima
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu
sto promijenilo se nije
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije

Tko će mi u tom času snage dati
sam je čovjek kao slamka
što oluje nose


Željko Sabol

21.01.2023. u 11:47   |   Editirano: 21.01.2023. u 12:27   |   Dodaj komentar

https://www.youtube.com/watch?v=66LaBZMkQ-s

Autor: calida   |   21.01.2023. u 11:48   |   opcije


"I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti."
(V. Parun)

Autor: ema-emily   |   21.01.2023. u 12:45   |   opcije


ema-emily ..ovo je jako lijepo od Vesne i od tebe ...hvala ti ..:)))

Autor: calida   |   21.01.2023. u 12:55   |   opcije


Jako lijepo...

Autor: Ida43   |   21.01.2023. u 12:56   |   opcije


Postoje udarci u životu, tako jaki ... Ne znam!

Udara od mržnje prema Bogu; kao prije njih,

mamurluka svega

će biti empozara u duši ... Ne znam!

Malo ih je; ali oni su ... Otvaraju tamne jarke

na najžešćem licu i na najsnažnijem bokovima.

Oni će možda biti ždrebovi barbara Atilas;

ili crne vjesnike koje nas šalje Smrt.

Oni su duboki padovi Kristova duše

neke uvjerljive vjere da Sudbina huli.

Ti krvavi udarci su pucketanje

kruha koji gori na vratima pećnice.

I čovjek ... siromašan ... jadan! Okrenite oči, kao

kad nas preko ramena nazove pljeskanjem;

okreće lude oči i sve je živjelo

postaje osnažena, kao lokva krivnje, u pogledu.

Postoje udarci u životu, tako jaki ... Ne znam!

C.V..

Autor: wasyxde   |   21.01.2023. u 12:59   |   opcije


Ida43 ... razmišljam ...kada bih samo imala to umijeće ...napisala bih pjesmu za sve razočarane, tužne ..usamljene .. napisala bih je da bude ono svjetlo koje gori i kada misliš da svjetlosti nikada više neće biti ..hvala ti ida ..:)))

Autor: calida   |   21.01.2023. u 13:01   |   opcije


wasyxde .. čitajući te stihove ...koje si mi dao u komentar .. prejaki su ... huhh ... nema potrebe ni da kažem kako djeluju na mene .. hvala ti wasy ..:)))

Autor: calida   |   21.01.2023. u 13:10   |   opcije


Molim..

Autor: wasyxde   |   21.01.2023. u 14:58   |   opcije


E...al ga vi poete baš.......pa neka si mi mislimo...šta si vec mislimo:-)))

Autor: arapo   |   21.01.2023. u 15:25   |   opcije


Da si mislimo..

Autor: wasyxde   |   21.01.2023. u 15:45   |   opcije


arapo ...dušo moja draga ... nadam se da misliš samo dobro na ono ...kaj pišemo ...hvala ti ..:)))

Autor: calida   |   21.01.2023. u 16:56   |   opcije


Naravno da mislim dobro ...kako drugačije:-))))

Autor: arapo   |   21.01.2023. u 18:21   |   opcije


Dodaj komentar