kad jednog dana prisjetim se svega
Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem
spavaj, uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno
I neću znati što se sa mnom zbiva
prolazit će neki ljudi
kraj mene kao da me nema
I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac
koji odlazi bez riječi
A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade ima
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta
Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu
sto promijenilo se nije
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije
Tko će mi u tom času snage dati
sam je čovjek kao slamka
što oluje nose
Željko Sabol
21.01.2023. u 11:47 | Editirano: 21.01.2023. u 12:27 | Dodaj komentar
https://www.youtube.com/watch?v=66LaBZMkQ-s
Autor: calida | 21.01.2023. u 11:48 | opcije
"I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti."
(V. Parun)
Autor: ema-emily | 21.01.2023. u 12:45 | opcije
ema-emily ..ovo je jako lijepo od Vesne i od tebe ...hvala ti ..:)))
Autor: calida | 21.01.2023. u 12:55 | opcije
Jako lijepo...
Autor: Ida43 | 21.01.2023. u 12:56 | opcije
Postoje udarci u životu, tako jaki ... Ne znam!
Udara od mržnje prema Bogu; kao prije njih,
mamurluka svega
će biti empozara u duši ... Ne znam!
Malo ih je; ali oni su ... Otvaraju tamne jarke
na najžešćem licu i na najsnažnijem bokovima.
Oni će možda biti ždrebovi barbara Atilas;
ili crne vjesnike koje nas šalje Smrt.
Oni su duboki padovi Kristova duše
neke uvjerljive vjere da Sudbina huli.
Ti krvavi udarci su pucketanje
kruha koji gori na vratima pećnice.
I čovjek ... siromašan ... jadan! Okrenite oči, kao
kad nas preko ramena nazove pljeskanjem;
okreće lude oči i sve je živjelo
postaje osnažena, kao lokva krivnje, u pogledu.
Postoje udarci u životu, tako jaki ... Ne znam!
C.V..
Autor: wasyxde | 21.01.2023. u 12:59 | opcije
Ida43 ... razmišljam ...kada bih samo imala to umijeće ...napisala bih pjesmu za sve razočarane, tužne ..usamljene .. napisala bih je da bude ono svjetlo koje gori i kada misliš da svjetlosti nikada više neće biti ..hvala ti ida ..:)))
Autor: calida | 21.01.2023. u 13:01 | opcije
wasyxde .. čitajući te stihove ...koje si mi dao u komentar .. prejaki su ... huhh ... nema potrebe ni da kažem kako djeluju na mene .. hvala ti wasy ..:)))
Autor: calida | 21.01.2023. u 13:10 | opcije
Molim..
Autor: wasyxde | 21.01.2023. u 14:58 | opcije
E...al ga vi poete baš.......pa neka si mi mislimo...šta si vec mislimo:-)))
Autor: arapo | 21.01.2023. u 15:25 | opcije
Da si mislimo..
Autor: wasyxde | 21.01.2023. u 15:45 | opcije
arapo ...dušo moja draga ... nadam se da misliš samo dobro na ono ...kaj pišemo ...hvala ti ..:)))
Autor: calida | 21.01.2023. u 16:56 | opcije
Naravno da mislim dobro ...kako drugačije:-))))
Autor: arapo | 21.01.2023. u 18:21 | opcije