calida

MLADI i STARI
Što znači imati pedeset godina? Ovisi koga pitaš. Mladi će reći da si star, stari će reći da si mlad. No, ovako ili onako, u srednjim si godinama moćan. Mladost i starost su nemoćne. Međutim, bespomoćnost beba pobuđuje u čovjeku nježnu predanost i požrtvovnost. Njihovu je slatkoću i čistoću tako lako voljeti…
„I dok nad novorođenčetom rasipaju brižnost i naklonost, ljudi namjenjuju starcima više svoje bezdušnosti nego li brižnosti, više svoga gnušanja nego li suosjećanja“ kazuje „Knjiga Mirdadova“. Baš kao što su nestrpljivi vidjeti bebu kako postaje, tako su nestrpljivi vidjeti starca kako nestaje.
U ovom našem odljuđenom matriksu, starost je postala toliko teška, samotna i čemerna da ljudi radije lošim navikama pokreću mehanizme samouništenja, nego da dočekaju sustizanje starosti. Jer starost je postala sramota koju, međutim, ne osjeća sustav koji proizvodi otuđenje, nego starac koji ju je doživio.
U starosti riječi sporo prolaze do uha, a vid do oka. Nekad laka stopala postaju teška k'o kamenje, nekoć hitre noge klecavi izdajnici, a spretne ruke tek drhtave vlati. Starci se boje nešto pojest da to nešto mučninom ne pojede njih; sjedaju sa strepnjom da se više neće moći ustati; noć probdiju u jezi da neće dočekati dan…
„Stoga je starost vrijeme kada im treba posuditi vid, sluh, ruke, noge, pažnju, toplinu, utjehu, dostojanstvo. To je vrijeme kada im treba pokazati da ni za trunku nisu manje dragi životu u svojim opadajućim godinama nego li su bili u svojim rastućim“ – govori dalje Mirdad i nastavlja…
„Jer u svom životnom vijeku od nekoliko desetljeća, starci su stvorili riznice vrijednosti koje postaju hrana za one koji dolaze nakon njih. Svaki se dolazeći život hrani prethodnim životima. Stoga, zagorčate li zadnje godine staraca ravnodušnošću, njihova će hrana biti gorka u vašim ustima.“
Babuška, koja misli da daje ljubav djeci, ali je puna gorčine i zamjeranja da bi je dala starcima, da li ona uopće zna što je ljubav? Ljubav ne dijeli sebe na „volim“ i „ne volim“. Ljubav je jedno, cjelovito, nepodijeljeno „volim“. Ljubav je „ja“. Ljubav je boginja.
I babuška kaže: „Pa ja ne mrzim starce!“. Ali „ne mrziti“ nekoga ne znači voljeti ga. Ljubav je djelotvorna sila. Zahvalna, a ne sažaljiva. Boginja ne sažalijeva starce – samo ih voli. Ona voli, i svoje staro korijenje, i svoje mlade grane. Jer boginja je kao drvo – drvo života. Sve što drugima daje, zapravo, sebi daje.
Ako nisi u stanju voljeti starce, onda ni ono što daješ djeci ne može biti ljubav. Jer ti ne znaš što znači biti ljubav. Ali ne brini. Rođena si da to naučiš. Ili, kako kaže Mihail Nuejma u „Knjizi Mirdadovoj“: „Živiš da bi naučila voljeti - voliš da bi naučila živjeti. Ništa se drugo ne zahtjeva od tebe…“ D .U .

za sve one koji vole i svoju unučad a i svoje stare i nemoćne roditelje ...bravo ...iako ...ne očekujte da ćete i vi sigurno tako proći ...već smo davno shvatili ..i pomirili se sa tim ...ne ide uvijek ljubav za ljubav .. nije ni važno ...

mislim da uvijek dobiješ zauzvrat onoliko koliko si pružio. Ili umnoženo.
U malo proširenoj obitelji imam jednog 90 godišnjaka i dvije 92 godišnjakinje.
Baka od 92 godine je u stvari baka od moje snahice. Vrlo pokretna i vitalna gospođa. Često sam kod nje (ili netko od mojih), a ona ne rijetko, znajući da tokom dana nemamo vremena kuhati, nazove da si dođemo po gablec, da nam je skuhala.
Čudno zvuči, ali stvarno. Kuha najbolji ričet sa suhim mesom koji netko na svijetu može skuhati.

Ali sam skrenula s teme. Niti ja nisam mlada. Moji mladi me brinu i previše. Idu mi na živce. Moj polusvekar i polusvekrva imaju 90 i 92 godine. Svekar još uvijek pegla veš. Svi brinu o njima, doduše malo su poslati zločesti pod stare dane, ali to im se tolerira.
Ne primjetih nekog iz moje blizine da se starije ljude tretira kao nekog za kog se jedva čeka da umre.

Veče...
zanimljiva tema...

mislim da bi sve pisce self-help literature trebalo staviti na jednu hrpu, pa neka se oni dogovore.
A ne da jedan uči da je nesebično pomaganje u stvari moljenje ljubavi, a drugi uči da moraš naučiti voljeti. Ne shvatih samo, misli li na ljubav na riječima ili na ljubav koja se očituje nesebičnim pomaganjem za koje onaj prvi tvrdi da u stvari moliš ljubav.

pognioci ...hvala ti na komentaru ...ja znam dosta primjera gdje se jako loše postupa sa starcima ...ružno za čuti i vidjeti ... i ne slažem se sa tobom ...koliko pružiš ...dobiješ barem toliko ili čak i više ... moja djeca nisu kopija mog 100 postotnog DNK ... možda vuku gene svog oca ... i možda neće cijeniti , ni mariti za ljubav koju sam im davala i još uvijek dajem ...ne znam ... mislim ...ako moja djeca ne budu marila za mene ...nitko ne može reći , da ja nisam marila za njih ...

wasyxde ..dobro ti veče ... da tema dobra ...kada se pitaš neke stvari ... :)

calida, znam i ja primjere gdje se loše postupa prema starcima.
Moja draga prijateljica jako loše postupa prema svojoj bivšoj svekrvi. To svi znaju. Ignorira je. Jadna stara žena je sama. I svekar je bio sam prije nego je umro.
A svi su zaboravili da su svekar i svekrva, nakon smrti svoga sina moju prijateljicu doslovno sa dvoje maloljetne djece (njihove unučadi) bacili van iz kuće koju je ona radila sa svojim pokojnim mužem ( na zemljištu od svekra i svekrve pa je kuća glasina na njih).
Sad kad su joj djeca odrasla, ona radila ko mazga da ih prehrani i kupila si stan, sad je ona govno jer ne brine o svojoj dragoj svekrvi.

Imam još takvih primjera iz prve ruke.
Kad su mogli, onda su bili bahati kao: nitko im ne treba
Sad kad su stari sad se čude kad nitko ne mari za njih..

pognioci .... imaš primjera raznih ...i za dobro i za loše ... svaki čovjek ...jedna sudbina ... :)

nedugo sam pisala ovdje meni dragoj ženi, skupa smo odrasle, a više je ne prepoznajem.
žena 65+ udovica nepunih godinu dana našla frajera s mora 65+ i ubrzo se k njemu preselila.

I neka. Ali u njezinoj obiteljskoj kući živi njezina kći, zet i djeca.
Odlaskom k tom novom frajeru, ona odlučuje da će PRODATI KUĆU. Daje kćeri rok od mjesec dana da se snađe s djecom. Samo napomena da si je kći uredila sama svoj dio kuće, da ima pravo na kuću, ali je bila dovoljno luda da se na ostavinskoj raspravi iza oca svega odrekne u korist matere. Nije u tome vidjela ništa loše.

Srećom pa prije isteka tih mjesec dana zove moja prijateljica u 3 u noći svoju kćer i zeta da dođu po nju jer ju je frajer s mora namlatio ko vola u kurizi. Ja sam je vidjela svu plavu po vratu. Gušio ju je i bla..
Dopeljaju je doma.. doma je tri dana i opet sjeda u auto i odlazi frajeru na more, jer se on popravio.
I opet priča o prodaji kuće..
I opet je došla za novu godinu. Priča mi da joj nije dobar..
Tri dana poslije nove godine opet je samo sjela u auto i otišla natrag k njemu, opet cima svoju kćer i unučad o prodaji kuće..

I što odna nakon svih stresova očekuje od svoje kćeri i unučadi??

Ali čujem...jadna ona, kćer joj je doma zločesta, pa ona mora otići..
jebeote, kad ova baba drekne kćer i svi stoje u stavu mirno, kakva zločesta kćer..
Ili je zločesta, što joj nije dala da digne kredit i da onom jadnom amerikancu iz iraka koji treba novac ne pošalje 30.000,00 EUR (internetka prijevara... parada s tim je druga priča..ponereli su s njom)

moja pokojna baka je bila jako zločesta svekrva mojoj mami.

Umrla je sa 85 godina i još uvijek je moju mamu oslovnjavala kao "ona je napravila" ili "ona je..", a ne imenom ili nešto slično.

Da je mama doslovno vraćala uloženo dobiveno, baki ne bi skuhala niti šalicu čaja.

Calida, mislim da je ovaj tekst koji su napisala ipak malo previše generaliziran.

Složila bih se sa Pogni, da je to individualno.

I stari ljudi mogu biti zli prema mlađima, jednostavno jer su takve naravi.

Ili su životu napravili pogrešne izbore, pa pod stare dane krive sve i svakoga, a najlakše je okriviti vlastitu djecu.

Vidjela sam dosta takvih primjera.

Ja sam prva za to da se starim ljudima oda dostojno poštovanje, da ih se kad ostare ne gura u zapećak.

Da se iskoristi njihova mudrost i znanje, i da ih se socijalno reintegrira u društvo i da im se omogući da ta znanja prenesu mlađim generacijama.

Ali neki stari ljudi nažalost, kroz život niti su stekli mudrosti, niti su gradili svoj karakter, pa su naprosto noćna mora za mlađe članove svojih obitelji.

U mojoj obitelji nije bilo tako, starije se poštovalo.

Međutim imam primjera kod poznanika, prijatelja čak i u susjedstvu, gdje se i stari i mladi stalno svađaju i nitko ne poštuje nikog.

Isto tako, ne raduju se svi ni malim bebama.

Nekim ljudima se djeca "dogode" pa ih već od rođenja odbacuju, mnoga su djeca iz raznih razloga neželjena.

I sama si na jednom postu napisala da si bila neželjeno dijete, da su tvoji roditelji željeli sina.

Vjerujem da je to neugodno iskustvo i žao mi je što si to proživjela.

Nažalost, vidiš i sama da u životu nije sve tako crno-bijelo a pogotovo ne tako izidealizirano.

Mislim da bi ovoj temi trebalo pristupiti sa više objektivnosti.

Nadam se da će se javiti još komentatora sa svojim iskustvima.

pognioci ...drago mi je zbog tvojih komentara a posebno onaj o tvojoj mami i tvojoj baki ...eto ...što je tvoja baka ulagala u bezbrižnu starost u odnosu na tvoju mamu ... ništa ... bila je zločesta ... do kraja ... meni se čini da poneki od tih staraca dobro znaju i vide i da imaju čak i mudrosti da se mogu ponašati kako oni žele .. :))

Lana48 ... ne možemo sve strpati ...bilo što u životu u jedan koš ... pa tako i ovu temu ... i reći ću ti ...moja majka je živa ...ima 82 godine ..i nikada mi nije pokazala trunku ljubavi ni nježnosti ...sada mi to više nije ni bitno ... mislim da sam oštećena roba ... od samog rođenja ...kada me ni majka nije mogla voljeti ...svejedno ...iako zapravo ...kada smo zajedno ... pričamo o bezveznim stvarima .. i vozim je liječniku ..i u bolnicu kada god treba ...i činim joj sve usluge koje bih činila i svakoj drugoj starijoj osobi ... i njezine prijateljice me obožavaju ...i ljube me ..i ja njih ljubim ...ali moju majku ne ...a niti ...ona mene .. ovo je bilo jako bolno za napisati .. :))

Napisala sam već da mi je žao što si proživjela takvo iskustvo:(

Ali možda si to trebala staviti kao temu posta, kao tvoj vlastiti stvarni i životni doživljaj.

Umjesto C/P teksta koji stvari prikazuje idealistično.

Najteže je pisati o nama samima i našim bolnim iskustvima, ali je možda i najljekovitije za naš daljnji osobni razvoj.

Nadam se da ipak možeš oprostiti svojim roditeljima, jer eto, očito nisu bili svjesni kakvu su ti nepravdu nanijeli.

Cal.... ovo što si sada napisala ja bi napisala ali u slovo.Pratim sve napisano ali..jednostavno..ne želim si otvarati rane koje sam jedva zakrpala...ne vrijedi...ne isplati se...nije više važno.Njoj..njima nije bilo nikada važno ..a meni je od nedavno nevažno...bar sam si ja to tako zamislila i ...jako dobro sa time živim.Drugi to mogu nazvati kako god ih volja.Probala sam to jučer objasniti jednoj blogerici no...mislim da nisam uspjela a nemam više ni za to volje da se nadmećem sa nekim.Postala sam sebi napokon važna.
Pozdrav svima i imajte se dobro!:-))

Ja kad bi mi god palo napamet da kritiziram svoje roditelje, razmislila bih o njihovom djetinjstvu i kako su oni možda bili odgajani.

Moji su roditelji oboje rano ostali bez svojih roditelja i kad bih se toga sjetila, radije bih pomislila na sve na čemu sam im zahvalna i što su mi sve dali.

I unatoč tome izrasli su u poštene i dobre ljude.

I onda bi mi neki eventualni prigovor njima tada postao bespredmetan.

Lana48 ...stavila sam ovaj post iz razloga ...jer propitkujem sebe ... nikada nisi tražio ništa za sebe niti ćeš tražiti ...ni od roditelja ...niti od djece ...uvijek si samo davao ... iako mi je teško ne zivkam svoju djecu ...imam razumijevanja da imaju puno obaveza i da treba sve to stići ... razmišljam ... što ću i tko ću biti ja kao starica , ako doživim još neke godine .. .. postoji odgovor u ovom postu ..

arapo .. dušo moja draga .. nešto ..što god da se zapitaš ... misliš .. navikao si ... a ono .. dobro znaš kako sam sada ...ali ...život ide dalje ..:))

Calida, razumijem te.

I svaki post otvori neku temu o kojoj ljudi mogu imati raznolika mišljenja.

Kad bi svi na postovima samo jedni drugima uvijek povlađivali ne bi bilo razmjene različitih iskustava.

A ja osobno mislim da upravo iz bogatstva raznolikosti svih naših sveukupnih iskustava na weblogu učimo najviše.

To sam i mnogo puta ranije rekla i na svom i na tuđim postovima.

Lana48 ...hvala ti dobra moja ....:))

Ja, ako se netko na mom postu ne bi složio sa mojim stavom, pokušala bih uvidjeti kakvo to sasvim različito iskustvo neka druga osoba ima od mene.

I to bi uvijek obogatilo i proširilo moje spoznaje o svijetu i ljudima.

A tebi želim da zacijeliš u sebi te boli koje su ti nanijeli roditelji, da oprostiš ili zaboraviš ili se uzdigneš iznad toga.

Ili, kako kaže Arapo, da sama sebi postaneš najvažnija.

Zdrava doza sebičnosti, ako to uopće mogu nazvati sebičnost jer to nije najbolji izraz, može biti i te kako ljekovita.

Vidiš kako razmjena različitih stavova opet može stvari povesti u dobrom smjeru.

Naravno, kad ima dobre volje s obje strane.

Sretno ti bilo u svemu!

I nemoj sebe nikad nazivati oštećenom robom.

Svi mi u sebi nosimo neke boli, rane, ožiljke.

Znači da smo nešto iskusili, proživjeli i preživjeli.

Zašto bi itko zbog toga bio oštećena roba??

Meni se više oštećenim čine ljudi koji su u životu dobivali sve na tanjuru, pa se poslije od razmaženosti ne snalaze u životu. Ako uopće i takve imam pravo nazvati oštećenim.

Još jednom svako ti dobro, Calida.

"mislim da uvijek dobiješ zauzvrat onoliko koliko si pružio. Ili umnoženo"

iako vjerujem da se dobro dobrim vraća, moje iskustvo to ne potvrđuje

nekako sam više zagovornik činjenja dobrih djela i širenja dobroga (ljubavi, podrške, razumijevanja) bez ikakvih očekivanja, bez da mi se to vrati i beza da tražim nešto zauzvrat

budući da sam svojim roditeljima jako dugo bila roditelj, nisam se pitala tko je kome tko, nego sam u bolesti i nemoći radila sve ono što sam smatrala potrebnim... postavile smo se brižno i s ljubavlju
sestra i ja zauzele smo se za njihovu bolest, starenje i nemoć najviše i najbolje što smo mogle, a to je bilo osigurati liječnike, platiti liječnike, ne odustajati od jednog mišljenja i tražiti drugo

bile smo borbene i zaštitničke prema bolesnim i starim ljudima, našim roditeljima, nismo se dale zavarati ni ucjenjivati, nismo nasijedale manipulacijama i nismo dale da nam netko nameće suluda rješenja
nailazile smo na otpor, neprofesionalno ponašanje liječnika, na promašene dijagnoze i čak sam u bolnici čistila pod u sobi u kojoj je tata boravio... najebala sam im se rodbine

mama je u Domu morala biti održavana kao kraljica i najmanje jednom tjedno provjeravale smo je li to tako - zašto joj niste porezali nokte? (iako sam joj i sama to radila, ali 6000 kn to podrazumijeva...)

zašto je tu tako hladno? Pernati poplun ostao im je u amanet kao i frizerski set za pranje kose...

nećete me jebat za moje novce, želim da je sve savršeno!!!!! i bi tako, ali zato što smo stalno bile prisutne i za rever davale novčanice mimo cijene Doma

bok :)

pročitajte si sve ...slavenku drakulić...nevidljiva žena i druge priče
nebu vam bilo žal

a koliko nas prepoznaje ili zapravo Zna čitati? i opet ja, o ..razumjeti pročitano?

zar ne vidite da u svim ovim textovima, kaj bi trebalo, je zapravo apeliranje na Žene kaj bi trebale?
kćeri, sestre, snahe, unuke..

di se tu iko od autora obraća muškima?
kaj nema sinova, ponositih, stasitih?
nasljednika, zetova, nećaka..itd itd

ili ak i je u praksi da postoji sin, onda je Opet Njegova Žena "dužna" brinuti se i o svojim i o njegovim roditeljima?!

eboto, a i dokle više?
em imaš svoju obitelj, djecu
em imaš svoje roditelje
em imaš i njegove
e pa---oćemo malo mijenjati uobičajeno i onu spiku kaj je red i kak bi trebalo?

po drugoj strani primijetila sam da je masa vas u spiki...ne želim o tome pričati jer me To boli, ne želim otvarati rane

a kaj mislite od kuda sve te depresije, nesanice, previše premalo kila, svi ti panični napadi, sve te boleštine, svi ti tlakovi, štitnjače, rakovi..to ide jer se to i očekuje u nekim godinama?
ko veli?

kaj? ode se kod Šrinka zato da se veli... čujte ne bi ja sad vama pričala,
iako sam vas se jedva dočepala ili vas lepe novce plaćam

kak su cijeli život bili nepravedni prema meni, mene to boli, a ja se ne bi htela opet plakati i pitati da zakaj
i kaj?
on/ona šrinkica će reći- ma svakako,, bumo onda pričali o neuspjeloj vezi, braku, općem nezadovoljstvu
glavoboljama, pa onda možemo i na vrijeme kakvo je i jel bu snjiega ili kiše i jel bu zima jaka ili bu ono podnošljiva..?

i ok ovdje moguće ovaj blog i mjesto svakako Nije ispovjedaonica

ali jel kužite... ak prek dreka, mažete čokoladu, da je ispod opet mulj, i ta glazura čokolade zaudara

dakle da
Stvar Jest priznati
stvar jest povjeriti se
pa i dosaditi si
sebi, frendici, šrinku...ali da, Treba se suočiti i to izlajati i 50 puta
ili koliko već treba
a
da nas prestane boljeti , da nam prestanu suze ići, kada To spominjemo, kada se toga sjetimo, kada nam neko trigerira istu tu spiku, odtrgne krastu pa opet ide krv, ona nečista...

i nije stvar gajiti mržnju, ali je stvar priznati
da, to postoji
da, ja sam sjebana po ovom ili onom pitanju
i ne , nije moja krivica kaj sam sjebana, jer nisam to tražila, očekivala
ali je jednostavno - tako

Onda ide, razumijevanje da je tako
onda, ide stavka...da oni su takvi jer nisu znali, umjeli, glupi su, nisu razmišljali, i Oni su još gore tretirani i bla..
i Onda ide, izlječenje... da nama više nije teško
jer je tu prihvaćanje činjenice, fakta
i napominjem bez mržnje...al i normalno je da se tijekom tog procesa..samospoznaje Odmaknemo i te neke makar na pol godine nemremo videti očima, jer smo bijesni, jadni, zgaženi...saznanjem, spoznajom
i Zek Onda to spremamo u ladicu, saznanja, spoznaje i sa Time se Mirimo

al ne delamo se bedasti , niti se čudimo ko picek glisti da kaj mi je...kaj sam takva
zakaj sam takva

dakle molit ću lijepo..self help je ok
al treba na nekim stvarima poraditi...pa i onak kirurški ili x ray detektirati...

dakle sve je To povezano, sve To ima veze i Zato smo moguće birale neadekvatne partnere, i zato smo moguće propustile
neke druge šanse, samoostvariti se kroz profesiju ili kroz ovo ono,,,
sve to ima međusobnu povezanost

pa si razmislite i o tome
ak vam se opće da

ili se držimo one Tinove ...patimo, patimo u tišini, umrimo umrimo u samoći"

ili kaj se veli budimo tiho

ima se načina, nećeš
ima se metoda, nećeš
onda fkt prestani cendrati...

a ima i ona fora...
činiti dobro, jer se dobrim vraća
zna li netko koliko se čeka?

:)

i ako smo svjesni da Želimo biti dobri, pa daj da budemo dobri,
samo zato kaj je to ok, jer zaista je
i to nas čini humanima, i to nas čini plemenitima, i to nas čini zadovoljnima ak ne i fkt sretnima..
.jer To je u čovjekovoj prirodi
ak baš ne pati od narcisističkog ili psihopatskog poremećaja...

i neka antropologinja mislim ili ko već

well rekla je da je čovjek postao čovjek humano biće, ljud :)))
ne kada je otkrio vatru
ne kada je naučio loviti
već su našli ljudske ostatke..gdje je bila strgana bedrena kost, (najjača kost na ljudskom tijelu)
ali je ista zarasla i čovjek je doživio neke godine, ipak unatoč usprkos

dakle, neko je tu osobu morao čuvati, od zvijeri, neko je morao grijati pećinu, pustiti ga da leži, dostavljati hranu
dakle Brinuti se o njemu

e tada je nastao čovjek i ljudska svijest

ok Dona, pročitala sam tvoje komentare, ali ne kuži zakaj se ovdje ne bih mogla ventilirati? pa plaćam prostor za pisanje, a ako se nekome ne čita nek preskoći, kužiš?

cendram, plačem... nije bitno, ne cendrate vi ;)

daaaavno je Budha samoću proglasio neodrživom za ljude

u Kini je propisima određeno da se mladu brinu za starije, za obitelj, nema mrdanja i vrdanja

Buga..oj buga.ne pričam opće ni o tebi ni o calidi

pričam općenito kak to mi sve a tiče se nas, ponekad zbilja ofrlje radimo


ebote kužiš
kak osobno shvaćaš

a kaj te trigeriralo?

a i napokon pričam o ovoj temi starci briga budu li nas fermali ili idemo u zapećak?


ejjjj langsam a?
panapisala sam ti na tvom prvom blogu..kaj si mislim

rlx a? pls

i naravno da Imaš Pravo cendrati i niko ti ne treba ni ne bi trebao reći da bzvze cendraš, da ima ovoga, ima onoga
ak opće to tvoje i je cendranje, a mislim si da je ozbiljnija nevolja

dark night of the soul..:((
i to "smirivanje", emocija
je u biti isto sht
nekome ko je jadan, zbog ovog onog razloga brižno tobož objašnjavati da se.. ne treba tak osjećati jer eto nije ovo ili ono
ili bla

jer ti znaš valjda najbolje kak se osjećaš

kakav sad sa strane objašnjavanja

al kažem rlx , nema veze sa tobom, samo Moja rea kcija na komentare

i ja sad moram off

bye. čitamo se

e i da, danas je - noć muzeja


4free, odite zakaj ne :)))

i znaš kaj...sad si me malo stepla i evo opet čitam početak svoj i svoje komente...
pa plsi ti Opet pročitaj treći, četvrti i peti moj koment---gdje kažem da treba O tome pričati i 50 puta i biti dosdan i bla...
kak i gde si naišla na ideju, da ja velim...nemoj, i šuti?

ovona kraju? od svega! ti si pročitala/doživjela ovo sa Tinom, i o vo di sam rekla da iskra Možda nije mjesto?
also dakle pls, projiciraš , al nemoj pls..a?


offf