zmajić

Link

DOBRO JUTRO SVIMA...

AJMO RUKSAK NA LEĐA I
U RIT..

https://m.youtube.com/watch?v=FKCS0VhmyJA

Jednom kad sam bio mlad..

Ona je rekla...Dado mi nije doma!!
A ja..a di je mama?

https://m.youtube.com/watch?v=Rl5wuQn0KJk

Ako mi se neće, ja ne mogu, a opet ako hoću to i želim. I kad se neće, onda se može, jer se ne smije, a da se smije, onda ne bi bilo smiješno, već bi se sve moglo. Ne da bi se mogla, nego se mora, i još jednom reći da se sve hoće ono što se da, kada već neće ono što se mora. U tome je kvaka, da se mora kad se neće, jer nemoć nije moći, nego nemoći moć.

A moš da sve nije. Tako crno, govori i bijelo, i ono može biti crno, kad mora, to jest, kad je već sve crno, onda je i crno bijelo i bijelo crno. A da je sve stvar navike, govore i rečenice koje ne trpe zato nikakvu zločin niti kakav kaznu. A s voljom dolazi sve, pa čak i nevolja, i onda kad je vruće može biti hladno, i kad vjetar puše može biti ugodno. Samo treba volje i želje, i uz malo sreće, a sreća prati hrabre.



A gore ne može biti i da hoće dolje, jer se neće lako dati, pa se sve može lijepo sjesti i dogovoriti.

A moš i oko svega imati sumnja u moć volje i želja, od koje se hrani i život, a kad sve može doći na vidjelo, onda ništa nije nemoguće, i to iz nečega izlazi i plazi iz poda, i uvijek će biti, i nikad neće stati i kada je bilo nešto, vrelo, i usred ljeta i usred zime, ja vidim tužnoga mladića

Jer nikad ne reci nikad, samo doviđenja, ti ne plači, kad si to već rekao (a mogao si i bez toga), bez svega se može, ali bez toga Ne, ne bi bilo ni Da, to i ptice na grani znaju, i da se neće sve do nekog drugog puta, vidjeti sve to i stati, pa usput ponoviti i poći dalje.



I pošao sam.

D.

Link

Ljeto je glatko proklizalo

Kao jedrilica preko mora

I za sobom je ostavilo

Samo uspomene u jeseni.

Raspalo se na stotine komada

Koji, kada pogrešno složeni

Daju jasniju i ljepšu sliku,

Dorađenu maštom vremena.

Ljeto čeka na dnu mora,

Odmara se dok gleda

Kako jesen zemlju preuređuje.

I dok je borova iglica pala,

Nošena na hladnom vjetru,

Trepnuo sam, opet proživio ljeto.

D.

Link

Ajmo po starom..

Link

Pa ti idi po noći spašavat keru..

Link

Da..kad neko ima misli da si u
nekom bedu...
A ti nisi..
Samo tako vrijeme taj
čas..
Ono mjesec a na njemu
zelene ribe

Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,
koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovarala da pođemo na plažu
iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim i padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:" Jesam li ti rekao?!"
Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru,
i ti si bio ljubomoran.
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri
kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu
pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio.
Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama
Ali, ti se nisi vratio

Nepoznati autor..

Link

Danas ..ono kišni dan ..
I krenem ja tako obić prijatelje
iz djetinjstva. ..ono još malo živih..

Strašno....
Pa to su ljudi koji čekaju smrt...
Jozu sam vidio prije dvije godine..
U istim čizmama i ZNG odori..
A Mata tako prostači da sam mu reko..
ej baja aj ne laj tolko...
Mislim nisam neki vjernik ali
ne psujem..
Dečki koji su slušali rock..
Ono peru cajke na radiu..
Ta sad se neš kontam...
Bolje da sam uzeo ambrelu
i sio ispod kruške...

Link

Ono bi i ja imo ovdi štokod kazti...
Al ta mante..ovdi se neki čist sprdaju...
sami o sebi..
Mogo b' ja kazti štogod i o vama ko gradskim
varošanima..
Al ne vredi..
A štaš...
Teško je kad iz opanaka obuješ
cipele..
I cugom odcugaš u ko veliki grad..
Ma kazo b' ja još kojesvašta..
al ne vredi..

Link

U vrijeme ispod duge
Obećali smo si zavjet
U vrijeme daleko sretno
Voljeli smo sve naše

Prođe pored duge vitez
Izrade žena radoznalo pogleda
Reče o viteže kako si lijep
Izblijedi odmah šarena duga
Opet posta vrijeme i laž

Link

Život je poput priče
nije važno koliko je dug
već koliko je dobar
Ono što je prošlo
više ne postoji
Ono što će biti
nije još došlo

Link

uhvati me noćas
zakašnjelim
vremenom,
isprati
zaljubljenim mjesecom,
otari suze
svilenom maramom,
osmjehom
pečat zasladi plamenom,
jer sutra već
bit će kasno možda,
rijeka teči će
zamućena u kraj
bez kraja,
tamo gdje more
pobjeđuje vale,
pogledi nestat
će u novim snjegovima,
kiša
isprat će trag u beskraju,
vino
prelit će čašu s otiskom mojih usana,
svjetina pričat će
nastavak nedovršenog,
sat kucati tišinom kasne jeseni,
a žlica s okusom žući,
ostavljena
na brijegu gradske četvrti, taknuti će
srce kamenih bridova…..

D.

Link

za zivota cu misliti da mi te je Bog poslao da vidi znam li ljubav prihvatiti

znam li hodati po usijanom asfaltu i pritom bol ne osetiti

i da sam tog dana odlucio nebeski cibzar povuci ispala bi ti iz dzepa zelja i skrivenih snova

putovati snovima usamljene duse znala si i znas,taksi kroz centar duse bio je besplatan ko sme proci njime

sudar je neminovan,bice ga i bio je,savrseno ziva i sve tvoje kile mesa i kostiju prosulo se po snu,jutarnjem…

iz tebe je duh lepticab pronasao put

nije lutao,zamaglio mi je oci i poveo me bez mene u mene

nisam znao niti cu ikada saznati kako sada znam da znam

volos me,voleti,iz smrti sna i radjanje jave

mozda obratno

meka postelja,radni dan i ukraseno nebo tvojim suzama sto zajedno nismo jer sam oci otvorio

gde je puklo staklo

gde je ogledalo pocrnelo ,gde je sunce reklo da je dosta i da treba da platimo poslednje pice

i nabadamo ulicu kuce u kojoj nas svi znaju

mesec je kriv

noc je kriva

sudija je zadremao i ja sam sam sebi sud sada

drveni cekic razbija sto

a ti kao moja ljubavna robija postajesh deo mene

ne traj,trajesh,ne uzmi,uzimash me,ne placaj,kupljen sam,ne osvajaj,tvoj sam….

giljotina sece san na dva dela,mokra ledja i mesto skriveno od ostalih,ti si tu,a ja zelim izaci na vetar

na oluju stvarnosti…

povredice me i necu nishta osetiti jer si pocela plivati venama…trnem

uzmi san ubij san,uzmi mene i ubij me,nezno

da se opet rodim i pustim zadnji i prvi dasak izmedju usana na tvoje grudi…

stisni i razori zle sile razdvojenosti,nek sve sagori u plamenu posedovanja,ljubavi i strasti

shtit odlozi,mach u korice

i bori se,sad ili nikad vishe

uzmi me…

iseci jastuk na sto delova

nek perje skupi neko drugi

chupaj

nek zauvek san postane chulan

ljube me i ne daj da uvenem,jer,mirisacu i ja jednom

bash tebi

tvojoj sobi

tvom telu

tvom radjanju i tvom umiranju

pesma cu ti biti,sholja,prozor

samo me voli,san neka ode,ti stani i ispuni rupu kroz koju cu nestati ako…nekad i nikad

nestanem,ako ikad…s tobom cu…

S.A.

Link

Opet kasne sati mog vremena, ja cekam taj lazni cin drame.
Ne treba mi promjena, jer ne trazim bolje, vec samo svoje.
Sve je to k’o pjesma, sto je sa mnom rodjena.
Ne patim jer prodjoh noci takve, manje volim jer sam volio,
kao da sam neku srecu prebolio…

Drugi covjek hoda mojim nogama, ali zivi zauvijek ono sto nisam kupio,
ta sreca ostaje i kad prodje, kad zima u moje srce dodje.
Puci sada nece jer puklo je davno, sta je zivot, a sta ljubav stvarno?



Leti ptica srece, ja sam na mjestu starom, cekam da se vratimo u nasu ulicu.
Tamo dovodim sve drago sto nadjoh na putu, jer sve spajam, pjesma me nauci da se ni od cega ne odvajam.
Nasi mostovi su predugi, ja preletjecu ih na toj ptici, kad sve prodje.

Drugi sam covjek, al’ srce staro nosim, duboko je…
Samo prosim da vidim srce isto.


Ch..