zmajić

Link

Link

Link

Ima li kraja mojoj znatiželji?

Duh je miran, nadasve nemiran

kada god poželi,

srce se smije, veliko je,

u oku suza i sjaj,

isprepliću se kao kakvi prsti,

i nema kraja mojoj znatiželji

sada znam,

hvala Mjesecu što je velik i

Suncu što se sjaji, grije,

Majko Zemljo, hvala!

T.

Link

Ljubav boli....
I kad ne bode?

Link

Kada bih samo mogao prirodi se vratiti,

sa hrastom pričati,

na boru se klatiti,

uz potok šetati,

patke plašiti,

djetelinu bos poljima mlatiti,

jutrima rosom se ovlažiti

snagom vjetra se osnažiti.



Jednom, kada bih mogao ponovno

njen miris uhvatiti,

nanovo se obratiti,

kao nekada od jasena fiondru praviti,

za grdeline zamku postaviti.



Kada mogao bih još jednom

na livadi kapetana Beštije sa ekipom slaviti,

na Kalardovo na ciple mrežu baciti,

sa prijateljima pod svijećom sipe loviti,

sa Otoka cvijeća na sveti Marko roniti,

i sa Marom u plićaku se boriti.



Kada bih sve to jednom mogao

ponovno vratiti,

civilizaciju napustiti,

sebe shvatiti,

mogao bi i od sreće

pobenaviti.

M.M

Link

Pa stvarno?
Aj da je bosanka..ličanka..!!
A ono turopoljka..
Nabila se u rano jutro na džuboks..
Nemožeš ni kavu na miru popit..
Kvartovski krelci isplazili jezik do
poda...
A ona izbacila guzu-široku..
A ima i balune velike...
Aj sad mislio sam ..
Nekakva konobarica pa joj došlo
od sinoć...
I koji klinac se baš od toliko slinavaca
nakači se na mene..
I bla bla..mislim imam i ja dar govora
...kad mi se da..
Kad ono ona fakultetski obrazovana..
I što joj bi da sama sa sobom pleše..pjeva..
Neki kreten je ostavio..
Pitao sam je kakva ti je ovo glazba...
On je to slušao..

Kako prvi dojam ..može sjebat...

Link

I jedna štukica...! !! :))))

Link

Kao srednjoškolac povremeno sam radio s jadnim
dobrim majstorom vodoinstalaterom...
Majstor me naučio poslu...
I jos jednu važnu stvar-da ne pričam bez razloga
i da slušam druge što govore ..
Uzrečica mu je bila-tko mlati praznu slamu i puno
govori od njega kruva nema. ..

Link

Baš se nešto glupo razbribrigam..
Gm..kako mene moji susjsdi vole..kao..
Kad im treba neš pomoći...
Jel danas sam kuvo Miji čobanac..
Ko imendan mu..
Sad ih gledam..
Da nije bilo ovog glupog rata ..
Iz svojih opanaka izišli ne bi..
Ma bodri su to ljudi..
Samo što su iz cipela zaboravili
svoje opanke..
Poanta...
Nemrem ovdi više biti..
Zagrebe vraćam se k sebi..

Link

Htio sam joj nešto krasno napisati!!!!
Nisam imao gdje..
Mislim imao sam..
Htio sam ovdje..
Ne na br.moba..
Ja te žene neću nikad..
SKUŽIT..

Link

I tako ..
Došo moj komšo..
Tamo iz -kod nas u Njemačku..
I ono ispeko janje..
Pozvao nas pajdaše na kirvaj-svoj..
I opleti cijelo veče po harmonici..
Ovu je pustio bar 50 puta..
A štaš on još živi u 80-ima...
I tako ja sam napustio feštu..
Jer su mi počeli ići na onu stvar..
Pola njih u 80-ima nisu ni kupaonicu
imali..
Mislim tamo kod nas u Njemačku se
radi..
Poso -kuća-poso..
Pa ljudi imaju-dvije tri kuće u slavoniji..
Naravno i mercedes!!
Imaju i djecu-švabe..
I onu-kako je vama ovdje dobro..
Stvarno kako su ti bauštelci -tamo
kod nas u Njemačku pametni!!

Link

Baš me kopka kak će biti...
Bivša ljubavnica..
Pa smo malo skupa živjeli..
I sad kuma..

Link

Prije pedesetak godina(aaajmee)

ide cigo ulicom i vodi medvjeda,

i medo pleše kako cigo svira,

okolo i roditelji i djeca,

cigo dobije neku pinku

i kaže hvala.

A vidi sad koja smo hrpa budala.

Sad nam sviraju domaća gospoda,

mi plešemo, a oni nam siću udjele,

koliko im se prohtije i koliko žele.

I još ti kaže – ja sam na vlasti,

ne može bit’ dobro i meni i tebi,

ti si stoka sitnog zuba

a ja nisam cigo – odjebi.

D.N.

Link

Bilo je dobro.
Bilo je mnogo dobro
s tobom graditi
nevidljivi grad
i ulicama
nadjevati imena
nekih velikana,
što od ljubavi
umirali su.

Tvoja maštovitija
od mojih, uvijek.

Ispijati kavu
na Uglu zanosa,
gdje susreće se
s tvojim moj.
Otići do rijeke,
kojoj zaboravih ime,
ali ne i riječi,
koje spustio si
na usne moje.

Tek treći dan.
Nagovorih te.

Bilo je lijepo,
uzvišeno i sveto
koračati s tobom;
rukom u ruci,
parkom do klupe,
po lišću što šušti.
Kroz jesenje boje…
Premda ni jesen
bila nije.

I nju smo
izmislili čak.

Al’ ništa krivo nije bilo.
Svaka je riječ
bila prava.
U pravom trenutku
rečena onako
kako trebalo je;
da čarolija ne nestane
i san ne prestane.
Buditi se htjeli nismo.

Jer smo znali,
od početka,
da samo smo san…

S.