zmajić

Link

Razmisljam o zivotu cesto
zasto bas ovo vrijeme, mjesto,
zasto bas covjek, a ne pas
ko to bira put umjesto nas?

Neki kazu da je Bog svijet stvorio
da se Isus Hrist za ljude izborio,
da svako ima neki cilj svoj
pa valjda tako i ovaj zivot moj?

Darvin rece majmuni su nam preci
da tako pricamo svojoj djeci,
evolurilali su kroz vrijeme
da li nam oni stvorise probleme?

Jedni vjeruju u veliki prasak
da “to” stvori zivot u casak,
nastali smo iz pepela i prasine
da li mozda u tome ima istine?

Link

Još nisam naučio

jahati više na gitari
manje na novcu
prisjetiti se svaki dan djetinjstva
ili ismijati glupu mladost
napisati pjesmu o tome

Još nisam naučio
vremena su uvijek ponovo teška
i kada nitko ne pamti bolja
ljudi ko ljudi sve više se množe oni
koji bi te skinuli do gola
i kožu



Još nisam naučio
Namjesto sa ženama
koje se uvijek ugnjezde kao kvočke
da liježem sa svojom odabranicom od čiste svjetlosti
zamišljati sunčanu loptu u mraku i snovima
kada bih se ponovo rodio

Još nisam naučio
kako sva vremena stanu u naprstak
da nitko neće pamtiti ovo a niti ono
da ulice uvijek skončaju na dnu mora
a lica ulica ispod dna ostaju ,

Još nisam naučio
o ništavnosti imena
što ih smislili ustvari bezimeni
jer nitko neće pamtiti
sve gluposti izrečenih umnosti,
i sva čojstva putem ubojstva
beskorisne hrabrosti uplitanja

Još nisam naučio
da jedino stabla znaju tko sam
kada ulazim u šumu
da me jedino voda prepoznaje
jer sam plivao tu i jučer
Sunce i Zemlja bezimeni roditelji

Još nisam naučio

L.

Link

NI CRN NI BIJEL neodređen, hoda korakom teškim, zagledan u žvaku zaljepljenu za asfalt, po njemu kiša igra kapima nalik tuzi, a on, možda čovjek, možda kažem jer dostojanstvo izgubio u raljama moćnika, nije posve crn, bjelinom u obrisima samo, zamišljen lik, mislima na dom i novorođenče, u duši, roj pitanja, odgovori raspršili se u oblacima nepravde i iskaču onda kad ne bi smjeli, kuda ići, kome povjeriti teret prokletstva umjesto osmijeha blagodati, ostaje i dalje vani ruku podignuti ne može, a vrata zalokotana, gdje pronaći luku spasa, hoće li…

T.S.

Link

Livadom se prosu žut maslačak
i dušu mi obuzme milina;
tijelom zastruji nježna toplina
tom divljemu cvijetku divi se svak.

Pored prašnjava puta procvjeta
na proplancima ljepotu širi;
gdjegod pogledam iz trave viri
uveseljava me cijelog ljeta.

A kad nesta cvijet, spreman je za let
i bijela pamučasta loptica
već čeka vjetar da krene u svijet.

Lebdi padobran k’o lastavica
odnosi buket želja za planet
i postade mala čarobnica.

S.

Link

Oprostite, u Vaš foto uđoh slučajno
kažiprst je okinuo sasvim iznenada;
ipak ste Vi iz nekog velikog grada,
a ja sam još jedno biće beznačajno.

Vas krase brokat i lepršava svila
kao slap kosa Vam pada u loknama;
moja na ramenima visi u kečkama
s kojima se umorna ruka bavila.

Vaše lakirane gospodske cipelice
uporno i sitno gaze poput balerine;
oči Vam katkada sijevnu od miline
dok meni klepeću drvene nanulice.

Najbolje bi bilo da izrežete moj lik
i za uspomenu sačuvate svoju sliku;
ne morate tražiti neku posebnu izliku,
jer znam da kvarim Vaš krajolik.

S .

Link

Dani kao vlakovi

prolaze životom.

Neki se vuku

kao da nikad

do odredišta

neće stići.

Drugi prozuje

tako brzo da se pitaš

jesu li uopće bili.



U nekima od njih

vozimo se s ljudima

koji nam znače,

a u nekima samotno

putujemo kroz stanice

vremenskog tijeka,

promatrajući okolinu.



Vlakovođa nas vodi

sigurnom rukom

tračnicama sudbine,

uz pomoć konduktera

što provjeravaju

kome je u kom vlaku mjesto.

P.S.

Link


Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi
da ljudski zivot kao svijeca izgori
i svaciji jednako nestane i svrsi
u IME na kamenoj ploci na kraju se pretvori.

Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam
pred oci naviru lica mnoga… draga…
Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga
Da li im je laka zemlja, sapatom se pitam?

Sapat mi srce kao ostri noz probode;
Seobe naroda svatko na svoj nacin vidi.
Mnostvo sto ispod tudjih obzorja spava

‘Trbuhom za kruhom’ je islo, snovima opijenih glava…
Nikad se nisu vratili na staze sto u zavicaj vode.
Srce mi drhti, te grobove gledajuci, i kao da se stidi…

R .

Link

Pisanje je hladna voda.
Premalo i ulijeniš se,
previše i oboliš.

Lako dok su do koljena
plitke misli
plitkih ljudi.

Pokraj plaže mirnog mora.
Topli pijesak.
Ljetna zora.

Skupi hrabrosti

Uroni rukom, digni jedra.
Prvom plimom
i jakog vjetra.

U daljine. Možda,
ili proslaviš se,
ili se utopiš.

Samo zapamti.

Povijest pobjednike okiti.
Mnoštvo
mnoštvo
utopljenih,

zaboravi.

K.

Link


Ako je otvoreno nije zatvoreno..
Ako je zatvoreno nije otvoreno..

Link


Teško je..
Iako mi je netko nekad rekao da je ljubav dragocijena, ne smiljena, nježna i ne boli.
Teško je…
Život je težak i na početku nje i na samome kraju…
Teško je…
Dati sebe, a biti prisiljen istrgnut se iz pogrešnih ruku.
Teško je…
I zato ne, nemoj me pitati volim li te?
I ne, neću te slagati kad ti kažem da te više ne volim.
Teško je…
Ne mogu ponovno voljeti, ne mogu ni zavoljeti novog tebe.
I ne, ne fališ mi tek ponekad u hladnim noćima usfališ da bih se sklupčala uz tebe.
Teško je…
Nedostajem sama sebi, nedostaje mi moj život koji sam imala s tobom, nedostaju mi naši zajednički trenutci, nedostaje mi da brinem o nekom i ponekad da netko brine za mene.
Nedostaje mi naš život koji smo imali, nedostaju mi naša maštanja i neostvareni snovi, nedostaje mi onaj osjećaj da sam živa, da postojim.
Teško je…
I ne nedostaješ ti nego ono proživljeno s tobom.
Teško je…
Žena u ogledalu u koju gledam nisam ja.
Ova kosa, šminka, nakit, odjeća to nisam ja.
Ja sam drska, namrštena ponekad presretna ponekad pretužna ona koja nema sredinu, razbarušene kose i iskričavih očiju koja trči u tvoj zagrljaj.
Ja sam ona koja ne dopušta pogreške, čita između redaka, zaključuje krivo, žustra u svađi, a grlim najjače.
Teško je…
Nema me, danima, mjesecima evo će već godina.
Bijeg od sebe same ne pomaže, toliko sam ti blizu nadomak, ali ruku mi ne pružaš.
Vjerujem, ali vjera blijedi.
Teško je…
Želim ponovno živjeti urlam kroz tišinu.
Dišem, a ne dišem.
Plačem, a suza više nemam.
Teško je…
Ponekad živjeti u paklu i prije kraja.
Teško je…

M.

Link

Bio si snažan narode mili,

Za slobodom si vapio uz lavlju riku.

Kad gledam te danas srce mi cvili,

Vidim pred sobom istu onu sliku.



Jaglaci zgaženi uz puteljak leže,

Da čujem ih bolje, bliže moram doći.

U pomoć zovu sve teže i teže,

Ne sluša ih nitko u okrilju noći.



Sramna i prokleta tamo!

Svitanje zore i novo doba slutim.

Mučnina i jad ostat će samo,

U sjećanju mojem i cvjetovima žutim.

S.

Link

Brate moj
Što su ti krila?
Tako mlohava
Što su ti oči?
Tako pospane
Što ti je glava?
Tako pognuta
Prolaze li svi?
Pored tebe
Ne priznaju li?
Da ih boli
Ne brini brate
Ja sam spreman
Priznati da me boli
Tebi dati krila
Sebi dati suze
Obojici slobodu

K.

Link


Lažni grad
Pun lažnih ljudi
Lažni grad
Pun seljačina

A sve se ruši na mene

Samo što ja nisam tamo
Ali ja nisam tu,
ja sam na drugom mjestu
Tamo gdje vide me i smiju se

U životu sam samo tražio
Ono što se pokralo
U životu sam samo išao
za onim sto je istinito
u zivotu sam se našao tamo
gdje nisam nikad bio..

Link


Koliko može izdržati čovjek

živjeti po principima

i Božjim zapovijedima

u svijetu koji nastoji

srušiti sve principe

i ne priznaje zapovijedi?!

Koliko može njegovo srce

voljeti beskrajno svijet i ljude,

opirući se tami i zlu,

što pokušavaju obezvrijediti

ljubav i nastojanje?!

Koliko snage je dovoljno

da se čovjek izbori

protiv svih nedaća i kušnji,

da ostane na putu dobra?!

Ima li među nama onih

dovoljno snažnih i hrabrih

da ne pokleknu ni onda

kad shvate da je njihova bol

cijena nečije sreće?!

Ima li netko dovoljno uporan

da svoje molitve prinosi Bogu

i za one koji ne žele vidjeti

njihovu ruku ljubavi

u vlastitom životu,

koji neće reći da im je On dao

sve ono dobro što proživljavaju,

nego da je to dar života?!

Pa dobro, svodi se na isto,

jer On je Život, Istina i Put.

Ponekad trnovit i dugačak,

bolan i zahtjevan,

ali kad vidiš osmijeh na licu

onih koje iskreno voliš,

koliko god bilo žalosno

što ne možeš biti dio te sreće,

ipak shvatiš da vrijedi.

Da se isplati uzeti križ

na svoja ponekad slaba ramena,

pa uz Božju pomoć ostati vjeran

njegovim zapovijedima

i principima života

kojima se oduvijek vodiš.

Uostalom, čovjek bez principa

samo je trska na vjetru,

što je život okreće

malo ovamo, malo onamo.

Tko je, što je, čemu služi,

izgubi sve to iz vida,

a onda je uistinu teško

izdržati zdrave glave

i čistog srca

na uskoj stazi što vodi

one uporne pravo

u ruke Vječnog Oca

P.S.

Link


Dođi i uzmi.

Ne pitaj ništa.

Ne moli ništa.

Sanjam prozirne ptice

i šuštanje snega.

Na prašnom tavanu

spava strašna slutnja.

Lutka ima kosu

meku kao svila.

Snovi me progone

ko ranjenu zver;

neimanje ječi

u meni ko reka.

Ničija si.

Ničija.

Dođi i uzmi.

Ne pitaj ništa,

ne moli ništa,

budi šumski požar.

N.M.