HIPOKRIZIJA

lijepo je imati ljude koji ti žele pomoći! čak ako to i ne mogu ili ne učine. eto, ne jednom mi se dogodilo da moja četiri bivša (u zadnje tri godine) žele mi pomoći! bilo da sam direkno molila za neku pomoć (kao npr danas za broj moba za šlep mog auta) ili su oni sami skužili, čuli, vidjeli...pa se ponudili? uglavnom ostanem dobra sa svojim bivšima...a s vremenom se toga nakupi...ali ovi dečki zadnjih nekoliko godina su fakat ok. valjda zato kaj sam i ja ok? no, u konačnici unatoč njihovoj želji i volji, stvari i probleme uglavnom rješavam sama! pa sam tako i danas sjela u neispravan auto i otišla sa zapadnog dijela grada 25 km do svog mehaničara. istina bok, auto je definitivno crko u sesvetama....ali bje to nadomak! ponekad me fakat anđeli čuvaju? ili naprosto imam muda a sreća prati hrabre? kakogod, čovjeku poraste perje kad nešto uspije učinit dobro.a to me mučilo već pet dana. čak sam si i apaurinčekk popila. uviijek sam bila borac u životu...i za mene nema neriješnih stvari? ako ništa prerežem gordijski čvor i tako riješim. ovaj gordijski će me koštat bojim se i više od tisuće? moj auto mi još uvijek znači moju slobodu!

važna zabilježba danas..pet dana već stoji blog na naslovnici! nečuveno! ha ha...nisam vidjela anonsu za umrli blog?
a netko ga treba proglasit umrlim? ili obavit oživljavanje? ha ha kaj tak teško ide usta na usta na dejting sajtu? očito! svi bi nekaj, a u stvari ne bi ništ! tako je lakše...lagano umiranje! primjeren tekst još primjerenijem sajtu, državi, planetu...

Lagano umire onaj …

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi
zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj
koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj
koji se pretvara u roba navika,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj
koji ne mijenja svoj život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta…



Pablo Neruda

OMNIBUS
muškarci su zame dno hranidbenog lanca. no, začudno je to da poradi takvih likova veći dio svog života provedeš upravo u potrazi za dotičnima i po mogućnosti čak i za....suživotom? danima sam odgađala uključivanje grijanja jer sam se nekako zaledila pa mi pasalo i tih 18 u stanu? danas sam konačno upalila grijanje al ne znači da sam se otkravila? osim možda samo za pisanje? često sam vani, puno sam vani...u prometu, na ulici, s ljudima. uglavnom promatram, bilježimi procesuiram...u glavi! malo je teže kad sav taj kozmos moraš pretočit u par suvislih rečenica. i to u 15 minuta pijenja popodnevne kave? gade mi se (sve više jer ih sve više srećem) muškarci, uglavnom moji vršnjaci (cca 55-65 godina) koji sveudilj oblijeću oko tih mladih žena trgovkinja. ružno ih je vidjet i čut kako sline? a žene naprosto rade svoj posao i nastoje bit ljubazne! nekima i je to sav njihov svijet (očijukanje) al su ipak manjina! sve to mi ne promiče, pače...ponekad i uživam u tim bizarnostima! dođe mi da priđem takvom nekom djedici i upitam ga onak uz naivni smješak: jel ti uopće još kaj možeš il svršavaš na tim curkama...verbalno? nije mi povod ovog zapisa bilo to, al svjedočila sam toliko puta kad neki dedek (čak i za mene prestar od cca 65 godina) ostavlja brojeve mobitela, pročitane knjige, pjesme etc. ovih dana sam trebala popit kavu s jednim profačem sa faksa! al neću, iako on još to ne zna? metar i žilet, sa puno preseravanja o sebi i muškog ega koji kak reče, ima posla samo s mlađima (cca 40 let a njemu je 55)? pa sam mu rekla, što ću ti ja? pa ja sam starija od tebe? muškarci problematična ega i puni kompleksa trebaju mlađe cure koje će u njima gledat boga (normlno, on ima i svoju firmu od koje može barit...ups...živjet etc). a i neki drugi dječaci koje sretoh ovih dana jako su me podsjetili da fakat s muškima treba hranit...kitove! jer krilovi su najbolje što muškarci mogu bit? i u poslovnom smislu volim mlade golobrade dečke koji bi pametovali? što im ja mogu kad su prije no što su postali to što sada jesu bili...dostavljači, vozači, prodavači...i odjednom mi postaali kolege, šefovi, direktori? ja im neću skidat poslovni junf jer sam ovih dana naročito...prestara. i sebi i drugima! kao da sam negdje drugdje? a uzela bih godišnji i od sebe što uopće ne znači da nisam zadovoljna sobom. pače, zadovoljna i zadovoljena. no jebač mi ne treba. treba mi muškarac kojeg nema! i znate kaj je treći dio ovog mog omnibusa (oliti trilogije)? to kaj mi je već muka od mene same? jer, deja vu efekt je postao moja svakodnvnica. jedino još da otvorim svoju kladionicu pa da se kladim? toliko pogađam ljude, situacije, reakcije da mi to više nije nit smiješno nit tragično. naprosto mi dođe da se upucam od predvidivosti? sebe još uvijek tu i tamo mogu iznenadit? znate čim? time da vjerujem da čovjek može biti isti kao...čovjek, a ne toliko drugačiji? o fejsu neću (slikom na sliku ja to zovem), no gušt mi je ovo napisat i očekivat efekt od tog?

c/p by my face na današnji dan 2015.g.

ili pita od.....red tijesta, red file...i tako sve dok ne potrošiš? htjela sam s tobom popit piće nakon kazališta? htjela sam se probudit jutrom u tvom zagrljaju. htjela sam stići do tebe prije no što zaspeš iscrpljen gripom, makar i nekom porukm! oh, toliko toga sam htjela, čak i smjela! a nisam. osim natočila bambus, sjetila se na svoje siste koje sam poslala tijekom dana i uglavnom bespotrebnih 2,5 sata predstave. a moglo je to i upola kraće? čovjek je sve više prikraćen. za sve, pa i sebe. rekoh danas, jednom kad ostarimo neće nas više biti. al, nema nas niti danas. osim u otaljavanju, znam da i ti u prikrajku svoga doma nešto petljaš. svi mi petljamo. skoro ko i ta savijača...red tijesta, red file. pitam se koliko je vas? netko mi reče ovih dana da sam razmažena? pa jesam! imala sam čovjeka koji je neke moje želje ispunjavao posve. one druge nije uopće. opet dolazimo do reda tijesta i reda file. to valjda i održava nas na životu. tko bi samo tijesto? ili samu filu? to ipak nije savijača! i tako, baš je dobro da dolaze neki sitni sati. i noćas sam legla u pol dva al ne zaspah prije 4! prebučno je bilo. i nije bilo tvog ramena, one čežnje da prislonim glavu i kažem: tu si? a ti samo odgovoriš: jesam! dok ovo napisah, zatitrao mi osmjeh u kutu usana. prvi i pol bambus je pri kraju. čak nisam uspjela niti piće popit nakon gavele. utrčali smo u neki hamby shop u franopanaskoj. tamo se jede, nema smisla da mi koji bi samo pili zauzimamo mjesst ljudima koji bi jeli. možda bih i ja jela, ali ne u dotičnom društvu. i onda smo potegnuli pješke do obrtničkog doma. zatvoreno, pa press klub, zatvoreno! e onda sam ja zatvorila butigu, odbila prijevoz i otišla busom! jebeš subotu. takvu barem. rezolutna sam.. jesam. neki kažu razmažena, neki rezolutna...ja samo znam da dugo već nemam pertnera. ili pratioca bar? zar je to tako teško? a jest,, očito! i da, opet sam naučila da ne možemo silovat emocije, da nam se netko svidi? naprossto nam se svidi. ili pak ne! s ovima sa nek ne treba trošit nikako vrijeme, čak niti pod razno! bez obzira što oni drugi nikad neće niti doći. nema kompromisa. barem ne kod ove cure!

p.s. evo još jedan link sinoćnje mjuze. jedino kaj mi malo slova viška pa umjesto funk treba stajati fak!
"Do You Wanna Funk

Link

nije me bilo i mjesec dana! nekako mi se ne sviđa taj novi prostor, a i neki novi ljudi. poseljačila se udruga kao i zagreb. i što sad? ne ići i posve to bataliti ili ipak s vremena na vrijeme otić. pa se dobro provest, ko sinoć npr. bili su jedni krasni ljudi, dugo ih ne bje....s njima sam uvijek voljela plesati (ččitaj: ludovati) na neke pomalo otkačene stvari iz nekog doba! a bio je i jedan znanac, fejs frend. kad me on zavrti podijem stane ti dah. a i meni, koja ostanem bez daha! prekrasno pleše. a i moja frendica i on su krasan par. ovih dana samo spajam ljude...ha ha. kad već ne mogu spojit sebe sa sobom? al nije da nisam dobila i pusu...to valjda što sam ...primus inter pares? moram priznat da sam se ipak malo strgala. dugo već ne sjećam se takvog osjećaja subotom ujutro...jedva se vučem po hiži. pri kavi! a večeras treba i do gavele. neka, prošlii vikend sam tri dana bila doma,ovaj je red da malo zaružim. sve u svemu stanje redovno. malo ću pustit sinoćnju čagicu!

Link
Link
Link

a bome atmosfera je bila užarena...užarilo se nas par...skoro ko kod mike-a!

kažu s godinama sve ti je manje važno što činiš i kako već ti gotovo jedino postane važno možeš li se ujutro redovno posrat? hm...nije u pitanju omalovažavanje već krucijalno pitanje života! ja sam npr jutros konsstatirala kako sam od oca naslijedila sklonost dobrom pražnjenju crijeva. a čitam neki dan o sranju kakvo ono mora biti? pa kaže da smo sretni mi koji se lijepo poseremo s kobasicom koja je kompaktna. niti pretvrda niti premekana, onak...da samo klizi! sve drugo je muka u životu. i tako, prilično zanimljivm članak. pa sam pomislila kako nas u stvari naši roditelji zeznu. ostave nam neku manu ili neku vrlinu pa onda odu. a to nam utisnu dok smo živi a onda njih više nema da ih pitaš...a zašto, a kako? oni su jednostavno reproducirali sebe, ali to nisu oni. a nisi niti ti autohtoni ti jer si satkan od njihovih gena. i tko zna koliko u povijest sežu dotični. većina će se ipak sablaznit nad ovim postom ali po meni je on posve prirodan izraz dvojbi...tko smo i kao takvi, kamo idemo. iako znamo krajnje oderdište, zanima naj još ovaj ostatak puta...spoticanja, padanja, dizanja. a sve zahvaljujući tome kaj je tamo neki spermić pogodio neko jajašce! kako je čovjek u stvari smiješan svat? tako pretenciozan u svom jastvu koje u biti uopće uglavnom nije on. jer u sebi krije nebrojene mogućnosti štance koju samo treba otkriti i primijeniti. pa onda biti štošta. nažalosst, većina uglavnom ne istražuje svoja govna u jutarnjoj seansi i vjerojatno niti ne zna od kojeg roda im je to dano? a većina od tih štanci koje su na raspolaganju uporabi samo pokoju, ostaje ostaju zauvijek nepoznanica? razmišljam od koga (koje čukunicebabe ili čukundede) sam npr naslijedila sklonost ka ljubavi? ili npr sklonost ka promišljanju, koju ipak pripisujem očevim genima nego li majčinim! pa ipak, osim malo sranja, uglavnom ne znamo tko smo! eto ja i u šezdesetim razbijam glavu o tome? a jedva da mi je kaj i ostalo od spoznavanja mene? to je možda jedina knjiga koju sam do kraja prošitala ali ne baš i shvatila! ipak je to priča iz prve ruke koju ispričaš i nema ponavljanja, nema natrag...nema čak niti tragova u pijesku, jer djeca su ipak nešto drugo (lijepo to kaže h đubran tko su djeca i roditelji u svojoj poredbi luka i strijele)!

obožavam meiju i njezino trkeljanje! tko je ne zna skupo bi je platio. a ljudi nikako da shvate da ljudi ne pišu radi dobivanja besplatnih njihovih savjeta već zato što imaju potrebu pisati...za sebe, o sebi! i kad čovjek čita meiju rekao bi jadna žena, žrtva maltretiranja na blogu! a u stvari ona je ljude prijavljivala policiji zbog pisanja na blogu (kluni), mene prijavila i banirala tako da su me trajno obrisali sa iskrice samo zato što sam ja na njezinu prijetnju da će objaviti moje ime i prezime, ja njezino objavila! big deal! ne volim kad ljudi glumatarju, i npr kao ona sebi uzimaju za pravo da traže privatan broj moba i zovu, pa ti onda još dijele lekcije kako da živiš jer po njima ne živiš po njihovom dobro! neki ljudi nikako da shvate da ima nas koji naprosto živimo svoj život po svome i da ne dijelimo drugima savjete kak da žive. ovdje naprossto iznosimo svoja iskusstva i glasno razmišljamo. na koncu tome i služi blog.

izvrstan engleski film, izvrsna muzika, kamera...pravi europski film! o sadržaju neću, jedna tragična velika ljubav...kako to već biva u životu, post festum shvatimo kako smo pogriješili! anyway, preporučam!

iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak sam...pain in the ass! normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš akko ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? imam dva zahoda pa je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućima...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM!

a nekako sam odlučila proširit ovaj tekst sa tekstom koji sam objavila na fejsu...(malo se ponavljam, al zapis sa iskrice poslužio je kao kostur za ovaj drugi, na fejsu)

dijelim ovo i danas, jer što rekoh ne porekoh...više nisam član grupe ateisti i agnostici...pomalo napuštam sva ta sranja zvana "društvenog angažmana" nas šačice ljudi dok ostali bleje! nije važno jesu li to koncerti h. bešlića ili neka druga "važna" događanja u metropoli. dotična se poseljačila da bi joj pozavidio...oblomov i njegove mrtve duše ili koji god ruski romantičar! ili možda "naša" a u stvari nušićeva gospođa ministarka. anyway, živjela sekularna država pa makar se prostirala od moje jedne sobe do druge. tu mogu prosvjedovat do mile volje...kako protiv tako i za! možda je mom cinizmu (zar opet) pridonio jedan dobar film kooji sam upravo odgledala i nekako se zapitah: iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak, da li sam...pain in the ass?normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš akko ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? imam dva zahoda pa je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućima...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM! PM je ipak bolji kraj od...riti, kamo me opet poslao jedan drugi bivši! mi vodenjaci smo stvarno besmrtni...ostanemo dobri sa svima i svakime i onda se čudimo kaj nas tolko trnja boli, jer su nam svi ostali u ili pri... riti. ili tu negdje? pitat ćete se kak je ovaj dio teksta prispodobiv onom drugom, crkvenom? za mene jest, jer je sve to trn u riti koji smeta i nikako da ih se riješim. osim da čupam...jedan po jedan!

Najpustije mjesto na svijetu? Takvim ga barem ja doživljavam. Možda zato što...nije moj? I zašto baš u njemu osjećam svu pustoš svijeta? Voljela bih znati zašto drugima nije? Iako znam. Biće da konačno postaje mjesto mog spavanja a više ne mjesto mog bivanja? Opraštam li se to konačno sa svojom sexualnošću? Možda će mi predstojeći razgovor reći što...kako...dalje? Osamila sam se i gotovo da je ugodno...još samo da počnem samo spavati u svom krevetu! Ovo je možda upravo zadnja oda njemu?

Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom i što ostaje dulje od nas dvoje? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje odlazi...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije? Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
njih dvoje..
Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime
Link

curo! opet smo se moj skoro 20 let stari aftek i ja (i moja pesa) dopeljali doma! žurila sam danas praznom starom cestom sa paga kao da me netko doma čeka? a sve svjoje sam imala sa sobom...i bilo je tako svejedno kad ću doći. bilo je važno jedino da dođem. odbila sam poziv za kaštele...naprosto mi se nije dalo! i tako smo nas dvije danas same krenule na put dug preko 300 km...sve skup u tjedan dana cca 700 km! nije malo, za mene previše! okupala sam se svaki dan baš onak kak mi je pasalo...sama u uvalici, sa pesom. potom, popodne za svoj gušt..na pješčanoj, nudističkoj! vratila sam se doma...uredno sam se javila par ljudi, među njima i djeci...ali u stvari, nikkom se nisam trebala javljat! jer, nikom nisam nedostajala ovih tjedan dana...a malo tko da je i pitao? nisam niti ja! i tako vratismo se nas dvije i najviše što mi je nedostajalo bje kombinacija bambusa i kokica! imala sam tamo na moru 3 litrice domaćeg vina,, ali kokica ne bje! u stvari, htjedoh samo napisati da....nemam više dušu! al evo malo fotki za dušu!
možda će ove dvije fotke najbolje izraziiti moju dušu ovih dana...na jednoj foti more kao da gori...a na drugoj je posve plavo i hladno...predivno i jedno i drugo!
sve sam to i ja!

Danas sam uživala u jednoj FKK uvali! Konačno sam osunčala jedno mjesto do kojeg dugo nije doprlo sunčeko! Baš je godilo! Istina morala sam se za to pomučiti kroz gustiš drača u koječega kao i čopor Zagrepčana koji su očito otkrili blagodati rujna pa obilato nastanili svoje grozne apartmane! Sve u svemu bliži se kraj mom odmoru . Fejs sam obdarila krasnim fotkama al ovdje ne znam kako sa mobitela to učinit pa će pričekati dok dojdem doma! Fališ mi.. ti neki moj čovječe. Jedino kaj više nemrem ko nekad zamislit face.

He he...blog na prvoj strani! Ljudi moji...pa tko je tu lud?

Terasa ogromnog apartmana s pogledom na more...zalaz! Pseća plaža a na njoj nitko...osim nas par...ljudi...životinja! Sve u svemu ponosna sam na sebe... dopeljala sam nas na odredište! Bravo mala...uživaj!