HIPOKRIZIJA

predzadnji zapis mi se zvao: dobar savjet! danas sam i nadalje na dobrom! obično u ovo vrijeme poslije ručka kad svi vare, ja se volim sexat! a kako sam danas bila kod ginića nekako me spopalo poslije ručka. pomislila sam na njega...i moj ginić (zamjenski) mi bje lajt motiv! čovjek ima neki dobar organ (glas) i baš mi onako potaman, nježan a opet muški, negdje oko 50 leta, cca 2 metra korpulencije...pa sam si zamislila i umislila! pa mi u krevetu post festum ručka došao na misao. a meni dobra misao na dobar kurac obično završi...samnom! iako nema njega, ima mene! pa smo se dohvatile me, my self and i! pa sam osjetila potrebu to i podijelit, na dejting sajtu! kaže mi danas jedan tipkalac da je iskrica zakurac. daleko od dejting sajta. jer, ne zanima ga politika, ne zanima ga kuhanje i svađanje, bildanje ega..zanima ga ona, žena! i mene on, muškarac! s dobrim kurcem. pa sam dotičnom poželjela odgovorit u stilu ovog bloga na pvt, pa sam odustala. bolje da ovdje iznesem sva svoja htijenja nego li da ga prepadnem? otpast će mi i zadnji tipkalac zbog njegova veličanstva kurca! meni i danas još dovoljno samo pričat o tome pa se uvlažim (zato su me valjda sve suhe ovdje i proglasile veleuvlaženom, na čelu s eternisom)! od ovog zapisa dolje prođe i desetljeće (napisan je 20.9.2010.g.) al ja još uvijek mogu, hoću, želim! i zato sam ovdje, jer nada umire posljednja! a i nakurac mi idu ta nadjebavanja muška (bilo bi vam bolje da primite neku ženu za istać) kao i bildanja ega...a stvaran život...zakurac! ajme, što sam danas zlorabila dotičnog? neću tako skoro...barem ne na ovaj verbalni način. podle su mi namjere provest u djelo a morti i nedjelo...ovisi kako za koga? nekom je sex u ovim godinama nezamisli a ja eto svršavam i sama sa sobom! bolje i takvo osobno nadjebavanje nego li bloško?

(c/p 20.9.2010.g. moj weblog)

Ponekad moramo zatvoriti oči kako bismo jasnije vidjeli. I upravo se to opet dogodilo. Ovih dana jedan mi je znanac spočitnuo da nekako ne pišem zadnje vrijeme. A i abeceda je nestala. I bje u pravu. Ali kako sam ljubitelj istine, tek kad sam otišla u krevet shvatila sam da mi je on često bio inspiracija. Ne samo fizička. Već i ona intelektualna. Krenem spavati (normalno kad sama spavam) a onda se misli počnu rojit. I shvatim da sam večeras ostavljala dojam žene koja ima tj. nema sexualni život. To jest istina. Trenutna. Reklo bi se da već danima a možda i mjesecima živim prilično penzionerski. A kad tamo, nije da mi je još soba topla ali toplo mi je sjećanje na…nas. Koliko jučer…ili bje već prošao i mjesec dana oslonjena i nagužena na tvom barskom stolcu tvoje kuhinje prodirao si u mene svojim kurcem. Nakon dugo vremena jedan konačno dobar kurac. Bje to tako dobar osjećaj…kao kad nakon dugo vremena opet posve slučajno naiđeš na neki kolač od borovnice koji si davno, davno…negdje jeo. I zaboravio si sve osim okusa. A dobar kurac je poput dobrog okusa. Koji se teško zaboravlja. I baš mi godi sada razmišljati upravo o tvojoj kuhinji u kojoj smo završili posve slučajno. Jer plan je bio posve drugi. Trebali smo završiti kod mene. I ta epizoda od tvoje kuhinje i barskog stolca bje sve od nas. Istina, pokušali smo mi opet već isto veče, ali nekako nije išlo. Pa smo krenuli i slijedeći dan put izleta, ručka…pa i nekog, ovaj puta mog kreveta. Ali nije išlo. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali od svega pamtim jedino (ili možda najviše) taj barski stolac tvoje kuhinje. I tvoj kurac. U meni. Bje prekrasno. A sve ovo pišem zbog večerašnjeg lamentiranja na blogu na temu svršavanja…moći i nemoći. Kako je mala granica između njih…a tako veliko…prostranstvo. U koje se mogu smjestiti toliki brakovi, veze, godine, mjeseci…muških i ženskih neprospavanih noći, dana, suza. Čak eto i mog večerašnjeg bdijenja. No, vrijedilo je. Dobar kurac je uvijek vrijedan toga. Još uvijek. Iako mi se čini ne zadugo.

p.s. ha ha, kak volim kad se zajebem? pa sam se tako prije 10 let zeznula i napisala, ne zadugo? a gle vražice ne spava ni deset let nakon! nakon ove zgode nabavih barski stolac...ali priznajem da zadnje vrijeme služi samo biljkama s ponekim cvijetom! možda se i neka zvjerka popne nanj?

NEDOSTAJEŠ MI! (KRONIKE IZ NARNIJE ILIA KAKO VAM DRAGO)

nedjelja
Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak
i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda
pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak
e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak
stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota
ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou

(za čitoljupce, c/p blog by me 14.3.2019)



Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

jeste li primijetili (teško je to ne primijetit, ne treba vam hubble, vidljivo je prostim okom iz svemira) da ste danima već okupirali webblog slikama? čast iznimkama perceti i đuri, koji su napisali krasne tekstove! ali, čovjek fakat nema razloga za doći ovamo, ja radije odem po zelenjavu na plac i dobijem kvalitetu iz prve ruke? ili kad trebam živinu, osobito picekovinu i to odem do placa pa kupim beštekovu ili blagusovu. iako mi ptice nisu nešto, osobito ovi pacovi što lete! sad su i šljive rodile, dajte malo neku šljivu u oko...da bude kompletna jesen! no, kak bi rekel moj šeki, kako vam drago! da, doista nedostaje i pokoja bundeva (oliti tikva) pa se ukazah, kako bi dojam bio posvemašnji! uskratit ću vas (ne samo za svoju glavu) već i za foto...iako mi pada na pamet baš neka lijepa fotka s krokodilskim suzama koje vi ronite zato kaj je blog nečitljiv? drugi put budem!

ups...gotovo da zaboravih? pa danas je 11. rujna! znate, onaj crni rujan kada su zbuksali one twinse! ja pamtim da sam bila u varaždinskim toplicama na ladanju! na kavi, u kafiću sam gledala kako sve to gori i nisam mogla vjerovat? ali meni više znači taj rujan u mom osobnom životu! nevjerojatno koliko mi se važnih događaja dogodilo baš u rujnu? svog prvog muža upoznala sam 11. rujna, potom se i udala pet godina kasnije istog tog datuma! pa sam prvi put spavala s mojim drugim mužem 10. rujna! prvi posao koji sam dobila bio je upravo 1. rujna! drugi važan (i zadnji posao sa kojeg sam otišla u mirovinu) posao koji sam dobila bje opet 17.rujna! fakat, taj rujan mi je baš bio onak presudan? tko zna, morti mi i ovaj donese nešto važno? ili bolje da se klonim rujna, jer možda su mi se konačno sve važne životne stvari dogodile i vrijeme je da se ovog rujna ništa takvo što ne dogodi? sve u svemu, obožavam rujan...jesen...pa i mog života! eh, tek sam sada dospjela do lapa jer mi je unučica fakat okupirala..dan...noć...no lijepo je imati unučad! ljepše nego li vlastitu djecu, ovo odradiš i pošalješ ih doma mami i tati! a vani je prekrasno...jedino kaj su terase pune ljudi a to ne volim! dugo već nisam bila navečer na cugi, i neću tako skoro. kad odeš u prvu kvartovsku birtiju nemreš nit razgovarat od zaglušne buke...stvarno su mi ljudi postali tlaka? ali, valjalo je nazdraviti svim tim godišnjicama koje su prohujale ali ostaviše traga...zauvijek! btw nisam primijetila da se itko sjetio te grozne 2011. g.? očito nam je korona nova pošast koja nas okupira? tko preživi, pričati će!
p.s.
danas će i godišnjica dugogodišnjem frendu kako je umro...iskričar, čak i bloger jedno vrijeme...manje od 60 godina...njemu posvećujem ovu sliku mora i plažice gdje smo se kupali i družili upravo nekih rujanskih dana prije dvije godine!

"....pohlepa za imanjem i gomilanjem modificirala se u sklonost ka pukom dobrom funkcioniranju, kao shvaćanju sebe kao robe koja je-ništa. lakše je otuđenom, tržišnom karakteru da se mijenja no zgrtačkom karakteru koji se mahnito držao za posjede i naročito za svoj ego..."
ili
"...svaka politička partija iskorištava glasače uvjeravajući ih da ona zastupa istinske vrijednosti humanizma. pa ipak se s onu stranu svih političkih partija nalaze samo dvije grupe: angažirani i ravnodušni....ljudi danas čeznu za bićima koja imaju mudrosti, uvjerenja i hrabrosti da djeluju prema svojim uvjerenjima. .."

"...što će se desiti ako se ništa bitno ne učini na premošćivanju tog jaza (misli se na jaz bogatih i siromašnih)? ili će epidemija zavladati u tvrđavi bijelog društva ili će glad nagnati stanovništvo siromašnih nacija u očaj pa će, možda uz pomoć simpatizera iz industrijskog svijeta, počiniti čin destrukcije, možda upotrebljavajući mala nuklearna ili biološka oružja, što će unijeti pomutnju u tvrđavu bijelih..:"

zanimljivo, ova potonja konstatacija izrečena je u knjizi E. Fromma, Imati ili biti?, tiskana 1986.g.
Čini li vam se poznati scenario 30 godina nakon koji živimo day by day? Nebitna je rasprava je li virus mutirao, izašao iz laboratorija Wuhana ili je zaista neki gmaz ostavio traga na čovjeku? Važno je da ne znamo (i ne možemo) promijeniti jaz među ljudima...oni koji imaju previše i onih koji nemaju ništa (govorim o materijalnom)? za razumijevanje svega što nas ide premalo je ovih par citata...stvar je kompleksnija, ali svatko od nas je dio toga. i priča o 100 majmuna je priča dok ne postane stvarnost? ima li ova generacija živućih ljudi šansi za preobrazbu? iskreno, bojim se da nema. šezdesetih su još neka djeca cvijeća pokušavala glazbom, drogom i drugim stvarima skrenut pažnju na nesrazmjer, na kapitalističku dominaciju velikih sila, naoružanje i vojnu industriju koja održava pola amerike? što je s generacijama nakon i ovima danas? ništa, oni uglavnom stave slušalice u uho i idu...u p.m.! tek kad stignu, postaju svjesni da su tamo...nigdje!

što tražih, ne nađoh, što nađoh...ne tražih!

znam da se ponavljam, ali u neko doba čovjeku ostane uglavnom samo ponavljanje! i minimalizam...pokreta, osjećaja, događaja i...smisla u besmislu!

sve češće se pitam...što bi me razveselilo? što bi me iznenadilo? probudilo? ili (ne daj bože) zaokupilo ko ljubav kad npr zaposjeda svaki djelić? lako je trkeljat pustopoljinama bloga, virtuale...al koračat u reali...e moj čovječe, nema toga više! možeš se truditi, čak i činiti...ali zanijeti? može li se tko zanijeti (mislim na ove preko pola stoljeća)? gdje i kada se to izgubilo? ta sposobnost da nas ponese i zanese. jesmo li ikad pronašli taj zanos? ako nismo niti izgubili, kako bismo pronašli? otaljavanje ja to zovem. no, baš u tom posvemašnjem otaljavanju svaki dan nalaziš smisao. kava sa šlagom, čaša vina, poneko i ponešto druženja....unučica...dijete. pogled u neko oko i posvemašnja praznina...neki drugi, tuđi ljudi prolaze kroz moj život. i ne nalazim nikog svog! bilo pa prošlo. koja je to utjeha? i jučer sam...ali bih i danas. kad će se umoriti moja želja od mene same? jer, ja se umorih. zašto još uvijek zabavljam sebe? većina to očekuje od drugih, iako mi se čini da pomalo i ja sve više imam upravo takva i ta očekivanja! kava ispijena!

Živim solo, kak veli krelec, i ujutro bih voljela s nekim popričat uz kafe! Ali, kad već ne pričam, mogu pisat, pa nek ljudi čitaju! A nije loše niti pričati sam sa sobom, to činim sve češće! Neki dan sam napisala u blogu da me sram što sam na iskrici! Pa sam osjetila potrebu ponešto napisati o tome kako me lažni moralisti ne bi pogrešno protumačili? Dugo sam tu, od 2006.g. i nije da nisam imala veza, prijateljstava, druženja, čak i sex za jednu noć...dobro je jednom rekla juice, ako žena dovoljno dugo živi ima puno... sjećanja! Pa sam se tako ovih godina družila kako virtualno tako i stvarno s dosta ljudi! Neću o prijateljima, od kojih su mi neki i danas, deset godina nakon, još uvijek...nabolji! Kažu da ti je prijatelj onaj koji će ti učinit ono kaj ti neće nit rođeni? Bilo je i onih drugih hinjenih, no kao što sve prođe u životu što nije dobro, tako su me i oni prošli! Nažalost, neki nikako da zaborave da sam ih ostavila, a osvetoljubivost često traje dulje nego li sam odnos. Ljudi teško mogu podnijeti i oprostiti što sam svjedočila njihovom jadu, čemeru, knock dawnu i ostalim ljudskim padovima, iako meni svaki pad znači i dizanje! Više ću prozborit o jednom sindromu koji me prati sve ove godine! Jedan znanac mi baš neki dan reče da je bio u prethodnoj vezi dugoj osam godina...i da je ona prekinula bez riječi? Kako može veza koja traje tako dugo otići samo tako? Obično se pitamo ono što ne razumijemo? Ja ne razumijem njih, oni ne razumiju mene! Moja prošla veza bila je po mnogo čemu jako dobra! Nakon dugo vremena konačno sam srela muškarca koji mi je bio egal partner, imao više nego ja (kuća u centru zagreba, privatni biznis koji još pomalo radi više iz hobija nego kaj mu treba, obrazovan, s njim sam mogla dugo i puno pričati, kulturan). On je bio dugo godina u lošem braku i to je ostavilo na njega traga, čovjek koji je godinama živio u podzemlju a jedina veza sa stvarnim svijetom bile su knjige (u životu nisam vidjela toliko knjiga kao kod njega). Obilazili smo koncerte, izložbe, plesnjake...od vintage bara, route 66, hard place do cabareta M. Ungara! Odlasci u kino, kokice, izlet u deželu...sadržajan i lijep život kakav sam nekoć vodila sa svojim ljubavnikom i suprugom dugo godina! Ali, ne zna se svatko nositi sa slobodom koju ima i izborom koji može učiniti? Sve te kao i prethodne priče ponukale su me da napišem ovaj zapis pitajući se: zašto ljudi ostaju u lošim brakovima, vezama dugo godina preko svake mjere? Moja poanta je u slijedećem: nisam ja toliko dobra koliko su drugi loši! Pametna sam i obrazovana žena koja zna da u današnje vrijeme i u mojim šezdesetim godinama života teško mogu negdje sresti čovjeka za druženja, ljubav, sex? Pa sam čim sam postala slobodna (drugi brak koji je završio prije 14 godina) odlučila učlaniti se na iskricu, potom badoo, two...a i u udrugu 50+! I tako već desetljeće. Ali, nije mi cilj virtualni život već onaj stvaran! I nije da nije bilo ljubavi, bilo mog zaljubljivanja bilo njegovog (jedno njegovo je upravo iza mene) ali nekako niti jedna ta ljubav i veza nije potrajala? Ne zato što su to bile loše veze, što ljubav nije bila dovoljna već upravo suprotno...željela sam sve a ne mrvice, željela sam kvalitetu koja traje a ne samo da traje....i željela sam to svom svojom žestinom i bićem! Bacam se u život posve! Dakle, dobar sex, dobar razgovor, dobar život sa izlascima, druženjima. Neki tj većina mi je bila zahvalna jer sam im pokazala kako život može biti drugačiji? Ali upravo taj žar i svestranost, strast kako fizička tako i intelektualna, ta želja za znanjem i životom, obično im je bila previše i da tako kažem, stajala me glave. Iako moram reći da me svi moji bivši poštuju iznad svega i dan danas smo si dobri! Čak i moj prvi suprug, kojeg sam ostavila me zovne svakih par dana da pita kako sam i kaže da znam da uvijek mogu računati na njega, iako je čovjek u braku! Ali, svaka ljubav ima vijek trajanja. Kada umjesto ushita, oduševljenja, dragosti, ljepote počnu otaljavanja, navike, druženja tek toliko da nisi sam, ružne riječi ili još gore, šutnja...jednako kao i hrana koja ima oznaku: best before, vrijeme je otići. Istina, možeš ju koristiti i nakon, možeš još dugo konzumirati nakon isteka roka trajanja...al time riskiraš teške probavne smetnje, trovanje i slična sranja! Tako je i sa vezama, ljubavima, brakovima...dobro je biti u nečem dok je dobro. Kad prestane to biti treba imati muda i biti sam! Ja uvijek kažem radije sama dobro nego li loše u dvoje! Neki će reći da nisam u stanju ostvariti dobru vezu? Kao demanti mogu nabrojati svoj dugogodišnji dobar brak (13 godina) te jednu dugogodišnju vezu (15 godina) koja je isto završila brakom...kao i zajednički život šest mjeseci prije par godina, te nekoliko veza koje su trajale od godine dana do par mjeseci zadnjih više od 10 godina soliranja! Poanta je da ja odlazim i prekidam kada priča nije dobra i kada uz sav trud stvari ne štimaju? Ili on odustaje jer ne može i ne zna drugačije? Nije bitno tko je kriv ili zaslužan, obično uzajamno ne možemo ili ne znamo....ili zaljubljenost i želja nisu dovoljne da se razlike prevladaju! I onda moja očaranost ili zaljubljenost (istina, zadnje četiri godine nisam se uspjela u nikog zaljubit iako nekolicina jest u mene) obično biva prekinuta mojim razumom koji ne pristaje na polovične odnose, odnose bez razgovora, sexa, odnose koji su sve samo ne dobri! Ok, reći će neki (tako vas biblija uči) u dobru i zlu...no, to vrijedi kad si s nekim godinama...onda trebaš gutat i ponešto opraštat! Kompromis kad postane sam sebi svrhom, guši i ubija čovjeka. A možda sam već i okorjela samica (iako sam svojim zajedništvom često pomagala druge)? Dugo već prati me jedan sindrom, od riječi: bolji si čovjek od mene do...za klasu si bolja od mene i sl. I obično post festum dečkima bude žao i ne znaju zašto nisu mogli drugačije? Znam, nije me lako pratit a kamoli prestić a muškarac je genetski tako građen da mora biti jači, veći od nje, svoje partnerice, jer većina je ipak još uvijek na brdovitom balkanu a zna se kako ovdje muškarci doživljavaju žene! Zato valjda i tolika zavist i animozitet i ovdje, kako od žena tako i muškaraca! Što je čovjek jadniji (neimaština kako fizička tako i ona mentalna) to je jalniji! Još toliko toga mogu! Kak reče jedan pametan čovjek, ja ću više zaboraviti nego što su neki ikad znali (umjeli)? Nije lako tako živjeti kad si sam i osamljen i uglavnom okružen ljudima s kojima rijetko kad i malo što imaš zajedničko? Ipak, s vremena na vrijeme podijelim sebe s nekim drugim bićem i zato sam tu! Taj sram o kojem sam pisala i na što sam mislil ne odnosi se na to da mislim da je iskrica loš sajt. Dapače, u današnje vrijeme internet upoznavanja su kao nekoć odlasci u kino!A...sram me mene koja ne mogu biti drugačija, takva prilagodljiva i prosječna! Ne mogu abdicirati od svog uma, srca, tijela! Zašto većina ljudi ipak to može, ne znam? I zbog njih me sram, jer kako reče Marcuse: ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! No, pomalo sam bezbrižna, jer sve razine će se spustiti, sva očekivanja će izostati, slijedećih deset let sigurno neću vitlat kopljima što ne znači da ću baciti sva koplja u trnje! Do tada, uživam u svemu što si mogu priuštiti, što mi drugi nude...nisam biljka niti vegetiram u virtualnom životu! Vrituala mi je samo sredstvo ali ne i put, osobito ne cilj! To je taj sram o kojem sam pričala...sramim (sram je jedan vid nelagode i neugode) se zato što sam bolja! I za vas, koji to niste i ništa ne činite da to popravite? Takva sam kakva sam i volim se unatoč toga, a volim i vas, ljude! Ne morate nužno i vi mene! Preispitujem se, ali ne odustajem od sebe! A vama, kako vam drago? Ako nećete biti bolji, budite gori...ja ne mogu!
p.s.
Ovaj moj zapis je naprosto moj pogled na svijet. Objavljujem ga ovdje možda samo zato što sam ovdje anonimna (iako svi imamo oib i uopće nemamo svoju privatnost), što sam platila ovaj prostor za pisanje i u 21. stoljeću više ne pišem dnevnik! Više niti ne ištem razmjenu mišljenja, ne diraju me niti pljesak niti kletve...naprosto sam tu i pišem sebi u brk! Iako nisam uopće brkata! I da malo odmijenim ove slikopise riječima, slovima...jer ljudi u stvari komuniciraju riječima, zar ne? Slike gledamo očima, iako kažu da su oči ogledalo duše! Jednu moju dušu i njezinu sliku ću ipak stavit dugo nisam već! Otišla sam u Dumovec i otada se družimo već više od desetljeća pa se može reć da sam i te kako vjerna i ostvarila dugotrajnu vezu (ha ha šala mala)!
(c/p veljača 2020.)

čemu opet ovaj zapis? pa možda zato što neke stvari i ljudi prolaze, neke ostaju dugo...a neke zauvijek! nema nam druge nego da živimo sami sa sobom! na nama je (onoliko koliko smo otok a koliko more) koliko i kako ćemo to ostvarit?
i da, samo pijem još jednu svoju kavu ponedjeljkom...i živim svoj život! a možda i zato što sam ovih dana čitala jedan članak o anketi koja je provedena (mislim na instagramu ili nešto slično) o brakovima, vezama...koji traju godinama a da uopće nema bliskosti, sexa...i oni smatraju da je to normalno? meni nije niti će ikad biti. nisam sama zato što to želim već sam sama zato što ne želim bilo kako...u dvoje! radije solo!

ta sam! ovako uz jutarnju kavu čitajući ponešto, sve više je mira u tom mom nemiru! znam kad ću se smirit i pomalo težim. umori se čovjek od svih tih talasanja, osobito ako i nisi neki plivač? i postajem sve više svjesna da sam upravo ta...urbana rasistica! čak i anarhistica! možda drugima djelujem u onom grubom (pravom) smislu, ali meni je to pomalo prirodno stanje otkad znam za sebe? no, velika obitelj, supruzi, djeca, posao...sve te to odvoji od tebe i odradiš. često sam znala reći da nisam znala bog zna što, ali to što sam znala i činila, činila sam najbolje što sam mogla! sada cijenim svakog prijatelja i poznanika /nekoć sam to odstranjivala samo tako/ i ako ga zadržim, on je vrijedan. ako pak ne, nije mu nit bilo mjesto. istina, sve ih je manje jer odstranjujem one koje vidim da nemaju neki smisao ili je smisao i svrha onoj drugoj strani? prozaično i potrošačko vrijeme je definitivno iza mene! od bjesomučnih kupnji krpica po šoping centrima do nemile potrage za ljubavlju koju sam kupovala po tim istim centrima! istina, jučer sam se lecnula jer sam u jednom /dobrom/ filmu čula istu rečenicu koju je meni prije dosta godina rekla moja kćer: ok, tražiš ljubav...ali moraš li se pojebati sa svakim tko naiđe? sex je precijenjen! ona je tada imala tridesetikoju a ja pedesetikoju. i ja sam svojoj kćeri odgovorila kao i ona majka sinoć u filmu, svome sinu: pa volim sex i želim ljubav! nitko nam nikad neće sasuti brutalnu istinu u lice kao vlastito dijete! zato je dobro što ih imamo, da nas uče o nama onako kako dijete vidi roditelja. kako smo mi kao djeca vidjeli svoje roditelje! istina nije draga i nije česta, baš zato ju treba njegovati! zato sam ja urbani ne samo rasista (kao moj znanac s kojim sam pričala o tome) već i anarhista! saspem istinu ko da sam dijete nekom roditelju! teško se cijepim, krstim i savijam, barem u kičmi! ruke, noge, glava...mogu ko pavijan sa svake grane na granu! nemoj mi lomit kičmu, jer me onda nema! jer, nemam ništa osim sebe i te leđne moždine. tih sokova što struje i bruje mojim venama....ha ha...evo za dobro jutro jedna mlada plava, oštra i tako nježna!

Link

jedan znanc na iskrici mi je ovih dana napisao poruku a inače to baš ne radi! ali očito mu je prekipjelo?
pa kaže:
"Zakaj se tu na blogu raspravljaš sa nekim ruralnim poluintelektualcima i pri tome im daješ šansu
da te vrijeđaju ! Najnoviji primjer je ta novopridošla nekakva brkatazmija koja sebe predstavlja
za nekakvu intelektualnu a sam Nick govori o kakvoj seljakuši je riječ , a da ne spominjemo njezin
vokabular....mogla bi ti biti i kćer , ali se ne libii vrijeđati te . Mogu oni biti bilo kaj , ali
nikada neće shvatiti kaj znači pojam građansko....njima je rvacko i rvaština u duši , u
njihovom dnk-u , i zato ova zemlja nikada nebu bila ono kaj smo mi mislili i željeli da bude ! Oni
to jednostavno nikada neće shvatiti , a možda smo i mi bili u krivu...možda su oni pravi Hrvati ,
a ne mi....nemam više pojma kaj da mislim....
Ahhh , evo vidiš i sam sam se zapetljao u tu priču , a cilj ove poruke je bio da ti preporučio da
malo pogledaš internetsku stranicu Medium . Tu možeš pisati svaki dan besplatno , a možda i pri
tome nekaj zaraditi...tam te neće susretati nikakve zmije ni gušteri...
Mislim da imaš kaj reći , pogledaj ništ te ne košta , a imaš i aplikaciju !"

uvijek sam u životu razmislila o svim savjetima, čak i onima koji su dolazili od nesklonih mi ljudi da ne kažem neprijatelja?
uglavnom se ipak priklanjam onoj prastaroj...da savjet nečem služi, ne bi se dva puta prehladili!
no, da divlji neće (kao što jesu na ovim balkanskim prostorima u real life) otjerati pitome i ovdje, barem što se mene tiče, neće! i nadalje sam ovdje ne samo da pišem već i da sretnem čovjeka, možda i svog životnog partnera? na hrelić ću otić potražit dobre, stare stvari, u route66 ću otić na dobar blues, u lisinski na bečku filharmoniju kak i jesam (žao mi je ali ljudi ne opraštaju drugim ljudima dobar i stvaran život)...i biti tu dok budem htjela! no da ne treba budalama davati povoda, tu je moj znanac u pravu! na pvt već dulje vrijeme odstranjujem sve nepotrebno...vrijeme je i da na blogu učinim pokoji rez! onak baš ko pravi kirurg, odstranjuješ zloćudno a da pri tome ne odstraniš i zdravo i benigno tkivo!

p.s. imam i ja jedan savjet
sjećate se neki dan mog zapisa paklene naranče i onih muha i mesa iz hadrijanovih memoara? ako ne, nit ne trebate, vama je dovoljan čola!
ima ova jedna njegova stvar koja dobro kaže: produži dalje! sad otkrila da je to čola, čiji nikad nisam bila fan i baš je pravi trash pjesma. čovo je dobro izgledao za svoje vrijeme, al ga pregazilo vrijeme! pravo je umijeće otići kad treba otići (kao npr janica kostelić) a ne ostati predugo! ja sam trebala davno otići ali nisam. meni više niti jedan savjet ne pomaže već naprosto čekam da ovi moji životni sokovi (želja za pisanjem, razgovorom, ljubavi, sexom) presahnu! ne tješi me nimalo što ih većina nikad nije niti imala?

Link

jedan od načina komunikacije jest i zatvaranje komentiranja!

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20008&log=515456#comments


link bloga i svih komentara! nekoć, te 2015.g. se doista i razgovaralo na blogu! i to zamislite o kojoj temi? upravo ovoj....pa sam napisala i blog na temu govora mržnje, uvreda i sl! gdje smo danas? tko želi pročitati može pročitati cijeli blog (100 komentara) ima i pokojnih (medo)! poanta je da smo mogli razgovarati ma koliko smo bili različiti! bila sam naivna te 2015.g. rekavši da će "...konačno će blog poostati mjesto razgovora?"...no upitnik upravo govori koliko sam bila skeptik! nije poanta da nemamo zakonski okvir, nije pitanje imamo li svaki dan kandidate za prijavu, dapače...imamo primjera koliko želimo upravo ovih dana...što jest prijepor? imati muda! a možda ova odredba kaznenog zakona neke ipak opameti?

GOVOR MRŽNJE, UVREDE.... (konačno će blog postati mjesto razgovora?)

"...Prema izmijenjenom Kaznenom
zakonu, računalni sustavi i
internet uvršteni su i u kazneno
djelo govora mržnje, pa će se
ubuduće svatko tko 'putem
računalnog sustava ili mreže javno
potiče ili javnosti učini dostupnim
letke, slike ili druge materijale
kojima se poziva na nasilje ili
mržnju usmjerenu prema skupini
ljudi ili pripadniku skupine zbog
njihove rasne, vjerske, nacionalne
ili etničke pripadnosti, porijekla,
boje kože, spola, spolnog
opredjeljenja, rodnog identiteta,
invaliditeta ili kakvih drugih
osobina' kazniti zatvorom do tri
godine...."

http://m.tportal.hr/vijesti/234882/Od-jucer-su-uvrede-na-internetu-kazneno-





djelo.html

"....Kaznu zatvora izbjeći će pak oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko nekoga uvrijedite putem interneta, ta osoba može vas privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica. Jednaka je stvar i za sramoćenje gdje kazna možete iznositi do 360 dnevnica, dok vam za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevnica ne može biti manja od dvadeset kuna ni veća od deset tisuća kuna...."

bilo bi dobro da blogeri kojima je milo vrijeđati druge ljude (koza, krava, budala etc) da razmisle o ovom potonjem, prije no što takvima okvalificiraju druge blogere! istina, slažem se s bojazni da će sada svaka budala moći tužiti nekog zato kaj mu je rekel da je...ružan, debeo, mršav, glup etc...iako je to morti istina? no, sva sreća da je teret dokazivanja na onome tko tuži pa je za očekivati da neće biti puno takvih parnica."

a komentari su izvrsni...iskričavi, vrckavi...pomalo na rubu uvredljivosti...ali pristojni i nikako ne za prijavu! možda neki nešto i nauče iz dotičnih komentara?

p.s. zatvaram komentiranje! zašto? možda zato što niste vjerodostojni!

a sebi ću pustit ovaj song...imagine sam ostavila perceti a ovo je baš zame!
Link

jutrom sam čitajući index uznemirena tekstom hitila dotični na blog a potom ošla odmorit dušu! i okupat se, kako rekoh da skinem sve te nijanse sive sa sebe!
ovo je već drugi put u deset dana kak sam se okupala na slapiću (belavići)! prvi put sam skoro posve odoljela fotkat i zakeljit ovdje, al danas nisam! prekrasna priroda, prekrasno zelenilo, izvrsna i ne preskupa klopica...sve u svemu krasan jednodnevni izlet! moj frend i ja smo ležali na travi ispod vrbe i mislim da smo postiglni rekord? naime, on i ja imamo više od 130 godina! al, rijetko s kim mogu tako i toliko razgovarat i smijati se! igrali smo i badminton...sami na livadi, nigdje nikog! osim moje pese! na koncu se i ona okupala, odustavši trčkarati od jednog do drugog za lopticom. google mi danas poslao obavijest da sam popularna (lokalni vodič sedme razine) i da im se moja recenzija (lagvić) sviđa tj to je označilo 500 ljudi! a danas mi na googlu i vlasnik zadnjeg restića žganjer odgovorio i zahvalio na mojoj nekidašnjoj recenziji! dobar je osjećaj kad pomažeš ljudima. a i ovaj danas restoran uz kamp slapić vrlo solidan. prekrasna priroda, pogled (evo par fotki), dobra i jeftina klopica. ja to činim iz gušta a ne za lovu! sve u svemu što više korona napreduje, ja više uživam! jer sutra, tko zna oću li? preporučam otići u tjednu kad nisu velike gužve! ovo mi prek ljeta bolje paše nego more, pače rekla bih da zelena i plava baš idu skupa, plava u lipnju i rujnu, a zelena u srpnju i kolovozu! a rujan, zna se...kad svi odu u zagreb, ja put mora. divno je imat plažu samo za sebe! a smiješi mi se i paklenica, again! obećajem da ovaj put neću stavit škampe (ne bih ja nit otišla u restač na škampe jer je to bezobrazno skupo a ja doma napravim bolje...umjesto za 500 kn za 200...al ex baš navalio da se slikaamo). najbolji su škampi na buzaru doma, kad se zasvinjiš do lakta i onda sve obližeš (i toč i prste)! sve u svemu, ja sam sretna žena danas!

kako stvari stoje, ukinut će iskricu kao dejting sajt! jer država brine o ćudoređu, pa tako ispada da će i iskrica prijeći (kao i svi drugi projekti u državi) u nadležnost crkve! jer, po tome koliko ova država daje školama, vrtićima, zdravstvu, domovima za stare... ne samo da će djeca bit u nadležnosti crkve već i starci! a nejebica će prijeć u normalno staje (osim kod popova) pa nam neće nit trebat nit škole nit vrtići. izumrijet ćemo i tak nam i treba. u ovim godinama će mi fakat teško pasti to kaj nema vrtića, škola...ali za staračke mi ipak nije svejedno! iskrica mi još jedini zanimljivi portal, osim indexa se razme! a otamo i prenosim ovu važnu vijest...o čujte, o počujte!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/vlada-pomaze-lokalne-zajednice-s-20-mil
ijuna-kuna-od-toga-crkvi-dali-177-milijuna/2207608.aspx


a tekst zaslužuje i c/p nek stoji jer obično link nakon nekog vremena nestane! e moje ovce od hr naroda...a ja najveća,ovca kaj sve to moram plaćat a nit prismrdim svim tim crkvenim bakanalijama! pa nek nam i dalje trudnice, bebe i ostala ženskadija baulja tam po petrovoj kak i je za vrijeme potresa! i nek crknemo dok tražimo zdravstvenu pomoć u svim tim sociijalističkim prastarim bolnicama, staračkim domovima...jer ne sjećam se da je u ovoj državi ijedno izgrađeno? sram nas bilo? jel vas? mene je! zadužili smo djecu i njihovu djecu za kaj? za šupke koji guze druge šupke? kaj je preveć je preveć!

MINISTARSTVO regionalnog razvoja i fondova EU već četvrtu godinu zaredom provodi projekt Program ulaganja u zajednicu, a ove godine je, kao i prošle, podijeljeno 20 milijuna kuna. Od 124 prihvaćena projekta, njih 110 pripada Katoličkoj crkvi, odnosno od ukupnih 20 milijuna kuna za razvoj zajednice, 17,7 otišlo je "Crkvi u Hrvata".

Prioritet je trebalo biti zdravstvo

Ovim natječajem nastavljena je tradicija HDZ-ove vlade da daleko najviše novca za "razvoj zajednice" odlazi u ruke Katoličke crkve, odnosno za obnovu križeva, crkvi, samostana i domova za umirovljene svećenike. Zanimljivo je da je ovogodišnji natječaj davno bio završen, kao i da su već dodijeljena sredstava, no rezultati su objavljeni tek danas. Napravili su to tek kada smo u službenom novinarskom upitu zatražili rezultate dodjele sredstava za 2020. godinu. No, krenimo redom.

Ministarstvo regionalnog razvoja već godinama provodi program ulaganja u zajednicu, a to opravdava potrebama, kako kažu, "šire lokalne zajednice za ulaganje u obnovu, izgradnju i rekonstrukciju građevina javne namjene čija će provedba pridonijeti jačanju socijalne kohezije, izvornih vrijednosti, vjerskih sloboda i očuvanju kulturne baštine, kao i druge građevine javne namjene koje imaju utjecaj na širu lokalnu zajednicu".

Iako su korisnici Programa neprofitne organizacije iz područja zdravstva, obrazovanja, kulture i socijalne skrbi te vjerske zajednice, upravo ove posljednje dobivaju daleko najviše novca. Prema ovogodišnjim kriterijima, najviše su se bodovali projekti koji pridonose podizanju kvalitete zdravstvenih usluga, i to s 12 bodova od maksimalnih 20, osam bodova išlo je za one koji pridonose zadovoljenju vjerskih potreba.

Od 124 prihvaćena projekta, 110 ih pripada Crkvi


Od 124 prihvaćena projekta, za promicanje kvalitete zdravstvenih ustanova prihvaćena su svega tri. Tako je za sanaciju pokrova Opće bolnice Virovitica dodijeljeno 200 tisuća kuna, a 300 tisuća kuna dobila je Opća bolnica u Slavonskom Brodu. Isti iznos, 300 tisuća kuna, dobila je i Poliklinika za rehabilitaciju djece - Zlatni Cekin u Slavonskom brodu.

Kao što smo napisali u uvodu, 110 projekata dobila je Katolička crkva, odnosno župe, svetišta i crkve. Najviši mogući iznos koji je dodijeljen bio je 300 tisuća kuna. Taj iznos dobilo je Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, a toliko je dobila i obnova centralnog memorijalnog križa Župe Gospe van grada u Šibeniku. Isti iznos dobili su obnova crkve sv. Nikole Tavelića na zagrebačkoj Kustošiji, obnova crkve u Donjoj Bebrini, izgradnja spojnog mosta franjevcima u Zagrebu, samostan u Sinju, dom za umirovljene svećenike Đakovačko-osječke županije, numizmatička zbirka Svetog Šime, samostan u Makarskoj te katolička škola u Bokanjcu.

Vrtiću za ogradu 100 tisuća kuna

Četiri projekta dobila je Srpska pravoslavna crkva, a jedan makedonska crkva. Tek za usporedbu spomenimo kako je Kazalište Marina Držića dobilo 150 tisuća kuna, Pučko otvoreno učilište u Novskoj dobilo je 80 tisuća kuna za grijanje i stolariju. Dječji vrtići u Medulinu i na Pagu dobili su 100 tisuća kuna za obnovu ograde i krovišta. Škola u Ližnjanu dobila je 280 tisuća kuna, a gimnazija u Puli 250 tisuća.

Natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije by Index.hr on Scribd

ovih dana nekako mi presahlo materijala za pisanje? al sam zato kuhala. prekjučer pitu od šljiva, prvi put u životu! kak je to dobra pita bila...i još jest! danas pekla punjene patlidžane, one s mesom! jbt jedan uvrh glave zame. i tako dok varim razmišljam o tome kako se manje sexam zadnju godinu a više kuham? biće to tako i inače i drugim ženama u životu, obrnuto proporcionalan sexualni život spram onog drugog? na koncu, poznata je i notorna stvar da nikad jedno te ista žena nemre biti dobra kuharica i kurvarica! ak se jebeš najebeš. ak kuhaš, nakuhaš se! na koncu, najebala sam se i nakuhala u životu, sad bih morti trebala apstinirat od svega? za početak uspijevam od sexa! iako imam dva vrlo, meni barem, jebozovna partnera! s kojima razmjenjujem kaj sam kuhala. a radije bih njih skuhala, barem onak za predjelo da ne ostanem gladna. čini mi se da još uvijek je ovdje nepopularno (da ne kažem i nepoželjno) pisati o sexu? osobito od strane žene. to je zabranjena erogena zona samo za muškarce. pa kaže npr on da je preševio cijelu evropu...a kad mu ja kažem da sam npr jednako u sličnom broju preševila malu hrvatsku, uf...tajac? jer on ševi a ona je ševljena! dvije ševe nemreju na istu granu? čitam i blog ovih dana, fala bogu ima se kaj i pročitat! vidim da se neki posipaju pepelom, neki neprijatelji ko da su mi prijatelji...al kak ono vele, ne vjeruj danajcima ni kad darove nose? i kaže on, onaj drugi, da ga pale francuskinje? monica se razme (al ne levinski), pa isabelle, pa binoche, pa brižitka...ima ih! i svi bi nešto virtualno jer za stvarno...nedotekne? kurca, palca, love, volje, žudnje, želje...toliko žovijalnih stvari nedostaje ljudima da se pitam jel ima neka vicmaherasta stranica pa da ljudi odu tam. i budu sretni i nasmijani? jer, očito im je smijeh glavni lijek koji moraju popit tri puta na dan? meni doktor prepisao 4x al nije nimalo smiješno, pače...pomalo je i bolno? i nekako mi dođe da opet bacim van moju abecedu sexa i druženja...iako znam da ništa iz toga nećete naučit? nije to promućkaj pa popij! ko ni viagra, nemre ona dignut kurac da stoji (tak veli on danas) i ja suglasna. još uvijek sama čistim kuću, pečem, kuham i radim sve što radi poštena žena! nemam kućnu pomoćnicu koja mi pomaže da se digne...bilo koji predmet s kojeg treba otrti prašinu? istina, malo rjeđe to činim (eto, nisam usisavala već 10 dana) al budem sutra...nakon što usisam, poradit ću na svom french čoviku? iako mi se zadnje vrijeme stalno javljaju neki koji trebaju udomiteljicu? a ja upravo razmišljam kako je vrijeme da ode i moja posljedje udomljeno čeljade od pese? closed, do daljnjega! i ja se nasmijah danas gotovo do suza, na đusin komentar kak joj je opala baklava! nadam se da se i ja smijem smijati? obje kćeri su mi učile francuski (bila je to jedna od rijetkih osnovnih škola u zagrebu gdje se učio taj jezik), al ništ od toga nije ostalo...jer i kćeri su otišle! što je ostalo? o da, i previše toga, barem za ove kaj se vrzmaju. sposobna žena često nesposobnim muškarcima djeluje kao...ha ha...bogomoljka npr? ne sretoh dugo već nekog muškarca kojeg ne bih pojela za doručak a da nešto ostane i za...ručak? večeru ionako preskačem!

Istine radi, a i ljudi poput krelca etea i još nekih, ostavit ću fakte kako je počeo ovaj zadnji rat na iskrica blogu? No prije toga voljela bih ponešto napisati o svim...mojim ljudima? Ovdje na iskrica blogu pišem od 2007.g. i napisala sam tisuće kartica tekstova! Pišem radi sebe i sebi za gušt. Uvijek sam bila solo igračica a takvom se smatram i danas. Kroz moju dušu prošli su neki ljudi odavdje s iskrice te jedan bloger! Upoznala sam jako puno ljudi, imam jednog prijatelja s iskrice s kojim sam dobra više od deset godina! Sve te godine bila sam uvijek i samo svoja, što ne znači da nisam upoznala mnoge ljude, voljela neke, stekla neprijatelje i slično? Toliki ljudi su prošli kroz moj život, neki su me pozivali u svoj, neki blogeri na bloška druženja (bila sam skoro na svima i upoznala puno blogera) ali ja sam sve te godine (zadnjih sedam godina) otkada sam članica udruge 40+ pozivala ovdje ljude na blogu da se pridruže i dođu na ta samačka druženja, od plesnjaka, kartanja, izleta, karaoke i slično. I doista, došla je plejada blogera...od pok. Hornya, pelpetuma, filipa de mala, pamele, anerak, božićnice, erga, styx, paparisol, vrbice, cyberlady, starinaivan, pakleni, perce, pašemke, coco, juice mame, klasa optimist, kjele, krelca, wasyxa (isprika ako sam nekog zaboravila)? Pitajte me danas s kim sam dobra? S nikim, jer nitko ne predstavlja ništa u mom životu! Često su mi dojučerašnji prijatelji i partneri postajali neprijatelji samo zato što sam rekla neku istinu?Par ljudi od nabrojenih bilo je i u mom domu, ali svi su oni samo prolaznici u mom životu! Od nekih sam doživjela najljepše stvar a od nekih najgore koje su mi se ikad dogodile! I to jest život. Nisam svetica ali svatko bi trebao sebi polagati račune? Na iskrici sam od 2006.g. dakle, punih 14 godina ali nit danas nemam svoje ljude, osobito ne virtualne tako da su mi smiješni povodi i navodi ratovanja ovdje? Vjerodostojnosti radi (za ljude poput krelceta ali i one koji nisu čitali jer su neki brkini blogovi obrisani od njezine strane) bilo bi dobro da ljudi znaju zakaj je počeo ovaj zadnji rat? Jer nije počeo tako kako je to krelec pojednostavio, dapače...iz dokumentiranog je vidjivo da je upravo dotična brka započela rat uvredama (jer vrijeđanje nikad ne bi smjelo proći bez odgovora) najprije na meni, potom na coco, potom na meiji, juicy i možda nisam sve popratila...a onda je to proiširila na cijelu populaciju žena (izuzev buge i još nekih koji su joj povlađivali) 50+ svodeći to na sukob generacija što uopće nije točno! To je sukob pristojnosti i kulture u razgovoru, ne vrijeđanja sugovornika na rasnoj, vjerskoj, dobnoj ili nekoj drugoj različitosti. Išla je dotle da je i fizički prijetila (coco) uz obilato skandiranje nekih muških nickova (krelec, eternis, perce) koji niti jednom nisu našli za shodno da upitaju dotičnu brkatu zmiju zašto vrijeđa, ismijava, kinji? Ok, nije nitko dužan ovdje voditi brigu o drugima...ali takvim ponašanjem upravo govorite o sebi i kako bi pravnici rekli, ne činjenjem, činite to da drugi vrijeđaju ljude! Zlostavljani ljudi (brkata) postaju i sami zlostavljači! I to je sva priča o sukobu na blogu, klanovima, kraljicama i sličnim glupostima! Ovo je eklatantan primjer zlostavljanja i to sam prva shvatila i reagirala na blogu još prilikom one degutantne sprdačine s kumom jer se sprdalo sa ženom, načelno! I kao što rekoh, žene koje su zlostavljane postaju najgori zlostavljači...najprije prema sebi a potom i prema drugima! Dakle, da zaključim...družila sam se sa mnogima ali to nikome ne daje pravo da me uzima u usta. Osobito oni koji me osobno niti ne poznaju ili oni koji imaju razloga da me ne vole (ostali su mi dužni, tražili uslugu, bili u podređenom položaju, znaju da znam neku informaciju i istinu koja ih kompromitira a ja sam ju javno iznijela etc). Jer, zar vam je stvarno dovoljno i jedino važno da su vaši prijatelji neprijatelji vašeg neprijatelja? I da, nemam prijatelje, osobito ne virtualne, barem ne ovdje na iskrici (osim dugogodišnjeg najboljeg prijatelja ali odavno smo otišli u realu) a niti na blogu! A vi? Tko su vam prijatelji? I temeljem čega birate prijatelje? Zanemarite upitnike, odgovorite sebi!

I da, nalakirala sam opet nokte i idem večeras van...route66 sviraju blues, jedna žena i jedan muškarac, mladi i lijepi! I danas sam cijeli dan provela na glavici u šetnji, kameni svati...fini roštilj! To ja zovem dobrim životom i ne znam na čemu bih ovdje ikome mogla zavidjeti? Sve što sam trebala proći u životu, prošla sam! Na iskricu sam došla sa pet banki al sam zato do tada proživjela i preživjela brak s djecom, ljubavnu vezu koja je trajala 15 godina...potom i drugi brak...rekla bih da sam ovdje došla jer sam i sa pol stoljeća vjerovala u ljubav, ljude...a i mislila da imam i trebam još puno toga reći! O tome svjedoče moji napisani i neobrisani blogovi! I željela sam da i drugi ljudi imaju ispunjen život kao što sam ja imala svoj! Prije sedam godina krenula sam putem udruge 50+ u realan život sretati same i osamljene ljude i mogu vam reći da mi je udruga i njezini sadržaji pomogla da shvatim kako je loše imati samo virtualni život, osobito vi koji ste mladi. Nažalost, takav samo virtualni život stajao je jednog mog jako dobrog dugogodišnjeg frenda, života (srčani udar jer je stalno bio za kompom a nije više živio stvarni žviot) . Želim vam da ne budete samo virtualci već da živite stvaran život, osobito vi mladi kojima je to jako teško izvedivo s djecom npr! Ali, znate kaj, potrebno je da vi to želite i učinite što trebate da stvari promijenite? Dobro je to ivanchica i neki drugi ovdje sagledali...uopće se ne radi o sukobu generacija već je to nešto posve drugo. Svak nek si sam objasni ako mu to treba. Ja kao i obično ne volim ostat dužna sebi i još uvijek volim pisati! Vi možete slobodno čitati...citirat ću vam blogericu brkatu zmiju i uprizoriti sporne blogove u vidu komentara dolje niže kako biste iz prve ruke znali...kako je počeo rat na otoku zvanom iskrica weblog! Ugodno vam ovo veče!

p.s. ovo potpisuje jedna žena koja ima svoj face, ime i prezime i kao do sada...sama stoji iza sebe! i kao što vidite, nije mi problem objavit facu...ne u mraku, ne zamaskiranu, neću je uklonit...ja sam ta koja jesam a ovo je moj plaćeni prostor!

evo link, pa tko hoće čitat nek čita (iako znam da je za 90% vas to mission impossible) ...ali ću stavit i cijeli tekst...jer je fenomenalan!
baš se nekaj pitam, jel to rudanica pisala za iskričare i iskričarke? iako znam da nam je cijelo društvo...zakurac!

http://www.rudan.info/molimo-javnost-za-privatnost/


"Molimo javnost za privatnost

Čitam na portalima kako jedna od zvijezda na hrvatskom medijskom nebu objavljuje javnosti da negdje u Hrvatskoj postoji muškarac koji sestrama iz marketa donosi uloške. To je brejkingnjuz. Zvijezdi Hrvatici koja nikako da postane zvijezda repatica šalju se lajkovi, brat je heroj, a ne zločinac, „nažalost nije slobodan“….

Stara sam i glupa i ne razumijem vrijeme u kome ću još malo živjeti. Vratit ću se u bolju prošlost. Netko bi trebao reći mladim ženama koje bjesomučno na Instagramu lajkaju Nosača Uložaka da su i u naše vrijeme za nas muževi i dečki kupovali uloške. Mi smo mislile da je to normalno i da je menstruacija normalna. Da nam je netko rekao da će za pedeset godina u Jugoslaviji menstruacija kao pojava biti top tema, da ćemo imati Hrvatsku nismo mogle zamisliti, rekle bismo mu da krene na dugotrajno liječenje. Očito smo u paketu sa demokracijom i Hrvatskom dobili ogromno jato kokošiju koje se ne gasi već godinama.

Što mene, ljubomornu, staru kravu kojoj zadnja ura bije, posebno nervira? Idem neredom. U jednom ženskom listu izašao je intervju sa svima nama poznatom teve voditeljicom koja je polugola odgovarala na debilna pitanja tipa, zvižde li za vama na ulici, jedete li, imate li dečka, koji vam se dio tijela najviše sviđa…Voditeljica je na dugačko i široko govorila o svojim nogama, struku, sreći koju ima jer joj je trbuh „ravan“. Umjesto da novinarku pošalje u krasni kurac.

Voditeljica je obrazovana, iza sebe ima zavidnu karijeru pa ipak pristaje da je netko svede na komad mesa u „badiću“. Pedesetogodišnja žena u magazinu izgleda kao nevina pastirica koja će tek za godinu ili dvije ugledati ono što pastiru visi među nogama. Bilo bi žalosno da nije tužno.

Nemate pojma koliko mi tek idu na kurac slavni hrvatski zaljubljeni parovi koji nas redovito obavještavaju o velikoj sreći svojoj. Vjenčanje. Mlada tanka poput šibe skriva lišce, on je zaštitnički grli. Na njenoj glavi dva kilograma ekstenzija, na njegovoj gelirane dlake koje često pokrivaju ćelu. Zašto su mladi muškarci danas u pravilu ćelavi? Zna li tko? Čuje li se što?

Onda krenu čestitanja godišnjice braka. „Ljubavi, uz tebe sam postala žena“. On joj odgovara, s tobom sam zaronio duboko. „Prijatelji“ lajkaju, šalju palčeve i srca majušna.

Pa se rodi „princ“ ili „princezica“. Poznatije instagramuše objave marku dekice iz koje viri glavica sirotog djeteta. Anonimne samo napišu, ljubav mog života i naša bebica. Lajkovi, palčevi, poljupci i pozdravi.

Nakon šest mjeseci mama u bikiniju. Nigdje trbuha, sise ogromne, bez mlijeka, ali pune silikona. Lajkovi, palčevi, čestitke, još si ljepša, carice, kraljice, kao da imaš petnaest, najjača si, brutalna si.

Rastava. Bit ćemo svojoj princezi najbolji roditelji na svijetu, ostali smo prijatelji, ne, nije bilo ni druge ni drugog, obično neslaganje naravi…Palčevi, lajkovi, tako treba, najbolji ste, imate anđela, to je bitno…

Onda se javi „druga“ koje nije bilo pa portali objave poruke koje joj je slao otac onih anđela i muž one majke i kraljice i zvijezde Hrvatice. Tvrd sam, piše otac onih anđela, jako sam tvrd, tvrd sam za popizdit, dođi i vidi koliko sam tvrd. Zaboravila sam što mu je napisala „druga“ koje nije bilo.

Jebote! Zašto čitava Hrvatska mora znati da je neki sirotan tvrd, jako tvrd ili tvrd za popizdit? Zašto pametna, uspješna žena u pedeset i prvoj mora izgubiti pedeset kilograma da bi zadržala posao? Istovremeno njen partner izgleda poput prasca na Dan Republike. Njega nikad nećemo vidjeti u „badiću“. Zato jer je voditelj Pamet, a voditeljica su kosti. Žene u Hrvatskoj ne smije biti, ako želi da je bude.

Kad se dvoje koje je Bog sastavio i poručio im da ih samo smrt može rastaviti ipak razdvoje šalju Hrvatskoj poruku. Iza nas je teško razdoblje, molimo javnost za privatnost.

Ne razumijem svijet u kome živim. Srećom, mogu pisati i one koje ne kužim slati u kurac. Srećom, oni mogu mene pitati, zašto čitaš pizdarije kad ti škodi, idi ti u kurac.

Dečki i cure, ne šaljite me nikamo. Ja sam već u kurcu."
(V.R.)