Mic, mic...

http://www.youtube.com/watch?v=6jALndvCbRE

...ostavite ih neaktivne, ne javljajte se s njih...onda se čudite, kada se netko upiše, isti čas, pod istim nickom, koji ste vi izbrisali...jedini način, da se zaštitite, je, da ga ostavite na groblju neaktivnih nickova...to naročito vrijedi, za eksponirane i popularne nickove, naučila sam iz vlastitog (gorkog) iskustva...

...ovo je univerzalno dobro:

http://www.youtube.com/watch?v=9L1uRXxKRb4

...koja mi neizmjerno ide na zivce, fuj, tko su ti tipovi i sta oni hoce od nas naivnih blogera, kojima je cilj imati malo zezancije, dopisivanja i prijateljstva?

ОМИЉЕНИ


Поздрав за вас и како си
данас мој поздрав и? Питам
се колико ћете се осећати
да прочитате моју поруку
након прегледа вашег
профила лепо сам одлучио да
вам пишем, тако да можемо
бити добри фриендс.хопе да
чути од вас ускоро, јер сам
има нешто важно да вам
кажем из мог срца и за мене
да вам пошаљем своје слике.
Бог те благословио моје
љубави док не пишите ми на
јохнсон.сандра06 @ гмаил.цом
Срдачно ваш
Сандра

...ima 16 godina i jako je smrsavio, jer ga zubi bole, pokvareni, pa ne jede, neki su sami ispali, ali molari i premolari ne mogu sami otpasti, moraju se odstraniti. Da bi se to učinilo treba ga se uspavati, a postoji mogućnost, da se ne probudi, jer je star i mršav. Ali, kakav mu je to život s konstantnom boli... Idem ko veterimarke, koja je specijalizirala mačju gerontologiju.

...ja: ne, nema veze s Rusijom...on: da, ja imam neku familiju u Njemackoj...ja: i...
...zelim reci, prosjecni amer je poprilicno glup, nema veze, nema pojma gdje je Kroejsa, nema pojma gdje je Itali ili Djermani...svi smo mi komunisti za njih...
...sinoc sam uzivala kada je Ivica Kostelic osvojio srebrnu medalju, napokon sam dosla na svoje, jer ako se i netko mozda zapitao, pa gdje je ta Kroejsa - dobro je...a inace, bas sam bila ponosna na Kostelica, pa i na Faka, neki dan...da, bas sam bila ponosna, jedino mi je bilo malo zao, da se nije svirala nasa himna...ali, dobro je i ovako

...za mladica iz Gruzije i njegovu obitelj...sramota za Kanadu, tolike je novce ulozila u besmisleno otvaranje igara, u besmislene igre, parade, a nije ucinila najosnovnije, nije zastitila sportase...kako ce njima biti voziti istom tom stazom za koji dan, znajuci, da mozda nece izvoziti do kraja...isprika, da mladic nije bio iskusan ne stoji...nedopustivo je, da su dopustene takve brzine na takvim stazama...meni vise nista ne moze popraviti gorak okus u ustima, i nikakvo spominjanje njegovog imena na otvaranju, a mislim da i njegovim roditeljima to isto, nista ne znaci...sramota

...http://www.youtube.com/watch?v=7A9xWYZD55U

...to je za vegetarijance, jako je fina, treba besamel od jedno litre mlijeka, nemam tocan recept, jer radim napamet...besamel od oko litre mlijeka, dvije kuhacice brasna, komad putra, malo muskatnog orascica, soli, parmezana...ricotta sa kuhanim spinatom isjeckanim, posoljenim, mozzarella...radi se sa suhim lasagnama, prvo se namaze protvan obilno s besamelom, na to se nakelje suhe lasagne (zato besamel treba biti malo rjedji, da se lasagne skuhaju u njemu u procesu, a ne ostanu suhe), na to se stavi nadjev od ricotte i spinata, pospe s ribanim parmezanom, oblozi obilno s kriskama mozzarelle, besamel, lasagne, besamel, nadjev, mozzarella i td, tri reda lasagna, zavrsi se s besamelom i parmezanom...super je, za razliku od mesnatih jela, malo si covjek odmori dusu

...naprosto se moras opredijeliti, cak i kad ti se ne dijeli, balansirati, jer imas i na jednoj i na drugoj strani prijatelje...ali i samim tim sto se ne opredjeljujes, si se opredijelio i nisi po volji niti jednoj strani...mozda ovi neki poznati blogeri imaju pravo, treba se dobro isposvadjati, napraviti svoj lobi i ne popustiti niti cm, pa makar ovi iz suprotnog bili u pravu...a ja, sta mogu, kad sam glupa (neki me tako nazivaju, mijesajuci moj osjecaj za pravednoscu, s gluposcu), pa tjeram neke svoje imaginarne pravde, koje ne pale u ovom crno-bijelom svijetu...

...i ne treba biti diskusije:
...spavala sam s mojom pokojnom Tenicom (srebrna pudlica, pokojna s 15,5 godina) u krevetu pod zadnje, nije izlazila iz kuce, bila je cista, mirisala je ljepse nego vecina ljudi, grijala je ona mene i ja nju...danas mi moj macak i moja maca spavaju na krevetu, preko dana...cetkam ih redovno, pa nema dlaka nigdje, skacu na kuhinjske elemente, na stol, pa sto, ne idu van, cisti su...obozavam ih, tko njih ne voli, ne voli niti mene

...s kim je vani, pitanje je sad...nek' nam onda ne prodaju priče, kako su same/i i kako traže ovdje srodnu dušu, jer im ja ne vjerujem!!!!

...boli me nepravda, zasto ljudi ne vole babuskare od 61 godine, kao sto sam ja, nego su opsjednuti s bezveznim curicama od 20?

...negdje 60-tih godina, zivjela sam na Salati...nije to bilo kao danas, kada jure auti prema Bolnicama, kad se ne moze prijeci cesta od straha da te ne zgaze...zivot je bio ispred mene, cijeli zivot, a da nisam toga bila svjesna...da jesam, bi li ga zivjela nekako drugacije, intenzivnije, ne znam, ne vjerujem, jer, ne moze se iz svoje koze, kako se kaze....sjecam se mame, onda mi se cinila stara, a imala je samo oko cerdesetak godina, sjecam je se, kako je stari tatin krombi kaput preuredjivala za mene, po kroju iz Burde, pa su mi se na prvoj probi ramena pognula od tezine materijala...ali nije se moglo drugacije, rekla je mama, tada u to doba, bili smo sretni da se mozemo pojaviti na cesti pred prijateljima, sa snitom kruha i masti posutim crvenom paprikom...i dan danas si priustim, katkada, taj specijalitet iz mladosti, unatoc losem kolestrolu koji sadrzi, ali onda se nije znalo za te stvari, a ono sto ne znas, niti te ne smeta...sjecam se, kad je napadao snijeg, moju ulicu bi zatvorili za promet i tada se sanjkalo odjutra do mraka i samo smo po koji put, promrzli, dolazili doma po okrepu i opet natrag na sanjkanac....neki su i zaglavili na toj poznatoj nizbrdici i zavoju, na onim niskim sanjkama, lezecki prema naprijed...sjecam se, kad smo na Trgu gledali vijesti sa ogromnog ekrana (tko zna od cega je bio napravljen, valjda od plahti), a bogme su se tamo odrzavale i priredbe i proslave, a o paradama za 1. Maj, da ne govorimo, kad si mali, sve ti se cini veliko...a u domu kulture, danasnjoj mjesnoj zajednici,koja je po danu bila djecji vrtic, oslikanim zidovima poznatog socijalistickog slikara, isli smo na veselice, gdje bi se muski obicno podnapijali i jedva se doteturali doma...jos se sjecam, da smo se igrali granicara, na sred sada prometne ceste, a kad bi po koji auto prosao, maknuli smo se u stranu, pa opet po granicaru, do veceri, kad bi mamin glas odjekivao ulicom, kad bi nas zvala kuci...danas, jedva mogu prijeci tu cestu od silog prometa...a rolsuhe sa kugl lagerima, cijela je ulica znala, kad sam se rolsuhala, a prijatelji bi zicali po koji krug, a meni je to teta donijela iz Njemacke, bila sam ponosna, barem nesto, kad vec nisam dobivala pakete iz Amerike...
..sjecam se kad bi nas mama uredila i ja bih ponosno objavila svojim prijateljima, da idem u Grad, kao da vec nisam zivjela u Gradu u toj mojoj strmoj ulici...bilo je jos dosta toga i svaki put kad se sjetim, uhvati me neka tuga, jer zivot je tada bio ispred mene, a danas je skoro cijeli iza mene...i jesam li ga dobro utrosila?....e, pa to je tema za neki drugi blog

...dokazano, da se ljudi cesce sexaju petkom...