Mic, mic...

http://www.youtube.com/watch?v=WJTiXoMCppw&feature=fvw

...vise puta, da se nema vise sto reci, da je sve izmisljeno na ovoj Iskrici i sire, ali onda se pojavi neka osoba, bolje receno, personality, koja sve to prozvakano nekako pretvori u nesto novo i pozitivno, i eto, zato sam na Iskrici tolike godine, vise ili manje, cesce ili manje cesto

....vraćam se u svoj pravi život ili bolje rečeno, u svoj drugi život, od njih nekoliko, koliko ih imam....za nekoga je i jedan previše, a i za mene također, ali ne znam kako izaći iz ostalih i ostati u samo jednom...

...da je nicci prelijepa, da su se jeli ražnjići, da se pilo vino, da su tamo bili (skoro) svi, koji nešto znače na Blogu, šta još....ajde, molim ostale informacije, moze i anonimno, dostavite na: radio Mileva

....na taj dan je, naime, americki kongres prihvatio neovisnost 1776. (izglasao 2 dana prije) godine od kolonizatora Velike Britanije. Na taj dan je prihvacena Deklaracija o neovisnosti koju je bio napisao Thomas Jefferson. U njoj je objasnjeno, zasto se Amerika treba odvojiti od Velike Britanije. Dakle, taj dan se oznacava kao rodjendan Amerike.
Britanski kolonizatori se nisu samo tako predali i zapoceli su krvavi rat, koji su na kraju Amerikanci dobili, uz francusku pomoc 1781...prvi predsjednik Amerike je bio George Washington...ali to je
druga prica

Danas mi je rodjendan i malo sam duze odspavala, kas sam se probudila....
...i otvorila Blog, imam sta vidjeti...toold4shit trazi ime, prezime i adresu nase blogerice, s kojom se ne moramo svaki puta ili nikada sloziti, ali privatni podaci?????

....sta zelis s njima???? zelis joj pisati, zelis nekome reci njeno ime, zelis li objaviti nesto pod njenim imenom, zelis li je sacekati ispred kuce...mozda nista od svega toga, ali od kuda mi to znamo, jer te ne poznamo, znamo samo tvoj nick...ako zelis necje podatke, red je da se i sam predstavis punim imenom i prezimenom...pa jel ti vidis sto nam radis...sto radis meni, sto radis svima nama pa i sebi???

Meni se tako nesto slicno dogodilo u proslosti, ajde mozda nije isto, ali od kud ja znam da nije, ne poznajem te, kad
je jedna osoba otkrila moje pravo ime i moj privatni e mail i pocela prijetiti da ce me docekati u mraku i da ce se moje noge naci u kontejneru za smece i slicne nebuloze...nije mi bilo svejedno i da cu dobiti gitarom po glavi...napravio je lazni profil s mojom slikom na Facebooku i jos svasta...jos cuvam njegove poruke...to je bilo strasno...sva sreca da mi moze staviti soli na rep...ali sam ja onda otkrila NJEGOVO IME I PREZIME i adresu...prestao je
...bas nisam tako nesto ocekivala od tebe, ne nisam, tu smo svi pod nickovima, jer da nismo, ja bi se zvala Ana Anic, a ti Petar Petrovic, a imamo nadimke...

...pa nek me sad svi ismijavaju, kao domacinska tema, nije filozofska...krasne su rumene, res przene...nasla sam dzem od marelica, koji sam napravila proslo ljeto, zut, polutekuci s komadicima marelica, prelila sam po przenom kruhu, sve se prelijeva, jos je toplo, a meni sve curi oko usta, moram krpu staviti, da se ne poflekam...koji je to gust...jebes sex

...ne smijem niti reći, ovdje na Blogu, jer će mnogi navaliti na mene (koliko gladnih na ovom svijetu, koliko globalnih problema, crnih rupa, vulkanskih erupcija, izlijevanja nafte)...ali, wtf. tužna sam, jer mi umire macan s kojim sam provela 16 godina u dobru i u zlu, pomalo se gasi...kaže veterinarka, da ima limfom na želucu, ali tko zna šta je...samo je postao lagan kao pero (uz ostale simptome), a stalno prede i mazi se, ali i on je tužan...valjda osjeća da mu je došao kraj...a ja sam tužna i zbog toga, što je to, isto tako, kraj jednog dijela života, jednog dijela, dok sam još bila sretna, dok sam mislila da nam nitko ništa ne može...a on, onako malešni sijamski macan, ušao je u moj život glasno, kao jedna treperava nježna pahuljica s plavim okicama...sa ceste, iz neke cijevi je izašao...bilo je to na jugu Italije, gdje smo tada živjeli...tamo smo bili samo godinu dana, ali dovoljno, da pronađem i zaljubim se u to malo biće, koje je eto, već 16 i pol godina samnom, proputovao cijeli svijet i sada tu u Americi, pomalo odlazi okružen ljubavlju i tugom....

...ali, mogu li njih par nadoknaditi sve one svađe od prije, zbog kojih smo visili danonoćno na Iskrici i s napetošću pratili razvoj događaja?

http://www.youtube.com/watch?v=2AbJbMlT1jU&feature=related

Ne da mi se, a moram...eto, zasto je dobro imati musko celjade u kuci, sve te teze fizicke poslove izvan kuce, obavlja on...neki dan, pitao je netko na blogu, jesmo li mi zene emancipirane...ciscenje korova, mislim, ne spada u emancipaciju...dakle, gumene rukavice na ruke, skare za rezanje grancica....treba pokositi travu, ali to za koji dan, to je ionako tjedna obaveza...treba dovrsiti plocice na ulazu u kucu s vanjske strane i vec godinama odgadjam, koje sam zapocela prije koju godinu, u stvari, trebam ih staviti samo par, sve ostalo je lijepo, netko ne bi niti primijetio da nedostaju...ali ja znam...zatim, brsljan se poceo penjati uz kucu, poceo je rastvarati, zderati, jesti zid, odvojila sam ga od zida, prerezala, ali toga ima puno, malo po malo, za koji dan cu zavrsiti...nakon toga mi se oljustila boja, jer su taj prokleti brsljan i njegovi pipci, odnijeli sa sobom i komade zbuke i boje...i to moram popraviti...treba pomesti prilaz kuci, jer stalno pada ono sjeme s malim helikopterom...a ima puno toga...ide mi na zivce, zasto nemam vise fizicke snage za sve to, jer mogla bi ja to...naravno, najlakse je platiti nekoga za te poslove, ali imas izbor ili potrositi za torbu i cipele ili platiti ciscenje oko kuce..izaberem prvo...e, sad ce mi netko reci, jer ih ovdje ima, bla, bla, bla, najbolje ti je kad nemas nista, pa ne moras brinuti...ne ispricavam se nikome za ono sto imam (sto nije bogznasto), jer vecina u Hrvatsskoj (da vecina, ajde mozda polovica) ima vise nego ja (takve ogromne stanove u kojima ljudi zive u Zagrebu, ja si mogu samo sanjati)....

Profil ti je pregledan: 22222 puta....cool

...razumijem sebe, koja takoreći nemam život, živim daleko od Hrvatske, vi ste mi jedina veza s hrvatskim i Hrvatskom...ali vi, što vi tu radite... neki su dežurni skoro 24 sata (jer sam i ja iz gore navedenih razloga)...pa sad kad je lijepo vrijeme, barem se u Zagrebu (Puli, Varaždinu, okolici) ima gdje izaći....nije da mi vas je žao čitati, naprotiv, interesantno mi je...jedino se pitam...pitam se....

To je mozda vrijedilo u pećini, ali ne danas i ne ovdje, on i njegov profil su za mene nitko i ništa i zato sam ga stavila na ignore, izostavljam njegov nick...

'Poruka je poslana u petak, 07.05.2010. u 23:29

Pošiljatelj: .....

Muškarac, 101, Zagreb i zagrebačka županija, Hrvatska. Član od 28.12.2007.

pozzzzz
malo sam pročirao tvoj blog ,to što pišeš je
blago rećeno idiotarija ,vrijeme ti je da se
ostaviš pisanja nije to za tebe..'

Konzumacija u restoranu zvanom Iskrica....
Svako jutro (za mene jutro za vas 6 sati vise), nakon sto se probudim, dodjem na blog Iskrice i uvijek ista slika....kao stol za kojim su ljudi jeli veceru i ostavili ga razbacanog...tu i tamo ostaci hrane, pokoji ogrizak, korica kruha...ali glavna jela, konzumirana...meni ne preostaje nista drugo, nego pogadjati, sto je bilo za veceru, tko je sta jeo, sto mu se svidjelo....ako zelim jesti, moram si naruciti posebnu porciju, kao sto cinim sada, ali, sta ce mi, kada su siti gosti vec napustili ovaj veliki restoran zvan Iskrica i nikome se vise ne jede....
03.05.2010. 16:29:19