Mic, mic...

...zvuči kao oglas u Areni Ženidba - Udaja, a stvarno je tako...e sad, jesam li kao osoba, dosadna zbog toga...mislim da nisam...nikada mi nisu trebali stimulansi za dobro raspoloženje, jer sam takva sama po sebi,
raspoložena :)))...nije da sve to nisam probala - jesam...

u gimnaziji sam čak kupovala cigarete, neke Carmen bez filtera, male i kratke i profa mi našla, a ja ko fol pušim, a nisam, samo sam ih nosila i držala cigaretu u ruci, jer je to tako super izgledalo...

moje prvo opijanje je bilo na strogo naučnoj osnovi...imala sam jedno 20-ak godina...s obzirom da se nije moglo dogoditi spontano, jer mi se okus alkohola ne svidja...otišla sam na tulum, tamo je bio neki, mislim da se zvao Teacher's Whiskey, napunila sam čašu i lijepo pila, kao da pijem vodu i još uz to govorila, vidi, nije mi ništa...tek kad sam počela tečno razgovarati na njemačkom i plakati iz čistog mira, znala sam da mi jeste nešto, tj. da sam pijana ko zvijer...a ustati uopće nisam mogla, a da ne posrnem...sva sreća da sam blizu stanovala, jer ovo je ipak bio eksperiment i svi su parametri bili zadani, pa tako i blizina mjesta za opijanje i moje kuće....

naravno, danas, kada se želim dovesti u blaženo stanje blage opijenosti, bukvalno začepim nos i popijem čašu vina, ali žao mi je, još uvijek mi se ne sviđa okus...

Svatko je imao jedan. Neki cak i dva.
Svatko je morao imati spomenar.
Bile su to knjige s praznim listovima, koji su cekali sadrzaj.
A sadrzaj je obicno bio neki crtez, slikarija, umjetnicko djelo majstora koji bi ispunjavao stranicu danu samo njemu na raspolaganje... vise ili manje uspjesan, s malim tekstom i na kraju dodatak, 'Ide baba preko mosta, za uspomenu to je dosta'.
A negdje se sa strane dopisalo Pisi, risi, ali znaj, listove mi ne trgaj...

U toku djetinjastva sam imala vise Spomenara, nekih ljepsih, nekih manje lijepih.
Neki su imali obicne kartonske korice, a neki su bili luksuzno uvezani u imitaciju koze ili cak u pravu kozu i njihovi su se listovi listali s postovanjem. A i mirisali su drugacije.
Mirisali su na kozu, na luksuz, na neki svijet, koji se jos tada nije zivio kod nas u tim pedesetim godinama. Tek puno, puno kasnije, taj miris luksuza koze, osjetila sam u trgovinama cipela u Trstu pri redovnom shoppingu, ali tada bi se umijesali i drugi mirisi stranog luksuza, kao cappuccina, finih cigara...

davao se prijateljima na ispunjavanje, kao zalog prijateljstva, ali i nepoznatima, ako ih je pratila fama da dobro risu u spomenar. Davao se na dan-dva, nakon toga se morao vratiti, ispunjen ili ne.
Svatko je imao jednu stranicu na raspolaganju za bilo sta, sto bi mu palo na pamet.
Crtez, stih, izreka, a desni gornji ugao bi se prevrnuo, posaralo bi se olovkom po rubovima i prstom razmazao grafit, tako da je ostao tamniji oblacic, koji je jako lijepo izgledao. A unutra bi pisao datum ili neka tajna, naravno, za one znatizeljne, koji bi otvorili taj komadic stranice.

Dobri crtaci su bili jako na cijeni. Skoro da nije bilo bitno jel se poznajete, garancija lijepe slike u spomenaru, bila je dovoljna. A glas se sirio brzinom munje.
Dobri crtaci su bili poprilicno zauzeti crtanjem slicica u spomenar.
Ali, sto su oni mogli meni osobno napisati u spomenar, ako me nisu niti poznavali, haha. Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave, u tom pismu pise, ne volim te vise, a u drugom javlja da te ne ostavlja...ma sta to znacilo...tada je to bio sonet za nase usi, iako bi svatko od svakoga dobio isti ili slican tekst...:)))
U razredu su se usporedjivali spomenari, ciji je ljepsi, ciji je uvez ljepsi, sadrzaj stranica, i tko ima vise uspomena...
Zao mi je da niti jedan nije sacuvan, jer je tamo bilo i pravih malih umjetnickih djela...tempera, akvarela, pastela...

Ali, bilo je to tako davno, tada se uopce nije cinilo bitno, a danas sam nekako sentimentalna...tolike su stvari izgubljene s godinama, pa tako i to...ali sjecanja su ostala i to se nikada nece izgubiti, tj. mozda i hoce, ali onda vise niti nece biti vazno...

...tračeve, ogovaranja, laži, naročito ismjehivanja onih, koji nisu prisutni, a i onih koji jesu, ako su različiti od ovih koji komentiraju ili im se naprosto ne sviđa koncepcija, pa pljuju...
mesožderi protiv vegetarijanaca ili nedajbože vegana, pljuc, pljuc, pljuc.... mesožderi protiv onih koji ne jedu male životinje, jer su ridikulozni, oni tek oni koji nose kožnate torbice i cipele, a vegetarijanci su... oni koji nisu informirani, pa nemaju pojma o čemu govore, jer ovo je mjesto majstora, doktora nauka, dakle, ako nisi majstor od zanata, ne pokušavaj niti započinjati diskusiju, jer si gotov...oni koji nemaju slike u profilu, pljuju po onima koji su hrabro stavili slike, kao da se to uopce može uspoređivati...stavi prvo sliku, pa možemo diskutirati...do onda....ne postojiš...ma diže mi se kosa na glavi...ne kosa, nego one dlačice na vratu od vas nekih...pljuc

Link

...naročito onima, kojih više nema

Link

...idem na dijetu.
Nakupovala sam puno povrća, mrkvice, celera, graška, špinata, jabuke, banane, crnu rižu...ovih dana ću napraviti minestrone, špinat na lešo s češnjakom i malo maslinovog ulja, krumpir kuhan u ljusci, samo posoljen s malo maslinovog ulja... kupila sam jaja kokica koje su uzgajane slobodne, tzv. cage free...moram se mentalno postaviti u stanje 'jedi zdravo', inače ništa od toga...moram tome naučno pristupiti, pedantno, uzeti milimetarski papir, i svakodnevno se vagati u isto vrijeme u istim uslovima te mjeriti porast ili pad mase...svaki pad u težini daje mi motiv za dalje, a dobiti ne smijem, iako se i to zna dogoditi, ali nakon toga je samo, ajmo dalje, do slijedećeg pada težine...jel' ovo glupo, ne znam, ali kod mene funkcionira...da, tri glavna obroka, izbacila sam slatko, masno, samo malo maslinovog ulja, a između obroka nikakve oblizeke, može jabuka ili neko drugo voće, ne jesti nakon 6 popodne, ali to je teško, pa se može maznuti jedan Fat Free jogurt prije spavanja i za vrijeme bivstvovanja na Iskrici...:)))
Vi koji nemate takvih problema, preskocite ovo, jer je za vas dosadno...

E baš ćemo vidjeti...

...nekad su takve ljude zvali tzv. žalosni ljudi...danas to zovemo, depresivni ljudi...nitko ne želi biti u njihovoj blizini, jer šire negativnost, vide čašu napola praznu, a ne punu...a depresija se danas liječi, manje ili više uspješno, što lijekovima, što razgovornim terapijama...

Link


Link


Link

...ići u shopping, za neke je vrhunski užitak...bolji i od sexa...jer sex ne možeš imati uvijek, naročito ako nemaš partnera, a u shopping možeš ići uvijek (ako imaš love)...

...shopping može biti samo dnevna nabavka hrana, zadovoljiš si one momentalne dnevne potrebe, kao neki svakodnevni quickie sex, ili sofisticiraniji shopping, kao cipele, torbice i sl., što zahtijeva određenu dozu krativnosti, osjećaja da si high, inspiracije i dovoljne količine love (ah, uvijek isto)...

...shopping možeš obavljati sam za sebe, ako imaš sredstava (čitaj love) ili, ako nemas sredstava (čitaj love), s nekim drugim, prijateljicom, koja mora imati lovu...užitak baš nije isti, ali zadovoljava određeni apetit, makar privremeno...a i za to se moraš osjećati high, jer, treba imati energije, motati se po shopping mallu, kada ti se vrti u glavi od šarenila, boja, žamora, noge ti otpadaju, vrećice ti klize iz ruku...ulaziš u dućan i ne znaš koji je, odlažeš natrpane vrećice na pod, i bacaš se na isprobavanje, i sve ostalo prestaje postojati...

...kada ti se ne ide u shopping, alarm, tiruriru...nešto nije u redu, bolest, depresija ili nedajbože nešto drugo...treba se izliječiti, jer nakon toga, tako je slatko opet otići u shopping i orgazmirati pri isprobavanju cipela, torbica i ostalih izvora ugode...
...naravno, kod kuće, slijedi kajanje, ali, nakon j... nema kajanja

Oduvijek sam spašavala životinje...jednom sam našla neku napola mrtvu macu, povratila je u život antibioticima i dobrom hranom, da bih shvatila, da nema jezik...

...tada smo živjeli na jugu Italije, bila je topla proljetna mirisna noc...postala sam svjesna upornog mijaukanja neke male mačkice...izgleda da je to priroda tako udesila, da se glasaju zvukom, koji para uši i rastapa srca...naravno onih, koji su to u stanju čuti...

...spustila sam se niz stepeniste s malo mlijeka i komadicima sjeckanog mesa...ali, nikoga nije bilo na cesti, bilo je mračno, a u tom dijelu Italije vlada Mafija, pa sam bila malo bojažljiva...ipak,radoznalost je prevladala
...mijaukanje se čulo iz izljeva na cesti, koji je bio začepljen...nerado sam stavila ruku u mračnu rupu i oslobodila cijev, iz koje je izašao mali bijeli gremlin s plavim ocima...barem se meni činio takvim...na drhtavim nožicama s narogušenim repićem...toliko se vidjelo ispod javne rasvjete, jer je ostali dio ceste bio mračan...'to' je počelo halapljivo lizati mlijeko, a meso nije jelo, jer nije znalo kako (to se poslije ustanovilo)...

....uzela sam ga u naručje, tj. u saku desne ruke i puhala sam topli dah, jer je drhtao...
....trebao je prespavati samo tu noć i sutra sam ga trebala dati u dobre ruke, jer sam već imala psića i selili smo se u Hong Kong, a oni imaju karantenu i bla, bla, bla...

....da ne duljim, sve smo sredili, živio je u Italiji, u Hong Kongu i ostalim gradovima i kontinentima, gdje smo se selili, moja mala pahuljica, koja je u 7. mjesecu 2010. zaklopila svoje umorne okice...

...farbam zidove, radim keramiku, slikam u ulju, pametna, duševno dobra:)))), zgodna, za svoje godine, imam smisla za modu, samostalna, vozim dobar auto, nisam nikada ucestvovala u saobraćajnoj nesreći, nisam sirotinja, tj. stanujem u krasnoj kući....

....ne, ne tražim ovdje nikoga za vezu, samo se malo hvalim:))))

...otvoris kutiju na nacin da skines celofan, napravis kuglu od njega, bacis u smece, otvoris kutiju, podignes poklopac, podignes pergament papir, zarijes prste u napolitanke, jer tako je tesko izvaditi prvu...kad je imas u ruci, stavis je u usta, odvojis zubima prvi sloj oblatne, jezikom polizes kremu, zatim gricnes drugu oblatnu, pa kremu i tako redom, dok napolitanka ne nestane...tada je vrijeme za drugu, trecu, cetvrtu......

kada je pola kutije prazno, ostatak se prekrije pergament papirom, zatvori gornjim dijelom kutije, sakrije za neku drugu priliku..

...koji su culi za to:

http://www.youtube.com/watch?v=2O9kAPBeXx0

...stvora...ajde, čiji je najljepši?

....a hladno, da ti se smrzne rit...
sinoc sam bila na americkom football gamu...

...ajme, to je dosadno, nista ne znam o tome, da je baseball, jos bi znala, ali ovo...jedino je dobro, puno mladih oznojenih muskih tijela...zeleni teren, zivopisni dresovi, cheerleaders, tamburanje, muzika, navijanje...ali, unatoc dekici, dupe mi se smrznulo...tradicija je, piti vruci kakao, ali sta to vrijedi, kad ga ne mogu staviti na rit, da mi se malo ugrije...





Uredi zapis

07.11.2010. u 16:57   |   Editirano: 07.11.2010. u 17:06   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar