Drugim riječima, depresija ubija...pa to se zna...
...nekad su takve ljude zvali tzv. žalosni ljudi...danas to zovemo, depresivni ljudi...nitko ne želi biti u njihovoj blizini, jer šire negativnost, vide čašu napola praznu, a ne punu...a depresija se danas liječi, manje ili više uspješno, što lijekovima, što razgovornim terapijama...
03.03.2011. u 15:32 | Komentari: 59
Bad bird, bad bird, watcha gonna do, watcha gonna do...mijauuuu
23.02.2011. u 16:48 | Editirano: 01.03.2011. u 22:37 | Komentari: 15 | Dodaj komentar
Shopping...
...ići u shopping, za neke je vrhunski užitak...bolji i od sexa...jer sex ne možeš imati uvijek, naročito ako nemaš partnera, a u shopping možeš ići uvijek (ako imaš love)...
...shopping može biti samo dnevna nabavka hrana, zadovoljiš si one momentalne dnevne potrebe, kao neki svakodnevni quickie sex, ili sofisticiraniji shopping, kao cipele, torbice i sl., što zahtijeva određenu dozu krativnosti, osjećaja da si high, inspiracije i dovoljne količine love (ah, uvijek isto)...
...shopping možeš obavljati sam za sebe, ako imaš sredstava (čitaj love) ili, ako nemas sredstava (čitaj love), s nekim drugim, prijateljicom, koja mora imati lovu...užitak baš nije isti, ali zadovoljava određeni apetit, makar privremeno...a i za to se moraš osjećati high, jer, treba imati energije, motati se po shopping mallu, kada ti se vrti u glavi od šarenila, boja, žamora, noge ti otpadaju, vrećice ti klize iz ruku...ulaziš u dućan i ne znaš koji je, odlažeš natrpane vrećice na pod, i bacaš se na isprobavanje, i sve ostalo prestaje postojati...
...kada ti se ne ide u shopping, alarm, tiruriru...nešto nije u redu, bolest, depresija ili nedajbože nešto drugo...treba se izliječiti, jer nakon toga, tako je slatko opet otići u shopping i orgazmirati pri isprobavanju cipela, torbica i ostalih izvora ugode...
...naravno, kod kuće, slijedi kajanje, ali, nakon j... nema kajanja
15.02.2011. u 17:58 | Komentari: 31 | Dodaj komentar
Ayrton
Oduvijek sam spašavala životinje...jednom sam našla neku napola mrtvu macu, povratila je u život antibioticima i dobrom hranom, da bih shvatila, da nema jezik...
...tada smo živjeli na jugu Italije, bila je topla proljetna mirisna noc...postala sam svjesna upornog mijaukanja neke male mačkice...izgleda da je to priroda tako udesila, da se glasaju zvukom, koji para uši i rastapa srca...naravno onih, koji su to u stanju čuti...
...spustila sam se niz stepeniste s malo mlijeka i komadicima sjeckanog mesa...ali, nikoga nije bilo na cesti, bilo je mračno, a u tom dijelu Italije vlada Mafija, pa sam bila malo bojažljiva...ipak,radoznalost je prevladala
...mijaukanje se čulo iz izljeva na cesti, koji je bio začepljen...nerado sam stavila ruku u mračnu rupu i oslobodila cijev, iz koje je izašao mali bijeli gremlin s plavim ocima...barem se meni činio takvim...na drhtavim nožicama s narogušenim repićem...toliko se vidjelo ispod javne rasvjete, jer je ostali dio ceste bio mračan...'to' je počelo halapljivo lizati mlijeko, a meso nije jelo, jer nije znalo kako (to se poslije ustanovilo)...
....uzela sam ga u naručje, tj. u saku desne ruke i puhala sam topli dah, jer je drhtao...
....trebao je prespavati samo tu noć i sutra sam ga trebala dati u dobre ruke, jer sam već imala psića i selili smo se u Hong Kong, a oni imaju karantenu i bla, bla, bla...
....da ne duljim, sve smo sredili, živio je u Italiji, u Hong Kongu i ostalim gradovima i kontinentima, gdje smo se selili, moja mala pahuljica, koja je u 7. mjesecu 2010. zaklopila svoje umorne okice...
24.01.2011. u 20:32 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
Kuham odlično, pečem kolače, štrikam, heklam....vezem, postavljam pločice
...farbam zidove, radim keramiku, slikam u ulju, pametna, duševno dobra:)))), zgodna, za svoje godine, imam smisla za modu, samostalna, vozim dobar auto, nisam nikada ucestvovala u saobraćajnoj nesreći, nisam sirotinja, tj. stanujem u krasnoj kući....
....ne, ne tražim ovdje nikoga za vezu, samo se malo hvalim:))))
22.12.2010. u 22:31 | Editirano: 22.12.2010. u 22:32 | Komentari: 36 | Dodaj komentar
Kako se jedu napolitanke...
...otvoris kutiju na nacin da skines celofan, napravis kuglu od njega, bacis u smece, otvoris kutiju, podignes poklopac, podignes pergament papir, zarijes prste u napolitanke, jer tako je tesko izvaditi prvu...kad je imas u ruci, stavis je u usta, odvojis zubima prvi sloj oblatne, jezikom polizes kremu, zatim gricnes drugu oblatnu, pa kremu i tako redom, dok napolitanka ne nestane...tada je vrijeme za drugu, trecu, cetvrtu......
kada je pola kutije prazno, ostatak se prekrije pergament papirom, zatvori gornjim dijelom kutije, sakrije za neku drugu priliku..
06.12.2010. u 22:43 | Editirano: 06.12.2010. u 23:25 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
Za staru gardu i za one mlade...
...koji su culi za to:
http://www.youtube.com/watch?v=2O9kAPBeXx0
15.11.2010. u 20:37 | Editirano: 15.11.2010. u 20:39 | Komentari: 31 | Dodaj komentar
Evo, da i ja stavim jednog lijepog....
...stvora...ajde, čiji je najljepši?
10.11.2010. u 22:33 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
Što je danas lijep i sunčan dan..
....a hladno, da ti se smrzne rit...
sinoc sam bila na americkom football gamu...
...ajme, to je dosadno, nista ne znam o tome, da je baseball, jos bi znala, ali ovo...jedino je dobro, puno mladih oznojenih muskih tijela...zeleni teren, zivopisni dresovi, cheerleaders, tamburanje, muzika, navijanje...ali, unatoc dekici, dupe mi se smrznulo...tradicija je, piti vruci kakao, ali sta to vrijedi, kad ga ne mogu staviti na rit, da mi se malo ugrije...
Uredi zapis
07.11.2010. u 16:57 | Editirano: 07.11.2010. u 17:06 | Komentari: 14 | Dodaj komentar
Pa kad će mi već jednom zabraniti pisanje...kad je trenutak, tako da se pripremim......
...da stavim na sebe crnu svilenu haljinu, pažljivo nanesem tekući puder, malo rumenila na obraze, maskarom debelo namažem trepavice, ružičastim ružem namažem usta, legnem na krevet, prekrižim ruke na prsima i mirno...dočekam trenutak...
01.11.2010. u 23:19 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
Mačke, III. dio
...ne tražim od mačke da se ponaša humano, ljudski, da se ne igra s mišićem, prije nego ga pojede (iako mi je žao mišića)....
... to su naša, ljudska pravila, mi smo ih postavili...kako se mačke postavljaju i šta rade, to su mačja i životinjska pravila...ako ćemo pravo, ono što ljudi rade ljudima, niti jedna mačka nije u stanju učiniti ničemu i nikome...što želim reći, ne postoje pravila i parametri, mačka se mora ponašati ovako i ovako, e da bi bila 'moralna' zivotinja, a pas se ponasa ovako i ovako i zato je dobra zivotinja...zivotinje nisu dobre ili lose, njihovi vlasnici ih naprave takvima, a one se ponasaju onako, kako ima je zapisano u genetskom kodu, a to znaci da se macka ponasa mačje, a pas pasje, svidjelo se to nekome ili ne...
28.10.2010. u 20:57 | Editirano: 28.10.2010. u 22:56 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
Reklame....
...kada vidim ovu reklamu za naocale, umrem od smijeha...
Link
23.10.2010. u 19:10 | Editirano: 23.10.2010. u 19:12 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Vidim, nickovi se masovno ispisuju...nemoj da nastane masakr nickova...
...jer se jos nista ne zna sa sigurnoscu...ulozili smo nase najbolje godine u nase najdraze nickove....nemoj da nastane neki novi Waco nickova...moj nick to ne bi prezivio:)))
19.10.2010. u 23:12 | Editirano: 20.10.2010. u 20:37 | Komentari: 21 | Dodaj komentar
Postoje li žene, koje NE VOLE čokoladu?
Ja još nisam upoznala niti jednu, osim jedne osobe, koju poznajem cijeli život...
18.10.2010. u 19:04 | Editirano: 20.10.2010. u 20:38 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
Jesen oko mene....
Kako je krasna jesen u Michiganu.
Ostala godisnja doba tako-tako, ali jesen...ili sam to samo ja?
Kada javorovo drvece (Kanada je vrlo blizu) pocne mijenjati boju lisca iz zelene u zutu, pa ona iz zute u narancastu i iz nje u krvavo crvenu i kad je najljepse, otpadnu...javorovi u mojoj ulici su razlicitih vrsta, nekima se zeleno lise zadrzi dugo, kad je drugo drvece vec sasvim golo i lisce pocisceno...ja cekam moje, koje ce otpasti zadnje i onda brzo, brzo skupljam i guram na cestu u tonama u brdima, toliko lisca na gomili nikada nisam vidjela u zivotu, jer tamosnja 'cistoca' dolazi pokupiti lisce, koje smo gurnuli na cestu...
Je li to miris, boja ili nesto trece, podsjeca me na moju kucicu u Vukomerickim goricama...pozelim zapaliti vatru i cuti krckanje peci u hladna jesenska jutra, pristaviti dzezvu za rano jutarnju kavu...mozda poslije ici skupljati kestene, pa onda ih peci...ti mirisi ce ostati samnom, dok sam ziva, ma gdje da odem....tko zna sta radi moja mala kucica, bez struje i vode, i tko zna, ima li jos krov...ali, ovo je moja stvarnost
14.10.2010. u 16:04 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
- prethodna stranica
- stranica: 45
- sljedeća stranica