Iskrica for Dummies

Ovo možete napraviti u Photoshop-u CS3 i više, a postoji i iphone aplikacija. Za android nisam pogledao...

Kada pišete blog onda dole desno ima kućica Dodaj sliku, i tu se klikne. Nakon toga otvori se jedan prozor u koji unesite web adresu vaše slike.

Da bi dobili web adresu vaše slike potrebno je željenu sliku smjestiti na neke od ovih web servera www.imgur.com, tinypic.com, zaslike...možda postoje još neki serveri za slike ali ova tri su sasvim ok...uglavnom, od njih ćete dobiti web adresu vaše slike i tu adresu unesite u onaj prozor koji se otvorio kada ste kliknuli Dodaj sliku...

Nisam više kralj,
kraljevstva nemam.
Izgubio sam ga,
tražeći sreću.
Sada sam kralj,
na skrivenom papiru
iz prošlosti...

I što sada?

Link

2,5 čaša brašna
3/4 čaše šećera
prašak za pecivo
1/2 žličice cimeta

pomiješati i dodati čašu badema

3 jaja
vanijija šećer
zrno soli

dobro razmutiti mikserom i polako umiješati u prethodnu smjesu

Razdjeliti na dva dijela i napraviti "kobasice". (Malo spljoštiti)

peći na 200C 10-15 minuta dok ne narastu i ne otvrdnu

izvaditi i ohladiti

narezati i poslagane peći još 15-20 min, a možda i malo više...

Evo, čitam...možda je bolje da ne čitam. To su krugovi pakla...o tome vam ne želim ni riječi napisati. Ali, ruku na srce, vani je prekrasan dan, pomalo vjetrovit i ugodan. Ni topao, ni hladan...

Danas ću raditi cantuccine, moj omiljeni keks. Prvi put sam ga probao prije desetak godina kada sam bio na jednoj konferenciji u Sorrentu. U kasne sate zaželio sam se slatkog i ušao u slastičarnicu. Ispred mene, zamotani u celofan stajali su cantuccini. Uzeo sam jedne i uputio se u hotelsku sobu. Sutradan ujutro uzeo sam još jedne...Cantuccini su tvrdi keksi sa bademom...zarazni su kao kikiriki...

A sada idem po puter ali razmišljam i o margarinu...

PS. Baš sam smiješan. U cantuccine ne ide ni mast ni ulje...

Zadnje kapi...osjećaš li gdje sam?
Negdje na kraju,
ili početku.
Sasvim je svejedno.

Izgubljen u trajanju...
okružen neodređenim svijetom...
u nekom bezizlaznom svemiru...

"Kad je čovjek sam uvijek je u lošem društvu."

Radni narode!

Vjerujem da vas još uvijek ima.
Koji ustajete jutrom ranim
i radite svoj posao
kako-tako
I dobivate plaću
neki veću, neki manju
i krpate kraj sa krajem
neki bolje, neki lošije
koji ste u kreditima
i strepite nad vremenima koja dolaze...

Nemam vam ništa lijepog za reći...ustvari imam,

Samo nas ljubav može spasiti...

Od mene niste čuli ništa mudro
Niti ste naučili išta...
Nisam vam ništa ni rekao
Samo sam vam neke stvari pokazao
da ne zaboravite
jureći kroz život
I kada bi me pitali nešto mudro
ne bi vam imao što za reći
jer ne znam

Ne pitajte me ništa...

Link

Danas sam gledao reportažu o ljudima koji žive u prašumama Gvineje...doista fascinantno...ljudi koji žive u prašumi...prvi put su vidjeli bijelog čovjeka Ne znaju za ništa drugo osim za prašumu...možda vide avione. Svijest im je toliko razvijena da svijet oko sebe promatraju kao svijet duhova... ništa ne znaju ali znaju loviti. Hrana. Uglavnom, hvataju hranu, čak u drvu uzgajaju sočne crve...peku meso zamotano u listu banane...

Interesantni su muško - ženski odnosi. Muškarci žive odvojeno od žena...čak ni istu hranu ne jedu. Misle, muškarci se trebaju kloniti žena jer im žene oduzimaju energiju. Kažu, kada muškarac živi sa ženom onda brže stari...o ljubavi pojma nemaju. Loše, ubiju...i pojedu...nevjerovatno, koliko to tamo normalno izgleda...

Smrtnost je velika...od 4 djeteta jedno preživi...starih nema. Vjeruju u život nakon smrti...mogu biti samo oni koji su postojali, tj.ako je postojao Šime i umro tada je njegovo mjesto slobodno i Šime nastavlja živjeti kroz drugo tijelo...prekobrojne ubiju...valjda?

Žive na drvetu...glavno oružje im je luk i strela. Strele su umjetnička djela...i lukovi su vrlo lijepi...elegantni...prekrasni lovci...i vrlo precizni...znaju sve tajne prašume...