Iskrica for Dummies

Sada ću napisati pravi blog. O Higgs-ovom bozonu...iako, iskreno da vam kažem, o njemu pojma nemam. Dalje od slabe nuklearne sile nisam se mrdnuo...i prema gore...i o gravitaciji ne znam baš puno. Dalje od Newtona neznam...o elektromagnetskim i molekularnim silama znam dosta jer mi je to područje rada...a o Higgs-ovim bozonima znam samo da predstavljaju kratkotrajni trag u polju nakon što nešto izgubi ili dobije masu nakon sudara. Ne znam što međusobno sudaraju...piše, i pri kojim energijama. Slike tih sudara su dosta kompleksne...to vam je kao da na Mona Lizi otkrijete trag Higgs-ovog bozona...i to dokazuje da si je čovjek to dobro zamislio...taj Big Bang... ali, kakve veze ima to sa Crnim rupama? Ili eventualno, sa putovanjem kroz vrijeme?

Sjedim...pijem kavu i pušim. Kava je dobra, duhan je odličan.

slušam...Link

Gledam bosiljak što na prozoru raste...danas ću ga pojesti

Danas sam sreo starog prijatelja. Nismo se vidjeli godinama. Sjeli smo u dvorište Arheološkog muzeja i popili kavu...imamo slične životne sudbine. Živjeli smo u istim gradovima, radili pa napustili istu kompaniju, razdvojeni od obitelji, neizvjesne budučnosti...rekao mi je da je naš susret važan znak za mene jer on nosi blagoslov...desio se i jedan vrlo interesantan detalj. Kada smo sjeli pristupio nam je trgovac noževima. Rekao je...u pola cijene 200 kuna ako platiš pivu imaš popust...

A ljudi moji kako je vruće na suncu...

Sada trebam pokazati da imam para...moram ići u svoju banku i dogovoriti se o bankovnom jamstvu...

Projekt je prošao...sada ga treba realizirati...a ima tu puno posla, administrativnog i tehničkog, pa još i mjerenja...pokušati ću zaposliti jednog stažistu strojarstva...naravno, i sebe...sebi ću dati minimalac...tak, ak' neke zanima koliko imam para znate "Slova je na minimalcu..."

I o budučnosti razmišljam...kako napraviti stroj...

Komarci su naši neprijatelji...

Gledam Vas
Ima Vas
sretnih i nesretnih
pametnih i glupih
Misli Vam šeću
u prostoru svijesti
I svi ste živi
Dišete
Nekima je i vruće
Neki su na moru
a neki u sobi...

A što ću danas? Jučer sam odmarao. Dugoročno, moram čekati, kratkoročno, moram se nahraniti...pizza, naravno. Moram i na plac ići, ali nemoram odmah. I kuću moram malo srediti. Stol mi je razbacan, soba u neredu, prašina po podu. Paradoks je što, čim stan dovedem u red, već sutradan to nije daleko od zatečenog stanja. Entropija raste...a puno je entropije u mom domu...i životu

Uh...vratio sam se. Bio sam biciklom do Zelenog Lucifera. Trebalo mi je dva i pol sata. Išlo bi to i brže da nema tih prokletih semafora koji zaustavljaju promet u svim pravcima. Totalno su neprilagođeni uvjetima na cesti. Što radi prometna policija? Zašto to ne uštima? Svi gube dragocjeno vrijeme. E da, zelenom je opet riknuo kompjuter, ovaj put je možda i hardware u pitanju. Windowsi su se srušili. Probati ćemo sa boot disketom...ako ne...kod majstora ili novi kompjuter. Uglavnom nećete čitati zelenoga neko vrijeme....
Vani je vruče ali na biciklu je ugodno. U povratku sam vozio polako. Sada sam u domu svome, pijem Coctu, pušim i pišem ovaj blog...

Jeep je spreman! Malo sam ga izglancao, oprao gume i podmazao...idem i ja..

A ljudi moji, vratio sam se iz grada...vruće, ali ne i prevruće. Išao sam po pumpu za biciklo. Kupio sam je. 10 eura, Made in Taiwan, sa manometrom. Gledam je...da se kojim slučajem proizvodi kod nas koštala bi više nego duplo...satrat' će nas Kinezi...

Kava...taj božanstveni napitak. Kao nektar je...
Razmišljam o bicikli, a razmišljanje je početak svake akcije. Nekad sam kraće razmišljao...moglo bi se reći, nepromišljeno. Sada je drugačije. Sada sam promišljen...ali puno sporiji. Recimo, razmišljam o gumama na bicikli. Stare su...moglo bi mi se desiti da jedna od njih pukne...a rezerve nemam. Dakle...dok se ne sredi bicikla nema daleke vožnje...eh, jesam ja neki pametni stari dečko.
Prošli tjedan prijatelj Ivan pozvao nas je na rafting Kupom. Mogli smo krenuti odmah sutradan ali ja sam bio nespreman. Sada razmišljam a što mi to treba da se spustim gumenim čamcem niz Kupu...?

Ljeto je, kao i svako drugo. Već godinama bi, u ovo vrijeme bio na moru, na nekoj stijeni, barki...ovo ljeto ne. Nije da ne mogu nego mi se neda. Zasitio sam se ljetovanja. Zasitio sam se svega...

Danas nisam ništa kuhao, samo sam kruh ispekao. Nisam ništa ni jeo...vruće je. Vani sam samo nakratko izašao do točionice vina. Nestalo mi pa sam kupio malo Vugave i malo Babića. Dobra su to vina...i sada ležim u tamnoj sobi dok mi ventilator cirkulira zrak. Ništa ne radim a to je najteže...

Pomnom analizom događaja ustvrdio sam da Bog ima normalan broj rebara. Zato, prebrojte si rebra jer, a to se nikad nezna, u Vama čući jedan Bog...