Iskrica for Dummies

U prikladnoj posudi na malo ulja propržite što pronađete u frižideru, dodajte začine koje imate i po potrebi doljevajte vode. Kuhajte do neprepoznatljivosti. Dobar tek!

U svom životu imam samo jednog neprijatelja. To je komarac. Volio bi da to nije tako, da se nekako dogovorimo ali izgleda da sa komarcem nema dogovora, ili on ili ja. Po danu mi još koliko toliko ne smeta. Toleriram da me bocne po koji put ali noć je kritična. Umjesto da spavam i da se odmorim nakon "napornog" dana, provodim besane noći u borbi njim(a). Ako to potraje par noći dobivam ozbiljne psihičke poremećaje uzrokovane neispavanošću. Problem sam djelomično riješio mrežom protiv komaraca iznad kreveta ali zna se on uvući zajedno samnom ispod i rat se nastavlja. Slaba točka mu je u doba svitanja kada bi se on htio izvući vani a smeta mu mreža. Tada ih gotovo sve uništim međutim, tokom dana otvaram i zatvaram vrata i oni ulete. Također, otvorene vodene površine, vlažna zemlja pogoduje njihovom razmnožavanju. Pokušavam držati sve suhim ali uzalud. On je uvijek tu, napada me i rat se nastavlja. Imam saveznike u tom ratu. To su paukovi i njih pažljivo čuvam...

Pjesma...Link

Vani je ugodnih 27°C u hladu. Selo je manje, više prazno. Osim građevinskih radnika i lokalnih mještana, srećem samo ponekog zalutalog penzionera i to je to. Na plažama nema nikoga, na vezu nema nautičara, restorani su prazni a u trgovini su cijene boli glava. Da nema robe sa zaštićenom cijenom ne znam što bi jeo. Onima koji žive od turizma ostalo je da se nadaju da će turisti ipak doći. Ne znam kako je drugdje ali ovdje je za sada tako. U gradu je slična situacija. Turista još uvijek nema. Ni prošle godine ih nije bilo do početka sedmog mjeseca...

Budim se sa prvim pijevcem, kuham kavu i čekam da ptice propjevaju. Svi zajedno čekamo Sunce da grane. Prvo zvono i pjesma kosova se čuje. Vrane grakću, komarci uokolo zuje. Iza brda dopire svjetlost, galebovi prema moru lete. Svjetla ulice se gase, grlice i fazani bude. Cvrkut vrabaca se čuje. Sviće, sve je tiše. Pijevac uporno kukuriče...

Link

Kada prođe moje vrijeme
Kada više ne bude me bilo
Netko drugi biti će tu
Gledati vrt što ga sadih
Ništa mu to značiti neće
To su moje uspomene...

Kao što se vidi, krumpir raste ispod pokošene trave. Nisam ga sadio u zemlji već na zemlji i pokrio ga pokošenom travom. Inače, ljudi oko mene obično tu travu zapale pa pepeo posipaju po zemlju. Meni je to uvijek bilo nekako neekološki zbog emisije CO2, a i ostale hranjive organske tvari se unište. Na kraju krajeva sve će se to jednog dana pretvoriti u zemlju, kao i ja osim ako se ne zapalim.
Od ostalog, rastu krastavci, tikvice, mahune, pomidore, kupus a čini mi se i salata te kelj. Posadio sam još neko povrće ali još nije niklo ili bar nisam primjetio.Ima i samonikle rikole. Amater sam u poljoprivredi i malo toga znam. Uzdam se u volju da nešto naučim. A što ćeš, gradsko dijete...

Pjesma...Link

Link

Prisjetimo se naših heroja...Link

Ovaj je specijaliziran za pripremu riže sa jajima. Računajte da u budućnosti nikom nećete trebati. Ovakvih robota možete naslagati koliko god hoćete. Svaki može pripremati hranu za koju je programiran i jedino je potrebno da "ljudski kuhar" opslužuje robote kada pofali neki sastojak ili se ugasi vatra. Nemojte se čuditi što nas je sve manje jer robota je sve više. Vrlo brzo ako ne i sada, ovakvog robota moći ćete kupiti za sezonsku plaću "ljudskog kuhara". Da se bavim ugostiteljstvom kupio bi bar jednog. Naravno, hranu vam dostavlja robot-konobar. On je puno jeftiniji. Roboti-sobari(ce) su vrlo zahtjevni i bojim se da će taj posao ostati ljudima. Netko treba dobro očistiti zahod a to može samo čovjek. O sexu da i ne govorim...

p.s. u principu, svako može vući svoju težinu...

Počeli su dolaziti turisti...