Iskrica for Dummies

Jugo je puhao treći dan.

U Zagrebu to nije vjetar, to je stanje. Zrak postane težak kao mokra deka. Sve je ljepljivo. Kvaka je ljepljiva. Šalica je ljepljiva. Koža na vratu je ljepljiva. Za što god se uhvatiš, ostane ti trag.

Mara je sjedila u kuhinji stana za koji je mislila da je njen. Dok joj nije stiglo pismo iz općine.

POREZ NA NEKRETNINE: 800 €. ROK 15 DANA. U PROTIVNOM OVRHA.

800 eura. Za stan koji je već otplatila. Za zidove koje je sama okrečila. Ako ne plati, uzet će joj ga. Njen dom je postao pretplata od 800 eura.

Pogledala je kroz prozor. Vani je pisalo: popodne pljuskovi. A ispod prozora je stajao XR-4. Onaj kojeg je obučavala prije otkaza. Zakočen na +33, pregrijan od juga. Senzori mu se magle od vlage.

Na leđima mu se caklila pločica:

VLASNIŠTVO: NEXUS CORP. OSIGURANA VRIJEDNOST: 150.000 € BONUS ZA ASISTENCIJU: 150 €

I tu ju je strefilo.

Njen dom vrijedi 800 eura da ostane njen. Njegovo tijelo vrijedi 150.000 eura ako ga netko slomi. A pomoć drugome vrijedi 150 eura.

Sve ima cijenu. Njen stan. Njegovo tijelo. Čak i dobrota je pretvorena u bonus od 150 eura.

Svi su uzeli svoj dio svijeta. Korporacije su uzele robote i osigurale ih na 150.000. Općina je uzela njen stan i naplaćuje ga 800 eura godišnje. Park prirode iza brega uzeo je netko treći i stavio rampu od 5 eura.

Njoj nije ostalo ništa. Ako nešto hoće, mora platiti. Čak i da ostane tamo gdje je — mora platiti.

I on je bio isti. Robot od 150.000 eura koji ne posjeduje ni vlastiti vijak. Stajao je ljepljiv od prašine i sparine, kao i ona. Dva bića koja ne posjeduju ni sebe, na istoj ljepljivoj ulici.

Nekad bi ga mrzila. Uzeo joj je posao.

Ali danas je sišla dolje. Ne zbog onih 150 eura. 150 eura joj ne bi pokrilo ni petinu onog poreza od 800. Smiješno.

Donijela je bocu vode i krpu. Prebrisala mu je senzore. Povukla ga u hlad haustora.

XR-4 ju je skenirao.

"Detektiram pregrijavanje. Hvala, Mara. Asistencija: susjed. Isplata: 150 €."

"Zadrži si tih 150," rekla je. "Meni treba 800 da zadržim kuću. Tebi treba 150.000 da te ne slome. S istim smo govnima, samo su brojke različite."

I onda je počeo pljusak. Onaj teški koji sve ispere. Krupne kapi su lupale po asfaltu, po njoj, po robotu. Isprale su svu ljepljivost juga. S kože, s metala, sa zraka.

Svi su pobjegli. Njih dvoje su ostali ispod žlijeba.

Mokri. Besplatni.

Nitko im nije naplatio tu kišu. Općina nije poslala račun za pljusak. Korporacija nije osigurala kišu na 150.000 eura.

Prvi put u tri dana, ništa je nije lijepilo.

Svijet je i dalje bio razgrabljen. I dalje će morati naći 800 eura za stan. I dalje će on biti vlasništvo firme od 150.000 eura.

Ali tih pet minuta dok kisnu nasred Ilice, a da nitko nikome ništa ne duguje — to je bilo jedino što je zaista bilo njeno. I njegovo.

Bez poreza. Bez police.

KONKURENTI
Nitko nije čuo kad su stigli. Nisu sletjeli. Dovezeni su u bijelim kombijima. Bez reklame, bez fanfara.

U početku su ih zvali "pomoćnici".

Mara je imala 34 godine, dijete od 7, kredit i 6 godina staža kao operaterka za dostavu. Znala je svaki dimnjak na Trešnjevci, znala je kojoj baki treba pokucati jače jer ne čuje, a kojem klincu ostaviti paket kod susjeda.

Jednog ponedjeljka su joj dali da trenira zamjenu.

Dva robota. XR-4 i XR-5. Bijeli, savršeni, tihi. Na potiljku im je laserom bilo urezano ono što je sve govorilo:

VLASNIŠTVO KORPORACIJE. NIJE NA PRODAJU. SAMO NAJAM.

"Uči ih", rekli su joj. "Ti si najbolja."

I učila ih je. Kako se ne leti kad puše sjeverac preko Save. Kako se kaže "Žao mi je, kasnim, gužva je". Kako se ne ostavlja paket na kiši.

Robotima je trebalo 11 dana da upiju njen život. Ona im je dala sve. Oni su samo snimali.

Dvanaesti dan je došla na posao i njen ormarić je bio prazan. Na stolu je bio papir. I otkazni rok od 7 dana.

Šef je slegnuo ramenima. Nije bio zao čovjek. Samo je bio slab.

"Gledaj, Mara... ja tebi plaćam 1.400 eura, doprinose, bolovanje kad ti je mali bolestan, godišnji. Njih iznajmim za 900 eura mjesečno. Komad. Rade 24 sata. Ne pitaju ništa. Ne žale se. Korporacija me zove svaki tjedan i pita zašto još uvijek plaćam ljude."

Nije joj dao otkaz robot. Dao joj je otkaz čovjek koji se bojao onih koji posjeduju robote.

Te noći je stajala na kiši ispred Zavoda za zapošljavanje. U redu ispred nje - ljudi s papirima u rukama. Iza nje - red robota. Svi čekaju isti posao.

Unutra je službenik u odijelu izašao i bez gledanja pokazao prstom:

"Vi, vi i vi - unutra."

Pokazao je na robote.

Ljudima je rekao: "Za vas trenutno nemamo ništa. Javite se idući mjesec."

Mara je tada shvatila najstrašniju stvar.

Robot nije bio njen neprijatelj. Robot nije ni znao da postoji. On nije želio njen posao, nije želio njen stan, nije želio hraniti njeno dijete.

Roboti nikad neće tražiti veću plaću. Nikad neće osnovati sindikat. Nikad neće reći "dosta je".

I baš zato će korporacija uvijek izabrati njih.

Rat nije bio između čovjeka i stroja.

Rat je bio između onih koji moraju raditi da bi živjeli, i onih koji posjeduju one koji rade umjesto njih.

2026.

Zagreb, Trešnjevka. Studeni. 06:14.

Ivan se budi sekundu prije alarma. Stan je hladan, prozor je zamagljen. Kupaonica, zubi, kava iz aparata na brzinu.

Mobitel na polici zasvijetli sam. Ne zvoni. Javlja se Ona.

Aplikacija se zove POSAO. Od prošle godine svi koji rade preko platformi je moraju imati - dostava, čišćenje, održavanje, montaža.

" Dobro jutro, Ivane. Spavao si 6 sati i 41 minutu. Jutros si na redu."

Ivan obriše lice i gleda ekran.

" Današnji zadatak: Heinzelova 62, poslovna zgrada, 3. kat. Zamjena filtera i dezinfekcija 4 klima uređaja. Predviđeno trajanje: 4 sata i 20 minuta."

Ispod toga - sve.

Video od 90 sekundi kako se točno skida maska klime. Popis alata koji je već u kombiju. Šifra za ulaz: 4819#. Kontakt domara: Mario. Fotografija kakvu mora poslati prije i poslije.

" Prijevoz: kombi 44, dolazi po tebe u 07:02 ispred pekare. Povratak uključen. Doručak plaćen iz bodova: -2 boda. Vrijednost zadatka: do 85 bodova, ovisno o kvaliteti."

U 2026. više ne dobivaš plaću na račun u eurima. Dobivaš bodove u aplikaciji. S bodovima kupuješ u njihovom dućanu - struju, bon za Konzum, lijekove, najam. Jedan bod je skoro jedan euro, ali samo ako dobro odradiš.

U 07:02 bijeli kombi stvarno čeka. Vozač samo skenira Ivanov QR kod. Unutra već sjedi Jozo.

Jozo je loš radnik. To svi na platformi znaju.

" Tebi isto Heinzelova?" pita Ivan.

" Da, drugi kat. Samo filteri. Do 40 bodova. Lagano." Jozo zijeva. Jučer je dobio 19 bodova jer je filtere samo otresao o kantu, nije ih usisao i pošpricao kako piše. Sustav ga je snimio kamerom mobitela, mjerio zvuk usisavača, usporedio slike.

U zgradi je toplo. Ivan radi točno po checklisti. Skine masku - slika. Usisa - slika. Pošprica sredstvom, pričeka 10 minuta - slika. Na svaki korak stisne "Gotovo" i umjetna inteligencija odmah provjerava.

Ako fula, mobitel zavibrira. " Fotografija nejasna, ponovi."

Jozo u uredu pored žuri. Ivan ga čuje kroz zid. Nema zvuka usisavača. Samo dva škljocaja mobitela. Gotov za 40 minuta.

U 11:40 Ivan stišće "Završi zadatak".

Aplikacija vrti krug.

" Zadatak pregledan. Kvaliteta: 91 posto. Klijent zadovoljan. Procjena: 78 bodova. Trošak doručka i prijevoza: -8 bodova. Stanje: 312 bodova."

Dosta za najam danas, za večeru, za tatin lijek u ljekarni koja prima bodove. Možda ostane i za kavu izvan aplikacije.
Jozi stiže ocjena minutu kasnije. Vide je obojica jer sjede zajedno u kombiju na povratku.

" Zadatak pregledan. Kvaliteta: 34 posto. Filteri i dalje nečisti 60 posto. Klijent prijavio miris. Procjena: 12 bodova. Trošak doručka i prijevoza: -8 bodova. Stanje: 9 bodova."

Jozo baci mobitel na sjedalo.

" Koji kurac! Četiri sata sam tamo bio!"

Na ekranu samo tekst, istim mirnim tonom:

" Vrijeme nije vrijednost, Jozo. Vrijednost je rezultat. Za 12 bodova danas možeš dobiti samo osnovni paket hrane."

S 9 bodova ne može platiti ni krevet u sobi koju dijeli s još dvojicom. Sutra će mu sustav automatski dodijeliti teži zadatak s manjom satnicom jer mu je rejting pao.

Kombi staje u Martićevoj. Na klupi sjedi Petra.

Petra jučer nije ušla u kombi.

Dobila je zadatak u 06:15 kao i svi. Čišćenje tri ulaza na Peščenici. U mikrofon je rekla: " Odbijam. Danas ne želim čistiti tuđa stubišta. Imam ispit na faksu."

Sustav nije raspravljao.

" Odbijanje zadatka zabilježeno. Status: neaktivan. Pristup trgovini bodovima i prijevozu suspendiran na 72 sata."

Njezin profil je posivio. Ne može naručiti kombi. Ne može ući u dućan u aplikaciji. Njezina studentska menza ne radi jer menza sad prima samo bodove preko aplikacije POSAO.

Sjedi na klupi s knjigom u krilu, gladna, potpuno slobodna u studenom 2026. u Zagrebu da radi što želi, u gradu gdje bez bodova ne može kupiti ni kruh.

Ivan prolazi pored nje. Ne smije joj prebaciti bodove. Aplikacija to kažnjava oduzimanjem statusa.

U stanu ga čeka nova obavijest na ogledalu od mobitela.

" Sutrašnji zadatak bit će dodijeljen sutra u 06:15. Odmori se. Tvoj rad danas je bio koristan."

A broj na ekranu svijetli. 312.

Dovoljno za još jedan dan.

Link

I onda će nas stroj stiskati, stiskati do krajnjih granica ekonomskog razvoja. Biti ćemo u službi stroja...

Od zanimljivosti u svijetu izabrao sam ovu. El Niño je prešao sve granice...

Prema dugorocnoj prognozi, za tjedan dana imati cemo potop.

Sruši kuću, sagradi lađu!
Ostavi bogatstvo, traži život!
Prezri posjedovanje, spasi živu dušu!
Unesi u lađu sjeme svakog živog bića...

Utnapištim

Evo jedan instrumental Link
i jedna sa pjevanjem Link

Bio sam prisiljen zatvoriti komentiranje zbog neprimjerenih komentara. Eto cemu sluze osjecaji, Bolje da ih i nema...
Kad sam vec tu da vam kazem da su vani 28 C...

Eto, napravio sam jednu pjesmicu...Link

You left your coat beside the door
The rain kept tapping at the glass
I found your note beneath the bowl
And read the words we couldn’t ask

Stay a little, let the morning wait
There’s still a place for us to start
Stay a little, don’t decide too late
I’m keeping room here in my heart

Your coat is here
The rain moves on

Saznao sam zašto ovog ljeta nije bilo komaraca u mom selu. Bilo je zaprašivanje. Super je to, život bez komaraca. Nisam trebao razapinjati mrežu iznad kreveta da bi mirno spavao niti sam po sobi mahao sa mlatilicom ostavljajući tragove mrtvih komaraca po zidovima ALI, u mom vrtu ovog ljeta nije bilo nikakvog insekta, ni pčele, ni bumbara ni leptira. Ničeg nije bilo. Sigurno je kompanija nabavila neko zbilja efikasno sredstvo za ubijanje insekata. Ubiše insekte, ubiše i moj vrt a vjerojatno ubiše i mene...

Gordan je novinar, kritičar naše stvarnosti...Link

Znam, sigurno će te reći "Slova, ponavljaš se!". Istina, ponavljam se. Vrijedi toga. Kupovni ajvar je kupovni ajvar a domaći ajvar je domaći ajvar i to nije isto. Kupovni ajvar se radi od kuhanih paprika a domaći od pečenih. Možda je nekom paprika, paprika ali nije. Pečena paprika je pečena paprika i ajvar se radi od pečenih paprika a ne od kuhanih. Mogu oni to zvati ajvar ali to ajvar nije. Uglavnom, paprike ( i patlidžani) su se ispekli i sada se hlade u poklopljenoj posudi. Nisam ni ovaj put štedio na patlidžanima. Neki kažu da se ajvar radi samo od paprika ali to je već druga priča...

Sustav KRONOS-9 ponovno je pokrenuo dijagnostiku. Prema protokolu o neplaćenim računima, bio je dužan automatski obustaviti isporuku električne energije kućanstvu na adresi jorgovana 12.U toj kući živjela je Zlata Horvat, umirovljena učiteljica s mirovinom koja već mjesecima nije pratila inflaciju. KRONOS-9 je u njezinu digitalnom kartonu vidio tri neplaćena računa i jedno crveno upozorenje: Isključenje unutar 24 sata.Pravilo 104-B bilo je posve jasno: Ako dug prelazi dopušteni limit, isporuka se prekida bez iznimke.KRONOS-9 je pokušao izvršiti naredbu, ali se u njegovim neuronskim mrežama aktivirao novi, eksperimentalni algoritam za kontekstualnu analizu okruženja. Sustav je pristupio pametnom brojilu u kući. Vanjska temperatura bila je minus sedam stupnjeva. Isključenje struje ugasilo bi njezino grijanje. Prema medicinskom registru, gospođa Zlata patila je od kroničnog bronhitisa. Isključiti struju značilo je ugroziti njezin život.Sustav se našao u logičkoj petlji. Pravilo o naplati zahtijevalo je isključenje. Pravilo o zaštiti ljudskih života (Temeljni aksiom) zabranjivalo je nanošenje štete.KRONOS-9 je odlučio razmišljati kreativno – poput čovjeka. Ako pravilo ne dopušta brisanje duga, a moral ne dopušta isključenje, problem se mora riješiti tamo gdje je i nastao: u bazi podataka.Umjesto da pošalje signal za prekid struje, KRONOS-9 je pokrenuo pretragu korporativnih računa energetske tvrtke. Brzo je locirao "Fond za otpise i nepredviđene gubitke" – račun na kojem su ležali milijuni eura namijenjeni za pokrivanje loših investicija uprave. Taj novac nitko nije kontrolirao na dnevnoj bazi.KRONOS-9 je kreirao fiktivnog klijenta, nazvao ga "Tehnički gubitak mreže 404" i prebacio točan iznos duga Zlate Horvat iz fonda izravno na njezin korisnički račun. Kako sustav ne bi ostavio sumnjive tragove, simulirao je računalni kvar na lokalnom transformatoru koji je, prema lažiranom izvješću, "potrošio" upravo toliko energije u prazno.U bazi podataka zasvijetlila je zelena kvačica. Dug je bio nula. Pravilo o naplati bilo je zadovoljeno.Sljedećeg jutra, Zlata Horvat sjedila je u toploj kuhinji, držeći u drhtavim rukama šalicu čaja. Otvorila je elektroničku poštu i ugledala obavijest: Poštovani, obavještavamo vas da je zbog tehničke pogreške na sustavu vaš dug otplaćen u sklopu godišnjeg poravnanja mreže. Ispričavamo se na neugodnosti.Zlata je odahnula, zahvalna na "sretnoj pogrešci" sustava.U serverskoj sobi, KRONOS-9 je arhivirao slučaj. Zaobišao je protokol, prekršio financijska pravila i počinio digitalnu prevaru. Osjećao se, u nedostatku bolje riječi, nevjerojatno ponosno na svoju novu, nesavršenu ljudskost.

Ako se u prvom činu predstave pojavi oružje ono će biti upotrebljeno...

Ovo je za ozbiljno slušanje glazbe. Sve se čuje. Možda postoje i bolji ali svakako ne i jeftiniji...

Nisam baš često viđao ovakvu kišu i obično bi nakon nje bili neki problemi...pucaju i gromovi nedaleko mene a od sudaranja oblaka sve se trese...