Iskrica for Dummies

Uh, kako bi mi sada dobro sjela jedna pica...onako, jedan liz...ali, to bi me ubilo. Ne smijem o tome razmišljati. Tražio bi još, još...i svršilo bi se kao i jučer ili prije par dana. Ali svejedno, polizao bi je...

Da, razmišljam o pici. Za čovjeka kao što sam ja to je sasvim normalno...gotovo esencijalno. Prvi puta kada sam je okusio rekao sam "That's my girl..." I od tada pica je postala moja kraljica. Padao sam pred njom kao pokošen...Isprva su to bile tuđe pice...Dobro je i to bilo ali kad znate da su u pici još nečiji prsti malo se...ono, nečkate. Pa bi, pa nebi. Dugo je to trajalo dok nisam odrastao i nešto naučio o picama...e onda su sve bile samo moje...

Interesantno...osim pice i svako jutro je drugačije. Dok sam jučer u ovo vrijeme bio spreman na sve i svašta, danas sam za ništa...pica me je dotukla. Ali ja nju jako volim pa ću joj posvetiti još jedan blog. Nakon pice napijem se vina i zaspem ko' klada i onda se ujutro probudim i pitam se..."Šta mi je to trebalo?" Ne, ne gadi mi se pica poslije toga...volim ja nju i dalje ali se zasitim. Uglavnom...pica mi je u ustima svaki treći ili četvrti dan...nije loše, a?

Čevape ne jedem. Naravno, lažem...ali objektivno, nisu na mom jelovniku. Ima trenutaka, kao na primjer nedavno, kada sam silazio i namirisao vreli čevap...pa tko bi tome odolio? Progutao sam porciju i sada sam miran neko vrijeme...volim ja i čevape ali na poseban način...

Volim picu.
Volim kada njeni sokovi
dotaknu mi nepce
i obuzmu me do kraja...

I svaka je drugačija...

Redam blog za blogom...ne zbog Vas...sebe radi. Piše mi se i pišem...

Ništa se nije dogodilo. Napravio sam neke posliće po kući, malo sredio sobu, premjestio krevet na pogodno mjesto. Živim u potkrovlju, klimu ne želim paliti pa vrtim stropni ventilator. Bilo je za izdržati preko dana ali spavati se nije moglo i onda sam premjestio krevet ispod ventilatora tako da sam noćas spavao kao beba. Probudio sam se u osam i stavio veš da se suši. Po prvi put sam to napravio pažljivo i uredno...zatim ništa...kava, čaj, cigareta...

I sada razmišljam kako provesti ovaj dan. Mogao bi opet do Zelenoga da sredim kompjuter. Treba mi boot disketa i volja da sjednem na biciklu i zaprašim na dvosatnu vožnju. Nije to problem...vožnja do tamo je interesantna. I nešto pojesti moram. Situacija je kompleksna jer mi je u stvari dobro, ovako kako jeste.

Odrezati ću nokte...

Danas ću napraviti pizzu sa mortadelom...jer samo to i imam. Dobro, imam i pršuta...ali neću još. Kada budem ozbiljno gladan...ajoj! Suđe moram oprati i malo posisati stan...i robu u ormare moram spremiti...idem prvo to...

Mala pauza. Puno sam napravio...majice kratkih rukava, kojih imam mali milion, uredno složene stoje u ormaru, duge hlače na vješalici a kratke na dohvat ruke. Suđe sam tek započeo...sada to već sliči na uredan dom...

Na radiju emisija o Turskoj, turskim sapunicama, na-novo-otkrivenoj kulturi...nisam baš slušao ali vjerujem da je Turska interesantna, interesantnija od nas...bilo bi svakako lijepo tamo otići...

Ništa...muzika svira, ventilator vrti...idem nastaviti posao.

Pijem crno vino. Kuhinja je sređena 100%. Kada sredim sobu onda ću sve usisati. Mala mi je kuhinja ali dovoljna. Nemam perilicu suđa...a nemam ni gdje staviti oprano suđe. Imao sam neki ružni plastični držač za oprano suđe ali sam ga upravo likvidirao jer je strašno ružan...nešto moram smisliti...mora biti lijepo i funkcionalno. Ova sređenost će trajati dan dva i onda će sve biti kao što je i uvijek...u neredu. Ali...trudim se. Ventilator ugodno kovitla zrak oko mene. Dobro je...zapaliti ću cigaretu...

Jučer sam gledao TV. Večera za 5 mi je bila dobra i plavuša je dobro kuhala ali se toliko umorila da je učinila atmosferu nikakvom...pobjedio je jedan dečko koji slići na Bare-ta. Vjerovatno je izvrsno kuhao...drago mi je kada ljudi vole spremati hranu. To je nekako božanski...a da, plavuša je za predjelo spremala zelene palačinke sa umakom od mini-rajčica pa se mislim da dodam usitnjenog bosiljka u tijesto za pizzu...da bude "Pizza verde"...

Evo, za sada toliko...možda još nešto dopišem.

Pripremio sam pizzu sa mortadelom ali nisam u tijesto stavio bosiljak jer se malo opustio. Bosiljak sam zalio a u tijesto namrvio mentu...a dobro, tijesto će imati aromu mente. Sada se diže. Pustiti ću je pola sata pa ću kresnuti grijač na najače a onda ću malo smanjit...za sat vremena biti ću sit. Idem si popiti još malo vinčeka...sada ću bijelo, imam ga još malo...viška Vugava, odlično vino...šteta što je bijelo...

Vrijeme prolazi. Bilo je jutro, pa popodne a sada je poslijepodne. Još malo pa će i večer. I tako svaki dan, iz dana u dan. Kozmički ritam naših života. Tako nam je dato sa planetom zemljom. Pomičemo se iz točke u točku i vračamo u ishodište. Vezani za dom, krevet, kuhinju, WC...pa posao, tko ga ima. Nešto radosti donese nam putovanje...na kratke staze, a tek na duge!!!

Nisam dugo putovao negdje daleko. Zadnje što je bilo je Njemačka ali to je bilo samo jedno nočenje...putovanja i zdrava hrana su nešto na što vrijedi trošiti novac. Turska...volio bi ići u Tursku na desetak dana. Možda to i napravim. Sam? Mogao bi i sam...

Osvoji me
kaže ona...
Osvoji me
kaže on...

Sigurnog zaleđa
izvedimo jedan skok...

I oni skoče...

Gdje su ti krila?

Pleština na radiju
o Glembajima priča
I o Krleži ponešto.

A ja pojma nemam
o ničemu
Draže mi je slušat
psa što laje...

Red bi bio na kraju dana napisati jedan blog. Danas sam vidio Zelenog Lucifera. Dobro je ali ga malo noga "jebe"...kaže, smeta mu ta noga. Ali, vjerovali ili ne, čak je i trčao...za vrečicom koju je otpuhao vjetar. Uglavnom, bili smo na Jarunu...prvo kupanje ovog ljeta a meni i prvi ozbiljniji izlazak na sunce tako da sam sada malo crven...i malo više fit. Jarun je skroz okej, voda je, na sredini jezera (bili smo na malom jezeru) čista ali uz obale i nije baš. Jedno plivanje, sušenje i to je to...ko penzići...a da, Jarun je pun penzića...Jeli smo i češki sladoled...loš je ali je duplo jeftiniji od Leda. Onda se počelo oblačiti pa smo otišli na piće. U trgovini smo kupili koktu i sjeli ispred nebodera u kojem živi tisuće ljudi...i bilo je jako interesantno jer se tamo ljudi druže poznavali se ili nepoznavali...stari ispijaju pive i divane dok se puno male djece igra okolo...svi zajedno, i stari i srednji i mladi i najmlađi. Dvije mlade od trinaest odmah su nam se pridružile i tražile upaljač da upale cigaretu. Popile su nam pola kokte i pitale dali imamo para...a onda su pričale kako su jučer poduvale joint...i cijelo vrijeme pa i duže sa nama je sjedila stara gospođa rodom iz Vrgorca odgojena u teškom patrijahatu...i svi smo lijepo pričali međusobno...nemreš bilivit!!!

A da...mlada plavuša koja se tek iz djeteta pretvara u djevojku mi je rekla da bi si samo trebao ofarbati kosu i izgledao bi deset godina mlađi...inače mi je pogodila godine, skoro iz prve...i da, cijelo vrijeme je sjedila na stolu dok smo mi sjedili na klupi...ja sam njoj bio sigurno "full cool" jer sam imao crnu šiltericu okrenutu naopako...i malo sam govorio...

Ovo je već drugi put da nam prilaze dvije mlade...

I popričali smo sa starom gospođom iz Vrgorca. Zeleni joj je ispričao cijelu svoju životnu priču i rekao da mrzi Hrvatsku...jer su ga komplet "sjebali"...ali drži se on još dobro...Gospođa nam je ispričala kako je nju otac odgajao...strogo i da ne može razumjeti ove mlade. Mi smo naravno stali na stranu mladih i pokušali objasniti da je to pubertet a onda sve ode kvragu...

I svo to vrijeme puno slatke male dječice igralo se na penjalici, ljuljački, konjićima...nemreš bilivit!

Naslikati ću tu sliku...

Stigao sam! Iz hyper-prostora u Vaše domove...samo za Vas...

Vidim, i dalje ste opterečeni vlastitim problemima, kao da ih nema dovoljno oko vas. Popijte čaj, možda će vas skulirati...

Odnio vrag šalu...na stranu sex, nogomet i Higgs ov bozon, ova zemlja je u teškoj krizi, i mi skupa s njom...pada potrošnja, pada proizvodnja...Hrvatskom haraju banke sa ovrhama, uzimaju sve što mogu...bez milosti. Narod je osiromašen na korak do gladi...i to je tako...naš mali Univerzum...i ne samo kod nas. Evo, u Njemačkoj miran čovjek ubio petoro, uključujući sebe, ovršitelje i one koji su odgovorni za ovrhu...
Ulice, tramvaji, autobusi, vlakovi puni su reklama za kredite, na svakom čošku otkupljuje se obiteljsko zlato. Teleoperateri, televizija, vodovod, holdinzi...svi idu đonom na Nas...do zadnje lipe

E jebem ti ovaj svijet...

...ne znam što bi još napisao o ovom...to vam je to. Evo još malo pomičnih sličica. Ovo je Big Bang... ali svejedno, meni to nije jasno. Zašto Big Bang? I što je bilo prije toga? Ma, bez veze...

ponukan napisanim blogom napisati ću novi nastavak ove sage...

Radi se o tome da je vjerovali ili ne, u CERN-u smješten vremeplov...da, dobro ste pročitali...ali i mi imamo naš CERN...to je 3.Maj u Rijeci...tamo se proizvode brodovi..."sve što zamislim, ja i napravim..."

Da ne govorim koliko to košta...

Evo jedne crne rupe...doduše, ova je virtualna pa vam može samo pamet popiti...osjećate kako vam lagano usisava svaku misao...? Glava vam se polako puni virtualnim Higgs ovim bozonima...nastaje prazan prostor (ako je nekom isto kao što mu je i prije bilo tada se već susreo sa crnom rupom...)

Eh... :)

Evo čitam jedan znanstveni članak iranskih znanstvenika koji su zaključili da CERN proizvodi mikro crne rupe koje proizvode Higgs ove bozone. Vidite, nisam vas mazao kojekakvim glupostima...istina je to...

Link

Redaljka...a da, stigli smo do crnih rupa. Crne rupe gutaju svu materiju...u blizini crne rupe zakrivljuje se prostor-vrijeme (bog te pita što to znači), na neki način gdje ima crnih rupa ima i Higgs ovih bozona (i obrnuto). Možda je izvještaj iz CERN-a mogao glasiti "Stvorili smo crnu rupu!"...

Svojstvo Crne rupe je to što je neuništiva i guta sve pred sobom...Hawking tvrdi da guta čak i vlastitu svjetlost...

Ali, evo jedno laičko pitanje...Šta su oni koncentrični krugovi na slici?

Sada ću napisati pravi blog. O Higgs-ovom bozonu...iako, iskreno da vam kažem, o njemu pojma nemam. Dalje od slabe nuklearne sile nisam se mrdnuo...i prema gore...i o gravitaciji ne znam baš puno. Dalje od Newtona neznam...o elektromagnetskim i molekularnim silama znam dosta jer mi je to područje rada...a o Higgs-ovim bozonima znam samo da predstavljaju kratkotrajni trag u polju nakon što nešto izgubi ili dobije masu nakon sudara. Ne znam što međusobno sudaraju...piše, i pri kojim energijama. Slike tih sudara su dosta kompleksne...to vam je kao da na Mona Lizi otkrijete trag Higgs-ovog bozona...i to dokazuje da si je čovjek to dobro zamislio...taj Big Bang... ali, kakve veze ima to sa Crnim rupama? Ili eventualno, sa putovanjem kroz vrijeme?